Led je (možda) krenuo. Šanse da se u ponedjeljak u punom sastavu održi sjednica Ustavnog suda, na kojoj bi se trebalo raspravljati o pravilima tonskog snimanja i javnosti rada, danas su veće nego jučer. Troje ustavnih sudaca, koji uporno traže da se prekine tonsko snimanje sjednica i stručnih sastanaka dok ne postoje jasna i dogovorena pravila, odlučili su se na svojevrsnu gestu “dobre volje”. Unatoč tome što je najavljeno da će i ta sjednica biti snimana, doći će na nju, ali pod jednim uvjetom – da se pozovu i novinari. O tome su izvijestili predsjednika Ustavnog suda Franu Staničića.
“S obzirom da ste (u medijima, a ne sucima) najavili da će i ta sjednica biti snimana, predlažemo da se za nju dozvoli pristup medijima u skladu sa člankom 47. stavkom 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. U tom slučaju ćemo sudjelovati u radu sjednice“, stoji u otvorenom pismu kojeg potpisuju ustavni sudac Andrej Abramović i ustavne sutkinje Sanja Bezbradica Jelavić i Lovorka Kušan.
U dopisu poslanom u četvrtak iznose i svoje viđenje kako bi trebalo regulirati javnost rada i tonska snimanja sjednica. Oštro kritiziraju Franu Staničića, jer je selektivno puštao informacije određenim medijima o radu i glasanju na Sudu. Prozvali su ga da je time vršio nedopušten pritisak na neovisnost ustavnih sudaca.
Staničić im je ubrzo odgovorio svojim priopćenjem. Ustvrdio je da je preduvjet za otvaranje sjednice da prvo na nju dođu suci i donesu odluku koja bi to omogućila. Dodao je da se slaže s otvaranjem sjednica za medije, ali da to treba prvo izglasati. Naravno, pozvao je sve suce na odgovorno ponašanje i dijalog, a sve s ciljem zaštite prava građana.
To je već drugo Staničićevo priopćenje u 14 dana. U prvom je optužio troje sudaca da će “njihovo odbijanje rada usporiti i otežati rad Suda“. Ujedno je pozvao Sabor da konačno popuni Ustavni sud s potrebnim brojem sudaca.
Nije jasno tko je izradio nacrt Pravilnika o tonskom snimanju
U međuvremenu su pripremljeni materijali za sjednicu koje je Faktograf dobio na uvid. Sucima su poslana dva dokumenta – nacrt Pravilnika o tonskom snimanju sjednica, stručnih sastanaka i sjednica vijeća Ustavnog suda te Prilog raspravi o otvaranju javnosti dijela sjednica Ustavnog suda kojeg potpisuje Frane Staničić.
Nacrt Pravilnika o tonskom snimanju dolazi nakon više od mjesec dana od kada je predsjednik Ustavnog suda uveo tonsko snimanje “zbog dosadašnjih prijepora oko zapisnika sjednica“. Troje sudaca se tome usprotivilo, inzistirajući da se prvo treba postići dogovor sudaca i izraditi pravila koja bi jasno propisala svrhu snimanja sjednica i stručnih sastanaka te način pohranjivanja i korištenja tonskih zapisa. Dok se to ne uredi, odbijali su raditi u prostorijama u kojima se snima. Staničić je to nazivao “bojkotom dijela sudaca“. Prvo je negirao da je išta potrebno dodatno urediti, potom da će to učiniti naknadno, da bi na kraju ipak došlo do nacrta budućeg Pravilnika.
Ipak, nije jasno tko je napisao prijedlog. Trebala je to učiniti tročlana radna skupina, ali ona nije osnovana. Na naš upit što je tome razlog, s Ustavnog suda nam je odgovoreno da “radna skupina nije imenovana jer je jedna sutkinja, koja je bila zamoljena da bude njezina članica, svoje sudjelovanje uvjetovala prethodnim prestankom tonskog snimanja, što nije prihvaćeno“.
Bilo kako bilo, sada napokon postoji nacrt o kojem bi se trebalo raspravljati u ponedjeljak. U prijedlogu se, među ostalim, navodi da se tonsko snimanje uvodi “isključivo kao pomoćno tehničko sredstvo radi osiguranja točnosti, cjelovitosti i vjerodostojnosti izrade i provjere pisanog zapisnika sa sjednica, stručnih sastanaka i sjednica vijeća Ustavnog suda“. Obrada osobnih podataka bit će u skladu s GDPR-om. Tonski zapisi neće imati status arhivske građe, jer je to “materijal privremenog karaktera“. Sustav tonskog snimanja bio bi isključivo pod kontrolom Ustavnog suda.
Tonski zapisi čuvali bi se vrlo kratko, a možda i ne
Tonski zapisi pohranjivali bi se u šifriranom obliku koji sprječava neovlašteno preslušavanje. Sustav bi automatski bilježio svaki pristup, kopiranje, izmjenu i brisanje pohranjenih zapisa.
Pristup tonskom zapisu imali bi sudac izvjestitelji i suci koji su sudjelovali na predmetnoj sjednici, ustavnosudski savjetnik te ovlašteni zapisničar, a u nekim slučajevima i glavni tajnik Ustavnog suda. Predsjedniku Ustavnog suda pristup tonskom zapisu omogućava izravno administrator sustava.
Tonski zapisi čuvali bi se do trenutka službene verifikacije i potpisivanja zapisnika na prvoj idućoj sjednici. Nakon toga administrator sustava najkasnije u roku tri dana mora provesti postupak “trajnog, nepovratnog i sigurnog brisanja tonskog zapisa sa svih primarnih i pričuvnih (backup) lokacija“.
Ipak, prijedlog Pravilnika predviđa i neke iznimke koje bi mogle produžiti čuvanje tonskih zapisa i proširiti ih na korisnike i izvan Suda.
U članku 7. stavku 6. stoji da se “tonski zapis ne briše dok je potreban za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama, zahtjevu za ostvarivanje prava u vezi sa zaštitom osobnih podataka, prigovoru na točnost zapisnika ili u drugom postupku u kojem postoji obaveza njegovog čuvanja“.
Članak nalikuje gumi paragrafu koji bi, za početak, otvorio mogućnost da se i dosadašnje snimke ustupe javnosti, a što su tražili neki mediji i udruge civilnog društva. Slično bi se moglo dogoditi i s budućim tonskim zapisima.
Ukratko, tonski zapisi će se u principu kratko čuvati, ali postojat će i izuzeci. Hoće li to biti interes javnosti ili interes nekog drugog, teško je znati unaprijed. Možda će brušenje te odredbe uspjeti razjasniti.
Troje sudaca: “Moramo znati gdje stoje mikrofoni i što će se davati trećim osobama“
Troje sudaca, potpisnika otvorenog pisma, predlažu da se tonsko snimanje regulira Poslovnikom Ustavnog suda, a ne običnim Pravilnikom. Riječ je o aktu više kategorije za čije usvajanje su potrebne dvije trećine glasova ukupnog broja ustavnih sudaca – kao da su u punom sastavu od 13 sudaca. Dakle, iako ih je sada 10, za izglasavanje izmjena Poslovnika i unošenje odredbi o tonskom snimanju bilo bi nužno najmanje devet sudaca. Za običan Pravilnik bilo bi dosta i natpolovična većina, dakle njih sedam.
“Ponovno napominjemo da je za uvođenje tonskog snimanja potrebna izmjena Poslovnika. Pravilnikom se ne može propisati postupanje s tonskim snimkama koje nisu predviđene ni Ustavnim zakonom ni Poslovnikom“, navode Andrej Abramović, Sanja Bezbradica Jelavić i Lovorka Kušan.
Zalažu se da se detaljno raspravi koja je priroda i svrha tonskih snimaka te osnovna načela njihovog korištenja. Treba i voditi računa da ustavni suci svoje odluke donose u različitim formatima – sjednice, vijeća, stručni sastanci – koji za sobom povlače i različite načine komunikacije, slobodnu sudačku raspravu i slobodu izražavanja.
“Dosadašnja praksa pokazuje da su snimke ili njihovi dijelovi dostupni pojedinim medijima (a možda i trećim osobama, pa i tijelima vlasti), pa treba utvrditi kome će te snimke biti dostupne, po kojim kriterijima, kako se biraju dijelovi snimke koje se daju trećim osobama itd.“, upozorava na dosadašnju praksu troje nezadovoljnih sudaca.
Sucima mora biti poznato i na koji način se snima.
“Očito je da se ne snima putem mikrofona koji stoje na našim stolovima u raspravnoj dvorani, jer se oni ne koriste. Da bi snimanje bilo zakonito nužno je da znamo gdje se nalaze mikrofoni i u kojim prostorijama“, ustrajavaju suci u pismu.
Traže i da tonski zapisi budu transkribirani, a ne da se oni koriste da bi se ponovno izradili .vrlo šturi zapisnici.
“Ne smiju postojati višestruki zapisnici s iste sjednice“
U otvorenom pismu posebno mjesto zauzima opis posljednjih mjesec dana na Sudu, od kada je uvedeno netransparentno snimanje. Dijelovi rasprava i glasanja osvanuli su potom u nekim medijima (1, 2).
Troje sudaca ističu da podržavaju predsjednika ustavnog suda Franu Staničića u zalaganju za točno i detaljno bilježenje rasprava, ali da “ne mogu i ne smiju postojati višestruki zapisnici, jedni za suce, drugi za stranke i javnost, a treći (samo) za predsjednika Suda“. Ilustriraju to primjerom glasanja o ocjeni ustavnosti Zakona o obrani na nedavnom stručnom sastanku, čiji su dijelovi osvanuli u dijelu medija.
“Prema članku 53. Ustavnog zakona u zapisnik sjednice unose se (i) podaci o glasanju (tko je glasao “za“ a tko “protiv“). Prema Poslovniku podaci sadržani u zapisniku sa stručnog sastanka nisu dostupni javnosti. Unatoč tome, mediji su prenijeli podatke o glasanju i na stručnom sastanku (tzv. probno glasanje) i na sjednici. Na stranu što ste vikali na neke od nas zbog glasanja protivno većini, pa čak i na one koji su uporno i dosljedno obrazlagali svoje protivljenje, što je nedopustivo na sudu koje brani internu nezavisnost sudaca, ali ostaje pitanje koji su mediji i na koji način došli do tih podataka“, javno pitaju suci predsjednika Staničića.
Naglašavaju da neovlašteno i nezakonito snimanje bez propisanih preciznih pravila nalaže raspravu o zadiranju u ustavno jamstvo nezavisnosti svakog suca, što je potpuno zanemareno u dosadašnjoj javnoj raspravi.
“Nije dobro da se naše ustrajavanje na zaštiti interne nezavisnosti ustavnih sudaca prikazuje kao bojkot rada suda“, poručuju.
Nejasno im je i zašto ih sad predsjednik Ustavnog suda pita za dozvolu da dosadašnje snimke ili njihove dijelove proslijedi nekim medijima i udrugama koji su ih tražili, posebno ako smatra da je dosadašnje snimanje proveo ovlašteno i temeljem postojećih pravila odnosno zakonito.
“Kontradiktorno i zabrinjavajuće je tretirati nas kao stranku u upravnom postupku i tražiti od nas suglasnost za nešto što smatrate zakonitim i utemeljenim“, poručuju Andrej Abramović, Sanja Bezbradica Jelavić i Lovorka Kušan.
Frane Staničić gostujući nedavno na RTL-u rekao je da nema ništa protiv da se dosadašnje snimke daju građanima koji su ih tražili, da će to staviti na glasanje, a ako to ne prođe, da će objaviti imena sudaca koji su se tome protivili.
Staničić: Za dolazak medija na sjednice, ali ne na sve
Pored tonskog snimanja, druga tema o kojoj bi se trebalo raspravljati na sjednici u ponedjeljak, je otvaranje sjednica za medije.
Kao jedini materijal za tu točko priloženo je razmišljanje predsjednika Ustavnog suda Frane Staničića, kao svojevrsni putokaz u kojem bi smjeru rasprava trebala ići.
Njegov je stav da nije dovoljno to što Ustavni zakon u člancima 3. i 47. propisuje javnost rada Suda i prisutnost medija na sjednicama, ni to što je prisutnost medija dodatno razrađena Poslovnikom, jer pored toga postoji i zaključak sa sjednice Suda održane 14. rujna 2020. kojim je odlučeno upravo suprotno – da mediji do daljnjeg neće imati pristup sjednicama Suda.
U zaključku s te sjednice doslovno stoji, bez ikakvog dodatnog obrazloženja:
„Većinom glasova potvrđen je zaključak s tematskog kolegija sudaca održanog 10. rujna 2020. da na sjednicama Ustavnog suda ni u buduće neće biti nazočni mediji. Javnost rada Ustavnog suda osiguravat će se na druge načine propisane Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu i Poslovnikom Ustavnog suda“.
Staničić stoga zaključuje da prvo u ponedjeljak treba donijeti novi zaključak kojim bi se uredio novi način postupanja prema medijima.
Njegovo je mišljenje da je, “pogotovo zbog okolnosti u kojima radi Ustavni sud“, sazrjelo vrijeme za pokretanje rasprave o otvaranju (barem) dijela sjednica za medije. I to akreditiranim novinarima, što znači onima koji prethodno potpišu izjavu o čuvanju tajnosti osobnih podataka sukladno članku 4. stavku 2. Poslovnika.
Za početak, smatra Staničić, moglo bi se otvoriti one sjednice na kojima se raspravlja o ustavnosti zakona i drugih propisa, jer otvaranje sjednica za medije na kojima se raspravlja o ustavnim tužbama za sobom vuče i probleme poput zaštite žrtava, tajnost podataka i slično.
Također, zbog poslovničkih ograničenja oko ustavnosudske dokumentacije, moglo bi se omogućiti novinarima prisutnost tijekom rasprave, ali ne i glasanja, što bi trebalo podrobno razraditi.
Unatoč suglasju oko novinara na sjednicama, nejasan rasplet
I troje sudaca u svojem pismu naglašava da će se o otvaranju Suda javnosti sigurno lako dogovoriti, jer se za to godinama zalažu. Najavljuju da će poduprijeti svaki prijedlog u tom smjeru.
Oni, ipak, ne spominju da prvo treba ukinuti sporni zaključak sa sjednice Suda od prije šest godina, nego da se samo treba ponovno početi poštivati članak 43. stavak 7. Ustavnog zakona.
Predlažu da se reaktivira i odredba koja propisuje mogućnost javnih, tematskih rasprava na Ustavnom sudu na koje se poziva građane, nevladine organizacije i stručnjake za određenu temu. Javne rasprave mogu biti temelj ustavnim sucima kada kasnije odlučuju u tim predmetima. Za početak, to bi se moglo organizirati povodom ocjene ustavnosti Zakona o obrani i Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Iako, čini se, postoji prilično suglasje da se sjednice napokon otvore medijima, još uvijek nije posve jasno hoće li se to doista dogoditi odmah u ponedjeljak, kao što to traži troje sudaca, ili će se prvo do detalja urediti na kojim sjednicama mogu biti novinari, pa će se otvaranje ustavnosudskih dveri za novinare dogoditi na nekoj od budućih sjednica. To će ovisiti o glasanju u ponedjeljak. Za odluku je potrebno sedam glasova.
Sud kao sigurnosna utvrda
Dok čekamo ponedjeljak – hoće li na sjednici biti svih deset sudaca, hoće li se uspjeti dogovoriti o javnosti rada i tonskom snimanju, pa nakon toga nastaviti s redovitim radom kao prije – na kraju nam se čini zgodno iznijeti i jedan detalj koji je izmakao očima javnosti. Primjer koji može biti indikativan kako predsjednik Ustavnog suda doživljava svoju funkciju i instituciju kojoj je na čelu.
U jeku napetosti s oko tonskog snimanja Frane Staničić je donio detaljan Pravilnik o protokolu ulaska i mjerama sigurnosti u Ustavnom sudu.
U njemu je, među ostalim, u članku 14. propisao da stranke i vanjski posjetitelji koji dolaze na Sud ne smiju upotrebljavati sredstva za snimanje bez izričite dozvole predsjednika Suda ili glavne tajnice Suda, ali i tada mogu snimati samo službene događaje, uz prethodnu najavu ili uz pojedinačnu suglasnost osoba koje se snimaju sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR).
Dakle, dok u jednoj varijanti Staničić zabranjuje snimanje bez izričite dozvole onoga koga se snima, u drugoj – kada se tome protivi dio sudaca – predsjednik Ustavnog suda inzistira na snimanju sjednica i prije nego se i taj dio pravno regulira.
Inače, nedavno doneseni Pravilnik trebao bi biti svojevrsni kućni red Ustavnog suda, ali po tome kako je napisan stvara sliku o Ustavnom sudu kao sigurnosnoj utvrdi, punoj kontrola, ograničenja i sigurnosnih provjera.
To se vidi već i u samom uvodu. Temelj za takav kruti pravilnik pronađen je u Odluci Vlade od 31. srpnja 2008. godine. Zanimalo nas je što u njoj piše, ali je nismo pronašli na stranicama tadašnje Vlade, pa smo zamolili Ustavni da nam je dostavi. Odgovorili su nam da je Odluka označena stupnjem tajnosti sukladno Zakonu o tajnosti podataka i da nije objavljena te da Ustavni sud nije ovlašten deklasificirati tu Odluku i učiniti je javno dostupnom.
U Pravilniku se detaljno propisuju mjere osiguranja i provjere pri ulasku. Za osobe koje rade na tekućem održavanju zgrade propisana je i prethodna sigurnosna provjera temeljem članka 15. Zakona o sigurnosnim provjerama.
Istina, zgrada Ustavnog suda je štićeni objekt I. kategorije, a predsjednik Ustavnog suda također ima istu kategoriju zaštite temeljem Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja (1, 2, 3, 4).
Isti status ima i Vrhovni sud i njegova predsjednica, pa sve te sigurnosne mjere i ograničenja ipak ne nabraja u svom Kućnom redu nego njihovu razradu ostavlja drugim propisima.
Izmjena Pravilnika nakon upita Faktografa
Dio Pravilnika je i svojevrsni bonton kojim se propisuje ponašanje na Sudu, pristojnost i poštovanje dostojanstva u međusobnom ophođenju. Zabranjeni su vikanje, lupanje, psovanje, vulgarne gestikulacije…
Kako je dio “bonton članaka”, koji propisuju i sankcije za nedolično ponašanje, prilično načelno pisan te nije jasno odnose li se oni samo na zaposlenike, stranke i druge posjetitelje Suda ili i na ustavne suce, tražili smo pojašnjenje na Ustavnom sudu. Rečeno nam je da se to ne odnosi na ustavne suce koji su državni dužnosnici.
Potaknut našim upitom, Predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić je potom izmijenio dio Pravilnika, čime je njegova primjena postala jasnija.
