Gotovo dva tjedna Ministarstvo unutarnjih poslova dozvoljava da se hrvatskim medijskim prostorom širi užasavajuća priča iz Prihvatilišta za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama, temeljena na anonimnoj izjavi i zasad opovrgnuta od strane organizacija koje već godinama rade u Porinu. Radi se o ozbiljnim optužbama za nasilje u objektu koji je pod njihovom ingerencijom.
Naime, portal Zagreb.info objavio je 31. srpnja intervju s neimenovanim bivšim zaštitarom iz Prihvatilišta, koji je pod krinkom te anonimnosti opisao niz navodnih nasilnih incidenata koji su se, navodno, dogodili u hotelu Porin. Požurili su ga bez ograde prenijeti mediji već istrenirani za širenje netrpeljivosti prema izbjeglicama i migrantima – najprije Dnevno, koji s portalom Zagreb.info dijeli nakladnika, a zatim i Narod.hr.
Pritom, oba portala citiraju laž iz originalnog članka – da je u autobusu prema Dugavama jedan azilant na putnike potegao nož. Podsjetimo, radilo se tek o verbalnom sukobu, a tražitelj azila – kasnije zbog kršenja javnog reda i mira priveden na prekršajni sud – nije ni imao mož sa sobom, nego škare, koje nije “potegao na putnike”, već ih je držao u vrećici (N1). Ovi detalji su bili poznati 45 minuta nakon objave teksta na Facebook stranici portala Zagreb.info, a pogotovo sedam dana kasnije kada je članak zapazio Narod.hr, no nije došlo do ispravka prve, netočne informacije o nožu.
Viralna dezinformacija o nožu ipak nije predmet ovoga teksta, premda se još uvijek nalazi na brojnim hrvatskim portalima: ili kao originalna lažna vijest bez poveznice na ispravak ili kao laž objavljena danima nakon što je policija demantirala da je tražitelj azila mahao nožem (Zagrebancija). Policiju smo u prvom redu propitivali o navodnim incidentima o kojima progovara anonimni (navodni?) zaštitar.
Zanimalo nas je bi li se MUP složio s tvrdnjom da se “kriminal, oružje i međusobni fizički sukobi događaju na dnevnoj bazi” u Porinu. Zatim, jesu li zabilježili slučajeve seksualnog nasilja nad djecom, nakon čega su tražitelji azila bili amnestirani na bilo koji način (citat: “Na nadzornim kamerama vidimo muškarce koji seksualno uznemiravaju djecu, a takve slučajeve, naravno, prijavljujemo policiji…) Konkretnije, anonimni izvor portala tvrdi i da su navodni nasilnici i seksualni prijestupnici među tražiteljima azila amnestirani te da su policijski službenici 27. svibnja prošle godine upotrijebili suzavac zbog napada tražitelja azila (“…azilant ubrzo bude pušten. Tako je bilo i s pedofilima koje sam naveo, i s ljudima zbog kojih je upotrijebljen suzavac…”) Upitali smo policiju i je li upoznata s fotografijama koje je objavio portal i što zna o njihovoj autentičnosti, te koliko su napada na policiju i zaštitare zabilježili tijekom 2018. i 2019. (citat: “Zovemo ih (policiju, op.a.) i kod težih ozljeđivanja, no azilanti napadaju i njih. Konkretno 27. 5. 2018. policija je morala upotrijebiti suzavac, a taj su incident zasigurno morali zabilježiti.”)
Voditelj Prihvatilišta Filip Stipić reagirao je brzo, ali tek da bi nam poručio kako će nam odgovor uputiti nadređeni mu MUP, odnosno njihova Služba za odnose s javnošću. I Crveni križ je naveo da su policiji proslijedili naš upit, no to policiju nije motiviralo na odgovaranje.
CK, AYS i CMS ne znaju za suzavac, pedofiliju i “masakr”
S druge strane, niti jedna organizacija koja je radila ili još uvijek radi u Porinu nije upoznata s ovim incidentima.
Crveni križ ništa ne zna ni o suzavcu, ni o pedofiliji, niti o navodnoj svakodnevici ispunjenoj kriminalom, oružjem i obračunima, ili o “masakru” kako se senzacionalistički i ni po kojoj osnovi točno navodi u naslovu. Riječ masakr koristi se za opis svirepog masovnog ubojstva bez utvrđivanja krivice žrtava, uglavnom počinjenog od strane više egzekutora – primjerice, vojnika – u ime politički jakih aktera.
“…[M]ožemo odgovoriti da djelatnici Hrvatskog crvenog križa koji svakodnevno rade od 8 do 20 sati u Prihvatilištu… (vikendom od 8 do 14) nisu nazočili niti su upoznati s bilo kojim od incidenata koje spominjete”.
Odgovor Crvenog križa na upit o navodnim incidentima u Porinu by FaktografHR on Scribd
Na sporni tekst je prvi reagirao Are You Syrious?, jer ih anonimni zaštitar oslovljava kao “zaštitnike kriminalaca” i pedofila, zbog čega su najavili i moguće podizanje tužbe.
“Vrlo nam je važno naglasiti da nije postojao slučaj u kojem je AYS apelirao da se počinitelja kaznenog djela pusti iz zatvora, niti uostalom ima takve pravne ovlasti. Taj je navod čista kleveta”, piše nam Tajana Tadić iz te organizacije. Ne pamte incident sa suzavcem iz svibnja prošle godine, ni napade na policajce.
“Poznat nam je samo jedan sukob (koliko znamo, verbalno i naguravanje, nije bilo riječi o oružju) između tražitelja azila i zaštitara, koji je uredno bio prijavljen policiji i procesuiran kao prekršaj”, navodi Tadić. AYS također nije zabilježio ni “slučajave seksualnog nasilja nad djecom unutar Porina, iako moramo upozoriti da smo oko prihvatilišta povremeno viđali sumnjive tipove koji pripadaju našem domaćem stanovništvu, te smo svoje strahove o njihovim namjerama promptno prijavljivali osoblju Porina”.
Zaključno, ističu da su radnice i volonteri bili prisutni u Porinu svaki radni dan od početka 2016. do 2019. godine i “pritom nismo doživjeli niti jedan incident nalik na one kakve opisuje neimenovani sugovornik portala Zagreb.info”. Budući da stanovnici tog centra svakodnevno dolaze u integracijski centar AYS-a u Novom Zagrebu, smatraju da su i dalje posredno upućeni u događanja unutar Prihvatilišta.
Centar za mirovne studije, koji od rujna 2018. nema pristup Prihvatilištu, odgovara kako “o ovim navodima i fotografijama ne znamo ništa, a s ranijim slučajem nismo upoznati” te kako se nadaju da od MUP-a koji upravlja Prihvatilištem i Hrvatskog Crvenog križa koji tražiteljima u Prihvatilištu svakodnevno pruža podršku možemo dobiti odgovore na navedena pitanja.
Smrad rasizma
CMS i AYS, osim što osuđuju svako nasilje, u svojim odgovorima posebno naglašavaju da je iz članka nejasno zašto bi se prema tražiteljima azila ili osobama s odobrenom zaštitom u slučajevima nasilja postupalo drugačije, kada postoje jasni zakonski okviri koji se trebaju poštivati. Ovakve optužbe su posebno nelogične, jer je Porin pod ingerencijom MUP-a.
AYS ne samo da se ne slaže s tvrdnjom da su kriminal i oružje svakodnevna pojava, nego su imali “neusporedivo više lijepih nego ružnih iskustava”. Ona ružna su se uglavnom odnosila na tješenje ljudi kojima bi, primjerice, bio odbijen zahtjev za azil; “nikada na slučajeve fizičkog nasilja”.
“Sitnije trzavice među ljudima su naravno prisutne, što je sasvim očekivano obzirom na smještajne kapacitete i činjenicu da su i tražitelji azila jedni drugima stranci, a prisiljeni su živjeti zajedno u skučenim prostorima što pogoršava njihovu već izrazito stresnu situaciju. Mnogo je faktora koji na ovo mogu utjecati – neki od ljudi bili su žrtve mučenja, prolazili nezamislive stvari na svojem putu ka utočištu, u Hrvatskoj se iznova susreću s mnogim predrasudama i sustavnim preprekama koje bole i obeshrabruju. Posebno im je teško nositi se sa iščekivanjem odluke o azilu o kojoj doslovno ovise njihovi životi. Takvo čekanje može trajati i do dvije godine tijekom kojih ne znaju hoće li im biti omogućen ostanak u Hrvatskoj ili će se suočiti s opasnošću povratka u ratnu zonu. Sve navedeno može se negativno odraziti na atmosferu u samom prihvatilištu, ali važno je naglasiti da je zahvaljujući predanom radu Liječnika svijeta stanovnicima i zaposlenicima Porina na raspolaganju besplatna psihološka podrška, što uvelike doprinosi prevenciji eventualnih tenzija. Apokaliptična vizija kriminalaca s oružjem vrlo je daleko od stvarne slike stanja u Porinu i možemo ju tumačiti samo kao zlonamjernu propagandu”, navodi Tadić.
Osvrće se i na napis portala o smradu u Porinu. Istina je, piše, da je tamo ponekad bilo zagušljivo zbog nemogućnosti otvaranja prozora na hodnicima, ali ne može se govoriti o “nepodnošljivom smradu”.
“Bojimo se da je taj opis više utemeljen u rasizmu, a manje u činjenicama. Sobe u Porinu sada su i obnovljene zahvaljujući sredstvima Europskih fondova, a uočili smo i da su se međusobni odnosi službenika MUP-a, zaštitara i tražitelja azila u Porinu dodatno poboljšali pod vodstvom trenutnog voditelja Filipa Stipića. Za kraj, svjesni smo da posao zaštitara može biti izrazito izazovan i težak i ovim putem također želimo napomenuti da smo sa mnogim zaštitarima u Prihvatilištu imali sasvim korektan i prijateljski odnos, a da je i njihov odnos prema tražiteljima u ogromnoj većini slučajeva bio takav”, zaključuje.
MUP se zatvorio za novinare
Ministarstvo Davora Božinovića već godinama muku muči s novinarima i izbjeglicama te nije rijetkost da odgovara tjednima ili dulje od mjesec dana.
S jedne strane, protiv hrvatskih policajaca gomilaju se dokazi i iskazi o zlostavljanju i pljačkanju izbjeglica na granici s Bosnom i Hercegovinom te ilegalnim push-backovima. Čak se i predsjednici “omaknulo” priznanje o da hrvatska policija krši međunarodno pravo i koristi “malo sile/nasilja” da bi ljude odbila od prelaska u Hrvatsku, što je pokušala povući (N1).
S druge strane, mediji koji uporno prikazuju izbjeglice kao krvožedne kriminalce idu tako daleko da policija na kraju mora braniti iste te migrante, kako priopćenjima, tako i vlastitim statistikama.
Nakon kritika svjetskih i domaćih medija, organizacija i institucija, za policiju bi javna slika o nasilnim migrantima što se međusobno tuku – što u osnovi jest njihov odgovor na pitanje o masnicama i posjekotinama na njihovim tijelima – mogla čak djelovati blagotvorno. Za razliku od utjecaja koji takva slika može imati na živote tražitelja azila u Hrvatskoj, kojima pojedini mediji i političari uporno crtaju noževe u rukama.
