Čudni slučaj ministra Barišića i njegovih fusnota: Dodao dvije, a ostalo ih šest

S.D.

Odbor za etiku u znanosti donio je sud po kojem  je ministar Pavo Barišić plagirao dijelove svog članka „Does Globalization Threaten Democracy?“ (Ugrožava li globalizacija demokraciju?) koji je objavljen 2008. u časopisu Synthesis Philosophica i to u dijelu koji se tiče nenavođenja autora Stephena Schlesingera.

Gostujući u emisiji Otvoreno na HRT-u ministar Pavo Barišić necitiranje spomenutog autora nazvao je „tiskarskom pogreškom“ koja je, nakon što je uočena, ispravljena u naknadnim izdanjima istog članka u drugim časopisima.

„Radi se o jednom mom članku koji ima nekih 15-ak kartica teksta i u tom članku koji ima šest fusnota, svih šest fusnota imaju dijelom citate, odnosno reference. Pet fusnota ima reference uredno napisane, a jedna je izostala u tom prvom izdanju iz 2008. godine u časopisu Synthesis Philosophica, ali je sasvim jasno da se referira na jednog autora. Međutim, odmah nakon tog izdanja je išlo izdanje tog članka u prijevodu na španjolski u časopisu Dokos u Madridu i Meksiku, Članak je zaprimljen u svibnju 2009. i u njemu je sasvim jasno ta fusnota dobila punu referencu s imenom autora Stephena Schlesingera i navođenja djela ‘Can Democracies be Organized’,  s navedenim potpunim izvorima. Članak je objavljen 2010. Sasvim korektno u znanstvenim okvirima , ispravljeno je kad je uočen propust koji se dogodio tiskarski, a prijava je uslijedila tek 2011. Ima još nekoliko izdanja toga istog rada koja su sva uredno navedena“.

Ocjena – Polufakt

U prvotnom izdanju članka iz 2008. na osnovi kojeg je ministar prijavljen za plagijat i na osnovi kojeg je Odbor za etiku odlučivao, Barišić je propustio navesti ime i djelo Stephena Schlesingera, ali i citirati Samuela Huntingtona iz čijeg je rada „The Third Wave: Democratization in the late 20th Century“  bez ikakvog referiranja preuzeo podjelu na tri povijesne faze demokratizacije. Članak ima ukupno šest fusnota, uključujući i fusnotu u kojoj su preuzete Schlesingerove teze, a bez navođenja njegova imena i naslova djela.

Barisic_usporedba1

Izostavljene fusnote 2010. su upisane (da bi neke bile izostavljene)

Prije prijave za plagijat koji je grupa predvođena profesorom Tomislavom Bracanovićem protiv njega podnijela u veljači 2011., Barišić je 2010. objavio isti članak u prijevodu na španjolski jezik u španjolskom časopisu Dokos u čijem uređivačkom odboru ministar i sam sjedi (Barišić je dugi niz godina uređivao časopis Synthesis Philosophica, a u vrijeme sporne objave 2008. godine uređivao ga je njegov suradnik Ante Čović). Istina je da je u tom izdanju za Španjolsku i Meksiko Barišić na spornu fusnotu dodao ime američkog autora Schlesingera, pa čak i referencu u kojoj pojašnjava da je podjelu na tri faze demokratizacije preuzeo od Huntingtona. U tom je izdanju ispravljena i omaška u pisanju imena Francisa Fukuyame koja je prema navodima bila direktna posljedica prepisivanja s Wikipedije. Međutim, i s navedenim ispravcima, članak i dalje ima naizgled istih šest fusnota. Kako? Izbačeno je jedno navođenje Roberta Dahla koji se u originalnom članku spominje u čak dvije fusnote, a u španjolskom prijevodu samo u jednoj.

Barisic_usporedba2

Pritom je važno napomenuti da ispuštanje citiranja autora nije i ne može se pravdati „tiskarskom greškom“, već ono može biti ili djelo svjesne namjere da se ne citiraju autori ili nemara onog koji članak piše i/ili uređuje.

Ako uzmemo kao ispravnu njegovu tvrdnju da je greška ispravljena čim je primijećena, a činjenica jest da su greške koje se spominju ispravljene prije podnošenja prijave, nejasno je zašto je podnositeljima prijave 2011., tvrdio da „svi uspoređeni dijelovi teksta potvrđuju da nema niti jednog dijela, niti jedne rečenice koji su preuzeti od određenih autora bez njihovog navođenja“. Španjolsko izdanje članka Barišić je počeo javno spominjati tek prije dva dana.

Ovlasti Odbora za etiku u znanosti

„Ako su tijela mojeg matičnog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu već dala pravorijek, ne vidim nikakve osnove da Odbor za etiku o tome ponovno raspravlja, pogotovo što taj isti odbor u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti nema osnova za izricanje pravorijeka u konkretnim slučajevima“

Ocjena – Ni F od fakta

Istina je da je Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu već u ožujku 2011. odbacilo navode iz prijave, međutim to i ne čudi s obzirom da je tu odluku potpisao Hrvoje Relja koji je u to vrijeme bio zaposlenik odsjeka kojem je Barišić bio pročelnik pa je upitna njegova objektivnost.

Odbor za etiku u znanosti prilikom odlučivanja na uvid je dobilo i Mišljenje ad hoc povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu iz travnja 2012., međutim, kako je medijima objasnio bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, ono se ticalo drugih prijavljenih profesora, a ne slučaja Barišić. Sveučilište u Zagrebu nikada nije odlučivalo o slučaju Barišić jer je on bio zaposlenik drugog sveučilišta – ustvrdio je Bjeliš, iako je u Otvorenom sadašnji rektor Damir Boras izrijekom tvrdio da je ad hoc povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu u vrijeme bivšeg rektora amenstiralo Barišića.

„Savjet nema ingerencije za bilo kakvu kvalifikaciju ponašanja kolega koji ne pripadaju navedenoj akademskoj zajednici. Konkretno, doneseno mišljenje ad hoc Povjerenstva i savjeta koje spominjete može se, po Etičkom kodeksu SuZ-a, odnositi samo na one osobe koje su navedene u spomenutoj prijavi i koje su bile ili jesu zaposlenici SuZ-a“, kazao je Bjeliš medijima.

Odbor za etiku u znanosti nije ranije odlučivao o slučaju Barišić jer nije de facto postojao od 2011. do 2014., kako je to u više navrata, pa i u Otvorenom, potvrdio bivši predsjednik tog tijela Vlatko Silobrčić koji je odstupio upravo zbog pritiska radi ove afere.

Ne znamo na što je ministar mislio kada je rekao da se postupanjem Odbora za etiku kršio Zakon o znanstvenoj djelatnosti, ali iz onoga kako je Odbor definiran na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja teško se može zaključiti da se Odbor za etiku, kao nacionalno tijelo, ne smije baviti konkretnim slučajevima plagiranja, što su emisiji tvrdili i ministar Barišić i rektor Boras.

Među zadaćama tog  tijela izrijekom stoji kako Odbor „donosi mišljenja i stajališta o etičkoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti u razmatranim slučajevima u obliku stajališta, mišljenja, odluka, preporuka, prijedloga ili primjedbi.“

Nije jasno zašto bi se Odbor, kako je sugerirao sadašnji rektor, trebao suzdržati  od odlučivanja u ovom slučaju.

 

U vremenu između pisanja ovog članka (12. siječnja) i danas (14.siječnja) ime američkog znanstvenika Schlesingera osvanulo je u elektroničkom izdanju Barišićeva članka iz 2008. koje se može naći na Hrčku. “Tiskarska greška” ispravljena je tako nakon više od osam godina.  Barišić, odnosno oni koji su to u njegovo ime radili, nisu se potrudili istovremeno popraviti i pogrešno napisano ime Fukuyame, ali ni uvrstiti fusnotu koja se tiče preuzimanja Huntingtona. Odbor za etiku u znanosti, podsjetimo, bazirao je svoje mišljenje na nespominjanju Schlesingera pa očito nije bilo potrebe da se popravlja i greška koja je u originalnom članku počinjena na štetu Huntingtona tim više što je taj znanstvenik mrtav već više od osam godina pa njega hrvatski ministar ne mora nazvati da bi mu se naknadno ispričao.


Iz kategorije "Analize"