Zagrebačka policija početkom rujna kazneno je prijavila 69-godišnju primalju zbog sumnje na nesavjesno liječenje. Epilog je to slučaja poroda u kući blizanaca koji je nažalost završio tragedijom – smrću jednog djeteta.
O slučaju smo putem medija saznali mnogo toga – odakle je primalja koja je vodila porod (Austrija), koliko rodilja ima godina (42), kao i to o kakvoj se trudnoći radi (blizanačka, visokorizična), ali propušteno je problematiziranje planiranih poroda kod kuće, prakse koja nije zakonski regulirana, ali se događa.
Republika Hrvatska nema jasno koncipirana pravila poroda kod kuće. U Hrvatskoj još ne postoji zakonska regulativa oko izbora mjesta porođaja, tj. zakon ne predviđa mogućnost porođaja u vlastitom domu.
Kućni porod se spominje u nekim podzakonskim aktima, ali u smislu što i kako napraviti kada dođe do nenamjernog porođaja kod kuće, kako se navodi na stranicama Hrvatske komore primalja.
Na rubu zakona
Neke države imaju reguliran i razvijen sustav poroda van bolničkih ustanova, ali Hrvatska nije jedna od njih. Iako kod nas porod kod kuće nije izričito zabranjen, država ga destimulira i ne potiče.
Dodatno, hrvatske primalje, dakle, osobe koje pružaju zdravstvenu njegu trudnicama, rodiljama te skrbe za novorođenčad i dojenčad, ne mogu raditi izvan rodilišta. S obzirom na to da bi pružanje skrbi na porodu kod kuće koje pružaju naše primalje moglo smatrati kaznenim djelom, rodilje u Hrvatskoj pomoć traže drugdje, obično angažirajući žene iz drugih država.
Sve je vrlo često obavijeno velom tajne, govori nam nezavisna stručnjakinja Daniela Drandić koja se pitanjima primaljstva, kao i seksualnog i reproduktivnog zdravlja, bavi već 20 godina.
Do pomoći pri porodu iz drugih država uglavnom se dolazi preko neformalnih mreža i osobnih kontakata, što otvara prostor da puno toga pođe po zlu, opisuje stručnjakinja.
Kao dosta lošu ističe i činjenicu da “postoje žene koje dolaze u Hrvatsku i koje se predstavljaju kao primalje, a za koje smo prilično sigurni da nemaju nikakvu izobrazbu”.
“Oni koji se usude ili kojima je prihvatljivo ići u drugu državu i raditi bez licence, to su obično oni koji već rade na rubu zakona u svojim zemljama”, smatra Drandić.
Bio je to slučaj i sa 69-godišnjom primaljom iz rujanskog slučaja. Kako prenose austrijski mediji, njoj je dozvola za rad oduzeta prije 20 godina. Licenca se primaljama u Austriji oduzima samo u slučajevima grubog prekršaja.
“Jasno je da postoji tržište za takve usluge, a takvo tržište koje nije regulirano ostavlja veliki prostor za djelovanje onih koji nisu dovoljno educirani, niti kompetentni da obavljaju takve usluge”, stoji u izjavi o kućnim porodima koju je na svojim stranicama objavila Hrvatska udruga doula.
A onda kada nešto pođe po zlu, rodilje – zbog stigme, srama i straha – često ne žele dijeliti detalje svoga iskustva, govori Drnadić.
No, bez obzira na zakonsku “sivu zonu” u kojoj se planirani porodi kod kuće nalaze, činjenica ostaje da se oni organiziraju.
U Udruzi Roditelji u akciji (Roda) smatraju kako će žene u Hrvatskoj uvijek rađati od doma, “bilo planirano, bilo zadesno”.
Stoga je porod od kuće potrebno regulirati, učiniti sigurnim i gurnuti van zakonske “sive zone” u kojoj se sada nalazi, smatra Ivana Zanze, izvršna direktorica Roda.
Ministarstvo ne vodi zasebnu evidenciju
Ministarstvo međutim, već desetljećima odbija ili “zaboravlja” regulirati ovo pitanje. Oni na naša pitanja – od toga koji je stav Ministarstva prema porodu u kući, hoće li ih regulirati i kada – odgovaraju tek kako trenutno porođaji izvan bolničkog okruženja nisu regulirani važećim zakonodavnim okvirom.
“Imajući u vidu sigurnost majke i djeteta, smatramo nužnim da se porođaji odvijaju u ovlaštenim bolničkim ustanovama koje raspolažu stručnim kadrom i potrebnom medicinskom opremom, čime je omogućena sveobuhvatna zdravstvena skrb, kao i pravovremena reakcija u slučaju eventualnih komplikacija”, kažu iz Ministarstva.
Također, Ministarstvo niti ne vodi zasebnu evidenciju o porodima koji se odvijaju izvan zdravstvenih ustanova.
Broj poroda u kući opada
Posljednjih godina broj poroda u kući u Hrvatskoj opada. Prema podacima koje smo dobili od Državnog zavoda za statistiku (DZS), u RH je u prošloj godini 47 žena rodilo kod kuće. Od toga se 36 poroda odvilo uz stručnu pomoć.
U periodu od 2020. godine do 2024. ta brojka se gotovo prepolovila.
No, prema Zanze, to nije rezultat smanjene potrebe žena, već posljedica “zastrašivanja i žena i primalja, policijskih postupanja, postupanja zdravstvenih radnika kojima se žene obrate za pregled nakon poroda kod kuće, postupanja zavoda za socijalnu skrb”.
Praksa i zakonska regulativa kućnih poroda nije ujednačena u svim državama članicama Europske unije (EU).
Neke države, poput Danske i Nizozemske, podržavaju rodilje u porodu kod kuće. U Nizozemskoj se porodi kod kuće smatraju svojevrsnom tradicijom te su tako gotovo 20 posto svih poroda kućni.
U onim državama u kojima je porod kod kuće reguliran, žene porađaju licencirane primalje, povezane sa zdravstvenim sustavom i drugim specijalistima. To se smatra i najsigurnijim.
Mora postojati mogućnost transfera prema rodilištu
Prema članku Usporedba učestalosti poroda kod kuće u državama članicama EU-a između 2015. i 2019. (eng. Comparison of Frequency of Home Births in the Member States of the EU Between 2015 and 2019), najveći broj poroda kod kuće odvio se u Nizozemskoj, Danskoj i Njemačkoj. Porodi kod kuće su u porastu, iako blagom, te također nije ustanovljena veza između poroda kod kuće i povećanja neonatalne smrtnosti.
Najrizičniji porod je zadesni porod koji nije planiran i koje se dogodi van bolnice, dok je najsigurniji izvaninstitucionalni porod onaj koji je isplaniran, govori Drandić. “Gdje obitelj dobro poznaje primalju. Gdje primalja pruža skrb toj trudnici u tijeku trudnoće. I gdje se ta primalja u svakom trenutku osjeća sasvim sigurno i dobro da napravi transfer prema rodilištu.”
Smatra da bi trebao postojati sustav u kojemu su primalje licencirane te gdje se licence i njihov status mogu provjeriti u bilo kojem trenutku. U takvom sustavu bi se u bilo kojem trenutku mogao napraviti transfer i zatražiti pomoć u rodilištu.
Sada se, navodi Drandić, na prvi znak problema možda i ne reagira odmah jer postoji strah od kriminalizacije.
Da trenutna situacija neregulacije i nepostojećih smjernica dovodi do pojačanog rizika smatraju i u Hrvatskoj komori primalja. Oni se zalažu za jasnu regulaciju kućnih poroda s jasnim indikacijama, na način kako su to regulirale druge države članice EU-a.
Kako je za Faktograf kazala predsjednica Komore Iva Podhorsky Štorek, činjenica da je porod kod kuće trenutačno u “sivoj zoni” rezultira “nesigurnošću za žene koje žele roditi kod kuće”.
Komora je zatražila i hitan sastanak u Ministarstvu zdravstva kako bi se pokrenulo pitanje regulacije.
“Kućni porodi su i sada legalni i oni su pravo žene. Ono što nedostaje su jasne stručne smjernice o izvanbolničkim porodima koje bi trebalo donijeti Ministarstvo zdravstva, u što spadaju i kućni porodi. Tako bi žene imale kompletnu skrb, a zdravstveni djelatnici smjernice i uvjete prema kojima mogu obavljati praksu”, kaže Podhorsky Štorek.
Koja je populacija najmanjeg rizika
Međutim, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo u Kliničkoj bolnici Sveti duh Ratko Matijević smatra kako je u Hrvatskoj, “u trenutnoj situaciji neselektivne populacije, nedefiniranih kriterija i uvjeta te sustava, porođaj kod kuće rizičniji i za majku i dijete no porođaj u zdravstvenoj ustanovi”.
Njega smo upitali i je li porod kod kuće rizičniji od poroda u bolnici ako se radi o urednim trudnoćama te ako porod obavlja educirana primalja, sa svim potrebnim instrumentima.
Matijević odgovara da, “uz sve navedeno treba biti organizirana i dostupna podrška zdravstvenog sustava, no i u tim situacijama rizik za dijete u populaciji prvorodilja veći je kod poroda kod kuće nego kod poroda uz zdravstvenoj ustanovi”.
Izražava skepsu oko toga jesu li porodi kod kuće ipak sigurna odluka. Na naše pitanje kakva bi točno trudnoća trebala biti kako bi kućni porod bio sigurna odluka odgovara:
“Institucije zemalja koje imaju pripremljen sustav za isto, navode da je porod kod kuće prihvatljiv (znači li to ‘sigurna odluka’, nisam siguran), kod višerotki koje imaju urednu jednoplodnu trudnoću u terminu, koje su imale već jedan porod bez ikakvih komplikacija, kod kojih je plod okrenut na glavu i kod kojih tijekom trudnoće nije uočeno nikakvih komplikacija niti se očekuju bilo kakvi problemi, bilo od strane majke, bilo od strane ploda te kod kojih je porod počeo spontano. To se smatra populacijom najmanjeg rizika”, dodaje.
Problem je i nedostupnost ginekologa i rodilišta
Zanze podcrtava da nemogućnost samostalnog rada primalja posebno pogađa žene u udaljenim i slabije dostupnim područjima – na otocima, u gorsko-planinskim krajevima i u ruralnim sredinama gdje nema ginekologa ni rodilišta u blizini.
Drandić se pak pita zašto su sustavu prihvatljive situacije poput one na Korčuli u kojoj žene moraju voziti preko 200 kilometara jer se najbliže rodilište nalazi u Dubrovniku, pa se često dogode porođaji u tranzitu.
“Umjesto da regulira i omogući sigurnu skrb, država problem jednostavno ignorira”, zaključuje Zanze.
Podhorsky Štorek ukazuje na to da Hrvatska komora primalja ima 417 prvostupnica primaljstva koje imaju kompetencije za pružanje samostalne primaljske skrbi trudnicama, rodiljama i babinjačama, sukladno Zakonu o primaljstvu.
“Na Ministarstvu zdravstva je zadatak da zakon provede u djelo i omogući ženama porod izvan bolnice uz stručnu podršku prvostupnica primaljstva. Uz kvalitetne stručne smjernice i reguliranje ovog područja, rizik od tragedija poput nedavne bio bi sveden na minimum”, zaključuje.
