“On jeste u klasičnom sukobu interesa. On je kao javna osoba, kao ministar više puta rekao svoj negativni stav o referendumu”, izjavio je o ministru uprave zastupnik Mosta Robert Podolnjak, nakon što je provjerama potpisa utvrđeno da su propale inicijative za referendumsko osporavanje Istanbulske konvencije, kao i izmjene izbornog sustava te smanjenje broja saborskih zastupnika iz redova manjina. (N1)
Podolnjak je inače stručni suradnik ovih inicijativa i autor potonja dva referendumska pitanja o promjenama izbornog sustava i manjincima pa je moguće da zbog vlastite profesionalne pravničke involviranosti projicira sukob interesa, koji u u užem smislu ne postoji u slučaju ministra uprave Lovre Kuščevića.
Prvo, definicija iz vrlo jasnog Zakona o sprječavanju sukoba interesa ni izbliza niti iz daljine ne bavi se slučajem izražavanja mišljenja ministra o građanskim referendumima, a kamoli da to zabranjuje.
Drugi je da je provjeru radila vanjska agencija APIS, koja nije pod direktnom ministrovom ingerencijom.
Treći razlog je odgovornost članova Vlade prema glasačima. Bilo bi, naime, neodgovorno da se Vlada ne očituje o referendumskim inicijativama, a koliko Vlada može biti involvirana u agitiranje za jedan ishod referendumske inicijative možda je najbolje pokazala vlada Davida Camerona u sklopu kampanje o BREXIT-u. Premijer Velike Britanije čak je vezivao vlastitu političku sudbinu uz rezultate tog referenduma. Kada su oni pokazali da referendum nije prošao u skladu s njegovom agitacijom – podnio je ostavku.
Kodeks dobre prakse provođenja referenduma Venecijanske komisije Vijeća Europe preporučuje da “vlast pripremi obrazloženje referendumskog pitanja u kojem će biti izložena i stajališta suprotne strane”, no navodi i da “predstavnici vlasti smiju u javnim nastupima predstavljati svoje stavove“, citira se u publikaciji “Analiza referenduma u Hrvatskoj u odnosu na europske standarde“, koju je objavio GONG uz potporu Europskog fonda za Balkan.
Za mišljenje smo upitali i Daliju Orešković, donedavnu predsjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Po njenom mišljenju, Kuščevićev potez mogao bi se promatrati kao sporan kada bi on donosio krajnju odluku, budući da je on politički tajnik stranke pod čijom je vladavinom donesena odluka o ratifikaciji Istanbulske konvencije, osporavana referendumskim pitanjem. No, to nije slučaj. “Prebrojavanje je vršilo vanjsko tijelo, odnosno APIS, i to umanjuje dojam da je Kušćević izravno utjecao na rezultate provjere. Kada bismo imali visoke demokratske i etičke standarde, onda bismo mogli raspravljati je li Kušević time što nije dopustio nadzor nad provođenjem kontrole prikupljenih potpisa, narušio integritet tijela kojeg vodi. U svakom je slučaju potpuno nepotrebno dao razlog za sumnju da se pregledavanje valjanosti potpisa obavilo na neovisan I nepristran način. Upravo zbog njegove pozicije unutar stranke i Vlade, on je postupanje Ministarstva uprave nepotrebno izložio gubitku ili padu povjerenja”, navodi Orešković.
“Mudar ministar vodio bi računa o promicanju demokratskih standarda, kako bi zaštitio povjerenje u instituciju koju vodi i onemogućio pokretačima ovih inicijativa bilo kakav povod za prigovor”, podcrtava, no to daleko nadilazi Kušćevićeve kapacitete. Ističe i da su ovi sporovi samo manji dio problema koji se vezuju uz referendume u Hrvatskoj.
Iako smatra da o Kuščevićevom eventualnom sukobu interesa može svoje mišljenje izraziti i novi saziv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, po njoj, “u užem smislu, u smislu Zakona, tu nema klasičnog sukoba interesa”.
