Privatni korisnik Facebooka 28. studenoga objavio je netočne tvrdnje (arhivirano ovdje) da Poljska kao država nije postojala prije kraja Prvog svjetskog rata čime zanemaruje dobro dokumentiranu povijest poljske državnosti.
“LEKCIJA IZ ISTORIJE – POLJSKA NIJE POSTOJALA SVE DO 1918.
Nastala je tako što je Njemačkoj oduzeta teritorija i kreirana nova država, u kojoj je ostalo 1,5 miliona njemaca. Hitler je ušao u Poljsku 1939 kako bi zaštitio njemačku manjinu u pograničnim djelovima, gdje su poljaci masakrirali 58.000 njemaca(isto kao što je Putin zaštitio rusku manjinu u dijelovima Ukrajine). Hitlerova intervencija se tek desila kada je Liga Naroda (tadašnji UN) odbila njegove zahtjeve da zaštiti njemačku manjinu. U isto vrijeme, Staljin je ušao u Poljsku, uzeo dijelove teritorije, ali svijet nije reagirao“, navodi korisnik Facebooka u statusu.
Za početak trebamo reći kako se sadašnja moderna i demokratska Poljska ustavno naziva Trećom Republikom, a prve dvije republike trajale su od 1569. do 1795. godine i od 1918. do 1939. godine. Sama ta činjenica demantira tezu da prije 1918. godine Poljska nije postojala, no u nastavku ćemo kratko izložiti povijesni pregled poljske državnosti koja svoje temelje vuče još u 10. stoljeće.
Poljska i Poljaci prvi se puta spominju u 10. stoljeću
Pojmovi Poljska i Poljaci prvi se puta spominju u kronikama s kraja 10. stoljeća, kada su dva plemena Polanie i Wiślanie naseljavala šumska i poljoprivredna područje oko Gniezda i Krakova. Početkom 10. stoljeća Mješko I. ujedinio je poljska plemena, prihvatio rimokatolicizam i učvrstio vlastitu moć krštenjem po latinskom obredu i braku s češkom princezom Doubravkom. Ovaj se događaj smatra simboličkim nastankom poljske države. U vrijeme Mješkove smrti poljska se država protezala od Baltičkog mora do Karpata nalikujući Poljskoj nakon Drugog svjetskog rata. Njegov naslijednik, Boleslav I. proglašava kraljevinu poljsku nakon krunjenja u katedrali u Gnieznu, uzdižući Poljsku iz vojvodine u kraljevstvo koje će trajati sve do 1385. godine s malim periodima prekida, sve do feudalne fragmentacije koja je trajala nešto više od 200 godina.
Pokušaj ponovnog ujedinjenja Poljske dogodio se 1296. godine, no Poljsko Kraljevstvo nije u potpunosti obnovljeno sve do krunidbe Vladislava I. i Kazimira III. koji šire Kraljevstvo do Crvene Rusije što je označilo širenje Poljskog Kraljevstva izvan etničkog poljskog teritorija.
Prva republika
Poljska se kasnije povezuje s Ugarskom kroz Ludovika I., a kraljica Jadviga, brakom s litvanskim knezom započinje dugotrajnu uniju između Poljske i Litve koja se tada prostirala na velikom dijelu današnje Ukrajine i Bjelorusije. Ova se poljsko-litavska unija protezala na nešto više od 1 000 000 km2 i okupljala oko 11 milijuna stanovnika. Razdoblje od 16. do prvih desetljeća 17. stoljeća smatra se “Poljskim zlatnim dobom”. U tom je vremenu državno uređenje sazrelo u rani oblik demokratske monarhije, dok je Poljsko-litavska unija postala jedna od prvih istinskih multikulturalnih država, u kojoj su prava brojnih manjina bila zaštićena. U ovoj su zajednici živjeli većinom Poljaci, Litavci, Rutenjani, Nijemci, Židovi i maleni broj Armenca i Tatara.
Sredinom 17. stoljeća, nakon stoljeća gotovo neprekidnih ratova, Poljsko-litavska unija slabi. Uspon Rusije, Prusije i Švedske te borba ukrajinskih Kozaka za neovisnost postupno su smanjivali njezin teritorij i utjecaj. Unutarnje borbe između plemstva dodatno su potkopale stabilnost države i povećale njezinu ranjivost. U drugoj polovici 18. stoljeća na prijestolje dolazi Stanisław August Poniatowski uz snažnu potporu ruske carice Katarine II. Iako su njegove ideje potaknule gospodarski, kulturni i znanstveni napredak, unutarnje podijele među magnatima oslabile su državu.
Tako dolazi do prve podjele Poljske u kojoj Rusija, Prusija i Habsburška Monarhija preuzimaju njezine rubne teritorije. Pokušaj reforme države Ustavom 3. svibnja 1791. godine, drugim najstarijim modernim ustavom na svijetu čiji je cilj bio urediti odnose između kralja i plemstva, ne uspijeva zbog protivljenja Katarine II. i domaćih konzervativaca. Katarina II. vojno intervenira i nameće drugu podjelu Poljske između Pruske i Rusije, a poljski se Ustav ukida.
Tadeust Kościuszko, vojni vođa i heroj američke revolucije podiže ustanak protiv Rusije i Prusije kako bi spasio ostatak države. Iako su ustanci imali nekoliko uspjeha, osvajajući dijelove Varšave i Vilniusa, ustanak je brzo ugašen. Treća podjela Poljske događa se 1795. godine kada Poljska nestaje s političke karte Europe. U podjeli Rusija dobiva 62 posto teritorija i 45 posto stanovništva, Prusija 20 posto teritorija i 23 posto stanovništva, a Austrija 18 posto teritorija i 32 posto stanovništva.
Druga republika
Ideja Poljske kao zasebne države time ne nestaje. Tijekom 19. stoljeća Poljaci su, unatoč neuspjehu nekoliko ustanaka, nastavili borbu za neovisnost. Nakon gušenja Siječanjskog ustanka (1863.-1864.) poljski su politički aktivisti usmjerili fokus na obrazovanje, podučavanje poljskog jezika i povijesti te zagovaranju društvenih reformi. Izbijanje Prvog svjetskog rata otvorilo je novu priliku za uspostavu države. Dok se oko dva milijuna Poljaka borilo na stranama zaraćenih carstava, poljska je politička elita tražila međunarodnu podršku za neovisnost. Zahvaljujući njihovim naporima i povoljnoj geopolitičkoj situaciji Poljska ponovo stječe neovisnost 11. studenog 1918. kada Jozef Pilsudski
preuzima zapovijed nad poljskom vojskom i kontrolu nad glavnim gradom Varšavom.
Iako Poljska nije postojala kao samostalna država od kraja 18. stoljeća do 1918. godine, jer su njezini teritoriji bili podijeljeni između susjednih zemalja, poljski je narod nastavio postojati s vlastitim jezikom, kulturnim i nacionalnim identitetom. Nakon Prvog svjetskog rata doista je, kao što navodi autor objave, obnovljena državnost Poljske u obliku Druge Republike. Zapadne granice Poljske tada su definirane Versailleskim mirovnim ugovorom iz 1919. godine, a prema njemu je Poljskoj Njemačka morala ustupiti Poznań, Gornju Šlesku (u kojoj će se naknadno provesti plebiscit), neke oblasti Pomorja, tzv. koridor (kojim je Poljska dobila pristup na Baltik), dio istočne Pruske, a Gdańsk (Danzig) postao je slobodnim gradom pod poljskim vrhovništvom. Istočna granica Poljske s Rusijom uspostavljena je mirovnim sporazumom iz Rige 1921. godine kojim je završen rusko-poljski rat. Tim sporazumom Poljska je dobila dijelove teritorija Bjelorusije i Ukrajine.
Netočan je navod iz statusa da je u Poljskoj, nakon stvaranja Druge republike bilo 1,5 milijuna Nijemaca. Podaci iz popisa stanovništva 1921. godine pokazuju da su najveća manjina u Poljskoj bili Ukrajinci (oko četiri milijuna ljudi), slijedili su ih Židovi (oko dva milijuna), a potom su bili Nijemci s oko milijun ljudi (oko 4 posto ukupnog stanovništva). Taj broj je pao u narednih 10 godina – dijelom zato što su Nijemci emigrirali u Njemačku, a dijelom jer su uzeli poljsko državljanstvo. Procjena je da je 1931. godine u Poljskoj bilo oko 740 tisuća Nijemaca.
Drugi svjetski rat
U rujnu 1939. Adolf Hitler je napao Poljsku, čime je započeo Drugi svjetski rat. Dan prije, kako bi opravdali napad, nacisti su izveli lažnu provokaciju na radio-stanici u Gleiwitzu (danas Gliwice) gdje su nacistički vojnici odjeveni u poljske uniforme simulirali napad te emitirali protunjemačke poruke. Njemačka je u Poljsku 1. rujna provalila s tri strane, brzo probila linije obrane i natjerala Poljake na povlačenje prema istoku. Tamo su Poljaci očekivali pomoć Zapada, no ona se nije pojavila. Navod iz statusa da su Poljaci u pograničnim dijelovima masakrirali 58 tisuća Nijemaca nije točan. Taj su navod nacisti koristili u svojim propagandnim letcima kako bi proširili mržnju Nijemaca prema Poljacima i time lakše uvjerili narod na neizbježnost rata.
Sovjetska Crvena armija 17. rujna napada Poljsku s istoka provodeći u djelo tajne odredbe pakta Molotov-Ribbentrop, Njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju, potpisanog 23. kolovoza 1939. u Moskvi uz prisutnost Staljina i Hitlerov blagoslov. Tajni protokol pakta podijelio je Istočnu Europu na sfere utjecaja, dodjeljujući SSSR-u istočnu Poljsku, Baltik i dijelove Rumunjske. Taj ulazak u poljski teritorij, nacistička je
propaganda službeno opravdavala zaštitom njemačke manjine i osiguravanjem Danziga (Gdanjska), no cilj invazije bile su nacističke teritorijalne ambicije. Poljsku je, kao i Čehoslovačku, Hitler smatrao umjetnim tvorevinama Saveznika, a izmišljene optužbe o progonima Nijemaca i navodnim poljskim planovima za napad služile su kao propagandni alibi.
U samo 27 dana, Druga Poljska Republika nestaje sa zemljopisnih karata, a uslijedit će okupacija, uništavanja, masovni zločini i Holokaust. Iako je Poljska završila Drugi svjetski rat na pobjedničkoj strani i formalno obnovljena kao država, vrlo brzo pada pod utjecaj Sovjetskog Saveza te postaje satelitska država s režimom pod kontrolom Moskve. Kao rezultat poslijeratnih sporazuma izgubila je veći dio istočnih teritorija, a zauzvrat dobila industrijski razvijenije krajeve Njemačke na zapadu.
Treća republika
Poljska koju poznajemo danas, Treća Poljska Republika, rezultat je dugog procesa političkih i društvenih promjena koje su započele pokretom Solidarność i završile transformacijom 1989. godine. Zahvaljujući reformama ranih devedesetih, Poljska je izrasla u stabilnu demokraciju s razvijenim tržišnim gospodarstvom i snažnim položajem u Europskoj uniji, a svoju neovisnost obilježava 11. studenoga kao spomen na obnovu države 1918. godine.
Zaključno, povijesni pregled Poljske pokazuje da ona nije stvorena nakon Prvog svjetskog rata, nego je obnovila svoju nezavisnost nakon više od stoljeća podjele. Poljska državnost postoji od ranog srednjeg vijeka, a tijekom tog su razdoblja Poljaci sačuvali vlastiti jezik, kulturu i ideju samostalnosti. Uostalom, država Poljaka nastala nakon kraja Prvog svjetskog rata naziva se Drugom republikom, dok je prva republika egzistirala kao Poljsko-litavska unija u razdoblju od 1569. do 1795. godine, a treća je nastala 1989. godine. Dakle, u statusu se netočno navodi da je Poljska nastala tek 1918. godine, a neutemeljen je i navod da je Hitler napao Poljsku nakon što su Poljaci masakrirali 58 tisuća Nijemaca u pograničnom području. Zbog svega toga status označavamo djelomično netočnim.
