Pandemija Covida-19 je globalističko-ljevičarska zavjera, poručuje svojim pratiteljima putem Facebooka Igor Peternel, član predsjedništva Domovinskog pokreta i v.d. predsjednika stranačke podružnice u Gradu Zagrebu te zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
“Nekoliko činjenica koje ne stavljam u kontekst i svakome prepuštam da ih slobodno interpretira.
Kako je sve počelo?
Trump razmahan juri prema novom mandatu, konzervativci u naletu zabranjuju abortuse u sve vise američkih država, Putin geostrateški napreduje, Britanci su u Brexit kaosu, Orban, Janša i Poljaci preuzimaju dominantnu ulogu u Briselu, konzervativna revolucija se iz Poljske počinje širiti, jača AFD i pritišće Angelu koja odstupa, Macrona svake subote ruši narančasta ulica…najavljuje se nova ekonomska depresija!
I onda sasvim slučajno neki Kinezi na tržnici pojedu šišmiše i sve se od tog trenutka mijenja- virus zavlada svijetom u kojem se ekonomska kriza ne dogodi, kontrolom kretanja ljudi preusmjeri se i kapital, redefiniraju se ljudska prava i slobode, Trump gubi izbore, globalistička ljevica predvođena epidemiolozima Bill Gatesom, Sorosem i ostalima preuzima Ameriku i preko WHO-a svijet, Angela se učvršćuje, AFD tone, socijaldemokrati u Njemačkoj postaju prva stranka, Macron nikada jači trenira COVID strogoću , Britanci prave Big Brother državu, a Orban, Janša i Erdogan pod krinkom virusa i pritisnuti globalističkom uraganom pretvoreni su u poslušne pudlice!
Zanimljivo!”, napisao je Peternel na svom Facebook profilu.
Peternel, dakle, sugerira kako je svijet prije pandemije Covida-19 bio na rubu velike ekonomske krize koja bi na tzv. Zapadu služila kao pogonsko gorivo za konzervativnu revoluciju. Pandemija Covida-19 je, prema Peternelovoj analizi, onemogućila takvu budućnost, preokrenuvši dominantne političke trendove.
Peternel ne tvrdi izričito da je pandemija orkestrirana kako bi poslužila kao sredstvo zaustavljanja priželjkivane konzervativne revolucije, ali na to jasno aludira; između ostalog komentarima o Kinezima koji su “sasvim slučajno pojeli šišmiša” te pozivanjem na Billa Gatesa, Georgea Sorosa i “globalističku ljevicu” koja preko Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) navodno preuzima kontrolu nad svijetom. Kao što je Faktograf u više navrata pisao (1, 2, 3), ovo su neki od najomiljenijih motiva među teoretičarima zavjere koji smatraju da se iza pandemije Covida-19 krije nekakva mračna agenda globalističke elite.
Ove Peternelove “nekontekstualizirane činjenice”, osim što su izrazito tendenciozne, sadrže i više faktografskih grešaka. U nastavku teksta stoga ćemo razotkriti Peternelove netočnosti, ali i pokušati kontekstualizirati potrebu jednog od čelnih ljudi Domovinskog pokreta da se upusti u neutemeljene špekulacije karakteristične za internetske teoretičare zavjera.
Osvrnimo se najprije na netočne tvrdnje iz Peternelove Facebook objave.
“Trump razmahan juri prema novom mandatu”
Iz ove tvrdnje proizlazi da je Donald Trump prije izbijanja pandemije bio favorit za osvajanje drugog predsjedničkog mandata. Međutim, to nije točno. Ispitivanja javnog mnijenja koja su se u SAD-u provodila početkom ožujka 2020. (FifeThirtyEight), prije proglašenja pandemije, pokazivala su da Trump već tada zaostaje za glavnim protukandidatima iz Demokratske stranke (u kojoj u tom trenu Joe Biden još nije bio potvrđen za kandidata, već je u tijeku bio proces unutarstranačkih predizbora).
“Konzervativci u naletu zabranjuju abortuse u sve više američkih država”
Niti u jednoj američkoj saveznoj državi abortus nije zabranjen, jer to onemogućuje presuda Vrhovnog suda iz 1973. godine u slučaju Roe v. Wade. Ovom presudom abortus je legaliziran u svim američkim saveznim državama te ga nije moguće zabraniti bez da Vrhovni sud prije toga promijeni svoje stajalište. Točno je, međutim, da se u saveznim državama pod republikanskom kontrolom pravo na abortus već godinama sve više ograničava različitim legislativnim preprekama. Međutim, taj “nalet” o kojem govori Peternel nije okončan Trumpovim porazom na američkim predsjedničkim izborima. Samo ove godine su republikanski vlastodršci u 19 saveznih država izglasali 97 novih restriktivnih propisa (Reuters).
“Orban, Janša i Poljaci preuzimaju dominantnu ulogu u Briselu”
Iako Peternel na početku svoje objave tvrdi da će iznijeti “nekoliko činjenica”, ovo je zapravo vrijednosni sud tj. Peternelovo mišljenje. Isto vrijedi i za još neke tvrdnje iz citiranog statusa (npr. da su Britanci u Brexit kaosu, da Vladimir Putin geostrateški napreduje ili da se redefiniraju ljudska prava i slobode). Stav da su lideri Mađarske, Poljske i Slovenije prije izbijanja pandemije bili u procesu preuzimanja “dominantne uloge u Briselu” je, međutim, dosta teško obraniti argumentima. Podsjećamo, ostale članice Europske unije protiv Mađarske i Poljske su još 2017. odnosno 2018. pokrenule proces zbog narušavanja vladavine prava, tj. kršenja odredbi članka 7. Ugovora o EU. Proces zbog kojeg Mađarskoj i Poljskoj prijeti suspenzija određenih prava koje donosi članstvo u EU (među kojima i zabrana pristupa zajedničkim europskim fondovima) pokrenut je nakon što su im iz Brisela godinama bile upućivane kritike zbog narušavanja vladavine prava. Sličnim kritikama iz europske prijestolnice sada se upućuju i slovenskom premijeru Janši. Teško je stoga razumjeti zbog čega Peternel smatra da su prije pandemije politike Mađarske, Poljske i Slovenije preuzimale dominantnu ulogu u EU.
“Jača AFD i pritišće Angelu [Merkel] koja odstupa”
Opet, Peternel ovdje iznosi svoje mišljenje da se njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila povući iz politike nakon što joj istekne četvrti mandat zbog jačanja AfD-a. Ova stranka ekstremne desnice osnovana je 2013. godine, a najpoznatiji su kao žestoki protivnici imigracija u Njemačku. Prvi su put u njemački parlament ušli na izborima 2017. godine, i to kao treća najjača stranka. Na istim je izborima Merkel osvojila četvrti kancelarski mandat. Uspon AfD-a analitičari uglavnom opisuju kao posljedicu odluke kancelarke Merkel da u Njemačku primi oko 1,2 milijuna izbjeglica s Bliskog istoka.
Međutim, znači li to istovremeno da je političko jačanje AfD-a razlog zbog kojeg je Merkel najavila da se nakon četvrtog kancelarskog mandata povlači iz politike? Za takav stav teško je pronaći uporište u dostupnim činjenicama. Najprije, treba uzeti u obzir da je Merkel o povlačenju iz politike razmišljala već nakon trećeg mandata. Kad je 2016. objavila da će se ipak kandidirati na izborima 2017. godine, kazala je da je o tome jako dugo razmišljala i naglasila historijsku važnost predstojećih izbora. Prema knjizi “The World as It Is” (hrv. Svijet kakav jest) Bena Rhodesa, savjetnika američkog predsjednika Baracka Obame, na njenu odluku da 2017. istakne kandidaturu za četvrti mandat uvelike su utjecala globalna politička previranja, prvenstveno izbor Trumpa za predsjednika SAD-a. Rhodes u svojoj knjizi piše kako je Merkel rekla Obami da osjeća obvezu ponovo se kandidirati kako bi spriječila Trumpa i ruskog predsjednika Putina da preuzmu dominaciju na svjetskoj političkoj pozornici.
Kada je 2018. objavila da se neće natjecati za peti mandat, tj. da će voditi Njemačku do izbora 2021. pa se nakon toga povući iz politike, Merkel nije ponudila razlog za takvu odluku. Neki analitičari pridaju značaj činjenici da je odluka javno obznanjena dan nakon lokalnih izbora u njemačkoj saveznoj državi Hessen, na kojima je Merkeličin CDU izgubio oko 10 posto birača, a rast su zabilježili Zelena stranka i AfD. Međutim, tumačenje da su rezultati lokalnih izbora u jednoj pokrajini bili glavni faktor koji su Merkel potaknuli na povlačenje ne čini se naročito uvjerljivim. U trenu kad je Merkel najavila povlačenje bila je u trinaestoj godini svoje vladavine (od 16 koliko će ih ukupno provesti na mjestu kancelarke), a njene politike i dalje imaju premoćnu podršku unutar CDU-a. Izbor Armina Lascheta za šefa stranke i kancelarskog kandidata predstavljen je kao kontinuitet politike kakvu je vodila Merkel. Na početku kampanje takav imidž je Laschetu donio status anketnog favorita za pobjedu na izborima koji se održavaju krajem rujna ove godine, ali popularnost mu je u međuvremenu pala zbog gafova koje je činio tijekom kampanje.
Istraživanja javnog mnijenja u Njemačkoj pokazuju i pad rejtinga AfD-a. Međutim, taj pad nije započeo nakon izbijanja pandemije Covida-19; vrhunac popularnosti AfD je bilježio 2018. godine. Ako i uzmemo zdravo za gotovo Peternelov sud da se rejting AfD-a urušio zbog pandemije, legitimno je zapitati se jesu li postojali i drugi faktori koji su utjecali na pad popularnosti njemačke ekstremne desnice. Primjerice, sasvim sigurno im nije pomogla činjenica da se Njemačka pokazala uspješnom u integraciji primljenih izbjeglica. Ne samo da su se prognoze članova AfD-a kako će priljev izbjeglica iz muslimanskih zemalja uništiti njemački način života pokazale netočnima, već se pokazalo da izbjeglice doprinose njemačkom gospodarstvu. Prema lanjskim podacima njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada i zaposlenja, 49 posto radno sposobnih izbjeglica u Njemačkoj je pronašlo posao, još 17 posto pohađa programe osposobljavanja, a tri posto stažira. Većina ostalih su ili studenti, ili aktivno traže zaposlenje, ili su na porodiljnom odnosno roditeljskom dopustu. Oko 85 posto izbjeglica koje je Njemačka primila upisalo se na tečajeve njemačkog jezika.
Peternel u drugom dijelu svog statusa piše i da se Merkel nakon pandemije “učvrstila”, a AfD “tone”. Nije, međutim, jasno što bi trebalo značiti da se Merkel “učvrstila”, s obzirom da svoju odluku o povlačenju iz politike nije promijenila. Podršku unutar stranke, pak, nikad nije ni izgubila. I Laschet koji sada vodi CDU, i Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je na čelu stranke bila od 2018. do 2020. godine, izabrani su upravo jer su slovili za bliske suradnike Angele Merkel i političare sličnog profila kao i uskoro bivša kancelarka.
“Virus zavlada svijetom u kojem se ekonomska kriza ne dogodi”
Upravo u ovom citatu sadržan je ključan dio Peternelovog narativa. Član predsjedništva Domovinskog pokreta, naime, pretpostavlja da je svijet išao prema velikoj gospodarskoj krizi (ranije u objavi naziva je “ekonomskom depresijom”) koja je nekako izbjegnuta zahvaljujući pandemiji Covida-19. Takva analiza ne odgovara stvarnosti, s obzirom da je upravo pandemija Covida-19 potaknula najveću recesiju od Velike depresije naovamo. Gospodarski šok bio bi još snažniji da većina država nije odlučila intervenirati u tržišne procese, upumpavajući javni novac u gospodarstvo kroz različite oblike poticaja.
Peternel očigledno polazi od popularne teze da je svaka kriza prilika za promjenu političkog kursa i redefiniranje ranije postavljenih normi. Da nije bilo pandemije, rezonira tako Peternel, došlo bi do krize koja bi potaknula nove uspjehe konzervativnih političkih opcija. Međutim, Peternel ne objašnjava zbog čega konzervativni političari u tom slučaju ne uspijevaju iskoristiti Covid-krizu za promociju svojih političkih ideja među biračima.
Neizgovorenom ostaje činjenica da političke opcije koje se identificiraju kao konzervativne uglavnom smatraju da državnu potrošnju treba smanjivati, tj. protive se državnom subvencioniranju ekonomskih aktivnosti. Jasno je zbog čega takav politički stav u krizi potaknutoj globalnom javnozdravstvenom ugrozom nije naročito oportun; zbog Covid-krize brojni su se ljudi u Hrvatskoj i diljem svijeta našli u situaciji da im baš državne potpore osiguravaju kakvu-takvu materijalnu sigurnost.
U potrazi za sadržajem
Sad kad smo utvrdili da Peternelova teorija o utjecaju pandemije Covida-19 na globalne političke procese sadrži više činjeničnih netočnosti i neutemeljenih stavova, možemo pokušati kontekstualizirati Peternelove tvrdnje.
Na Faktografu smo u više navrata pisali o politizaciji pandemije Covida-19. Ključni trend ovog fenomena – ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta – je usvajanje činjenično netočnih konstrukcija od strane ekstremne političke desnice. Ekstremno desni populisti su se u Covid-krizi pokazali kao učinkoviti širitelji zavjereničkih i činjenično neutemeljenih tvrdnji o prirodi pandemije i cjepivima protiv Covida-19. Sasvim je stoga prirodno da se u širenje dezinformacija vezanih za pandemiju Covida-19 i njene društvene učinke uključuju i bivši i sadašnji članovi Domovinskog pokreta (1, 2).
Skretanje diskusije prema temama koje na društvenim mrežama privlače pozornost, iako su lišene činjeničnog utemeljenja, za članove Domovinskog pokreta posebno je smisleno u ovom trenutku, kad im dnevno-politička zbivanja nimalo ne idu na ruku. Domovinski pokret, podsjećamo, bilježi ozbiljan pad popularnosti zbog unutarstranačkog raskola i obračuna s bivšim liderom Miroslavom Škorom. Međutim, Škorinim odlaskom iz stranke Domovinski pokret nije ostao samo bez najistaknutijeg člana, već i bez glavnine političkog sadržaja (jer su stranku prvenstveno brendirali i gradili oko prepoznatljivosti Škorinog imena).
Čini se stoga da je Peternel sadržaj koji bi Domovinski pokret, nakon niza izbornih poraza i posljedičnog raskola, mogao održati u sferi političke relevantnosti prepoznao u špekulacijama i dezinformacijama o prirodi pandemije Covida-19. Takvo razmišljanje očigledno ima utemeljenje u raspoloženju znatnog broja hrvatskih građana, s obzirom da se tek polovica populacije odlučila cijepiti protiv bolesti koja veći dio svijeta drži zarobljenim u izvanrednom stanju već godinu i pol dana.
Za taj politički prostor Domovinski pokret morat će se, međutim, boriti s konkurencijom na desnici; u korona skepticizam odavno je ogrezla Karolina Vidović Krišto (koja je u Sabor izabrana na listi Domovinskog pokreta da bi se vrlo brzo razišla sa Škorinom bivšom strankom), a pokušavaju ga instrumentalizirati i članovi Mosta, stranke čiji je rejting prema prvim istraživanjima najviše profitirao od urušavanja Domovinskog pokreta.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija