Prva cjepiva sa sobom su donijela i prve antivaksere. Neke dezinformacije preživjele su stoljeća i čujemo ih i danas

Ana Benačić

Dio intervjua nefrologinje i homeopatkinje Suzanne Humphries, poznate protivnice cijepljenja i suradnice NaturalNewsa, ponovo plijeni pozornost u Hrvatskoj.

Objavljen je 2017. godine s hrvatskim prijevodom i Humphries je potpisana kao članica Međunarodnog medicinskog vijeća za cijepljenje, koje je zapravo američka udruga proizašla iz pokreta oko Andrewa Wakefielda, rodonačelnika opovrgnute teorije o tome da cjepiva uzrokuju autizam. Humphries je često istupala i na temu cjepiva protiv ospica, pri čemu se medicinskom literaturom koristila selektivno ili ju je netočno tumačila.

Ovaj video ne nudi popratnu literaturu. Međutim, izjave Humphries su u takvom sukobu s poviješću i nalazima medicine da se i bez nje može reći kako je iznijela niz činjenično neutemeljenih tvrdnji.

Prekrajanje povijesti

No, u ovom slučaju ne spominje ospice, već jednu od najgrozomornijih i najubojitijih bolesti u povijesti čovječanstva – velike boginje. Njena izjava je pokušaj prekrajanja povijesti zapadne vakcinologije i imunologije.

Dr. Allan Warner snimio je početkom 20. stoljeća u izolacijskoj bolnici u Leicesteru dva dječaka zaražena istog dana velikim boginjama. Desni je cijepljen, lijevi nije.

“Povijesni podaci pokazuju da su oni koji su dobili cjepivo bili među najbolesnijima, da su mnoga djeca preminula nakon cijepljenja protiv velikih boginja; da su predivne bebe prisiljene na vakcinaciju razvile čireve, da su umirale ili obolijevale od užasnih bolesti, za koje su tvrdili da bi se ionako dogodile”, izjavila je Suzanne Humphries.

Kratka povijest velikih boginja

Pronašli smo raspravu iz prve polovice dvadesetog stoljeća, koja je bila na tragu ove rasprave. No, o tome ćemo kasnije, jer je za početak potrebno iznijeti neke povijesne podatke o boginjama.

U Europi je samo u 20. stoljeću od te bolesti preminulo između 300 i 500 milijuna ljudi. Teži oblik virusa, variola major, ubijao je oko 30 posto zaraženih, mada nije pogrešno reći ni da se radi o rasponu od 20 do čak 80 posto, pogotovo kod djece. Naročito kod siromašne djece; lijeka nije bilo pa je jedina pomoć bolesnicima bila palijativna skrb, prematanje rana i liječenje simptoma.

Izum cjepiva protiv bolesti uzrokovane virusom variola vera nije spasio čovječanstvo samo od procijenjenih pet milijuna smrti godišnje. Iskorjenjivanje boginja značilo je i sprječavanje patnje preživjelih. Velikoj većini bolesnika boginje su kao trajni podsjetnik ostavljale unakaženu kožu, trećini sljepoću, a kod manjeg broja i deformaciju udova, oštećenja mozga uzrokovana encefalitisom te niz drugih posljedica.

Barem tri tisuće godina bolest je uništavala živote ljudi diljem svijeta, premda se procjenjuje da je puno starija od toga. Najraniji tragovi pronađeni su na mumificiranim ostacima egipatskog faraona Ramzesa V., a opisana je još u drevnoj Kini i Indiji.

Tek će tisućama godina kasnije ljudi ondje shvatiti da se kod nezaštićenih osoba, uz pomoć tvari izvađene iz rana oboljelih, može uzrokovati blaži oblik bolesti nego u slučaju zaraze prirodnim, kapljičnim putem, kao i da onima koji boginje prebole na taj način ostaje trajni imunitet.


Inokulacija ili variolacija sasušenim krastama ili iscjetkom iz rane blaže oboljelih vršila se ušmrkavanjem, utrljavanjem u kožu ili stavljanjem na otvorenu ranu. Pronađeni su dokazi da je korištena u 13. stoljeću u Egiptu, a prije Europe zabilježena je i u Kini, Indiji i Bliskom Istoku.

Lady Mary Wortley Montague

Variolaciju je u Ujedinjeno Kraljevstvo donijela Lady Mary Wortley Montague. Ova ljepotica razboljela se 1715. i boginje su je unakazile. Od iste bolesti dvije godine kasnije umire joj 20-godišnji brat.

Za inokulaciju je čula u Istanbulu, gdje joj je muž služio kao ambasador. Odlučila je svog petogodišnjeg sina podvrgnuti postupku, a po povratku u London 1721. i svoju četverogodišnju kćer. Ubrzo kreću testiranja na zatvorenicima, a onda i na djeci iz sirotišta.

Iako su postupci generalno bili uspješni, kod dva do tri posto pacijenata izazivao je boginje. Neki od bolesnika su umirali ili su postajali izvori nove epidemije ili im je tim putem prenesena neka druga bolest, poput ubojite tuberkuloze ili sifilisa. Ipak, inokulirani su imali deset puta veće šanse za preživljavanje od onih koji su se virusom zarazili prirodno.

Prokleto pseto, velečasni Mather i prvi antivakserski napad

Iste 1721. variolacija je prešla Atlantik, u vrijeme velike epidemije boginja u Bostonu. U studenom te godine mala je bomba bačena kroz prozor lokalnog bostonskog velečasnog, Cottona Mathera. Uz eksploziv je išla i poruka: “Cotton Mather, pseto jedno, proklet da si! Inokulirat ću ja tebe ovim!”

Iako cjepivo tada nije postojalo u današnjoj formi, može se reći da se u ovom slučaju radilo o jednom od prvih antivakserskih napada ikad zabilježenih. Mather je s doktorom Zabdielom Boylstonom pokušavao zauzdati epidemiju upravo inokulacijom. Dok je epidemija počela jenjavati 1722., Mather i Boylston prikupili su iznenađujuće temeljite podatke koji su dali jasan argument za učinkovitost inokulacije. Boylston, koji je osobno inokulirao oko 287 ljudi, zabilježio je da je samo 2% pacijenata umrlo, nasuprot 14,8 % bolesnika zaraženih prirodnim putem.

Jennerove krave

Do 1757. u Ujedinjenom Kraljevstvu inokulirane su tisuće djece, a među njima je te godine bio i osmogodišnji Edward Jenner, talentirano siroče preminulog vikara. S 13 godina je počeo učiti medicinski zanat kod apotekara i kirurga u Sodburyju. Povijest bilježi anegdotu da je u tom razdoblju života razgovarao sa ženom koja je muzla krave. Kazala mu je: “Nikada neću imati boginje jer sam imala kravlje boginje. Nikada neću imati ružno, rošavo lice”.

Dvadesetak godina kasnije, 1796, Edward Jenner upoznaje Saru Nelms. Na rukama je imala svježe lezije od kravljih boginja. Iscjedak iz plika Jenner koristi da bi 14. svibnja inokulirao osmogodišnjeg dječaka, Jamesa Phippsa. On dobiva blago povišenu temperaturu i osjeća nelagodu pod pazuhom, gdje se nalaze limfni čvorovi, gubi apetit, no ubrzo se oporavlja. U srpnju ga inficira i velikim boginjama, ali je dječak imun.

Latinska riječ za kravu je vacca, a za kravlje boginje vaccinia; stoga je Jenner odlučio nazvati ovaj novi postupak vakcinacijom.

Edward Jenner cijepi svoga sina, skulptura Giulia_Monteverda.

U to vrijeme od boginja umire pola milijuna ljudi godišnje samo u Europi. Alternativni pristupi liječenju uključuju pijavice, bušenje mjehura, zabranu paljenja vatre i pokrivanja iznad struka, kao i korištenje crvene boje. Ništa od toga, dakako, nije “palilo”.

U zadnjim godinama 18. stoljeća Jenner se bori za objavu svog rada, no odbijaju ga. Objavljuje ga na kraju sam u obliku knjižice nazvane “Ispitivanje uzroka i posljedica Variolae Vaccinae, bolesti otkrivene u nekim zapadnim okruzima Engleske, posebno Gloucestershire i poznate po imenu Kravlje boginje” 1798. godine.

Nije imao uspjeha u regrutaciji volontera, ali je paralelno dijelio inokulant drugim liječnicima i prikupljao podatke o djelotvornosti cjepiva. Na sličan način u to vrijeme cijepljenjem se bavio i manje prepoznati Benjamin Jetsy, no Jennerovo će ime odjeknuti puno dalje.

Naime, američki predsjednik Thomas Jefferson upravo je od Jennera zatražio cjepivo 1800. i zahvalio mu se pisanim putem. Dvije godine kasnije Jenner dobiva priznanje parlamenta i 10.000 funti, a pet godina kasnije 20.000 funti. Postupno, vakcinacija će u Engleskoj zamijeniti variolaciju, koja će zbog rizika postati zabranjena 1840. godine.

Jenner se nije bavio samo medicinom, proučavao je prirodni svijet. Pomogao je u klasifikaciji primjeraka životinja koje je moreplovac James Cook donio sa svojih putovanja, pa je čak pozvan na njegovu drugu ekspediciju, što je odbio. Uspio je, primjerice, sagraditi vlastiti balon za letenje i otkrio da ptica kukavica podmeće svoja jaja u gnijezda drugih ptica. Zbog ovog otkrića su ga izrugivali, poglavito protivnici cijepljenja, i to sve do 20. stoljeća kada je kukavica “razotkrivena” fotografijama.

U dvorištu svoje kuće, koja je danas muzej, imao je baraku u kojoj je cijepio siromašne i zvao ju je “Hramom cijepljenja“. Jenner se nikada nije obogatio, a velik dio njegove obitelji umro je od – tuberkuloze.

Rađanje antivakserskog pokreta

No, kako je antivakserski pokret star jednako kao i vakcinacija, naravno da su se vodile političke debate o učinkovitosti i štetnosti i ovog cjepiva.

Tvrdilo se da se cijepljenje protivi božjemu planu o tome kada će tko i kako umrijeti. Ista slika biblijskog protagonista Joba, kojega “vakcinira” vrag korištena je i 1906. i devedeset godina kasnije.

Ovo je u svojoj prezentaciji o antivakserskom pokretu iznio profesor Gareth Williams iz Jenner Trusta. Podsjetio je kako su protivnici cijepljenja u to vrijeme tvrdili i da cjepivo može djecu preobraziti u krave, ali i uzrokovati ludilo. Uspoređivalo ga se s vještičjom magijom. Kiropraktičari su tada, kao i danas, tvrdili da su boginje posljedica neravne kralježnice i protivili se cijepljenju. Regrutirane su slavne osobe, poput Georgea Bernarda Shawa, falsificirani drevni dokumenti na sanskrtu koji su se navodno mogli tumačiti kao opozicija vakcinaciji.

Spaljivanje primjeraka zakona o cijepljenju

Uvođenje obveznog cijepljenja sredinom 19. stoljeća u Britaniji dovelo je do javnih spaljivanja primjeraka zakona o cijepljenju te do formiranja Antivakcinacijske lige. Imali su snažno uporište u politici.

Jennerov rodni grad Gloucester je bio jedno od glavnih uporišta političara protivnika cijepljenja, a sam Jenner je prikazivan poput demona. Tisuće je prosvjednika protiv cijepljenja u Leicesteru 1885. godine nosilo dječji lijes i skulpturu Jennera.

Ono što su protivnici točno tvrdili ticalo se sepse. U to vrijeme, naime, cijepljenje nije bilo obavljano u sterilnim uvjetima. Korišteni su i anegdotalni slučajevi sa smrtnim ishodima ili oboljenjima da bi se kompromitirala kampanja cijepljenja.

No, koristi su bile neporecive. U obranu cjepiva nastale su, primjerice, fotografije liječnika Allana Warnera, koji je dokumentirao različite ishode bolesti kod cijepljenih i necijepljenih.

Debata krajem 20-ih godina o broju umrlih koji su primili cjepivo

Četvrt stoljeća kasnije dogodila se debata koja se može povezati s izjavom Suzanne Humphries. Pokrenuo ju je članak iz 1928. godine koji se tiče umrlih u roku od dva mjeseca od nastupanja bolesti u Engleskoj i Walesu, objavljen u British Medical Journalu. Liječnik iz Chesterfielda, R. P. Garrow, citira ministarstvo zdravlja, prema kojemu je između 1923. i 1926. godine bilo više umrlih među onima koji su cijepljeni protiv velikih boginja (0,3 %), nego kod osoba koje nisu cijepljene (0,05%). Postavio je pitanje što stoji iza takve statistike, a sam je posumnjao da se smrt pripisala boginjama, iako se radilo o drugim oboljenjima. Za samo nekoliko dana, odgovori su počeli pljuštati.

Percy Stocks sa University Collegea iz Londona tumači da se, s jedne strane, radi o malom broju umrlih (13 i 4) te je dobna distribucija slučajeva drastično različita u slučajevima cijepljenih i necijepljenih. Svi su stariji od 15 godina, s tim da grupa necijepljenih je uglavnom mlada, do 25 godina, dok su cijepljeni mahom stariji – od 40 pa na dalje. Stocks ističe da zaštita koja dolazi s cjepivom slabi godinama te da su ovakve brojke očekivane. Osim toga, dodaje, za takve dvije populacije je očekivano da smrt od bilo kojeg drugog uzroka u jednoj godini nastupa dva puta češće u starijoj (56), nego u mlađoj populaciji (30). Prevedeno na dva mjeseca, radi se o brojci 9 naprema 5, uz što ide i statistička pogreška od ±2.

“Ovo znači da bismo u dva mjeseca od nastupanja bolesti mogli očekivati da su šanse za smrt među cijepljenima između 4 i 14, a kod necijepljenih između 2 i 8. Stvarno zabilježene smrti koje su pripisane velikim boginjama u ove dvije grupe su bile 13 i 4, a obje brojke se nalaze u rasponu koji dobivamo tom računicom”, napisao je.

U istom broju BMJ-a, doktor Fred. E. Wynne iz Sheffielda upozorava da su cijepljeni primili vakcinu u ranom djetinjstvu, a da se trajanje procjenjuje na deset do 13 godina. Time je, po njemu, pogrešno za promatranje uzeti skupinu starijih od 15 godina.

Nadalje, Garrowu odgovaraju i da su u “boginje” ubrojane dvije potpuno različite varijante bolesti – variola minor i variola major.

“‘Kvaka’ je u tome da pod pojmom ‘boginje’ ubrajamo dvije vrste bolesti toliko različite s obzirom na smrtnost slučajeva da su, statistički gledano, dvije različite bolesti, i krajnje ih je pogrešno promatrati pod istim naslovom”, navodi C. Killick Millard. Velike su boginje pritom odgovorne za 13 smrti o kojima se raspravlja i pogodile su stariju populaciju, a male – koje imaju daleko manju smrtnost – mlađu.

Uredništvo se u istom broju ogradilo od napisa L.A. Parryja, zagovornika teze o opasnosti i beskorisnosti cjepiva, koji je postavio niz pitanja vezanih za boginje. Pitao je zašto su one u Engleskoj rijetkost, za razliku od država s visokom procijepljenošću, poput Njemačke ili Indije. Upitao je i kako je moguće da je 80 posto oboljelih u londonskoj medicinskoj ustanovi za siromašne, Metropolitan Asylums Board, bilo cijepljeno, a samo 20 posto nije. Pitao je zašto broj cijepljenih pada usporedno s brojem slučajeva i naveo da je najmanje slučajeva zabilježeno u godinama najniže procijepljenosti.

Uredništvo je uz njegova pitanja navelo kako smatra da bi “Dr. Parry, u svojoj želji za prosvjetljenjem, bio mudriji kada ne bi uvodio pretpostavke činjenica u okviru svojih pitanja”.

Nisu dalje pojašnjavali, ali jedan od odgovora možda se nalazi u sljedećem grafu.

Prije uvođenja cjepiva protiv boginja 1796. godine, prosječno je 7,6% (jedna od 13) svih smrti u Londonu uzrokovano virusom malih boginja. Nakon uvođenja cjepiva, primjetan je pad smrti od malih boginja.

“Činjenica je da smo mi zaboravili kakve su boginje”, kazao je profesor D. Fraser Harris sa Sveučilišta Dalhousie još 1914., kada je preostajalo još 63 godine do eradikacije boginja, prije čega će od njih preminuti dodanih i posljednjih 250 milijuna ljudi.

Boginje su bile tema i jugoslavenskog horor filma “Variola Vera” Gorana Markovića iz 1982. godine. Naime, u proljeće 1972. u Jugoslaviji je zbog boginja proglašeno izvanredno stanje i uvedena je prisilna vakcinacija. Službeno je oboljelo 175 i umrlo 35 ljudi. U pomoć je pozvana i Svjetska zdravstvena organizacija te svjetski poznatog epidemiolog Donald Henderson. Epidemija je okončana za dva mjeseca.

Zahvaljujući upravo cjepivima, bolest je uništena krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća i, budući da je mogla zaraziti samo ljude, SZO 1980. godine proglašava da je eradicirana. Primjerci virusa čuvaju se još samo u laboratorijima u Rusiji i SAD-u, izazivajući nelagodu zbog mogućnosti korištenja u bioterorističke svrhe. I cjepivo još postoji, i to ono napravljeno na bazi kravljih boginja.

Budući da se radi o globalnom nasljeđu, o bolesti i važnosti cijepljenja protiv boginja pisali su i hrvatski izvori. [2, 3, 4]

Aluminij

Izjava o velikim boginjama nije jedina problematična. Među ostalim, Suzanne Humphries izjavila je i sljedeće, o cjepivima koja se daju djeci:

[Sadrže] dozu aluminija koja uopće nije sigurna u odnosu na tjelesnu težinu u koju se ubrizgavaju.

Aluminij je treći najrašireniji element u Zemljinoj kori i neprestano smo u doticaju s njim u okolišu, kroz hranu i vodu.

Aluminijevi spojevi su u nekim cjepivima prisutni još od 30-ih godina 20. stoljeća. Usprkos tvrdnjama da uzrokuju neurotoksičnost ili Alzheimerovu bolest, uzročno-posljedična veza nije dokazana i zbog kompleksnosti stanja koja se pripisuju aluminiju je teško dokaziva. Među neželjene posljedice cijepljenja i dalje spadaju blage nuspojave poput otekline ili boli, što se smatra niskim rizikom.

Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, spojevi se koriste kao adjuvant. Antigen, aktivna tvar cjepiva, koji potiče imunološki odgovor, nije dovoljno imunogen da izazove zadovoljavajući imunološki odgovor koji će štititi od bolesti.

“Količina aluminija u cjepivima je različita (npr. cjepivo protiv hepatitisa B sadrži 0,25 mg Al po dozi, a takozvano ‘5u1’ cjepivo Pentaxim sadrži 0,3 mg Al po dozi) i količina aluminija koju dijete primi cjepivima ovisi o tome koliko i koja cjepiva dijete prima. Nisu poznate količine aluminija koje su štetne za dječji organizam, međutim, poznata je takozvana razina minimalnog rizika, a to je razina aluminija ispod koje nema nikakvih opasnosti za zdravlje, dok prelazak te razine može eventualno izazvati štetne posljedice, ali ne mora”, objašnjava HZJZ.

Pozivaju se na vrlo detaljan članak koji je objavila američka agencija za lijekove FDA. Razina aluminija u dječjem tijelu koje prima putem cjepiva prema američkom programu cijepljenja, predstavlja “ekstremno nizak rizik za djecu”.

U Europi je dozvoljena aluminijska doza od 0,1–0,8 miligrama u jednoj aplikaciji cjepiva []. Aluminijeve soli ne uzrokuju vrućicu i što se sigurnosti tiče, smatra ih se zlatnim standardom.

Čudotvorni lijekovi iz prirode

Protivnici cijepljenja u današnje se vrijeme rjeđe prikazuju kao osobe koje vjeruju u vještice ili da su cjepiva oružje Đavla. Češće su protivnici profitu orijentiranih farmaceutskih divova te zagovornici alternativnih, prirodnih metoda liječenja, poput Suzanne Humphries, koja se predstavlja kao homeopatkinja.

O vezi između prodaje suplemenata i današnjeg antivakserskog pokreta, koji posebno targetira roditelje autistične djece, pisali smo i ranije. Da se ne radi o zanemarivom tržištu, govori i slučaj jednog od najpoznatijih financijera pokreta u Americi, tajkuna Joseph Mercola. On zarađuje poprilične sume na takvim proizvodima, kao i ozloglašeni teoretičar zavjera i antivakser Alex Jones s kanala Infowars.

Portal s kojim surađuje Humphries također zarađuje na biomedicini. Naslovnica tog medija puna je reklamama za čudotvorne proizvode poput pudera od klica brokule, čijih 115 grama košta 40 dolara (270 kuna). Pojedine su platforme suspendirale dijeljenje članaka tog portala zbog obmanjujućeg sadržaja.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"