Ustavni sud je na svojoj sjednici održanoj 16. prosinca 2025. odlučio da je Upravni sud u Zagrebu dužan u roku od 30 dana donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, a koji se odnosi na upis djeteta rođenog u inozemstvu od surogat majke i biološkog oca u maticu rođenih.
Do vremena pisanja ovog teksta, unatoč roku, nije objavljena odluka Upravnog suda u tom slučaju.
Ustavni suci su presudili da su rješenjima Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te, prethodno, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove o uskrati upisa – povrijeđena ustavna prava djeteta i oca na „poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života“.
Odluka Upravnog suda trebala bi biti na tragu mišljenja Ustavnog suda, a ako bude drugačija, to bi moralo biti uz dobru argumentaciju koja bi bila toliko uvjerljiva da promijeni mišljenje i ustavnih sudaca. U suprotnom, Ustavni sud bi mogao iskoristiti svoje ovlasti – zaključiti da je došlo do arbitrarnog korištenja sudske funkcije te ne samo ukinuti tu presudu, nego i sam upravnim tijelima naložiti upis djeteta. Mogao bi, također, dosuditi pravičnu naknadu žrtvama arbitrarnog postupanja suda, što bi otvorilo i pitanje disciplinske odgovornosti.
Dijete već gotovo godinu i pol nije upisano u maticu rođenih
Odluka Ustavnog suda je anonimizirana, ali mediji su pisali kako je riječ o bračnom paru iz Zagreba kojem je u kolovozu 2024. surogat majka porodila dijete u Ukrajini gdje je to zakonski moguće.
Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji u Hrvatskoj je zamjensko majčinstvo zabranjeno.
Supružnici su se, prema pisanju medija, našli u problemima već u Kijevu jer je hrvatsko veleposlanstvo u Ukrajini otezalo s izdavanjem putnog lista za dijete. Kada su se vratili u Hrvatsku, odbijen im je upis djeteta u maticu rođenih.
Par je pokrenuo postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu, ali je prije pravorijeka tog suda pokrenuo i ustavnu tužbu pri Ustavnom sudu, na osnovi članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu koji omogućuje pokretanje ustavne tužbe i prije nego je iscrpljen pravni put kada sud nije u razumnom roku donio odluku, odnosno kad je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.
Ovdje je riječ o djetetu od gotovo godine i pol starosti koje još nema potrebnu dokumentaciju, kao ni pravo na zdravstvenu zaštitu koja je u toj dobi neophodna.
Ustavni sud je, uz anonimizirane podatke, detaljno iznio kronologiju: dijete se rodilo u inozemstvu 14. kolovoza 2024., a otac je 20. kolovoza dostavio jednom domaćem matičnom uredu izvornik rodnog lista u kojem je kao otac upisan on, a kao majka njegova supruga te je podnio zahtjev za naknadni upis činjenice rođenja.
Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela odbijen je zahtjev za upis rođenja u maticu rođenih u Republici Hrvatskoj s obrazloženjem da matičar na temelju dostavljenih isprava (rodnih listova) nije bio u mogućnosti utvrditi sve podatke potrebne za upis činjenice rođenja propisane člankom 9. Zakona o državnim maticama, u vezi s mjerodavnim odredbama Obiteljskog zakona.
Obiteljski zakon u Hrvatskoj, naime, navodi kako „djetetova majka jest žena koja ga je rodila“, a u ovom je rodnom listu iz Ukrajine navedeno ime supruge biološkog oca, a ne zamjenske majke. Također, u prvostupanjskom je rješenju navedeno da je surogat majčinstvo u Republici Hrvatskoj izričito zabranjeno na temelju članka 31. Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.
Takav je stav podržalo i Ministarstvo nakon uložene žalbe. Ono 13. siječnja 2025. navodi i kako nije moguće zanemariti obavijest veleposlanice Republike Hrvatske od 13. kolovoza 2024. koja je elektroničkom poštom Ministarstvo i gradski ured obavijestila o rođenju djeteta uz pomoć surogat majke. Ministarstvo je utvrdilo da se navedena obavijest ne može zanemariti pri ocjeni zahtjeva jer se radi o obavijesti nadležnog tijela Republike Hrvatske.
Protiv osporenog rješenja podnositelji su 4. ožujka 2025. podnijeli tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a rezultata još nema.
Ustavni sud: Mjerodavan je Zakon o državnim maticama
Ustavni sud je zaključio kako je u ovom slučaju mjerodavno pravo članak 40. stavak 1. Zakona o državnim maticama koji regulira upis činjenica nastalih u inozemstvu te navodi: „Upis činjenica rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja se na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela“.
Drugim riječima, Ukrajina, u kojoj je surogatstvo dozvoljeno, je prema svojim zakonima izdala dokumentaciju koja u RH ima pravnu snagu na temelju niza međunarodnih ugovora koji su implementirani kroz nacionalne zakone.
Ustavni sud je ocijenio ustavnu tužbu s aspekta članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Članak 35. Ustava glasi: „Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova … obiteljskog života …”
Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosi se na pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a glasi:
(1) Svatko ima pravo na poštovanje svoga … obiteljskog života …
(2) Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
Ustavni sud ocijenio je kako je predmet ovog ustavnosudskog postupka osjetljiv s aspekta prava na poštovanje obiteljskog života biološkog oca, ali i s aspekta obveze države da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta.
Ustavni sud ističe da je upis u maticu rođenih pravni postupak kojim se evidentiraju podaci o rođenju djeteta, uključujući informacije o roditeljima, a provodi se na temelju važećih dokumenata i propisa, pri čemu se u slučaju rođenja djeteta u inozemstvu upis vrši na temelju izvatka iz matice rođenih inozemnog tijela (članak 40. stavak 1. ZDM-a). Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je obavijest veleposlanice Republike Hrvatske od 13. kolovoza 2024. irelevantna za činjenicu upisa djeteta u maticu rođenih u situaciji kada je za upis u maticu rođenih dostavljen rodni list. Pritom ponovo naglašava da je pri donošenju odluka vezano za prava djeteta potrebno rukovoditi se najboljim interesima djeteta. Budući da je u konkretnom slučaju drugopodnositelj tužbe biološki otac djeteta, nije u najboljem interesu djeteta da ga se liši pravne veze takve prirode kada je biološka stvarnost takve veze uspostavljena i kada roditelj i dijete traže njegovo puno priznavanje.
Ustavni sud podsjetio je i na istovjetnu situaciju koja se već ranije u Hrvatskoj dogodila. Razlika je jedino u tome što je tada upisivano dijete koje je surogat majka rodila u SAD-u, a priznavanje je također tražio biološki otac iz Hrvatske. U američkim ispravama polje u kojem je trebala biti upisana majka ostavljeno je prazno, dok je u ovom dokumentu iz Ukrajine navedena supruga oca djeteta.
O tom ranijem slučaju postoje presude Upravnog suda iz studenog 2023. i Visokog upravnog suda iz svibnja 2024. nakon kojih je dijete upisano u maticu.
Riječ je o djetetu koje je rođeno u travnju 2021. godine od zamjenske majke u SAD-u gdje je takav postupak zakonit i dozvoljen. I tada je bio odbijen upis u matične knjige pa je pokrenut postupak pred Upravnim sudom. Tužitelj je bio biološki otac djeteta (što je tada bilo dokazano i DNK analizom), a tijekom upravnog postupka dostavio je vjerodostojnu javnu ispravu – izvadak iz matice rođenih države u kojoj je dijete rođeno.
Prvostupanjski sud je tada, pozivajući se na Konvenciju o pravima djeteta, zaključio da su hrvatska javnopravna tijela djetetu uskratila pravo iz članaka 7. i 8. Konvencije, jer učinci odbijanja priznavanja odnosa roditelj-dijete u hrvatskom pravnom sustavu između tužitelja i njegovog djeteta nisu ograničeni samo na tužitelja, već se protežu i na dijete čije je pravo time znatno ugroženo. Tad je sud, prema ocjeni Ustavnog suda, pravilno smatrao da je pri donošenju odluka vezano za prava djeteta potrebno rukovoditi se najboljim interesima djeteta. Kako je tužitelj biološki otac djeteta, nije u najboljem interesu djeteta da ga se liši pravne veze. Sud je pri tom imao na umu stav Europskog suda za ljudska prava u usporedivim predmetima Mennesson protiv Francuske i Labassee protiv Francuske.
Razlika ta dva slučaja koja su se našla na upravnom sudu je samo u tome što se rođenje zbilo u dvije različite države koje imaju regulirana pravila o zamjenskom majčinstvu – SAD-u, gdje je cijeli postupak znatno skuplji te Ukrajini gdje se to može obaviti jeftinije, ali i dalje regulirano zakonima te zemlje koje Hrvatska ne može osporiti ni činjenicom da je unutar Hrvatske surogatstvo zabranjeno.
Nakon što se u medije probila odluka Ustavnog suda, Narod.hr udruge U ime obitelji i s njima povezana organizacija Citizen Go pokrenuli su kampanju protiv ustavnih sudaca i njihove odluke. Citizen Go je pokrenuo i peticiju (arhivirano ovdje) koju je u desetak dana potpisalo preko deset tisuća ljudi, a jedna nas je čitateljica zamolila da provjerimo istinitost tvrdnji koja je navedena u toj kampanji.
Narod.hr o rođenom djetetu: Zdravstvena zaštita djeteta ne može biti razlog da se zaobiđe zakon
U članku pod naslovom „Surogatstvo: Pod krinkom djetetove zdravstvene zaštite želi se zaobići hrvatske zakone“, Narod.hr (arhivirano ovdje) piše kako se „radi pritisak da se, pod krinkom potrebe za zdravstvenom zaštitom, dijete upiše u Maticu rođenih. I tako se zbog birokracije zaobiđu zakoni koji brane surogatstvo”.
„Kako je u Hrvatskoj surogatstvo zakonom zabranjeno, jasno je da se dijete rođeno tim putem – ne može ni upisati u Maticu rođenih. A zdravstvena zaštita djeteta ne može biti razlog da se zaobiđe zakon“, piše Narod.hr, uz napomenu da to ne može „koliko god mediji pokušavali izvršiti pritisak i tražili suosjećanje prema paru koji je praktički kupio dijete.“
U tekstu navode i tvrdnju:
„Ustavni sud Republike Hrvatske aktivističkim je potezom zaobišao hrvatsko zakonodavstvo koje zabranjuje surogatstvo“.
Točno je da Zakon o pomognutoj oplodnji u svom članku 31. zabranjuje zamjensko majčinstvo. On se, međutim, odnosi na zabranu u Hrvatskoj i ne može utjecati na regulativu drugih država. Ustavni suci uvažavaju odredbe Zakona o pomognutoj oplodnji, ali, kao što smo već napisali, po mišljenju Ustavnog suda ovdje je mjerodavno poštivati Zakon o maticama koji navodi kako se vrši upis, a i jedan i drugi par imali su vjerodostojne isprave, sačinjene u skladu sa zakonima druge države. Hrvatsko zakonodavstvo ne može utjecati na zakone drugih zemalja i način kako oni izdaju svoje dokumente.
Ustavni sud je kao mjerodavno naveo i poštivanje odredbi Ustava i Konvencije o ljudskim pravima, a kojima se nastoji zaštiti dobrobit djeteta.
U tom, kao i u jednom prethodnom članku (arhivirano ovdje), navodi se kako je to bio „aktivistički potez Ustavnog suda“, ali nije jasno o kakvoj je vrsti aktivizma riječ. Kako se može vidjeti iz zapisnika sa sjednice, odluka je donesena jednoglasno, a među sucima koji su glasali za takvu odluku su i suci s konzervativnijeg spektra, kao što su predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić te sudac Miroslav Šumanović.
Konstatacija da se „dijete rođeno tim putem ne može ni upisati u Maticu rođenih“ nije točna jer se to već događalo. Ranije su i Upravni sud u Zagrebu i Viši upravni sud donijeli odluke kojima je omogućen upis u maticu jednog djeteta kojeg je rodila surogat majka u SAD-u, a argumentacija ovih sudova bila je slična sadašnjoj argumentaciji Ustavnog suda.
Ustavni sud potrebu djeteta da ima obitelj i potrebnu dokumentaciju, uključujući onu za osiguranje zdravstvene zaštite, nije shvatio kao „birokraciju“ ili „krinku“, već kao Ustavom zajamčeno postupanje na dobrobit djeteta.
Citizen Go tvrdi da se briše značenje majčinstva u Hrvatskoj
U peticiji Citizen Go također se iznose netočne i manipulativne tvrdnje:
„13 sudaca odlučilo je umjesto vas: Surogatstvo ulazi u Hrvatsku na mala vrata. Upravo sada, u tišini sudnica, briše se značenje majčinstva u Hrvatskoj“.
Preciznosti radi, nije svih 13 sudaca bilo prisutno na sjednici Ustavnog suda. Bilo ih je 11: Frane Staničić, predsjednik Suda, Andrej Abramović, Mato Arlović, Sanja Bezbradica Jelavić, Ante Galić, Biljana Kostadinov, Lovorka Kušan, Maša Marochini Zrinski, Goran Selanec, Miroslav Šeparović i Miroslav Šumanović, a toj točci dnevnog reda nisu prisustvovali Dražen Bošnjaković i Rajko Mlinarić. Ali oni koji su bili prisutni bili su jedinstveni u zaključku, a odluku je potpisao konzervativni predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić. Ta odluka nije usmjerena protiv „značenja majčinstva u Hrvatskoj“, već bi trebala omogućiti dobrobit za konkretno dijete i njegovu obitelj.
„Iako je surogatstvo u našoj zemlji zakonski zabranjeno, odluka Ustavnog suda iz 2025. godine tu je zaštitu praktički poništila. Bez glasanja u Saboru, bez javne rasprave i bez konzultiranja hrvatskog naroda, 13 sudaca otvorilo je vrata trgovini ljudskim bićima.
Ako dopustimo da ova odluka opstane, zakonska zabrana surogatstva postaje mrtvo slovo na papiru. Postat će standard koji se citira u matičnim uredima, koristi u sudskim presudama i primjenjuje kao pritisak na hrvatsko društvo da prihvati neprihvatljivo“.
Kao što smo već naveli, ovo nije prva ovakva sudska odluka u Hrvatskoj. O tome nije trebalo „konzultirati hrvatski narod“ jer Ustavni sud ima ulogu brinuti o ustavnosti, a u ovom je slučaju ocijenio kako bi neupisivanje djeteta u matične knjige predstavljalo kršenje Ustava i konvencija.
„Naša država sada postaje suučesnik u toj laži, prihvaćajući falsificirane rodne listove i oduzimajući djetetu temeljno ljudsko pravo: da zna tko ga je devet mjeseci nosio pod srcem“, navodi se dalje u peticiji.
Hrvatska tijela ne smiju prihvaćati „falsificirane rodne listove“. Ovdje je, po tumačenju sudova, riječ o vjerodostojnoj ispravi države koja ima drugačije zakonodavstvo od našeg, ali se njihovi dokumenti, slijedom međunarodnih ugovora, moraju priznati.
Važno je pravo djeteta da zna istinu o svojoj biološkoj majci, ali u temeljna prava spada i upis u knjige i dokumentacija s kojom može ostvariti daljnja prava poput onog na zdravstvenu zaštitu, a potom kasnije i na njegu i obrazovanje.
Zaključno, kampanja udruge U ime obitelji i Citizen Go manipulativna je i uz točne, iznosi i niz netočnih tvrdnji, želeći stvoriti dojam da ustavni suci zaobilaze, odnosno krše hrvatske zakone, kako bi donijeli presedansku odluku koja uvodi surogatstvo "na mala vrata" u Hrvatsku.
