Povratak u devedesete: većina kandidata želi veće predsjedničke ovlasti, navodno radi borbe protiv korupcije

Sanja Despot

Proučili smo izborne programe, intervjue i statuse 11 kandidatkinja i kandidata za predsjedničke izbore i utvrdili da ih se većina slaže na dva polja  – smatraju da se treba razmotati paket predsjedničkih ovlasti i ponovno definirati što u njih spada, kao i da je hrvatskom društvu nužno potrebna snažna borba protiv korupcije, za što se zalaže čak i kandidatkinja koja s mjesta aktualne predsjednice najavljuje da će potencijalnom zatvoreniku Milanu Bandiću zbog lojalnosti koju gaji prema prijateljima u zatvor nositi kolače.

Među onima koji traže jasnije ovlasti za predsjednicu ili predsjednika, najblaža u zahtjevima je Dalija Orešković, dok je najtvrđi Mislav Kolakušić koji se ne bi zadovoljio ni polupredsjedničkim sustavom kakvog je Hrvatska imala devedesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, već želi predsjednički sustav za koju inspiraciju nalazi ne samo u Francuskoj, već bira dijelove ustava pojedinih zemalja i koncipira ih, kako je sam potvrdio, po uzoru na švedski stol.

Dalija Orešković za zakonsku razradu Ustavnih odredbi o ovlastima predsjednika

Kako se to vidi u njenom programu, Dalija Orešković smatra kako pojedine ustavne odredbe koje se odnose na ovlasti predsjednika nisu dovoljno razrađene. Spominje tako članak 94., stavka 2 Ustava koji propisuje da se “Predsjednik Republike brine za redovito i usklađeno djelovanje državne vlasti”.

„Situacija u kojoj izvršna vlast ovisi o podršci parlamentarne većine koja je nastala na temelju izborne prijevare birača i političke trgovine predstavlja ozbiljan povod u kojem postoji ne samo mogućnost već i dužnost, obveza predsjednika države da na temelju ove ustavne odredbe upozori na nestabilnost državne vlasti koja iz ovih okolnosti proizlazi“, smatra Orešković te sugerira da se te ovlasti razrade posebnim zakonom.

Orešković se zalaže za zakonsko uređenje postupka sukreiranja vanjske politike, odnosno članka 144. koji propisuje da Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ovlastima, Vlada i Predsjednik RH. To je, kao što znamo, u prošlosti izazivalo prijepore između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera. Važno je to precizirati i zbog predstojećeg predsjedanja Hrvatske Vijećem EU.

U slučaju da postane predsjednica, Orešković bi koristila ovlasti iz članka 102. koji propisuje da predsjednik može predložiti održavanje sjednica Vlade. Na tako sazvanoj sjednici, predložila bi prihvaćanje njenog prijedloga nove Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje 2015-2020, koja predstavlja okosnicu njenog programa.

I Kolinda bi raspravu

Aktualna predsjednica ne traži izrijekom jačanje ovlasti, ali to i ne isključuje. U svom programu, ispisanom na više desetaka stranica i objavljenog na domeni kolinda.hr, najavljuje kako će „organizirati stručnu raspravu o političkom sustavu i ustrojstvu državne vlasti“.

„U posljednjih nekoliko godina oživio je interes građana i udruga civilnog društva za pitanja hrvatskog političkog sustava. To je jasan signal nama dužnosnicima da se posvetimo tim pitanjima, kako bismo stvorili pretpostavke za daljnji demokratski razvoj Hrvatske i ublažili moguće društvene procijepe. Stoga ću organizirati sveobuhvatnu stručnu raspravu o političkom sustavu i ustrojstvu državne vlasti, u koju ću uključiti istaknute hrvatske ustavne pravnike, politologe i druge stručnjake te predstavnike udruga. Zaključci te rasprave poslužit će kao smjernice izvršnoj vlasti, saborskim zastupnicima i hrvatskim dužnosnicima u radu na budućim izmjenama hrvatskoga političkog sustava odnosno ustrojstva sustava hrvatske državne vlasti“, navodi Kolinda Grabar Kitarović.

A vezano za korupciju, predsjednica kao jedno od obećanja navodi: „Ostat ću dosljedan glas protiv korupcije u hrvatskom društvu“. U poglavlju naslovljenom „Hrvatska pravednost – solidarnost“, predsjednica piše: „Koliko smo pošteni prema vlastitoj državi? Jesmo li samo domoljubi na emocionalnoj razini, a istodobno na razne načine koruptivno djelujemo? Korupcija je prvi i najveći pokazatelj našega odnosa prema vlastitoj državi. Ona šteti Hrvatskoj i ugrožava njezinu budućnost na nekoliko načina: sputava kreativnu snagu hrvatskih ljudi, kvari javni moral, izaziva apatiju i društvenu stagnaciju, koja se pak s vremenom, uz pojavu vanjskog čimbenika (poput primjerice moguće nove svjetske ekonomske krize), lako može pretvoriti u opće društveno nazadovanje. Po definiciji sprječava najbolje hrvatske pojedince u dolasku na ključne upravljačke pozicije u gospodarstvu, obrazovanju, kulturi i politici pretpostavljajući im na razne načine interesno umrežene. Cijelom društvu šalje opasnu poruku kako se rad i žrtva ne isplate, a da su mito, rodbinske, stranačke i ideološke veze jedina sredstva društvene promocije. To zlo ubrzava iseljavanje mlađih hrvatskih generacija te produktivnog dijela društva općenito. I što je dugoročno najopasnije, ubija nadu u bolje sutra, nadu u samu mogućnost postojanja sigurnije, bogatije i sretnije Hrvatske. Moja je dužnost kao predsjednice države, koja ima izravni izborni legitimitet, neumorno upozoravati na te višestruko negativne posljedice korupcije i zahtijevati jačanje pravosudnih i drugih mehanizama za njezino suzbijanje i sprječavanje“.

Čakavci, kajkavci i štokavci za polupredsjednički sustav

Nedjeljko Babić, predsjednik Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca za kojeg je malo tko čuo, a među prvima je predao svojih 14.000 potpisa za kandidaturu  nedvosmisleno želi povratak na polupredsjednički sustav i to je istakao kao jednu od 10 točaka svog programa.

U takvom sustavu Predsjednik države ima veću ustavnu i političku moć kao i šef izvršne vlasti uz veliku odgovornost svome narodu, ali jednako tako može i mora to isto tražiti od svih resornih ministara koji u takvom polupredsjedničkom sustavu konačno odgovaraju nekom, a to je Predsjednik države. Vraćanjem postojanja pravog funkcionalnog predsjednika republike znalo bi se napokon tko i kome odgovara za funkcioniranje iste kao što bi se znalo koga i zbog čega sankcionirati“, doslovni je citat njegovog programa.

Ova se stranka želi boriti protiv sveprisutne i raširene korupcije revizijom pretvorbe i privatizacije te „vraćanjem Zakona o ispitivanju porijekla imovine i zakona o posebnom oporezivanju nezakonito stečene imovine za sve državne dužnosnike, suce koji nemaju status državnih dužnosnika, članove uprava i nadzornih odbora u monističkom sustavu ustrojstva trgovačkih društava čiji su većinski vlasnici RH ili jedinice lokalne samouprave“.

Đapić bi kao predsjednik postavljao i ravnatelja HRT-a

Iako u svom programu navodi kako će se „u novom ustavu definirati model Republike u rasponu od tzv. predsjedničkog sustava bez vlade, do potpunog parlamentarnog sustava“ i to na temelju analize koja će voditi računa o nacionalnim preferencijama hrvatskog naroda, Anto Đapić, u ime stranke Desno, ipak već u programu raspisuje što obavezno mora ući u ovlasti predsjednika: imenovanje vrha obavještajne zajednice, imenovanje veleposlanika potpuno u nadležnosti predsjednika te odobravanje svih planova razvoja HV-a i svih sektora sigurnosti zemlje. Dodaje i kako Predsjednik Republike mora imati pravo na suspenzivni veto na sve zakone, a pogotovo međunarodne sporazume koji se odnose na pitanja identiteta hrvatskog naroda, međunarodnih integracija i pitanja koja se tiču suverenosti hrvatskog naroda u RH i BiH “jer se ukupna državna suverenost hrvatskog naroda ostvaruje u obje zemlje i države”. Predsjednik stoga mora odobriti sve državne politike kad je u pitanju ostvarivanje suverenosti hrvatskog naroda u BiH, “s naglaskom da suverenitet hrvatskog naroda u BiH nije moguće ostvariti bez hrvatske federalne ili konfederalne republike u BiH”. Bez toga Republika Hrvatska ne smije prihvatiti nikakav oblik državnosti BiH.

Đapić dodaje i sljedeće: “Predsjednik Republike je isključivo nadležan za održavanje nacionalnog sjećanja na sve žrtve hrvatskog naroda kroz povijest, za komemorativnu kulturu i kulturu sjećanja. Njegovi zahtjevi Saboru za uređenje toga dijela hrvatske prošlosti počevši od obilježavanja groblja, grobova hrvatskih vojnika i znamenja povijesnih bitaka od najranije zabilježene povijesti, preko svjetskih ratova do oslobodilačkoga domovinskog rata, bit će obavezujući uz alternativu državnoga referenduma u okviru ovlasti predsjednika Republike”.

Također, Predsjednik Republike na prijedlog Sabora imenuje ravnatelja HRT-a.

Među potrebnim izmjenama Ustava Đapić nabraja kako se treba izbaciti svako spominjanje zaštite prava manjina, a s obzirom da će za njihova prava jamčiti većinski narod. Kršćanstvo će biti najviša ustavna vrijednost hrvatske države i društva, a njegova zaštita će se jamčiti “izrazito rigoroznim zakonima”.

Škoro probio led

Priču o povećanim predsjedničkim ovlastima u javnosti je pokrenuo Miroslav Škoro u svom prvom videu kojim je najavio ulazak u političku trku za novog predsjednika.

Pod motom „Sad il’ nikada“, Škoro navodi svoja tri cilja: Država u rukama naroda (zalaže se za jačanje ovlasti predsjednika i referendumskog odlučivanja); Društveni konsenzus za prosperitetnu Hrvatsku (vjera u društvo bez podjela) te Oslobođenje od tranzicijskog nasljeđa (država neovisnog i učinkovitog pravosuđa, bez društvene nepravde, slobodna od klijentelizma i korupcije i tržišno orijentirana).

Osnovne teze razradio je u videu. Predsjednik ima ovlasti samostalno raspisati referendum, bez prethodne suglasnosti predsjednika Vlade. Ako narod na referendumu usvoji zakon koji je predložio predsjednik, on u tom obliku stupa na snagu. Predsjednik ima pravo sazivati sjednice Vlade i na njima predsjedati. Predsjednik ima pravo ne potpisati neki zakon do odluke Ustavnog suda. Predsjednik ima pravo, uz Vladu i opoziciju, predlagati dio sastava Ustavnog suda.

Najradikalniji Kolakušić

Na svojoj stranici pompozne i zavaravajuće domene ustav.hr Mislav Kolakušić, nakon brojnih intervjua u kojima je najavljivao kako će on istovremeno biti predsjednik Republike te ministar unutarnjih poslova i pravosuđa, sintetizirao je svoj program.

Predsjednik RH imat će ovlasti: imenovati predsjednika i članove Vlade, imenovati ravnatelja državne antikorupcijske i porezne agencije, raspisivati referendum, predlagati zakone, sazivati sjednice Vlade, imenovati tri suca Ustavnog suda i imenovati predsjednika Vrhovnog suda.

Kolakušić predlaže da Hrvatski Sabor ima 51 zastupnika (uz jednog predstavnika manjina i jednog predstavnika dijaspore), a za izbore će čitava Hrvatska biti jedna izborna jedinica. Na svim izborima glasat će se elektronski, uz preferencijalno glasanje za sve kandidate. Političke stranke ne smiju se financirati iz državnog lili lokalnog proračuna.

U sve te promjene Kolakušić ide, govori, prvenstveno radi borbe protiv korupcije. Za to bi zadužio dvije novoosnovane  agencije – poreznu i antikorupcijsku agenciju. Navodi da bi sve riješio ekspresno. “Državno odvjetništvo bi tu ispalo iz igre, bavilo bi se jednostavnijim stvarima koje njima priliče”, objasnio je donedavni sudac u intervjuu za Novu TV.

“Mi sada imamo 150 dužnosnika po ministarstvima. U mojoj Vladi bit će 10 ministara, 10 pomoćnika, triput im povećati plaće i vi ste uštedjeli. Moja plaća bila bi 70.000 kuna, premijera 65.000 kuna”, objasnio je u istom intervjuu.

I predsjednički kandidat Dejan Kovač u svojim istupima naglašava nužnost borbe protiv korupcije, ali za sada se ne ističe u apetitima za većim ovlastima predsjednika.

Rezanje plaće predsjednice i “decentnost”

Suprotno megalomanskim najavama Mislava Kolakušića, kandidatkinja s ljevice Katarina Peović smanjivala bi plaću predsjednice. Na pitanje koje postavlja u svom programu Demokratskog socijalizma 21. stoljeća., “Kada predsjednička funkcija može imati smisla?”, Peović odgovara: “Upravo zbog svoje protokolarnosti i reprezentativnosti ta funkcija jedino može biti koliko-toliko smislena ukoliko djeluje u korist radne i nezaposlene većine, umirovljenika, studenata, seljaka, iseljenih, blokiranih. Prvi potez trebao bi biti rezanje predsjedničke plaće s 24 tisuće na prosječnu plaću RH koja iznosi 6.195 kn neto”. Predsjednica, smatra, treba dijeliti sudbinu svog naroda.

Zoran Milanović također poziva na solidarnost i ne priča o potrebi jačanja predsjedničkih ovlasti. Naglasak cijelog njegovog pristupa opreka je sadašnjoj predsjednici, a bez posebnog razrađivanja programa. „Moj zadatak je da toj dužnosti vratim dostojanstvo, ponos i elementarno samopoštovanje. Pristojnost, decentnost ako hoćete. Ne ‘fake’, jer ovo cijelo predsjedništvo je ‘fake’. A ova kampanja na kraju postaje jedan običan seoski trash. I to nije dostojno Hrvatske“, ustvrdio je prilikom predaje potpisa.

Milan Bandić za korupciju

Kao što postoje kandidati koji se zalažu za skromnog predsjednika, postoje i kandidati koji se zalažu za otvorenu korupciju. Milan Bandić koji će na izborima vjerojatno morati nastupiti kao Dario Juričan ostvario je značajan uspjeh skupivši 13 tisuća potpisa.

“Prvi smo krenuli u kampanju u ponoć i jednu minutu, krenuli smo sa Savice gdje je Milan Bandić bio uhapšen, orijentirao sam se na to da je zagrebački gradonačelnik moj jedini protukandidat na ovim izborima“, pojasnio je i dodao: “Ljudi su guštali kao prasci kad su nam davali potpis, ja sam gledao druge štandove, kod nas su dolazili ljudi s najvećim entuzijazmom. Kad su davali potpis, mi smo im u duhu korupcije odmah nudili funkcije, prvo su otišle funkcije po ministarstvima i agencijama, ostalo je nešto po zavodima, ali zapravo je sve predano. Ljudi jednostavno vole korupciju“, zaključuje.

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

 

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"