“Cijepljene osobe “emitiraju” tzv. “MAC adrese”.
Tvrdnja je to iz naslova teksta autorice Arne Šebalj objavljenom na portalu HOP, za koji smo više puta utvrdili da širi dezinformacije (1, 2, 3).
Autorica, koja također ima povijest objavljivanja znanstveno neutemeljenih tvrdnji (1, 2, 3), navodi kako je “fenomen emitiranja MAC-a (od eng. Media access control, ili Kontrola pristupa medijima), alarmantna činjenica koja pokazuje uzročnu-posljedičnu vezu” te kako cijepljene osobe ponekad emitiraju podatke vidljive preko Bluetootha na mobitelu.
Njene tvrdnje proširile su se i društvenim mrežama pa je tako tekst objavljen na HOP-u podijeljen i u Facebook grupi Osviješteni građani i Najbolja Hrvatska.
“Znanstveni dokazi” kojih nema?
Nekoliko je navodnih “dokaza” na kojima autorica temelji svoje tvrdnje. Prvo, kako navodi, postoje jasni dokazi da se određena mikro ili nanotehnologija povezana s nanokomunikacijom nalazi u “injekcijama Covida”. Tu je nanotehnologiju, tvrdi, otkrila skupina neovisnih znanstvenika čija imena Šebalj ne navodi.
Drugi navodni dokaz je “otkrivanje objekata s prividno ograničenim krugovima, s važnom sličnošću s demultipleksnim krugovima nano-rutera, a među ostalim ‘uređajima’ koji još nisu u cijelosti identificirani”.
Kao treći “dokaz”, Šebalj tvrdi da je pronađena točna podudarnost vrste kristala koji se formiraju u cjepivima s onima uočenim u znanstvenoj literaturi o DNK nanotehnologiji.
Za sve navedene tvrdnje autorica nije priložila niti jedan relevantni znanstveni rad kojima bi ih potkrijepila.
Zaključak teksta je taj kako bežične nanokomunikacijske mreže za unutar-tjelesne nanouređaje imaju jasan cilj; pratiti, prikupljati transferirati podatke o neurološkim, srčanim i fiziološkim aktivnostima pojedinca.
“Drugim riječima, bilo koji mobilni telefon u blizini cijepljene osobe mogao bi prenositi podatke koje generira nanomreža“, zaključuje se.
Kao izvor za svoje tvrdnje autorica navodi stranicu Corona2Inspecta, blog na španjolskom jeziku na kojem su početkom svibnja iznesene dezinformacije koje Šebalj prenosi.
Neutemeljene tvrdnje
Slične tvrdnje su se i ranije pojavljivale na društvenim mrežama, i to najčešće u obliku tvrdnje da Bluetooth tehnologija može prepoznati cijepljene osobe.
Dezinformacije oko cjepiva javljale su se i u formi neutemeljenih tvrdnji da cjepiva sadrže nano čipove putem kojih se želi kontrolirati ljude. O smo pisali nekoliko puta (1, 2, 3, 4).
Točno je da cjepiva sadrže nanočestice, ali one lipidne, i njihova je uloga potpuno drugačija od one koju im pripisuju dezinformatori. Lipidne nanočestice nalaze se u formi uljnih mjehurića koji štite mRNA od razgradnje, odnosno djelovanja enzima u našem tijelu.
Kada je riječ o vidljivosti cijepljenih osoba putem Bluetootha, kao “dokaz” se navodi MAC adresa. Riječ je o kodu od 12 znakova koji identificira dijelove hardvera koji se može povezati, i koji je sastavni dio uređaja poput mobilnih telefona, računala te gejmerskih konzola. Na primjer, ako je na mobitelu upaljen Bluetooth, uređaj će prepoznati niz drugih dostupnih uređaja s kojima se telefon nikada nije povezao, a koji se nalaze u blizini. Umjesto imena dostupnog uređaja, na sučelju ekrana pojavit će se njegova MAC adresa, što svakako nije pokazatelj da je osoba cijepljena (FullFact).
Tehnološki konzultant Olivier Ezratty za France24 komentirao je tvrdnje da se ljudima putem cjepiva ubrizgava tehnologija koja omogućuje Bluetooth povezivanje.
“Bluetooth čip treba bateriju i antenu za rad, promjera je nekoliko milimetara te nekoliko centimetara dug. On uopće ne stane u iglu šprice, koja je za cjepivo protiv Covida široka oko 0,5-0,8 mm”, rekao je.
Moguće je, međutim, ubrizgati mikročipove u ljudsko tijelo – ali za to je potrebna puno veća igla od onih koje se koriste za cijepljenje.
O neutemeljenim tvrdnjama da cijepljene osobe mogu emitirati neku vrstu signala pisali su brojni fact-checkeri, među ostalima i USA Today, MythDetector i Reuters.
