Mračne globalne napetosti, prvenstveno rat u Ukrajini i (i)zazivanje vojnih akcija oko Tajvana, portalu Balkanka služe za privlačenje klikova na naslove koji već mučnu situaciju prikazuju bar zeru gorom nego što ona već jeste.
Primjera je više. O nekima smo već i pisali, a na druge nas je uputio čitatelj kojega je zanimala utemeljenost naslova koji plijene pažnju na portalu i Facebook stranici koja ih redovito objavljuje, a zove se “This is Balkan”.
Jedan o tih naslova kaže: “KINESKI MEDIJI: Ako Rusija lansira ovu raketu Japan će završiti pod vodom! (VIDEO)”
U ovom slučaju novinari Balkanke poslužili su se zaista zategnutim odnosima Japana i Rusije. Ove dvije zemlje do dana današnjega nisu službeno okončale neprijateljstva iz Drugog svjetskog rata jer je Sovjetski savez zauzeo njihove tzv. Sjeverne teritorije, odnosno Kurilske otoke smještene sjeverno od japanskog Hokaida.
Nadalje, nove vlasti u Japanu drugačije su se postavile prema Rusiji od prethodnog lidera Japana, konzervativaca Shinza Abea, koji je nedavno ubijen u atentatu. Abe je prema Rusiji u vrijeme aneksije Krima postupio puno blaže od svog nasljednika. Novi, liberalni premijer Japana Fumio Kishida, smjesta je nametnuo sankcije Rusiji, koja je uzvratila povlačenjem iz mirovnih pregovora i zajedničkih ekonomskih projekata dogovorenih ranije s Japanom.
Kineski blog
Nadalje, portal Balkanka iskoristila je dovoljno poznatu činjenicu da je Kina permanentno loše ocijenjena po pitanju medijskih sloboda. Naslov tako može navesti čitatelja na zaključak da je spekulacija o potapanju Japana puštena kroz (mahom) državne medijske kanale. Drugim riječima, vladajuća Komunistička partija Kine, zemlje koja je odbila sankcionirati Rusiju zbog invazije na Ukrajinu, odašilje ruske prijetnje Japanu.
Međutim, u samom tekstu ne postoje linkovi na te “kineske medije”. Spominje se tek blog platforma “Baijiahao” o kojoj je Faktograf već pisao. Baijiahao, podsjetimo, nije medij, već blog servis velike kineske tehnološke kompanije Baidu, na kojemu bilo tko može objaviti bilo kakav sadržaj.
Ne postoji čak ni poveznica na spomenuti tekst, niti su imenovani kineski stručnjaci koji su “s četiri (?) reči opisali posledice ‘napada Rusije na japansku teritoriju’: ‘Japan će završiti pod vodom'”.
Razorno rusko oružje o kojem se govori u tekstu je interkontinentalna hipersonična balistička raketa, odnosno sustav Sarmat. Predstavljen je još 2018. godine, ali je uspješno testiran ovog proljeća. Doista ga na zapadu zovu Sotona 2, jer može nositi više od 10 nuklearnih glava koje se istovremeno mogu plasirati na više različitih lokacija. Doseže maksimalnih 18.000 kilometara, a nadzvučna brzina čini je teškom za presretanje.
Chomsky je rekao puno toga, ali ne i da je Ukrajina uvod u rat s Kinom
Nadalje, Balkanka tvrdi da je američki lingvist i poznati kritičar američkom intervencionizma i imperijalizma, Noam Chomsky, kazao da je “rat u Ukrajini uvod za napad na Kinu“. Pozivaju se na intervju koji je Chomsky dao za London Politica [1, 2]. Pritom prilično vjerno prenose njegove riječi i to uglavnom u obliku izravnog citata. Prvenstveno, to je kritika obrambene strategije SAD-a, koju Chomsky kritizira otkada je donesena 2018. godine.
“Ovaj tmurni dokument upozorava da naša opasno iscrpljena vojska, koja gotovo nadmašuje kombiniranu snagu svih vojski svijeta, možda neće moći prevladati u ratu na dva fronta protiv Rusije i Kine. Naravno, ni vojna industrija niti istaknuti autori izvješća ne vjeruju da bi se takav rat uopće mogao voditi bez konačnog uništenja, ali to je sjajan način da se dolari poreznih obveznika pretoče iz apsurda kao što su zdravstvo i obrazovanje u zaslužne džepove kapetana industrije i financija”, kazao je Chomsky o toj strategiji obrane SAD-a donesene u mandatu Donalda Trumpa. U novom intervjuu, četiri godine kasnije, napominje da administracija na čelu s Joeom Bidenom nije odbacila ovaj dokument, već ga je prihvatila.
Chomsky je doista izjavio sljedeće, kao što je prenio portal Balkanka: “Urađene su dodatne vojne analize, na osnovu kojih je zaključeno da treba opkoliti Kinu savezničkim zemljama kao što su Južna Koreja, Tajvan, Japan, Novi Zeland i Australija, a onda te zemlje opremiti najmodernijim naoružanjem među koje se ubrajaju i nuklearne podmornice od kojih samo jedna od njih, prema vojnim stručnjacima, može da uništi oko 200 gradova bilo gde u svetu. Sve to treba da bude upotrebljeno protiv Kine, a sukob bi trebao da počne onog trenutka kada svet osudi `kinesku agresiju`. A šta je to kineska agresija? Gde je ta agresija? Mnoge stvari vezane za Kinu mogu da se kritikuju, ali gde je ta agresija? Jedan australijski političar je pre izvesnog vremena lepo definisao pitanje Kine kad je kazao: `Kineska pretnja je to što Kina postoji`. Zato što Kina ne prima naređenja iz Vašingtona kao Evropa ili Velika Britanija. To za globalnog hegemonistu nije prihvatljivo. To je ta kineska pretnja za koju se treba pripremiti po cenu ulaska u veliki rat”.
Međutim, dio iz kojega izvlače naslov za tekst, Chomsky nije izgovorio. Pretpostavka je da je zato taj izmišljeni dio njegove izjave prepričan, a ne stavljen u direktan citat:
“On [Chomsky] kaže da je to što rade Sjedinjene države stara istorijska praksa, a da će kao uvod u napad na Kinu poslužiti kriza izazvana ratom u Ukrajini, gde, po njemu, Vašington ispituje svoje kapacitete da vodi rat bez direktnog uključivanja.”
Kasniji citat vezan za Ukrajinu također je korektno prenesen. Tiče se ocjene Chomskog da SAD ne žele diplomatsko rješenje u Ukrajini, već ratni poraz Rusije. Takav ishod, po njemu, i bez korištenja nuklearnog arsenala, bio bi katastrofalan i za Ukrajinu i za Rusiju.
Putinov manifest za Srbiju
Primjer privlačenja publike manipulativnim naslovima je i članak “Putinov manifest za Balkan: Ostala nam je samo Srbija, moramo da joj pomognemo!”
Portal i sam otkriva da se ne radi o nikakvom manifestu za Balkan predsjednika Ruske Federacije, već o članku objavljenom na stranicama državne informativne agencije RIA novosti. Autor je Petr Akopov, jedan od uistinu, kako navodi Balkanka, “omiljenih Putinovih novinara”. No ostaje za raspravu znači li to također da se taj tekst onda slobodno može tumačiti kao “nezvanični manifest Putinove politike na Balkanu u ovom trenutku”.
