Bez prijave u registriranu nezaposlenost, odnosno u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), osobe koje nisu u radnom odnosu i koje ne ostvaruju zdravstveno osiguranje prema drugoj osnovi, ubuduće neće moći steći pravo na zdravstveno osiguranje.
To proizlazi iz najave Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) o „uparivanju“ podataka s HZZ-om kako bi se „očistila“ evidencija HZZO-a od korisnika koji ne uplaćuju zdravstveni doprinos, odnosno od viška osiguranika koji po svojem statusu nemaju pravo na besplatno zdravstveno osiguranje.
„U ukupnoj cifri osiguranika koji se vode pod internom F oznakom, što znači kao osiguranici koji ostvaruju pravo na temelju nezaposlenosti, jako je velik broj onih koji se ne vode kao nezaposleni na birou. Takvi će automatski biti brisani s popisa osiguranika“, kazao je ravnatelj HZZO-a Lucian Vukelić za Novi list, nakon što je „čišćenje“ baze zdravstvenog osiguranja najavio Vili Beroš, ministar zdravstva.
Prema Vukelićevoj procjeni, „čišćenje“ evidencije moglo bi se dogoditi već sredinom idućeg mjeseca.
HZZO previdio da postoje zakoni?
Ta ideja, koja je samo jedan od segmenata „reforme“ zdravstva koja se najavljuje sporadičnim „izbacivanjem“ mjera u javni prostor, ne može se provesti u roku o kojem govori Vukelić. Sadašnji zakonodavni okvir, naime, ne uvjetuje nezaposlenoj osobi obavezu prijave na HZZ kako bi stekla pravo na zdravstveno osiguranje, što znači da je potrebno ići u zakonske izmjene. A one se ne mogu provesti u nekoliko tjedana.
Zakon o obaveznom zdravstvenom osiguranju propisuje, među ostalim, da je osigurana osoba, osoba s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Hrvatskoj koja nije obavezno zdravstveno osigurana po nekoj drugoj osnovi, ako se u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili prestanka primanja naknade plaće prijavila na zdravstveno osiguranje. Dakle, za sve koji ne rade ili nisu osigurani po drugoj osnovi (a jedna od njih je i registrirana nezaposlenost), status osiguranika utvrđuje se prijavom HZZO-u.
Člankom 82. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju propisuje se za koje kategorije osiguranika država iz proračuna osigurava sredstva za prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. To su osobe koje su se HZZO-u prijavile u roku od 30 dana od: prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće; prijevremenog prestanka služenja vojnog roka, odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka, odnosno od dana isteka propisanog roka za služenje vojnog roka, odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka; otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja ili obveznoga liječenja od ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi; navršenih 18 godina života, ako nisu zdravstveno osigurane po drugoj osnovi.
Nadalje, iz proračuna se pokrivaju troškovi za osobe koje su se prijavile u roku od 90 dana od završenog školovanja, odnosno u roku od 30 dana od položenog završnog ispita, kao i starijima od 18 godina koji su izgubili status redovitog učenika, odnosno redovitog studenta.
Državni proračun pokriva i trošak osiguranja supružnika umrlog osiguranika koji nakon smrti supružnika nije stekao pravo na obiteljsku mirovinu, hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, osobama koje su nesposobne za samostalan život i rad i nemaju sredstava za uzdržavanje kao i poljoprivrednicima s navršenih 65 godina života.
Država bi trebala pokrivati, odnosno HZZO-u refundirati, i sredstva za osiguranje mladih do 30 godina života koje poslodavac zapošljava na neodređeno vrijeme i temeljem toga koristi fiskalnu olakšicu – petogodišnje oslobađanje plaćanja zdravstvenog doprinosa. No, to se ne događa jer od 2015. kada je ta olakšica promovirana zakonom nije regulirano tko snosi trošak doprinosa.
Proračun bi trebao pokrivati dvije trećine, ali to ne radi
Prema podacima HZZO-a na razini 2020. godine prosječno je bilo registrirano nešto više od 4,16 milijuna osiguranika u Hrvatskoj. Tek nešto više od trećine ukupnog broja osiguranika plaća doprinose, a za sve ostale bi taj trošak trebao pokrivati Državni proračun. Međutim, unatoč zakonskim odredbama, HZZO-u proračun ne pokriva kompletan trošak.
Cjelovitih podataka o tome koliko bi sredstava Državnog proračuna godišnje trebalo biti preneseno HZZO-u temeljem Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kao i Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju nema. HZZO raspolaže podacima o uplati, ali ne i cjelovitom iznosu koji im treba biti doznačen. No, Svjetska banka kao i Udruga poslodavaca u zdravstvu izračunali su kako bi u zdravstveni fond svake godine trebalo biti uplaćeno 4,2 do 4,5 milijardi kuna, ali se godišnje uplaćuje oko 1,5 do dvije milijarde kuna manje.
Zdravstvena reforma, odnosno njeni komadići koji izlaze u javnost, tako bi trebali preko leđa korisnika usluga riješiti dugogodišnji problem nedostatnih proračunskih transfera. Umjesto da se regulira pitanje proračunskih transfera HZZO-u, nastavlja se rastakanje socijalne države kroz sužavanje prava u zdravstvu.
Ne zna se koliko iseljenih još koristi naš zdravstveni sustav
„Revizija“ osiguranika koji se vode kao nezaposleni pravda se micanjem iz evidencije svih onih koji su otišli raditi u Irsku i druge zemlje, a koji i dalje koriste zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj, iako žive i rade drugdje. Koliko je takvih osiguranika, nitko ne zna.
I sam HZZO, u odgovoru na naš upit, navodi da prema europskim pravnim propisima, osoba može biti osigurana isključivo u jednoj državi članici, a kod radno aktivnih osoba to je država u kojoj su zaposlene. No, na razini Europske unije nema sustava kroz koji bi se podaci o osiguranicima razmjenjivali. Stoga bi, kako je i zakonom propisano, sama osoba koja je u drugoj državi članici stekla status osiguranja to trebala dojaviti HZZO-u.
„Unatoč tome, HZZO svakodnevno provodi provjere u svim slučajevima gdje postoji i najmanja indicija da je osoba zdravstveno osigurana u drugoj državi članici te je u stalnoj elektronskoj komunikaciji s osiguravateljima u drugim državama članicama, a koja je znatno ubrzala i pojednostavila postupke provjere. Ujedno, svakodnevno se zaprimaju upiti osiguravatelja iz drugih država članica gdje se provjerava status osoba u zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj. Ako i kada se utvrdi duplo osiguranje, provodi se odjava osigurane osobe sa zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj“, navode iz HZZO-a, objašnjavajući kako surađuju i s MUP-om te imaju pristup sustavu OIB-a.
„U slučaju kada HZZO zaprimi informaciju da je osoba odjavila prebivalište u Hrvatskoj, provodi se odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja. Pri tome naglašavamo da, sukladno europskim pravnim propisima, formalna odjava prebivališta iz jedne države članice te prijava prebivališta u drugoj državi članici nije preduvjet za ostvarivanje obveznoga zdravstvenog osiguranja u drugoj državi članici. Stoga odgovornost i obveza odjave sa zdravstvenog osiguranja u državi članici iz koje osoba iseljava uvijek primarno leži na samoj osiguranoj osobi“, objašnjavaju iz HZZO-a.
Prema podacima HZZO-a, besplatno osnovno zdravstveno osiguranje moglo bi izgubiti više od 300 tisuća osiguranika.
„U evidenciji HZZO-a trenutno se nalazi 441 367 osoba s kategorijom osiguranja F, te 36 395 njihovih članova obitelji (ukupno: 477 762)“, navode iz HZZO-a. Istodobno prema evidenciji HZZ-a trenutno je registrirano 127 648 nezaposlenih osoba.
Do računice u kojoj bi u budućnosti bio upitan status preko 300 tisuća osiguranika (bez članova njihovih obitelji) HZZO dolazi oduzimajući broj registriranih nezaposlenih osoba od ukupnog broja osiguranika koji se vode pod šifrom nezaposlenih.
Nitko ne može tvrditi da je više od 300 tisuća nezaposlenih osiguranika iselilo samo zbog činjenice da se ne vode u evidenciji burze rada. Takvih primjera ima, ali nije poznato koliko.
No, nedvojbeno je da je namjera oduzimanja besplatnog zdravstvenog osiguranja dijelu osiguranika sjekirom opasna jer će neki ostati bez pristupa zdravstvenoj skrbi u državi koja se još uvijek naziva socijalnom.
Porast će nezaposlenost
Administrativna posljedica „čišćenja“ baze HZZO zasigurno će biti i rast nezaposlenosti. Hrvatska je to u prošlosti iskusila.
Sve do 1998. godine nezaposlene osobe nisu mogle dobiti zdravstveno osiguranje ako nisu bile registrirane na HZZO-u. No, u lipnju te godine počela se provoditi Nacionalna politika zapošljavanja i Program poticajnih mjera u zapošljavanju koji su trebali pridonijeti smanjenju registrirane nezaposlenosti.
Jedna od mjera Nacionalne politike bila je i odvajanje prava na zdravstveno osiguranje od statusa nezaposlene osobe kako bi se prijavljivanje na HZZ motiviralo isključivo željom za poslom (1, 2). Naime, u to je doba nezaposlenost bila visoka, radna mjesta slabo su se otvarala, a evidenciju državne burze rada punili su radnici koji su ostajali bez posla jer su se tvornice gasile, razvojačeni branitelji, mladi. Kako bi se pritisak na HZZ smanjio, odlučeno je da se pravo na zdravstveno osiguranje neće više vezati uz status nezaposlene osobe. Tako su se stvorili uvjeti da se u narednim godinama, iako je nezaposlenost i dalje rasla zbog gospodarske situacije, iz evidencije isključe svi oni kojima je zdravstveno osiguranje bilo motiv za prijavu.
Veže li buduća reforma zdravstva pravo na zdravstveno osiguranje sa statusom nezaposlene osobe, HZZ bi se mogao suočiti s porastom broja novoprijavljenih nezaposlenih osoba koji u evidenciju stižu iz neaktivnosti. Odnosno, ukupan broj nezaposlenih će rasti.
Što će biti s drugim oblicima rada?
Pitanje je i koliko će dugo ti ljudi ostajati u evidenciji i kako će se planovi o rezanju odraziti na cijeli niz građana koji obavljaju povremene poslove, odnosno rade putem autorskih ugovora ili ugovora o djelu. Takvi nesigurni poslovi u Hrvatskoj su godinama u porastu, a iako se na autorske ugovore i ugovore o djelu plaćaju obavezni doprinosi (u sniženom iznosu za zdravstveno 7,5 posto, a 10 posto za oba stupa mirovinskog osiguranja) dio građana zdravstveno je osigurano – po osnovi nezaposlenosti.
Kako su doprinosi na taj oblik rada niži od doprinosa na klasični radni odnos i prava u slučaju nesposobnosti za rad su niža (1, 2, 3). Primjerice, poput poljoprivrednika izvan sustava poreza na dobit ili dohodak i nezaposlenih osoba za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada ostvaruju pravo na novčanu naknadu u iznosu 70 posto proračunske osnovice mjesečno što je 2.328,20 kuna.
Svi koji su sada u HZZO-u registrirani kao nezaposleni tako bi, prođe li ideja vezanja statusa nezaposlene osobe s pravom na zdravstveno osiguranje, trebali preći na burzu rada ili to pravo osigurati na osnovu drugog dohotka. Po toj osnovi zdravstveno osiguranje mogu imati ako im je u proteklih pet godina, jednokratnim ili višekratnim uplatama, uplaćen doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje „najmanje u visini doprinosa obračunatog na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za razdoblje od šest mjeseci“.
Najniža osnovica za uplatu doprinosa u ovoj godini iznosi 3.624 kune, što znači da bi osoba kojoj je isključivi izvor prihoda drugi dohodak u zadnjih pet godina trebala imati oko 3,6 tisuća kuna uplaćenih doprinosa da bi ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje po toj osnovi.
Ako bi se odlučili na opciju registrirane nezaposlenosti, vrlo brzo bi mogli biti brisani iz evidencije. Naime, jedan od razloga brisanja nezaposlene osobe iz evidencije je i prihod koji ostvari. Prema Zakonu o tržištu rada, iz evidencije se nezaposlena osoba briše ako ostvari mjesečni primitak koji je veći od prosječne isplaćene novčane naknade u prethodnoj kalendarskoj godini. U prošloj godini limit je bio 2.433,45 kuna, dok je u ovoj godini limit podignut na 2.560,22 kune. S lipom iznad tog iznosa, ostaje se bez statusa nezaposlene osobe, a u slučaju vezivanja HZZO-a s HZZ-om i bez zdravstvenog osiguranja.
