Gotovo godinu dana nakon što je rektor Damir Boras obznanio da se krenulo u proceduru kojom će Hrvatski studiji postati fakultet, novosti o toj proceduri nikako da stignu s Kampusa Borongaj.
Istražili smo kakva je situacija na Hrvatskim studijima danas, dvije godine nakon studentske blokade i akademske sapunice koju je javnost tada pozorno pratila.
Uprava šuti, upućeni razgovaraju samo u bučnijim lokalima
S upravom smo pokušali provjeriti kako napreduje postupak transformacije Hrvatskih studija u fakultet, no odgovor ni nakon više tjedana čekanja nismo zaprimili. O cijeloj smo situaciji zato razgovarali s bivšim, ali i sadašnjim zaposlenicima Hrvatskih studija. Istovremeno smo zaprimili i nekoliko upozorenja, kao i dobronamjeran savjet da najprije završimo vlastito fakultetsko obrazovanje, pa onda istražujemo što se to događa na Hrvatskim studijima.
Zašto neki sugovornici naše priče o Hrvatskim studijima, dvije godine nakon ključnih događaja, traže bučniji lokal u kojem bi s nama razgovarali te zašto, prema njihovu iskazu, postoji strah od javnog izricanja mišljenja koje se ne poklapa s onim uprave Sveučilišta i Hrvatskih studija, preostaje za vidjeti.
Stvoreni kao protuteža „marksističkom“ Filozofskom fakultetu
Zamršena priča Hrvatskih studija seže 27 godina unazad. Osnovani 1992. godine, Hrvatski su studiji isprva bili ustrojeni kao dvosemestralni sveučilišni studij hrvatske filozofije i društva. Cilj osnivanja bio je obogaćivanje spomenutih studijskih smjerova, a ideja u pozadini bila je stvoriti protutežu “marksističkom” Filozofskom fakultetu i njegovim predavačima.
Prvi voditelj Hrvatskih studija bio je današnji prorektor Sveučilišta u Zagrebu Ante Čović, a njegov zamjenik bio je Pavo Barišić koji će poslije obnašati ulogu ministra obrazovanja. Čovića i Barišića sredinom je devedesetih godina smijenio tadašnji rektor Marijan Šunjić, nakon čega je dvojac podnio tužbu protiv Sveučilišta na čelu sa Šunjićem. Tako je započeo sukob oko Hrvatskih studija i pokrenuti su višegodišnji napori da se oni zadrže u okviru u kojem su nastali, odnosno da se zaustavi njihova transformacija u modernu sastavnicu Sveučilišta.
2014. ocijenjeni kao najbolje društveno-humanističko učilište u državi
Godine 2014. Hrvatski studiji, tada ustrojeni kao sveučilišni centar, ocijenjeni su najkvalitetnijim društveno-humanističkim učilištem u državi. Tada je aktualni ministar obrazovanja Vedran Mornar zatražio u Pismu očekivanja da Hrvatski studiji u naredne tri godine definiraju svoj znanstveno-nastavni profil i razriješe pravni status.
Davor Pećnjak, bivši profesor filozofije na Hrvatskim studijima ističe: „Te su točke pisma, prema mojem mišljenju, bile potpuno promašene jer ono što je tadašnji ministar tražio, to je na Hrvatskim studijima već uglavnom postojalo. I bolje od toga!“
Godine 2016., samo dva mjeseca prije izbora voditelja studija, rektor Damir Boras u jeku rješavanja pravnog statusa institucije zabranjuje nova zapošljavanja i promjene studijskih programa. U veljači iste godine, rektor je imenovao Odbor za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija, na čelu s prorektorom Antom Čovićem. Nakon tri kruga izbora za voditelja u kojima niti jedan kandidat nije osvojio potrebnu većinu glasova, rektor, suprotno Pravilniku o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija, 5. listopada 2016. godine imenuje Maria Grčevića voditeljem Hrvatskih studija.
Studentski je zbor uslijed izbora voditelja organizirao sastanak na kojem je novi voditelj Grčević trebao studentima predstaviti svoj plan za Hrvatske studije. Navedeni plan podrazumijevao je izmjene studijskih programa i povratak na studij hrvatske filozofije i društva. Nezadovoljni studenti tada pokreću inicijativu naziva Studenti Govore i obraćaju se senatorima sveučilišta, Vladi te predsjednici koja inicira sastanak s rektorom Borasom. Na tom sastanku rektor prvi puta spominje ideju da se Hrvatski studiji ustroje kao sveučilišni odjel. Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, sveučilišni odjel definiran je kao ustrojbena jedinica koja izvodi nastavu u jednom znanstvenom polju ili u interdisciplinarnom području. Hrvatski studiji izvode nastavu u sedam znanstvenih polja koja pripadaju trima različitim područjima, zbog čega po zakonu ne mogu biti sveučilišni odjel.
Degradirani u odjel
Preustrojem u odjel Hrvatski su studiji degradirani kao visokoobrazovna ustanova. Odluka o preustroju službeno je potvrđena na sjednici Senata Sveučilišta 17. siječnja 2017. Nastavno na tu odluku, donesena je i odluka o imenovanju privremenih tijela na Hrvatskim studijima. Jedno je od tih tijela privremeno Znanstveno-nastavno vijeće iz kojeg su izbačeni svi profesori koji su izražavali neslaganje s Grčevićevim imenovanjem i s postupanjem rektorata, a zamijenili su ih ljudi iz rektorata.
„Imenovanjem tih ‘privremenih’ tijela (kakva ne poznaju ni zakonski ni sveučilišni propisi) praktički je suspendirana sveučilišna autonomija HS-a i uvedena neka vrsta izvanrednog stanja koje traje do danas. Dakle, stanje ‘privremenosti’ na HS-a ušlo je u treću godinu, što znači da je toliko vremena velika većina nastavnika isključena iz donošenja ključnih odluka za ustanovu, ali i za njihovu vlastitu profesionalnu budućnost“, ističe profesor Tomislav Janović, trenutni zaposlenik Hrvatskih studija.
Predviđeno da se na filozofiju ne upisuje nitko
U tom kontekstu, bivši profesor filozofije Davor Pećnjak govori o nužnosti sankcioniranja protupravnih postupaka: „To nije moguće jer odjel može imati samo jedan studij, a na Hrvatskim studijima ima sedam studija. Zatim, imenovano je tzv. Privremeno znanstveno nastavno vijeće, ali od 2003. u Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i visokom obrazovanju niti fakultet nema takvo vijeće. Fakulteti imaju fakultetska vijeća. Dakle, čak na nivou pravne terminologije to je nešto što bi u svakoj, po mojem mišljenju, ozbiljnoj zemlji istog trena palo, a rektor koji bi donio takav dokument o preustroju bi, po mom mišljenju, trebao prestati biti rektor, ali ovaj nije. Koliko sam čuo, upravni sudovi se ‘loptaju’. Prvo se Niži proglasio nenadležnim, onda je tužbu poslao na Viši, a Viši se upravni sud isto proglasio nenadležnim, pa je poslao tužbu natrag na Niži. Mislim da su tu naprosto u igri više nekakvi privatni interesi, nego što bi bila nekakva sustavna pogreška. Dakle, država bi trebala osigurati da se provode zakoni i sankcionirati očigledne prekršaje zakona. Čini se da tu postoje očigledni prekršaji zakona ako se već na terminološkom nivou u službenom dokumentu Sveučilišta koriste pojmovi koji nisu unutar Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i visokom obrazovanju.“
Rektorski kolegij potom donosi prijedlog upisnih kvota preddiplomskih studija za narednu akademsku godinu kojim je predviđeno da se na filozofiju ne upisuje nitko, s objašnjenjem da se izvođenjem filozofije na Hrvatskim studijima utrostručio studij filozofije na Sveučilištu. Uzmemo li u obzir dane argumente, očito je da se u jeku ovih rasprava razmišljalo isključivo o kvantiteti, dok se istovremeno zanemarivala kvaliteta. U namjeri da se restrukturiranjem studijskih programa, kao i programa pojedinih kolegija poboljša kvaliteta studija, postiglo se upravo suprotno. Profesor Pećnjak ističe: „Ako govorimo o studiju filozofije, to je bio jedan vrlo suvremen studij. Orijentacija je uglavnom bila na tzv. analitičku filozofiju i to je bilo nešto što se razlikovalo od obadva studija u Zagrebu koja postoje – od Isusovačkog studija filozofije, a naročito od Filozofskog fakulteta; a sada ovo sve izgleda kao neka blijeda kopija studija filozofije s Filozofskog fakulteta. Sada dosta predmeta ima nekakvu sasvim drugačiju kontinentalnu i povijesnu perspektivu koja više nije tako suvremena, niti ti predmeti predstavljaju ono što danas filozofija zapravo predstavlja. Studij bi trebao biti koncipiran tako da prati najsuvremenija dostignuća. Prema mom mišljenju, to je vrlo blijed studij, a ako je kopija onda je blijeda, ili još bljeđa, kopija.“
Na pokušaje promjena studenti su odgovorili izglasavanjem blokade u ožujku 2017. godine kojom su zatražili ponovno uvođenje upisne kvote za filozofiju i ostavku uprave Hrvatskih studija. U nastojanju za provođenje promjena ili, bolje rečeno, sprječavanje provođenja promjena, profesori Hrvatskih studija nisu zajedno djelovali te su se podijelili na one koji podržavaju promjene, one koji im se suprotstavljaju, dok je nezanemariv dio ostao suzdržan.
Na pitanje misli li da bi se stvari drugačije odvile da su zaposlenici koji su ostali neutralni u proteklih nekoliko godina također javno iznijeli svoje mišljenje, bivši profesor s Odsjeka za filozofiju i kroatologiju, Stipe Kutleša, odgovara: „Vrlo je vjerojatno da bi se stvari mogle dogoditi drugačije nego su se dogodile. Strašno je to što se na Hrvatskim studijima događa i da mnogi šute. Tako ispada da se isplati biti agresivan, nepošten, nemoralan i slično. Nije takav veliki dio akademske zajednice, nego i ogromni dio društva u svim segmentima“.
Ante Čović si je osigurao kolegij
Usprkos tome što je blokada spriječila ukidanje Odsjeka za filozofiju na Hrvatskim studijima, došlo je do drastičnih izmjena u kadru zaposlenika. Tako su šest vanjskih suradnika i tri nastavnika na Odsjeku za filozofiju 2017. godine zamijenili nesuđeni umirovljenici i isti oni ljudi koje su dotadašnji nastavnici s Odsjeka za filozofiju svojevremeno prijavili Etičkom povjerenstvu zbog plagiranja.
“Prije 15 – 20 godina na filozofiji na Hrvatskim studijima su radili ljudi koji su osnovali i razvijali taj odjel, koji su bili povezani s ostalim znanstvenim institucijama u Hrvatskoj. Onda se dogodi ovo i na posve neakademski način taj je odjel pretvoren u nešto drugo. Mimo volje ljudi, nastavnog kadra, ali i mimo volje studenata koji su tamo studirali. Sama ta procedura iznimno je problematična. Neću ništa govoriti o ljudima, o životopisu poznatih, to je podatak do kojeg možete vrlo lako doći. Ali, jednostavno se to tako ne radi. Postoje akademska pravila, postoje zakoni koji se moraju poštovati da bi sustav mogao funkcionirati, da bi profesori koji su tamo radili i studenti koji su tamo studirali bili zaštićeni. Sama ideja da se može mimo pravila i mimo zakona nešto takvo napraviti, protuzakonito preustrojiti instituciju, govori sama za sebe.” Kazao nam je to profesor Tvrtko Jolić, jedan od vanjskih suradnika na Odsjeku za filozofiju kojem je 2017. godine otkazana suradnja.
Na pitanje kako gleda na činjenicu da su znanstvenici optuženi za plagijat sada predavači, dok je onima koji su ih prijavili za neetično ponašanje otkazana suradnja, profesor Jolić odgovara kako ipak vidi pomak: “Iako se to na prvi pogled ne vidi, nije sve tako crno. Meni se čini da su se takva ili slična djela događala i ranije. Samo je prije manje medijske pozornosti pridavano tome, dok se u zadnjih pet do deset godina čini kako se akademska zajednica više senzibilizirala za etičke probleme.”
Među novoprimljenim je zaposlenicima („povratnicima“) i osoba koja je stekla uvjete za mirovinu na drugom učilištu, a kojoj je na tom učilištu odbijen zahtjev za produljenjem radnog odnosa. Naime, restrukturiranje i rješavanje kadrovskih pitanja povjereno je prorektoru Anti Čoviću, višegodišnjem pročelniku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta koji je u višestrukom sukobu interesa s Hrvatskim studijima. Iako su zaposlenici Odsjeka za filozofiju više puta upozoravali na spomenuti sukob interesa, rektor se Damir Boras oglušio na sve dotadašnje pritužbe te je sukob interesa generirao imenovanjem Ante Čovića u tijela koja će krojiti sudbinu Hrvatskih studija i njihovih zaposlenika o čemu govori profesor Kutleša: „Zašto Ante Čović ne bi bio redoviti profesor u trajnom zvanju? Kao takav bi mogao i biti nositelj kolegija Nova etička kultura. Pitanje je u nečemu drugome. Je li on u mirovini ili nije? Je li njegovo trajno zvanje legalno ili nije? O tome se u zadnje vrijeme dosta govori u akademskoj zajednici. Već sam spomenuo u jednom od prethodnih pitanja slučaj s njegovim izborom u zvanje. Neka tijela su o tome već dala svoju prosudbu. Neka će tek dati. Što se novoga kolegija tiče, ne znam kako je uveden u program. U moje ga doba nije bilo. Čović je sebi osigurao kolegij jer smatra da su Hrvatski studiji njegova prćija. Tako se i ponaša. Čitav program nije načinjen da Hrvatski studiji budu na korist budućim studentima i da se kvaliteta studija podiže, nego isključivo zato da se zaposle podobnici. To je svima poznato. O tome dobro zna i akademska zajednica i šira javnost. Što se koga tiče u široj javnosti što se događa sa Hrvatskim studijima pored mnoštva drugih važnijih pitanja u hrvatskom društvu? Ta nezainteresiranost javnosti je velika sreća za sve vrste mešetara.“
Kutleša: pobrojite umirovljenike
Novoosnovana uprava Hrvatskih studija nije pokazala nikakav interes za produljenje ugovora o radu zaposlenicima s vlastitog odsjeka čiji su ugovori o radu bili pred istekom. Ne samo da im nije dopušteno izvođenje danih kolegija, nego ni onih koje su sami osmislili i zahvaljujući kojima je studij filozofije na Hrvatskim studijima postao prepoznatljiv.
„Sadašnjem vodstvu Hrvatskih studija i nije stalo do pozitivnih promjena iako oni sve te promjene tako prikazuju, tj. kao da su nešto najbolje što je u hrvatskoj akademskoj zajednici i društvu najpoželjnije. Promjene, pogotovo ovakve, samo su paravan za osvajanje „feuda“ i održavanje na vlasti, kontrola svega i svakoga. Na „feudu“ ne trebaju „izuzetni profesori“. Dobri su bilo koji, i umirovljenici i nedovoljno kvalificirani i sl. Bitno je da je forma prividno zadovoljena. Zapravo ni ona nije zadovoljena. Sadašnjem vodstvu je važnije uposliti podobne umirovljenike, uz ponekog mlađeg podobnika/podobnicu, nego osigurati budućnost mladim i sposobnim kadrovima koji su prisiljeni bježati vani. Pobrojite samo umirovljenike na Hrvatskim studijima u posljednjih godinu-dvije koji su zamijenili stalne zaposlenike ili vanjske suradnike koji nisu u mirovini i bit će Vam sve jasno. Pozitivne promjene su uz ovakvu upravljačku strukturu nemoguće“, govori Kutleša.
Što se tiče okolnosti pod kojima mu je raskinuta suradnja, Jolić kaže da mu je dano do znanja da njegove usluge više nisu potrebne: “Rečeno mi je kako nije bilo dovoljno studenta zainteresiranih za moj kolegij. Da bi se kolegij održavao, potrebno je barem pet prijavljenih studenata te ih navodno nije bilo dovoljno. Studenti su mi kasnije rekli da su se pokušali prijaviti, no rečeno im je kako je kvota već popunjena.”
Osveta zbog natuknice u Leksikonu
Navođeni razlozi postavljaju se samo kao paravan iza kojeg stoje puno dublji problemi i igre odnosa moći, kako to ističe profesor Kutleša: „Zašto sam ja bio nepodoban i nepoželjan na ovakvim Hrvatskim studijima? Iz privatnih razloga, točnije iz osobne osvete sadašnjeg prorektora Sveučilišta u Zagrebu i zaposlenika (ne znam koju još funkciju obavlja na Hrvatskim studijima) Ante Čovića. Nitko mi nikada u četvrt stoljeća suradnje nije rekao da je nezadovoljan mojim radom. Pa ni oni koji su mi otkazali suradnju. Naprotiv. Glavni moj grijeh je što nisam htio u Filozofskom leksikonu, čiji sam glavni urednik, objaviti natuknicu pod naslovom Pluriperspektivizam koji je predlagao Ante Čović. Ta natuknica nije nikada bila predviđena u abecedaru Filozofskog leksikona pa je nisam htio, uzurpirajući položaj glavnog urednika, uvrstiti preko reda. Čović me uvjeravao da je to otkriće svjetskog ranga u filozofiji, a najveće zasluge za to ima upravo Ante Čović. Nadao se da bi uvrštavanjem u Leksikon te natuknice on postao svjetski ili barem europski i hrvatski poznat i cijenjen filozof. Ja sam ostao pri svome i nisam htio objaviti natuknicu jer bi se natuknica koje imaju prefikse pluri i multi moglo naći na stotine. Osvetnička prijetnja prema meni bila je javno izrečena. Filozofski leksikon je izdao Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ i ta činjenica nikakve veze nema s Hrvatskim studijima. Osveta je ipak bez milosti i pokrića izvršena.“
Pavel Gregorić s kojim je, također, prekinuta suradnja navodi: „Rektor Boras i njegova uprava vladaju silom i izgleda da im se samo silom može suprotstaviti, kao što je pokazao Filozofski fakultet. No Filozofski je mnogo veća i utjecajnija institucija, uz koju se ne vežu sustavni i politički problemi kao što je slučaj s Hrvatskim studijima od njihova osnutka. Ali da su zaposlenici Hrvatskih studija 2016. i 2017. ostali pri strateškim odlukama koje su velikom većinom izglasali u redovnoj proceduri, tj. da su se složno suprotstavili nelegitimnom nametanju čelnika i drukčijih strateških odluka, ne vjerujem da bi rektor i njegovi nasilnici imali tako lagan posao kao što su imali.“
Na pitanje može li se postići rješenje situacije, Jolić odgovara: “Nisam preoptimističan. Vrlo je nerealan sustav. Neće doći do neke radikalne promjene. Jedino što se može pokušati promijeniti jest kultura i poštivanje pravila i normi. Veliki dio problema jest zakonodavni okvir. Treba promijeniti način na koji se vrednuje znanstveni rad. To ne znači da treba odustati, svaka promjena je vrijedna pokušaja.
Nesumnjivo je da su događaji započeti još krajem 2016. godine na Hrvatskim studijima ostavili značajan trag. Međutim, nakon stišavanja bure postavlja se ključno pitanje – što se supstancijalno promijenilo promjenom pravnog statusa ustanove, uvođenjem „privremenih“ tijela umjesto onih izabranih te izmjenom studijskih programa u težnji za jasnijim profiliranjem Hrvatskih studija unutar zagrebačkog Sveučilišta. Tomislav Janović, profesor koji se u vrijeme pokušaja uvođenja najvećih promjena prihvatio funkcije sindikalnog povjerenika i predsjednika štrajkaškog odbora, a koji je još uvijek zaposlenik na Hrvatskim studijima ističe: „Jedino što ja mogu primijetiti, a neka me netko ispravi, je odlazak dobrog dijela nastavnika s ustanove, kako onih u stalnom radnom odnosu tako i vanjskih suradnika, te dolazak mnogih novih nastavnika, ali i drugih zaposlenika, s time da broj novozaposlenih bitno nadmašuje broj onih koji su raskinuli radni odnos, pri čemu je teško ne uočiti zanimljiv fenomen – tendenciju zapošljavanja ili angažiranja nastavnika koje se nalazi na zalazu svoje karijere, dakle starijih od 65 godina.“
“Obiteljska atmosfera”
Kakva atmosfera danas prevladava na Hrvatskim studijima teško je sa sigurnošću reći s obzirom na to da je samo jedan od tamošnjih trenutnih zaposlenika pristao na razgovor. S druge strane, neki profesori koji su trenutni zaposlenici Hrvatskih studija u neslužbenom razgovoru ističu kako su Hrvatski studiji zadržali stari duh obiteljske atmosfere te kako je otprije naslijeđeni opušteni odnos među zaposlenicima i studentima i dalje prisutan. Međutim, atmosfera je toliko „obiteljska i opuštena“ da se i u neslužbenim razgovorima važe doslovno svaka riječ prije nego što bude izgovorena. Duh je toliko „obiteljski“ da se pojedinci usred razgovora o ovoj temi povlače zbog straha od posljedica i „problema koji su se pokazali stvarniji nego što su se činili kada smo dogovarali razgovor“.
Da je u idiličnu „obiteljsku atmosferu“ gotovo nemoguće povjerovati dokazuje u svojoj potpuno oprečnoj tvrdnji bivši profesor filozofije Pavel Gregorić: „Kolege s kojima sam ostao u kontaktu tvrde da je ustanova kadrovski temeljito izmijenjena, da je nekadašnji optimizam i zajednički duh koji je vladao među zaposlenicima davno iščeznuo, a da kolege koji su se suprotstavili promjenama – ili samo simpatizirali s njima – još uvijek trpe manje ili više suptilne oblike šikaniranja.“
O kakvoj je vrsti šikaniranja riječ, profesor Janović pomalo suzdržano odgovara: „Osobno ponekad osjećam određenu netrpeljivost, no to ne doživljavam kao prevelik problem, a pogotovo ga ne bih htio preuveličavati. Osim toga, mnoge nove kolege ni ne poznajem. Ljudi se obično najbolje upoznaju u stručnim kontaktima, a za takav kontakt gotovo da nema prilike, pogotovo s onima izvan matičnih odsjeka. Daleko veći problem od osjećaja izoliranosti je povremen osjećaj uzaludnosti i obezvrijeđenosti posla koji obavljam. Siguran sam da mnogi drugi nastavnici, i ne samo oni na Hrvatskim studijima, i ne samo oni sveučilišni, znaju o čemu govorim.“
Da je stanje daleko od idiličnog, štoviše da je riječ o mobiliziranju poslušne vojske pod vodstvom uprave Fakulteta koji to nije, vrlo eksplicitno objašnjava Kutleša: „U kontaktu sam s nekim kolegama koji su još uvijek na Hrvatskim studijima. Znam kakva je situacija s onima koji su ‘neposlušni’ ili ‘nepodobni’ kako god te riječi shvatili. Ali to zna gotovo sva akademska zajednica. Zaposlenici Hrvatskih studija koji nisu po volji ‘gospodarima“ ljudskih sudbina su u strahu i egzistencijalnoj ugroženosti.“
Ante Čović, vodeći čovjek Hrvatskih studija kojega je Povjerenstvo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu optužilo za neispunjavanje uvjeta i za krivi izbor u zvanje, danas je nositelj kolegija Nova etička kultura. Ovu nanovo uvedenu promjenu komentira profesor Janović: „Nije tajna da etički pristup prof. Čovića ne smatram znanstveno plodotvornim; čak mislim da je teorijski štetan za struku. To je moje osobno mišljenje, ali ima i onih kompetentnijih od mene u dotičnoj filozofskoj disciplini koji će vam reći isto. Naravno, ima i onih koji će reći suprotno. Zaustavio bih se na tom komentaru.“
Gregorić: U obaveznoj literaturi članak iz Nacionala
Profesori s kojima je prekinuta suradnja puno su eksplicitniji. Bivši profesor filozofije Pavel Gregorić ističe: „To je kao da Donald Trump bude nositelj kolegija o klimatskim promjenama – što bi vjerojatno i prošlo na sveučilištu kao što je ovo zagrebačko pod Borasovom upravom. No zanimljivo je da se na popisu obvezatne literature iz Čovićeva kolegija nalazi jedan članak iz tjednika Nacional u kojemu se tvrdi kako etički postupak na Filozofskom fakultetu ne jamči pravo na žalbu. To je valjda literatura za nastavnu jedinicu ‘Mobbing Filozofskog fakulteta nad najvećim živućim etičarem’.“
Da je riječ o poslušnoj masi pod vodstvom čelnih ljudi Hrvatskih studija svjedoči i činjenica da se do predstavnice Studentskog zbora ne može doći ni na koji način. Na stranici Sveučilišta u Zagrebu Hrvatskih studija ne nalazi se popis članova Studentskog zbora i njihovih zamjenika. Tek prema službenom dokumentu natječaja za izbor predsjednice Studentskog zbora dade se zaključiti kako je tek nedavno nova predstavnica postala Tereza Marjanović s Odsjeka za psihologiju. Također, na stranici se ne nalazi nikakav kontakt pomoću kojeg bismo mogli doći do predstavnice Studentskog zbora. Nije nam preostalo ništa drugo nego mailom kontaktirati studentsku pravobraniteljicu koja nas je ponovno uputila da se o navedenoj temi obratimo Studentskom zboru Hrvatskih studija putem Facebooka. Učinili smo to, no na naš upit nismo dobili odgovor. Također, kontaktirali smo i bivšu predstavnicu Studentskog zbora Mariju Barić Đurđević s Odsjeka za hrvatski latinitet, ali ni od nje nismo uspjeli dobiti nikakav odgovor. Ipak, i nikakav odgovor je odgovor iz kojeg se puno toga može iščitati.
Ponovimo na kraju da smo se i upravi Hrvatskih studija obratili s upitom o napretku procedure kojom će biti transformirani u fakultet te zatražili konkretne informacije o samoj proceduri i eventualnim rokovima realizacije, no odgovor do danas, nakon ponovljenih upita, nismo zaprimili. Trenutak u kojem će se na Hrvatskim studijima dogoditi pozitivne promjene vjerojatno će biti isti onaj u kojem će članovi akademske zajednice prestati šutjeti, a šira javnost pokazati veći interes za ovakvu vrstu „nove etičke kulture“.
