Domovinski pokret u svojoj dezinformativno-difamacijskoj kampanji za gradonačelnika Zagreba neprestano proširuje listu organizacija povezanih s članovima platforme Možemo! pa tako ovih dana objavljuje već treću tabelu udruga i zaklada za koje tvrdi da su dio “Cosa nostre” iliti navodne mafijaške zavjere.
Podsjetimo, prvo je sâm kandidat DP-a Miroslav Škoro “otkrio” zbroj prihoda pet organizacija civilnog društva uvećan za prihode Zaklade Solidarna u razdoblju od 2013. do 2020. godine. Škoro je objavio da se radi o više od 130 milijuna kuna. To se, inače, dogodilo na konferenciji za medije za koju je dan ranije najavio da će ondje podastrijeti dokaze da polovica članova platforme Možemo! živi u “Bandićevim stanovima”. To, pak, obećanje nije ispoštovao.
Zatim su u utorak listu proširili na ukupno 20 organizacija, čime su ukupni prihodi porasli na 242 milijuna kuna. Lista se sastoji i od 19 udruga i Zaklade Solidarna (u kojima su aktivni čak i neki članovi mjesnih odbora izabrani na listama Možemo, a ne, recimo, isključivo kandidati za skupštinu). Članovi DP-a su najavili i da će taj iznos rasti, jer im “neprestano pristižu nove informacije”.
Pritom se ni u prvom ni u drugom slučaju nije radilo ni o kakvim novim i nepoznatim informacijama, nego o manipulativnom i nepreciznom izvještavanju o informacijama koje se sustavno objavljuju u Registru neprofitnih organizacija (RNO) Ministarstva financija. Drugim riječima, suprotno tvrdnjama Domovinskog pokreta, u pitanju su legalni prihodi koji su evidentirani u javno dostupnim financijskim izvještajima.
Domovinski pokret, međutim, nije čak u svojim tablicama ni ispravno zbrojio prihode organizacija civilnog društva koje optužuju da su mafija.
Nepreciznost se vidi po tome što su, primjerice za Kuću ljudskih prava ispravno zbrojili da je od 2013. do 2020. godine imala prihode oko 11,6 milijuna, dok su promašili u slučaju npr. Zelene akcije. Njima je DP odredio prihode iznad 48 milijuna kuna, a u stvarnosti je ta udruga od 2013. do 2020. godine imala 40,2 milijuna kuna prihoda. Uračunamo li i 2012. godinu, taj se iznos penje do 44,35 milijuna.
U zadnjem pokušaju DP-a da senzacionalizira javno dostupne podatke, Škorina stranka nije samo odustala od pojašnjavanja koji su članovi platforme vezani za čak 41 prozvanu udrugu i zakladu, otišli su i korak dalje. Iznos su podigli na više od pola milijarde kuna, a u platformu Možemo odlučili su uključiti i samu – Republiku Hrvatsku.
Informacije stare i Kultura nova
Naime, u najnovijem “razotkrivanju” na listu organizacija uvrstili su i onu financijski najtežu, Kulturu Novu, zakladu koju je posebnim zakonom osnovala upravo hrvatska država.
I dalje su jedini “dokaz” toj “Cosa nostri” – kako oslovljavaju organizacije civilnog društva koje konkuriraju na domaćim i inozemnim natječajima za financiranje – javno objavljeni podaci o njihovim prihodima u razdoblju od 2013. do 2020. godine. A da se ne radi ni o čemu spornom ili kriminalnom potvrdio je i sâm tajnik Domovinskog pokreta Darijo Žepina, koji je u utorak pritom iznio i tvrdnju da se novcem udruga financira politička kampanja. To, dakako, nije potkrijepio dokazima, a financijski izvještaji platforme Možemo pokazuju da je ta optužba neutemeljena.
Darijo Žepina: Sve što je ovdje ispred vas je legalno i javno dostupno.
Novinar: Prošlo je revizije?
Darijo Žepina: Apsolutno. Kad pogledate dokumente…
Novinar: Pa u čemu je problem?
Darijo Žepina: Legalno je možda iz pozicije udruge. Ali ovo što je govorio g. Peternel, nije legalno kada se novcima udruga financirate političku platformu. Zakoni naše zemlje kažu da to nije legalno.
Domovinski pokret u svojim istupima nije dokazao da je platforma Možemo! financirana novcem udruga, što bi doista bilo nedopušteno. Oni su dokazali tek da su se udruge, u kojima su svojevremeno radili pojedinci iz platforme – imale prihode. I to uredno prijavljene institucijama RH. Pritom, članovima udruga nije zabranjeno kandidiranje na lokalnim izborima. Da je zabranjeno, to bi pisalo i u Zakonu o lokalnim izborima.
Uostalom, opetovani saborski mandati HDZ-ovog Josipa Đakića, šefa udruge Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske (HVIDRA), podsjetnik su većini građana ove države da članstvo u udruzi nije i ne može biti prepreka u kandidiranju na izborima.
Isto tako, sudjelovanje u radu raznih zaklada također nije prepreka za kandidiranje. Primjerice, Miroslav Škoro je i sâm bio na čelu Zaklade Milo moje. Iza gašenja te zaklade ostalo je tek sjećanje na prikupljene milijune u snažno reklamiranoj akciji “Daj pet” i na slabašne investicije u Odjel intenzivnog liječenja djece na Klinici za pedijatriju KBC Osijek, zbog kojega je akcija”Daj pet” i bila pokrenuta (Telegram).
Skrolanjem do odgovora na pitanja doktora ekonomije
No vratimo se “otkrićima” Domovinskog pokreta. Uz svaku objavu tablica, Domovinski pokret upućuje isti set od tri pitanja.
1. Koliko su udruge kojima su oni bili ili jesu na čelu, u razdoblju od 2012. do danas, ukupno primile novca od Grada Zagreba, a koliko od ministarstava i institucija vezanih uz državni proračun? Od kojih sve i koliko točno?
2. Koliko je točno od tih novaca ukupno isplaćeno svakom od njih pojedinačno i to za plaće, honorare, putne naloge?
3. G. Tomaševiću, koliko je ukupno od tog novca završilo kod vas osobno? Jesu li, kako smo obaviješteni, vaša plaća, vaši honorari i putni nalozi višestruko prelazili mjesečni iznos plaća kirurga, profesora, radnika koji, za razliku od vas, uistinu rade teške, naporne i odgovorne poslove? Koliko točno novca ste primili g. Tomaševiću? Zašto to krijete od građana Zagreba g. Tomislave Tomaševiću ako se time, kako ste rekli, ponosite?
Nije potrebno biti doktor ekonomije da bi se iz istih javno dostupnih izvještaja iščitali odgovori na prva dva pitanja. Umjesto retka broj jedan, o ukupnim prihodima, dovoljno je pogledati redak 25, koji se zove Prihodi od donacija iz proračuna (AOP 026 do 029).
Naime, u 25. retku stoji zbroj iznosa naredna četiri retka, između 26. i 29., a koji obuhvaćaju prihode iz državnog proračuna, zatim lokalnih i regionalnih proračuna te prihodi državnih pa onda i lokalnih proračuna za europske projekte.
I tako od cifre ukupnih prihoda, koja prema izračunu DP-a od 2013. do 2020. premašuje 212 milijun kuna, dolazimo do iznosa koji je tim organizacijama uplaćen iz hrvatskog državnog i lokalnih, odnosno regionalnih proračuna.
U periodu od 2012. do 2020. godine te su donacije iz domaćih proračuna iznosile točno 51.521.124 kune.
Izbacimo li 2012. godinu, budući da je DP govorio o prihodima 2013. do 2020., na iznosu smo od 46.814.681 kune.
Oba ova iznosa uključuju i donacije za EU projekte od 8.285.014 kuna.
Bez tih EU projekata, ovih 20 organizacija bi od države i lokalnih proračuna povukle 38.529.667 kroz osam godina. To je manje od 5 milijuna kuna godišnje (4,8 milijuna), odnosno prosječno manje od 250.000 kuna godišnje po organizaciji. Također, iz istih javno dostupnih podataka je vidljivo da se pojedine prozvane organizacije nipošto ne mogu dovesti u vezu sa korištenjem proračunskih sredstava.
Rashodi za radnike
Isto tako, u retku 55 izvještaja dostupnih u RNO stoji i stavka o rashodima za plaće radnika. Malo niže su izlistani i rashodi za doprinose, službena putovanja i slično. S obzirom da je kandidat Škoro više puta isticao svoju verziranost u računovodstvu, onda vjerojatno zna i da su na servisima poput Poslovna.hr dostupni podaci o broju zaposlenih u ovim organizacijama iz kojih se lako može izračunati i prosječna plaća.
Plaća
Što se, pak, tiče trećeg pitanja, onog o plaći Tomislava Tomaševića, do iznosa koji su nepodržani stvarnošću Škorina je propagandna mašina došla pogrešnim iščitavanjem njegove imovinske kartice. A to se pogrešno tumačenje Tomaševićeve saborske plaće ponavlja i u nedavnim istupima osoba bliskih DP-u. Primjerice, u gostovanju predsjednice udruge U ime obitelji i liderice neuspjele političke stranke Projekt domovina, Željke Markić, kod Velimira Bujanca na Z1.
Gledajte, ta plaća. On je to naveo, u svojoj prijavi, dakle, o svojoj imovini, prihodima prije nego što je ušao u Sabor. Ako je on lagao, onda ni mi ne govorimo istinu. Hoću vam reći, ta plaća od 25.000 kuna bruto, to je plaća koju moj suprug kirurg s noćnim dežurstvima, operacijama koje radi po noći i po danu sa gotovo 30 godina iskustva specijalističkog zarađuje.
Bruto iznos plaće koji se provlači u desnim medijima naveden u dijelu nazvanom “Primanja na mjesečnoj razini od dužnosti za koju se podnosi izvješće o imovinskom stanju” iliti primanja temeljem dužnosti saborskog zastupnika.
Nije dokazano da je Tomašević ikada imao toliku plaću u udrugama u kojima je bio aktivan. U Zelenoj akciji je, po vlastitom priznanju, primao 6.700 kuna (HRT), a Institut za političku ekologiju također odbacuje da je ikome, pa i Tomaševiću, dao plaću od cca 16.000 kuna neto.
“Tomislav Tomašević u Institutu za političku ekologiju nikada nije imao ni približnu plaću spomenutom iznosu. U posljednjih nekoliko godina nije radio puno radno vrijeme i njegova plaća bila je u tom periodu otprilike polovica spomenutog iznosa”, odgovorili su nam iz IPE-a.
Inače, portal Imperijal.net u novom tekstu ponavlja i lažnu tvrdnju iz prethodnog članka o Tomaševićevoj plaći:
Činjenice su da je imao izvrsnu plaću u IPE, izdašno financiranoj udruzi u iznosu od 15 milijuna kuna, što je vidljivo iz članka u kojem smo opisali i kako je povukao poticaje od HZZ-a preko te udruge.
Navod da je Tomašević “izvukao i 54.927 kn poticaja za zapošljavanje HZZ-a” također je besmislica, budući da se taj iznos jasno navodi u dijelu imovinske kartice naslovljenom “Ostali podaci o bračnom drugu/izvanbračnom drugu/životnom partneru“.
Imperijalov raniji tekst iz ove pogrešne premise o poticaju HZZ-a izvodi i pogrešan zaključak kako je Tomaševiću posao na Institutu za političku ekologiju njegov prvi posao. Ni to nije točno.
“Tomislav Tomašević jedan je od desetak su-osnivača Instituta za političku ekologiju, a njegovo radno mjesto programskog direktora u IPE-u nije njegovo prvo zaposlenje”, odgovorili su nam također u IPE-u. No, kako i sam Imperijal navodi da je Tomašević ranije bio zaposlen u Zelenoj akciji, navodima o poticaju zapravo pobijaju sami sebe.
Organizacije same počele istupati protiv Škorinih dezinformacija
Zasad nismo dobili očitovanje od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te Vladinog ureda za udruge o tome može li se njihova šutnja na paljbu po civilnom društvu u kampanji shvatiti kao slaganje s kriminalizacijom organizacija isključivo temeljem njihovih prihoda izvučenih iz revidiranih izvještaja. Ravnateljica Ureda za udruge Vlade RH Helena Beus ipak je u svom odgovoru Jutarnjem listu, ne imenujući aktere predizborne kampanje, stala u obranu civilnog društva:
Od njezinog donošenja 2015. javna sredstva za projekte i programe od interesa za opće dobro koje provode udruge dodjeljuju se sukladno Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge. Ovaj dokument u potpunosti uređuje sve faze dodjele sredstava – od raspisivanja javnih natječaja, natječajne dokumentacije, preko ugovaranja do praćenja (programskog i financijskog) provedbe ugovorenih projekata i programa.
Davatelj sredstava obvezan je sukladno Uredbi provjeriti jesu li sredstva namjenski utrošena, dodala je Beus. U toj uredbi, primjerice, stoji da “plaće i naknade (honorari) ne smiju prelaziti one koji su aktualni na tržištu, osim ako to nije opravdano dokazivanjem neophodnosti za provedbu programa ili projekta”. Financijske odredbe propisuju, među ostalim, čuvanje cjelokupne dokumentacije vezane za programe i projekte koji moraju biti u svakom trenutku dostupni revizorima i to najmanje sedam godina od posljednje uplate sredstava.
Pojedine prozvane organizacije, ali i one solidarne s ovim napadom na civilno društvo počele su samoinicijativno ukazivati na već objavljene, javne podatke o vlastitom financiranju. Centar za mirovne studije poručio je kako u državni i lokalni proračun uplaćuje više nego što iz njega uprihodi. Reagirala je i Zelena akcija, Centar za ženske studije, Institut za političku ekologiju, čak i udruga Rode, koja se nije našla među prozvanima.
Što se tiče (državne) Zaklade Kultura nova, njima smo se obratili za reakciju na svrstavanje uz političku platformu Možemo, no upraviteljica zaklade Dea Vidović nam je tek kratko poručila da “tijekom trajanja predizborne kampanje ne dajemo nikakve komentare”.
Na najnovijoj listi “Cosa nostra” organizacija osvanuo je i Gong, nakladnik Faktografa, pa na ovom mjestu donosimo i njihovo očitovanje.
“Šteta da su prikazani prihodi samo od 2013. godine jer Gong objavljuje svoje izvještaje od 2000. godine, a oni su puno informativniji od ove brojke i mogu se naći na našim stranicama. Financiramo se kroz sredstva dobivena na javnim natječajima za projektno financiranje i trošimo ih namjenski – u protivnom ih ne bismo dobivali. Ako su tema sumnjivi izvještaji, kod Gonga ih nećete naći, no možete ih potražiti u predanim izvještajima Miroslava Škore, koji je prijavio 0 kuna donacija DIP-u”, navodi Gong o prozivkama iz DP-a.
