Palestinsko izbjegličko pitanje jedno je od najspecifičnijih i najdugovječnijih na svijetu, ponajviše zbog jedinstvenog političkog okvira kojemu se ne nazire rješenje. Upravo je u tom političkom limbu svoje mjesto zadržala UN-ova agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama koja se trenutno nalazi na meti oštrih kritika iz Izraela.
Uz optužbe za sustavnu pristranost i poticanje anti-izraelskog narativa, Izrael aktivno propituje i njeno postojanje. Na društvenim mrežama taj se narativ širi preko službenih kanala izraelske vlade, a preuzimaju ga i, kako smo zapazili, domaći podržavatelji Izraela.
“Jeste li znali da Ujedinjeni narodi imaju dvije agencije za izbjeglice?
UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, pomaže izbjeglicama diljem svijeta da ponovno izgrade svoje živote i izađu iz izbjegličkog statusa.
UNRWA je osnovana posebno za Palestince i održava zaseban sustav u kojem se izbjeglički status prenosi s generacije na generaciju.
Jedna agencija osmišljena je kako bi rješavala izbjegličke situacije.
Druga je izbjeglički status pretvorila u trajnu instituciju.
Jedan UN. Dvije agencije za izbjeglice.
#UnmaskTheUN
IZVOR: Ministarstvo vanjskih poslova Izraela“, sadržaj je posta koji je 18. rujna 2026. godine objavila Facebook stranica “Hrvatska uz Izrael” (arhiviran ovdje).
U post je umetnuta grafika, kako je i navedeno, preuzeta sa službenih društvenih mreža izraelskog ministarstva vanjskih poslova (1, 2).
Na njoj velikim slovima piše: “Jedan UN. Dvije agencije za izbjeglice“. S jedne strane je prikaz UNHCR-a sa širom otvorenim vratima koja vode prema svijetloj budućnosti: “obnova života, reintegracija, preseljenje“. S druge strane, UNRWA se prikazuje kroz zatvoreni, kružni krug ovisnosti: “generacija za generacijom“.
UNRWA je osnovana prije UNHCR-a
Grafika točno navodi kako je UNHCR globalna agencija za izbjeglice, a UNRWA je posebna agencija za palestinske izbjeglice. No, ona prikazuje samo dio priče i netočno sugerira kako, zbog postojanja UNRWA-e, UN želi da palestinski izbjeglički status ostane trajan.
Kako bismo ove informacije stavili u odgovarajući kontekst, pojasnit ćemo okolnosti u kojima su obje agencije nastale, koje su im ovlasti i zadaće, na koje skupine ljudi se odnose, gdje djeluju te kakvi su im mandati.
Nakon Drugog svjetskog rata, Europa je svjedočila najkatastrofalnijoj izbjegličkoj krizi dvadesetog stoljeća. Kao rezultat toga, 1950. godine osnovan je UNHCR (Visoki povjerenstvo Ujedinjenih naroda za izbjeglice), kako bi pružio pomoć milijunima europskih izbjeglica i interno raseljenih osoba.
Godinu dana kasnije usvojena je Konvencija Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica, koja je stupila na snagu 1954. godine. Ona određuje tko se smatra izbjeglicom, koja prava i zaštitu ima. Bila je ograničena samo na Europu dok nije usvojen dodatni protokol iz 1967. koji je Konvenciju učinio univerzalnom.
UNRWA (Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku) je osnovana prije donošenja Konvencije i prije osnivanja UNHCR-a, kako bi osigurala privremenu potporu osobama raseljenima uslijed arapsko-izraelskog sukoba iz 1948. godine.
Dok UNHCR djeluje u više od 120 zemalja diljem svijeta, područje djelovanja UNRWA-e ograničeno je na regiju Bliskog istoka, u pet područja na kojima borave palestinske izbjeglice: Zapadna obala, Pojas Gaze, Libanon, Sirija i Jordan.
UNRWA i UNHCR također imaju različite funkcije.
UNRWA je izravni pružatelj usluga, odnosno humanitarna organizacija zadužena za obrazovanje, poboljšanje infrastrukture i uvjeta u izbjegličkim kampovima, zdravstvenu i psihološku podršku izbjeglicama itd.
UNHCR pruža zaštitu i pomoć izbjeglicama diljem svijeta te radi na trajnim rješenjima, poput dobrovoljnog povratka, integracije ili preseljenja u drugu državu. UNHCR ima ključnu ulogu nadzora primjene Konvencije iz 1951. godine i njezinog Protokola iz 1967. godine.
Mandat se produžava jer političko pitanje nije riješeno
UNRWA jest posebna zato što je to UN-ova agencija zadužena za jednu određenu populaciju izbjeglica. No, valja imati u vidu da UN vrlo često stvara posebne misije i mehanizme za specifičnu državu, teritorij ili konkretan problem.
UNRWA je nastala ad hoc, planski nepredviđeno, i njeno djelovanje nije zamišljeno kao vremenski neograničeno, ali je u praksi postalo dugotrajno jer političko rješenje palestinskog izbjegličkog pitanja još nije postignuto.
Njen mandat nije utvrđen u jednom izvoru ili dokumentu; on prvenstveno proizlazi iz rezolucija Generalne skupštine UN-a. Posljednja takva rezolucija usvojena je u prosincu prošle godine i njome se obnavlja mandat UNRWA-e za dodatne tri godine.
Philippe Lazzarini, bivši povjerenik UNRWA-e, u svom je govoru prije dvije godine objasnio zašto agencija postoji, zašto nije prestala s radom i kakve bi posljedice imalo njezino ukidanje.
“UNRWA-u je osnovala Generalna skupština UN-a 1949. godine, kako bi pružila javne usluge – uključujući obrazovanje, primarnu zdravstvenu zaštitu i socijalnu podršku – za više od 700 000 Palestinaca raseljenih tijekom stvaranja države Izrael.
Umjesto države, palestinskim izbjeglicama odobrena je mjera zaustavljanja praznine – agencija Ujedinjenih naroda ovlaštena je pružati usluge u očekivanju pravednog i trajnog političkog rješenja za njihovu situaciju. To jest, dok ne dobijemo konačan odgovor na pitanje Palestine”, rekao je i dodao kako “UNRWA i danas postoji jer političko rješenje ne postoji”.
U izbjeglištvu od 1948. godine
Nakon Prvog svjetskog rata i sloma Osmanskog Carstva, Palestinu 1917. zauzimaju Britanci, a 1920. godine postaje britanski mandatni teritorij pod upravom Lige naroda. Tijekom mandata raste napetost između arapskog većinskog stanovništva i židovskih doseljenika, čiji se broj znatno povećava pod utjecajem cionističkog pokreta i europskog antisemitizma.
Poslije Drugog svjetskog rata i holokausta, pritisak za osnivanje židovske države kulminira 1947. godine kad Ujedinjeni narodi predlažu podjelu Palestine na židovsku i arapsku državu. Država Izrael proglašena je u svibnju 1948. godine, nakon čega je zaratila s pet arapskih država.
Zapadna obala i Pojas Gaze tijekom tog rata bili su pod jordanskom i egipatskom okupacijom, a rat je završio tako što je Izrael kontrolirao 77 posto teritorija (znatno proširenje u odnosu na UN-ov plan podjele).
Preko 750 000 Palestinaca protjerano je iz svojih domova, završivši u Jordanu, Libanonu i Siriji, kao i u pojasu Gaze, Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu. To masovno protjerivanje i sustavno uništavanje stotina palestinskih naselja (događaj koji Palestinci nazivaju “Nakba” ili “Katastrofa”), prema sve većem broju promatrača – povjesničara, pravnih stručnjaka i međunarodnih organizacija (1, 2, 3, 4) – kategorizira se kao etničko čišćenje.
Tijekom Šestodnevnog rata u lipnju 1967. Izrael je osvojio dodatni teritorij (dio Golanske visoravni od Sirije te Sinaja od Egipta, koji je Kairu vraćen 1982. godine) i okupirao Zapadnu obalu, Istočni Jeruzalem, te Pojas Gaze. Tada je protjerao još 300 000 Palestinaca iz svojih domova. Nastavlja ih protjerivati i danas, a zemlju Palestinaca sve češće preuzimaju izraelski doseljenici.
Mnoge su palestinske izbjeglice ostale bez državljanstva i generacijama žive u prepunim izbjegličkim kampovima u okupiranim palestinskim teritorijima te Jordanu, Libanonu i Siriji. Međugeneracijsko bezdržavljanstvo tako produžuje njihovu pravnu i političku marginalizaciju, dok je, istovremeno, njihov neriješeni status povezan s kontinuiranim uskraćivanjem prava palestinskog naroda na samoodređenje.
Prijenos statusa na potomke
Palestinci se često nazivaju “najvećom populacijom bez državljanstva na svijetu”, s procijenjenom globalnom populacijom od oko 14,9 milijuna ljudi, od kojih gotovo polovica živi izvan povijesne Palestine. Nisu svi oni pod mandatom UNRWA-e; neki spadaju pod UNHCR ili izvan tih specifičnih agencijskih okvira, ovisno o njihovom geografskom položaju i statusu.
UNRWA definira palestinske izbjeglice, odnosno svoje korisnike, kao “osobe čije je normalno mjesto boravka bilo Palestina u razdoblju od 1. lipnja 1946. do 15. svibnja 1948. godine, i koje su, kao rezultat sukoba 1948. godine, izgubile i dom i sredstva za život”.
Sukladno međunarodnom pravu i načelu zaštite jedinstva obitelji, status izbjeglice automatski se prenosi na djecu i izravne potomke muških palestinskih izbjeglica. “Palestinske izbjeglice”, naglašava UNRWA (1, 2), “ne razlikuju se od ostalih izbjeglica u dugotrajnim izbjegličkim situacijama, poput onih iz Afganistana ili Somalije, gdje postoji više generacija izbjeglica koje je UNHCR registrirao kao izbjeglice i koje kao takve prima podršku”.
Kada je Agencija započela s radom, odgovarala je na potrebe oko 750 000 palestinskih izbjeglica. Zbog prijenosa statusa na potomke, danas oko 5,9 milijuna palestinskih izbjeglica ima pravo na usluge UNRWA-e.
Uskraćeno pravo na povratak
Post koji analiziramo ističe dugotrajnost UNRWA-e i njezinu praksu registriranja potomaka, ali izostavlja neriješeno pitanje povratka palestinskih izbjeglica i političke okolnosti zbog kojih agencija nastavlja djelovati.
Izrael ne priznaje opće pravo palestinskih izbjeglica i njihovih potomaka na povratak u današnji Izrael. Pristaše Izraela tvrde da bi dopuštanje palestinskim izbjeglicama i njihovim potomcima povratak u njihove domove okončalo židovsku državu jer bi se time izgubila židovska većina.
Međunarodno pravo jamči izbjeglicama i protjeranim osobama pravo ulaska na teritorij s kojeg potječu (pravo na povratak), čak i tamo gdje se osporava suverenitet ili gdje je došlo do promjene državnih granica.
Primjerice, članak 12. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (koji je Izrael potpisao i ratificirao) propisuje da se “nikome ne smije proizvoljno uskratiti pravo ulaska u vlastitu zemlju”.
Međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha (HRW) upozoravaju na kršenja tih odredbi i diskriminaciju Palestinaca.
“Izraelske vlasti, u skladu s diskriminirajućim zakonima, blokirale su te izbjeglice i njihove potomke da se vrate u Izrael i okupirani palestinski teritorij. U međuvremenu, izraelski zakon daje pravo židovskim građanima drugih zemalja da se nastane u Izraelu ili na Zapadnoj obali i postanu građani.
To znači da se židovski državljanin bilo koje zemlje koji nikada nije bio u Izraelu može preseliti tamo i automatski dobiti državljanstvo, dok Palestinac protjeran iz svog doma u onome što je postalo Izrael i čami više od 70 godina u izbjegličkom kampu, ne može”, upozorio je HRW 2023. godine, povodom godišnjice Nakbe.
Izrael tvrdi da je UN “opsjednut” njime
Gore navedenu objavu treba promatrati u širem kontekstu intenzivne izraelske kampanje protiv UN-a, osobito protiv UNRWA-e. Izraelske vlasti su tijekom 2024. otvoreno zagovarale proglašavanje UNRWA-e terorističkom organizacijom i njeno ukidanje, a izraelski parlament donio je zakone kojima se ograničava njezino djelovanje i zabranjuje kontakt izraelskih državnih tijela s Agencijom.
Izrael, nadalje, tvrdi kako je UN “opsjednut” njime, jer je Izrael predmet brojnih rezolucija, izvještaja i istraga. Istom bi logikom to za sebe mogla reći i Rusija, koja je 2022. godine pokrenula invaziju na Ukrajinu (1, 2).
Iako je primirje u Gazi stupilo na snagu u listopadu prošle godine, Izrael neprestano krši odredbe tog dogovora, a broj ubijenih u Pojasu Gaze nastavio je rasti, prešavši 74 tisuće. Izrael je uključen u više oružanih sukoba i vojnih konfrontacija: u Gazi, Libanonu, s Iranom te s militantnim skupinama u Jemenu, Siriji i Iraku.
Izraelska kampanja protiv UN-a proteže se i na druge njegove organizacije i službenike. Među njima je i Francesce Albanese, posebna izvjestiteljica UN-a za okupirane palestinske teritorije. Ona je više puta bila meta optužbi za antisemitizam zbog svojih izvješća u kojima izraelske politike naziva apartheidom ili genocidom.
Međunarodni sud pravde (ICJ), glavni pravosudni organ UN-a, također je prozvan antisemitskim, nakon što je Južnoafrička Republika u prosincu 2023. godine podnijela tužbu protiv Izraela. Taj je sud u siječnju 2024. godine naredio Izraelu da poduzme mjere kako bi spriječio genocid u Gazi, dozvolio humanitarnu pomoć Palestincima i kaznio poticanje na genocid.
Zatim je, prije godinu dana, posebna UN-ova komisija za istragu o okupiranom Palestinskom području objavila izvještaj u kojem zaključuje da Izrael čini genocid. Izrael je poručio da se izvještaj oslanja “u potpunosti na Hamasove neistine, koje drugi peru i ponavljaju” i kategorički ga je odbacio, opisujući ga kao “iskrivljen i lažan”.
UN nije monolitno tijelo
Valja napomenuti i to da Izrael ima status punopravne članice UN-a (a Palestina status države promatračice-nečlanice) i snažnog saveznika u Sjedinjenim Američkim Državama, stalnoj članici Vijeća sigurnosti s pravom veta.
Primjerice, SAD je 2024. godine vetom blokirao preporuku Vijeća sigurnosti za punopravno članstvo Palestine, premda je 12 od 15 članica glasalo za tu preporuku. Također je opetovano ulagao veto na nacrte rezolucije Vijeća sigurnosti kojom se tražio prekid vatre u Gazi.
Brojni stručnjaci ističu kako je UN sve slabiji i kako nema moć spriječiti ratove, sukobe i genocide te provesti međunarodnu pravdu – jer velike sile sve više djeluju unilateralno.
U svakom slučaju, UN nije monolitni akter koji ima jednu politiku prema Izraelu ili bilo kojoj drugoj državi. Ta je međunarodna organizacija osnovana radi očuvanja svjetskog mira i sigurnosti, rješavanja ekonomskih, društvenih i političkih problema međunarodnom suradnjom te promicanjem poštovanja ljudskih prava.
Unutar nje postoje različita tijela (Generalna skupština, Vijeće sigurnosti, ICJ), istražne komisije, posebni izvjestitelji i humanitarne agencije s različitim ovlastima i različitim zaključcima.
Stoga, post i grafiku o UNRWA-i treba čitati oprezno. Pojavljuje se u trenutku kada izraelska vlada nastoji delegitimirati i ograničiti tu agenciju, dok dio međunarodne javnosti kritizira Izrael zbog genocida i ozbiljnih povreda međunarodnog prava (1, 2, 3, 4, 5).
Zaključno, post koji je prenijela Facebook stranica "Hrvatska uz Izrael" iznosi stvarne razlike između UNHCR-a i UNRWA-e, ali izostavlja ključni povijesni i politički kontekst palestinskog izbjegličkog pitanja te načina na koji ove dvije UN-ove agencije djeluju. UNRWA je nastala prije UNHCR-a, kako bi osigurala privremenu potporu osobama raseljenima uslijed arapsko-izraelskog sukoba iz 1948. godine. Njen mandat nije zamišljen kao vremenski neograničen, ali je u praksi postao dugotrajan jer političko rješenje palestinskog izbjegličkog pitanja još nije postignuto.
