Strategija nacionalne sigurnosti je da – nema strategije

S.D.

Niti nakon finaliziranja Strategije nacionalne sigurnosti RH koja je 8. lipnja prihvaćena na Vladi te je upućena u Sabor nije jasnije hoće li se ili ne uvesti neki oblik obaveznog služenja vojnog roka.

Podsjetimo, ministar obrane Damir Krstičević 17. lipnja, prilikom prisege ročnika u Središtu za temeljnu obuku u Požegi, zadovoljan odazivom mladih izjavio je  kako „više ne postoji namjera uvođenja vojnog roka“. Dodao je kako vjeruje da će se ove godine donijeti odluka u kojem će se pravcu ići.

Predstavljajući 20. lipnja Strategiju nacionalne sigurnosti na saborskom Odboru za obranu, Krstičević je na pitanje zastupnika Mire Bulja je li Vlada odustala od vojnog roka odgovorio kako nisu ni namjeravali uvesti obavezan vojni rok, već „temeljno vojno osposobljavanje“, a da od toga ne odustaju.

“Klasičan vojni rok, ni tada, ni danas, nismo imali namjeru uvesti. Mislim da je on za današnje vrijeme, 2017. godinu, nepotreban. Želimo sustav, razmatramo temeljno vojno osposobljavanje – to se ne zove vojni rok, nego temeljno vojno osposobljavanje, koje bi bilo do mjesec dana. Iza toga, tko želi, nastavlja na dragovoljno vojno osposobljavanje od dva mjeseca. I nakon toga se ide na specijalističko tromjesečno vojno osposobljavanje”, poručio je ministar na sjednici saborskog Odbora za obranu.

Dodao je kako „sve piše u Strategiji“, no činjenica je da iz Strategije nije jasno što će se zbivati.

Preopćenita Strategija

„Za osiguranje naraštaja snaga, dugoročnim razvojem i popunom pričuve odabrat će se odgovarajući model vojnog osposobljavanja. Uz postojeći program dragovoljnoga vojnog osposobljavanja, uvest će se programi osposobljavanja i aktivnosti koji će razvijati sigurnosnu kulturu kod šire populacije, posebno mladih osoba , te jačanje svijesti kako su sigurnost i sudjelovanje u obrani pravo i obveza svakog državljanina i cjelokupne zajednice“, nejasna je definicija iz Nacionalne strategije.koja će se, očito, naknadno interpretirati – kad bude donesena konačna odluka o tom pitanju.

Na izradi Nacionalne strategije koja bi trebala zamijeniti onu zastarjelu iz 2002. godine počelo se raditi u studenom prošle godine. Ministar obrane potrudio se kroz niz javnih rasprava u izradu strategije uključiti najširi mogući krug ljudi, što je naišlo na pohvale u stručnoj javnosti. Strategija je dobila jednoglasnu potporu saborskog Odbora za obranu, uključujući i predstavnike opozicije u tom odboru.

Strategijom se nastojalo obuhvatiti što šire područje, nabrojati sve moguće čimbenike rizika i načine kako na njih odgovoriti, što je nužno dovelo do preopćenitog teksta gdje se u nijednoj domeni nije ulazilo u konkretizaciju. Osim što ne znamo hoće li biti ili ne obaveznog vojnog roka, odnosno što točno znači „temeljno vojno osposobljavanje“ u Strategiji nije razrađeno niti hoće li Hrvatska zadržati ratno zrakoplovstvo ili neće. Navodi se tek kako će se „odluka o nastavku izgradnje sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora Republike Hrvatske donijeti do kraja 2017“.

Izražena je i želja da se za obranu počne izdvajati 2 posto BDP-a, kao što je to NATO zacrtao na inzistiranje američkog partnera, ali ne i plan kako će se to postići.

„Kao pouzdan i odgovoran saveznik, Republika Hrvatska će osigurati ravnotežu između nacionalnih potreba i savezničkih obveza u skladu s realnim mogućnostima gospodarstva te nacionalnim potrebama i prioritetima. Planiranje razvoja sveukupnih obrambenih sposobnosti uskladit će se s odgovarajućim procesima u NATO-u i u suradnji sa saveznicima. Postupno će se povećavati financijska sredstva za obranu prema ciljanih dva posto BDP-a, uvažavajući ekonomske i fiskalne mogućnosti Republike Hrvatske. Vodit će se računa o važnosti obrane, ali i o načinima na koje obrana izravno i posredno pridonosi gospodarstvu Republike Hrvatske. Ovaj porast omogućit će uzdržavanje postojećih, kao i razvoj novih sposobnosti“, navodi se.

Uključenje branitelja

Na istoj sjednici Vlade prihvaćen je i Nacrt prijedloga zakona o sustavu domovinske sigurnosti, ali on, za razliku od Strategije nacionalne sigurnosti, nije dobio potporu matičnog saborskog Odbora za obranu. Kako je izvijestila Hina, opozicija je ustvrdila kako uopće nije riječ o sustavu, već se samo osniva novo tijelo koje nema presudne ovlasti  – Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti.

„Prijedlogom zakona osniva se Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti kao tijelo predviđeno za usklađivanje i koordiniranje rada sustava domovinske sigurnosti. Mi tu koordinaciju već šest mjeseci testiramo u postojećoj Vladi koja je osnovala koordinaciju sustava domovinske sigurnosti i hrvatskih branitelja”,  ustvrdio je ministar Krstičević potvrdivši tako dojam da je tijelo koje bi trebalo koordinirati sva ministarstva i tijela stvarano i zato da bi se braniteljima dodala dodatna uloga u sustavu sigurnosti.

U Zakonu se, naime, izričito navodi kako  „odredbe ovoga Zakona ne utječu na odredbe drugih zakona i podzakonskih akata kojima se uređuje rad Vijeća za nacionalnu sigurnost, Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava Republike Hrvatske“ te se konstatira kako je „središnje tijelo sustava domovinske sigurnosti Vijeće za nacionalnu sigurnost“.

Zadaća je Koordinacije da, između ostalog, priprema sjednice Vijeća te koordinira provedbu smjernica, odluka i zaključaka Vijeća.

No članak 7. propisuje kako  „u okviru sustava domovinske sigurnosti mogu biti angažirane pravne osobe posebno važne za obranu, udruge građana, udruge proizašle iz Domovinskog rata, kao i druge pravne osobe koje zbog svojih sposobnosti mogu biti potpora sustavu domovinske sigurnosti u provedbi aktivnosti i zadaća od značaja za nacionalnu sigurnost“, a odluku o njihovu angažiranju donosi Vlada na prijedlog Koordinacije za sustav domovinske sigurnosti.


Iz kategorije "Analize"