RTL-ov Boris Mišević objavio je 29. lipnja status na Facebooku (arhiviran ovdje) u kojem dovodi u pitanje utjecaj ugljikovog dioksida (CO₂) u atmosferi na Zemlju i njezino zagrijavanje. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Udio ugljikovog dioksida (CO₂) u Zemljinoj atmosferi iznosi približno 0,04 % (oko 420 ppm)
0,04 % fact ok?
Čak i onom / ne baš tako pametnom, ovo je i više nego dosta da donese svoj zaključak na temelju logičkog razmišljanja i pravih znanstvenih brojeva /
Jedino ako si baš full brainwashed ko ekstremni koronaši npr onda nema pomoći.
Al nismo svi isti i to je zapravo odlično. Neko razmišlja svojom glavom a drugi pak vjeruje što mu godinama tupi tuđa.”
Njegova je objava izazvala u nekoliko sati više od sto reakcija, a u komentarima se korisnici obrušavaju na “zelenu agendu” i klimatske promjene.
Postotak zvuči malo, ali ima golem utjecaj
O sumnji u to da CO2 uzorkuje globalno zagrijavanje planeta, Faktograf je pisao već više puta. Ovo nije prvi puta da “maleni” postotak ugljikovog dioksida u Zemljinoj atmosferi kod ljudi izaziva skepsu. Kad čuju o kolikom udjelu se radi, pozivaju se na “zdrav razum”, kao i Boris Mišević u svojoj objavi, no bez informacija i činjenica, “zdrav razum” ne koristi puno.
Atmosferu, naime, čini smjesa plinova koja okružuje Zemlju i sudjeluje u njezinoj vrtnji. Osnovni su sastojci zraka: dušik (78,08%), kisik (20,95%), argon (0,93%) te u promjenjivim količinama vodena para (0 do 4%) i ugljični dioksid (oko 0,04%), a u neznatnim količinama vodik, helij, ozon, metan, amonijak, ugljikov monoksid, kripton i ksenon.
Činjenica jest da je prema podacima američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA), jednog od najvažnijih globalnih izvora klimatskih podataka, u svibnju 2022. godine udio ugljikovog dioksida u atmosferi iznosio 421 dijelova na milijun (ppm), odnosno nešto više od 0,04 posto. Godinu kasnije taj je udio porastao na 424 dijelova na milijun (ppm), a još godinu kasnije 426 dijelova na milijun (ppm). Godine 2025. prema mjerenju postaje Mauna Loa na Havajima udio CO2 u atmosferi iznosio je 430 dijelova na milijun (ppm), a za ovu godinu 432 dijelova na milijun, no to su još preliminarni podaci.
Na svojim stranicama NOAA također ističe da je razina ugljikovog dioksida sada više od 50 posto viša nego što je bila prije početka industrijske revolucije.
Budući da se ista tvrdnja ponavlja već godinama, i fact checkeri PolitiFacta, FactChecka, USA Today, Reutersa i drugih već su pisali o tome. Objašnjenje su ponudili i stručnjaci NOAA-e kao i odsjek za klimu Sveučilišta Columbia.
Premda se laiku može činiti da je 0,04 posto premalo da bi moglo na bilo što utjecati, ugljični dioksid i u malim količinama utječe na planet. CO2 i nekoliko drugih plinova u tragovima, uključujući metan, dušikove okside i ozon, staklenički su plinovi koji zadržavaju sunčevu toplinu u Zemljinoj atmosferi, tj. onemogućuju njeno raspršavanje natrag u svemir. Povećanje koncentracije tih plinova u atomsferi, uglavnom zbog izgaranja fosilnih goriva, rezultira tzv. efektom staklenika, tj. odgovorno je za ubrzano zagrijavanje planeta.
“Ključ snažnog utjecaja ugljikovog dioksida na klimu je njegova sposobnost da apsorbira toplinu koja se emitira s površine našeg planeta, sprečavajući je da pobjegne u svemir. Danas je razina ugljikovog dioksida viša nego ikada u ljudskoj povijesti”, istaknuo je Jason West, profesor znanosti o okolišu sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, za PolitiFact.
Robert Brecha sa Sveučilišta Dayton istaknuo je da je besmisleno tvrditi da CO2 nije važan jer je njegov postotni udio u atmosferi malen. On je to slikovito usporedio s tumorom u ljudskom organizmu: “0,04 posto moje tjelesne težine odgovaralo bi kancerogenom tumoru promjera oko 1,5 milimetar. Bio bih prilično zabrinut da se to pojavi negdje na mom tijelu.”
Fact-checkeri portala USA Today kontaktirali su jednog od vodećih američkih klimatskih znanstvenika, profesora Sveučilišta Pennsylvania Michaela Manna, o čemu smo već pisali.
“Ovo je jedna od najglupljih tvrdnji onih koji poriču klimatske promjene. Da, danas je CO2 oko 420 dijelova na milijun u atmosferi. To možda zvuči kao mala količina, ali relativno mala količina vrlo snažne tvari može imati ogroman utjecaj. Koncentracija CO2 u atmosferi je 50 posto viša od predindustrijske razine od 280 dijelova na milijun. Ovo povećanje razine ugljičnog dioksida već je zagrijalo planet, uzrokujući dramatičan gubitak leda, porast razine mora i ekstremnije vremenske događaje. Posljedice će biti još gore ako nastavimo sagorijevati fosilna goriva”, pojasnio je Mann.
Temu je ranije za Faktograf komentirao profesor Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Branko Grisogono.
“Točno je da je najjači staklenički plin vodena para, međutim s porastom CO2 u atmosferi podiže se i temperatura atmosfere. To znači da može biti u zraku i više vodene pare, jer joj s malim porastom temperature zbog porasta CO2, poraste i ravnotežni tlak u atmosferi. Porast temperature zraka od jedan stupanj Celzija dovodi do potencijalnog porasta količine vodene pare za sedam posto. Drugim riječima, CO2 otvara manevarski prostor za više vodene pare u atmosferi, koja je najjači staklenički plin. Tako počinje takozvana pozitivna sprega ili positive feedback: jedno pojačava drugo. CO2 podiže temperaturu – dobivamo više vodene pare – dobivamo novi skok itd. Može se reći da CO2 i ostali plinovi staklenika pojačavaju svoje međusobne efekte. U geološkoj prošlosti količina CO2 je rasla nakon porasta srednje temperature zraka. Međutim, u aktualnim klimatskim promjenama ide obrnuto: prvo CO2 ide gore, a iza toga raste srednja temperatura”, rekao je Grisogono.
Zaključno, premda je brojka koja iznosi točna, statusu Borisa Miševića nedostaje kontekst; u objavi potiče širenje stare dezinformacije o utjecaju ugljičnog dioksida na rast prosječne globalne temperature. Iako udio CO2 u atmosferi iznosi 0,04 posto, to ne govori ništa o potencijalu ovog stakleničkog plina da utječe na porast temperature. Udio CO2 u atmosferi prije industrijske revolucije bio je oko 0,02 posto, a porast udjela ovog stakleničkog plina doveo je do promjene klimatskih uvjeta čime ljudima znatno otežava život na Zemlji.
