Faktograf.hr

Samo činjenice

Brojke pokazuju da dr. Bhakdi nije u pravu kad kaže da SARS-CoV-2 ubija koliko i drugi, blagi koronavirusi

Izvor: screenshot YouTube

Obraćanje Sucharita Bhakdija, dugogodišnjeg voditelja Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu na Sveučilištu u Meinzu, njemačkoj kancelarki Angeli Merkel prošlo je vrlo zapaženo u pojedinim rubnim medijima [1, 2, 3]. Bhakdi je krajem ožujka apelirao da se ukinu mjere protiv širenja koronavirusa, jer ograničavaju ljudska prava i slobode te mogu dovesti do značajnog broja žrtava svojstvenih ekonomskoj krizi.

U smislu “nesagledivih socijalno-ekonomskih posljedica zbog drastičnih ograničenja koja se primjenjuju u mnogim dijelovima Europe, pa tako i u Njemačkoj”, dobrodošlo je i dobronamjerno njegovo propitivanje opravdanosti lockdowna. No dio argumentacije koju koristi Bhakdi nije potvrdilo vrijeme ili ne odgovara u potpunosti saznanjima kojima šira znanstvena zajednica raspolaže vezano za novi koronavirus.

Dio Bhakdijeve argumentacije srušen je protokom vremena; nova saznanja iz dana u dan pokazuju da se novi koronavirus ne može ni na koji način uspoređivati s gripom ili običnom prehladom.

Drugi dio Bhakdijevih tvrdnji nije bio činjenično točan ni kad je iznesen. Fact-checkeri njemačkog ZDF-a još su krajem ožujka provjeravali njegove tvrdnje i ocijenili ih obmanjujućima, jer je pandemija Covida-19 na nekoliko razina opasnija od gripe: bolest je zaraznija, veći je udio pacijenata s težim komplikacijama, a nema ni cjepiva, kao ni prirodnog imuniteta.

Preuranjeni zaključak: Smrtnost usporediva s uzročnicima prehlade

Bhakdi je u svojim istupima malenu opasnost od novog koronavirusa znao ilustrirati i tezom da “99,5 posto zaraženih ima samo blage simptome”, što prema podacima relevantnih zdravstvenih organizacija nije točno [4, 5]. Prema aktualnim podacima, čak petina zaraženih razvija teške simptome.

U obraćanju Merkel ustvrdio je da je novi koronavirus jednako opasan kao i uzročnici prehlade. Konkretno, Bhakdi navodi da se Covidu-19 ne može pripisati veća opasnost od postojećih humanih koronavirusa, izuzev SARS-a i MERS-a. Donosimo ulomak iz njegovog obraćanja, koje je preveo imunolog Srećko Sladoljev:

U međunarodno priznatom stručnom časopisu „International Journal of Antimicrobial Agents“ izaći će rad koji govori o tome. Preliminarni rezultati se znaju a oni proizvode zaključke kako se novi virus po opasnosti NE RAZLIKUJE od „uobičajenih“ korona virusa. Rad će izaći pod naslovom „SARS-CoV-2: Fear versus Data“.

Istraživanje “SARS-CoV-2: Strah nasuprot podacima” je objavljeno 18. ožujka. Predvodio ga je Yanis Roussel, sa Sveučilišnog bolničkog instituta u francuskom Marseilleu, odnosno njegove podružnice IHU – Méditerranée Infection, koja u stvarnom vremenu radi mikrobiološke analize za sve sveučilišne bolnice u drugom najvećem gradu Francuske. Na taj način ima izvrstan uvid u trendove vezane za infekcije.

Istraživači, među ostalim, pišu kako je do “2. ožujka 2020. godine u Francuskoj 191 osoba bila pozitivna na SARS-CoV-2, s tri smrtna slučaja (stopa smrtnosti 1,6%)”. Zaključak kaže:

“Problem SARS-CoV-2 vjerojatno je precijenjen, jer 2,6 milijuna ljudi umre od respiratornih infekcija svake godine u usporedbi s manje od 4000 smrti od SARS-CoV-2 u vrijeme pisanja ovog članka”.

Usprkos ovako senzacionalnom nalazu, malo ga je svjetskih medija prenijelo i to s razlogom. Pokazao se neotpornim na test vremena pa je gornji citat danas u koliziji s njihovim vlastitim podacima.

Nakon što je ovaj rad objavljen, situacija se naglo pogoršala. I to proizlazi upravo iz podataka koje je koristio Rousselov tim.

Objašnjavajući svoju metodologiju, naveli su da su “epidemiološki podaci za SARS-CoV-2 dobiveni putem internetske platforme koja prikuplja podatke javnih agencija” te objavili link na dotični agregat. Zadnji puta pristupili su mu 3. ožujka, kada je stopa smrtnosti za Francusku bila 1,6%. Prema aktualnim podacima objavljenim u istoj tablici, stopa smrtnosti u Francuskoj je skočila na skoro 15 posto.

Autori istraživanja nadalje navode da je jedan od glavnih faktora smrtnosti stanje javnoga zdravstva. Zbog toga prave razliku između članica Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i podataka za ostatak svijeta.

Iako je spremnost zdravstvenog sustava vrlo važna, o čemu ćemo kasnije, ispostavilo se da članstvo u OECD-u ne štiti od zaraze koronavirusom ni od visoke smrtnosti. Naprotiv, najbogatije članice EU i OECD-a globalno prednjače po broju mrtvih na milijun stanovnika.

Da nije par iznimki, koje čine države s dvoznamenkastim brojem registriranih slučajeva poput Nikaragve (15 zaraženih, pet umrlih – 33,3%) ili nizozemskog Sint Marteena na Karibima (17,1 %) bile bi vodeće i po smrtnosti. To proizlazi upravo iz tabele koju je koristio Roussel.

Francuska je trenutno na 375 mrtvih na milijun stanovnika sa spomenutih 14,9 % smrtnosti. Velika Britanija, koja je premašila Italiju po ukupnom broju mrtvih i izbila na europski vrh, ima 432 smrtna slučaja na milijun stanovnika (15,1%). Belgija ima 687 preminulih od Covida-19 na milijun stanovnika (15,8 %), Italija 482 (13,7%), a Španjolska 539 (10,2%).

Članica OECD-a, SAD, zbog svoje se veličine drži relativno dobro. Iako ima daleko najveći broj slučajeva, preko 1,2 milijuna zaraženih i 70.000 umrlih, ona ima tek 210 mrtvih na milijun. Podsjetimo, u toj zemlji od gripe u svakoj sezoni umre maksimalno 61.000 ljudi, a prognozira se da bi se broj preminulih zbog Covida-19 do kraja pandemije mogao popeti do 135.000.

Statistički je najgore prošao San Marino. Malena država okružena Italijom, nije u OECD-u, ali po BDP-u per capita spada među najbogatije države svijeta. Njihov 41 umrli ekvivalent je 1.221 mrtvih na milijun stanovnika.

Pretpostavka da bi se bogatije države trebale moći bolje nositi s pandemijom novog koronavirusa tako se zasad pokazala netočnom.

2.000 znanstvenika u Švedskoj tražilo od premijera suprotno od onog što traži Bhakdi

Legitimno je da Bhakdi traži olakšavanje mjera i nipošto u tome nije usamljen. No zanimljivo je pogledati i što se u vrijeme njegovog apela događalo u Švedskoj, državi koja je odlučila izbjeći lockdown. U ožujku se protiv trenutnog modela suočavanja s epidemijom izjasnilo preko dvije tisuće znanstvenika. U otvorenom pismu vladi tražili su uvođenje dodatnih zaštitnih mjera.

Švedska, naime, najslabije stoji među nordijskim zemljama. Ima 268 mrtvih na milijun ljudi i smrtnost od 12,2%. Norveška i Finska imaju 40-ak mrtvih na milijun; u Norveškoj je smrtnost samo 2,7%, a u Finskoj 4,3 %. Danska ima oko 80 mrtvih na milijun i smrtnost od 5%. Razlika između Švedske i drugih zemalja krajnjeg sjevera Europe upravo je u fleksibilnijim mjerama protiv širenja virusa.

Usprkos lošim brojkama u usporedbi sa susjedima, švedski model autoregulacije nasuprot zabranama ovih dana pohvalio je i dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije. Podsjetio je da izbor takvog pristupa ne znači da se u Švedskoj život odvija kao prije.

Stanje u Njemačkoj

Bhakdi je, među ostalim, propitivao Merkeličine mjere i zbog nedostatka masovnih testiranja kako bi se ustvrdilo koliko je zaraza široko rasprostranjena te kolika je stvarna smrtnost. Odgovori bi trebali stići relativno brzo. Sredinom travnja je najavljeno da u toj zemlji kreće i masovno serološko testiranje, koje se naziva “dobivanjem pasoša imunosti”.

Kritizirao je i činjenicu da se smrti osoba s Covidom-19 broje kao smrti od Covida-19. Točno je da je dovoljno da osoba bude pozitivna na SARS-CoV-2 pa da je u Njemačkoj proglase žrtvom koronavirusa. Premda Njemačka broji mrtve na isti način kao Italija, smrtnost je ipak niska (4,2%, 83 mrtvih na milijun).

Dakle, usprkos činjenici da je šesta na svijetu po broju zaraženih, Njemačka se prilično dobro othrvala epidemiji. Više je razloga za takve rezultate. Za razliku od Italije, nisu bili prvi na udaru i pripremili su se. U siječnju je Njemačka imala oko 28.000 kreveta za intenzivnu njegu opremljenih respiratorima, odnosno 34 na 100.000 ljudi, dok Italija ima 12, a Nizozemska 7. Do travnja Njemačka je pojačala i taj broj i imala oko 40.000 mjesta na intenzivnoj.

Iako poput Italije ima vrlo staru populaciju, virus je u Njemačkoj zahvatio relativno mlade ljude. Prosječna dob je 49 godina, za razliku od zemalja s višim mortalitetom gdje je uredno iznad 60. Za smrtnost je odlučujuć bio i veliki broj testova, što su naučili od zemlje najuspješnije do tog trenutka – Južne Koreje. Više registriranih slučajeva statistički znači i manju smrtnost, ali i ranije otkrivanje zaraze, prije nego komplikacije izmaknu kontroli.

Kako zbog mjera fizičkog distanciranja i pravovremenog opremanja zdravstvenog sustava, tako i zbog komuniciranja krize s javnosti, kancelarki Angeli Merkel je zbog nošenja s epidemijom porasla popularnost.

Zagađenje zraka u Italiji

Bhakdi je u više navrata optužio vlasti u Njemačkoj za teroriziranje javnosti talijanskim scenarijem. U pismu, pak, ističe da se nedovoljno govori koliko je Njemačka u boljoj situaciji od Italije. Kao značajnu komparativnu ranjivost Italije ističe i zagađenje zraka u Italiji, o čemu se tek donekle raspravljalo u okviru epidemije.

Prema procjeni WHO-a iz 2006., zagađeni zrak uzrokuje „višak“ od 8.000 smrti u 13 najvećih gradova Italije svake godine. Od onda to se nije značajno promijenilo. Dokazano je da zagađenje zraka i u mladih i starijih ljudi značajno povećava rizik od plućnih oboljenja uzrokovanih virusima.

ZDF je ovu njegovu tvrdnju, koju je iznio i u drugim prilikama, nazvao neznanstvenom, budući da niti jednim dokazom nije ilustrirao da se radi o odlučujućem faktoru. Međutim, postoje istraživanja koja povezuju zagađenje zraka s većom smrtnosti od Covida-19. Znanstvenici s Harvarda predvođeni profesoricom Francescom Dominici uspoređivali su podatke o smrtnosti u SAD-u krajem ožujka sa prisutnošću čestica promjera manjeg od 2,5 mikrometra (2,5 PM) u više od 3.000 okruga u Americi.

Utvrdili su da je povećanje od jednog mikrograma po kubičnom metru PM2.5 čestica povezano s povećanjem stope smrti od Covida-19 za 8%.

I znanstvenici sa Sveučilišta Martin Luther u Halle-Wittenbergu, promatrali su Madrid u Španjolskoj, Wuhan u Kini te sjever Italije upravo zbog polutanata, na prvom mjestu dušičnog dioksida, te slabog protoka zraka planina koje okružuju te gradove. Ipak, rekli su da je ovo tek “indicija” i da na ovom tragu treba promotriti i druga područja s visokom smrtnošću od Covida-19.

Kako stoje najzagađeniji dijelovi Europe?

Da se od početka širenja SARS-CoV-2 Italijom u toj zemlji stvorio daleko veći višak smrtnosti od 8.000, kojeg spominje Bhakdi, već smo pisali [6, 7], kao i o okolnostima koje su utjecale na takve brojke.

Kvaliteta zraka je, dakako, jedan od odlučujućih zdravstvenih faktora diljem svijeta i zagađenje će i ove godine uzeti milijune života. Štoviše, ubit će vjerojatno više ljudi od Covida-19. Ako se ravnamo procjenama WHO-a, vrlo je vjerojatno da je broj umrlih od lebdećih polutanata već daleko premašio najcrnje projekcije vezane za SARS-CoV-2 u 2020. godini.

Međutim, bez detaljnijih istraživanja, još uvijek nije moguće utemeljeno tvrditi u kojoj mjeri faktor kvalitete zraka doprinosi smrtnosti od Covida-19, dok je istovremeno primjetna korelacija između niže stope smrtnosti i strožih zaštitnih mjera.

Podaci o onečišćenju zraka Europske agencije za okoliš nisu u osobito podudarni s geografijom visoke smrtnosti od Covida-19 (Worldometers). Ovako su 2017. izgledala najzagađenija područja u Europi kada govorimo o najštetnijim česticama, PM2.5.

Točno je da sjever Italije ima lošu kvalitetu zraka. No kako onda objasniti tako malenu smrtnost po milijunu stanovnika u drugim zemljama s usporedivom slikom?

U prvom redu to je Poljska, čiji se gradovi uz talijanske najčešće spominju kao mjesta s najzagađenijim zrakom u Europi. Ipak, u toj je zemlji umrlo 18 ljudi na milijun stanovnika, a čak ni Šlesko vojvodstvo, koje obiluje rudnicima ugljena nema smrtnost veću od 4,7 posto. Gore stoje najveća poljska regija u kojoj je smješten glavni grad, Mazovia, sa smrtnošću od 8,13% te Velikopoljska (6,1%).

I Zagreb stoji vrlo loše kad je kvaliteta zraka u pitanju, pa je smrtnost daleko manja – 4,6 posto, odnosno 22 umrla na 471 registrirani slučaj zaraze.

Povezanost se ne vidi ni ako pogledamo situaciju sa nešto većim česticama, promjera 10 mikrometara, čime se proširuje broj zemalja s lošom kvalitetom zraka.

U Bugarskoj je umrlo 11 ljudi na milijun, u Srbiji 23, u Bosni i Hercegovini 24, a u Turskoj i Makedoniji 41.  Ni u najgorem slučaju ove se brojke ne penju ni do desetine talijanskih, koje zasad govore o 481 preminuloj osobi na milijun stanovnika.

Dakle, iako su lebdeće čestice, pogotovo one promjera 2,5 mikrometara, opasne za zdravlje ljudi, mapa EEA nije ni izdaleka preslikana na mapu Europe koju je EuroMOMO producirao u najgorem, 15. tjednu ove godine. Ekstremni višak smrtnosti zabilježen je u deindustrijaliziranim zemljama Zapadne Europe, a visoka je smrtnost zabilježena čak i u “prozračnoj” Švedskoj.

Iako je teško isključiti faktor zagađenja zraka kada se govori o respiratornim bolestima, u slučaju Covida-19 još je teže temeljem tog faktora konstruirati tezu da su mjere karantene nepotrebne u manje zagađenim područjima.

Pogotovo ako se pogleda Poljska, koja se ne može podičiti odsutnošću polutanata u zraku. Upravo je tu zemlju zbog brze reakcije i držanja zaraze pod kontrolom nahvalio Wall Street Journal u tekstu “Siromašnije nacije europskog istoka mogle bi Zapad naučiti lekciju o koronavirusu” [8, 9].

Ipak, o tome u kojoj mjeri kvaliteta zraka utječe na smrtnost od Covida-19 trebaju suditi znanstvenici, pogotovo nakon što se temeljem seroloških testova dobiju kvalitetnije procjene broja zaraženih.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.