“Ova namirnica hrani rak i povećava ga! Izbacite je iz svoje prehrane i uništite tumor u korijenu”, naslov je članka (arhiviran ovdje) objavljenog na portalu Priznajem.hr. Post na Facebooku ima gotovo 250 tisuća pregleda, podijeljen je više od 80 puta te ima gotovo 300 oznaka ‘sviđa mi se’.
“Pogledajte što je najčešći uzrok raka, a kojeg svakodnevno jedemo”, navodi se potom u članku.
Međutim, povezanost šećera i raka nije znanstveno dokazana, tj. nije znanstveno dokazano da je šećer kancerogen te nije uspostavljena direktna veza između šećera i raka. Također, veza između šećera i raka nije tako jednostavna kao što se člankom na portalu Priznajem.hr sugerira.
Iako se onkološkim pacijentima često sugerira da promijene prehranu te je baziraju na povrću i voću, nema dokaza da je šećer zapravo “uzrok raka”.
U članku na portalu Priznajem.hr ne nudi se poveznica na “nedavnu studiju” koja je “provedena od strane grupe istraživača sa Sveučilišta u Kaliforniji u San Franciscu” te koja je, kako tvrde, otkrila da “postoji jedan sastojak koji se nalazi u različitim vrstama hrane, koji doprinosi više od 35 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta svake godine”.
Pretpostavljamo da se radi o članku Toksična istina o šećeru (eng. The toxic truth about sugar) objavljenom početkom 2012. godine. U članku autori argumentiraju da je potrebno ograničiti uporabu dodatnih zaslađivača te da ih treba tretirati i njihovu konzumaciju kontrolirati kao onu alkohola. Kada govorimo o brojci od 35 milijuna smrti godišnje, autori se referiraju na Ujedinjene narode koji su godinu prije objave članka naveli da su nezarazne bolesti poput bolesti srca, dijabetesa i raka godišnje doprinijele oko 35 milijuna smrtnih slučajeva.
Autori smatraju da šećer zahtijeva sličan način društvene intervencije poput alkohola i duhana. Ako se zaista radi o ovom članku, a to se sa sigurnošću ne možemo utvrditi jer portal Priznajem.hr nije točno naveo na koju se “nedavnu studiju” poziva, onda se netočno u članku navodi da se radi o “nedavnoj studiji” jer, kao što smo naveli, članak je iz 2012. godine, odnosno objavljen je prije punih 10 godina.
Nema dokaza o direktnoj vezi šećera i raka
Kako se navodi na stranicama Cancer Research UK, šećer dolazi u puno različitih oblika. Najjednostavniji oblik, jednostavni šećeri poput glukoze i fruktoze, sastoje se samo od jedne molekule. Molekule jednostavnih šećera također se mogu spajati u parove ili duže lance molekula, a sve te kombinacije molekula su ugljikohidrati i kao takvi su glavni izvor energije za naša tijela. Glukoza pritom predstavlja osnovno gorivo za većinu stanica.
Većina nas prvo pomisli na šećer koji koristimo za zaslađivanje, onaj topiv u vodi. To je saharoza i sastoji se od kristala glukoze i fruktoze. Taj šećer je rafiniran, što znači da je procesuiran i ekstrahiran iz prirodnih izvora. Kako lanci šećera postaju duži, gube slatkoću i više nisu topivi u vodi. Ovakvi dugi lanci nazivaju se polisaharidi i glavni su sastavni dio škrobaste hrane poput riže, kruha, tjestenine i povrća poput krumpira. Šećer je, dakle, u nekom od svojih oblika prisutan u velikom broju namirnica koje konzumiramo.
O temi povezanosti šećera i raka pisali su i kolege s fact-checkerskog portala PolitiFact. Kako navode i oni, citirajući Kliniku Mayo, potrebna su dodatna istraživanja koja bi se bavila direktnom vezom između konzumacije šećera i raka. Dosad niti jedna studija nije pronašla dokaze da postoji direktna veza između šećera i raka. Međutim, postoje neki dokazi da osoba zbog konzumiranja velike količine šećera može imati povećan rizik od razvoja raka. Prehrana bogata hranom s puno dodanog šećera može dovesti do povećanja težine, a pretilost je dokazano povezana s povećanim rizikom od raka.
Tumorske stanice se brže umnažaju
Kako je za Faktograf pojasnila Sonja Levanat iz Laboratorija za nasljedni rak pri Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković, “tumorske stanice (stanice raka) obično jače proliferiraju od netumorskih, imaju povećan broj dioba, znači umnažaju se. Metabolizam glukoze također je pojačan, to ne znači da glukoza (šećer) uzrokuje rak, ali budući da stanica brže radi, za sve ovo što sam spomenula treba joj energija. Ako se tumorskoj stanici ne omogući dotok šećera, bit će gladna, pa više gladnija, sporije će napredovati i na kraju bi mogla i uginuti.”
Budući da se stanice raka vrlo brzo umnažaju, treba im puno energije, što znači i da im treba puno glukoze, a u tumorskim stanicama postoji veći protok glukoze kroz većinu metaboličkih putova u usporedbi s normalnim stanicama, kako se navodi u završnom radu Metabolizam stanica raka.
Međutim, stanicama raka potrebni su i drugi nutrijenti, poput aminokiselina i masnoća, ne samo šećer.
“Mnogi nutricionisti izbacuju šećer onkološkim pacijentima, jer su brojne studije pokazale da može usporiti rast tumora, dakle pomoći. S druge strane, ljudi na kemoterapiji moraju imati snage i moraju jesti, a preporuka je smanjiti, ukinuti šećer. Prehrana sigurno mora sadržavati mnogo tekuće hrane, ali bez dodavanja šećera. Prehrana je sigurno važna u liječenju onkoloških pacijenata”, kaže Levanat.
Izbacivanje glukoze iz prehrane znači da ukidamo dotok glukoze svim stanicama, ne samo stanicama raka; a i zdrave stanice trebaju glukozu da bi funkcionirale.
Prehrambeni status bolesnika bitan
Kako se navodi u sustavnom preglednom članku longitudinalnih studija o konzumaciji šećera, hrane i pića sa šećerom u odnosu na rizik razvoja raka (eng. Consumption of Sugars, Sugary Foods, and Sugary Beverages in Relation to Cancer Risk: A Systematic Review of Longitudinal Studies), unos velike količine šećera može dovesti do povećanja rizika od razvoja raka zbog poticanja disregulacije inzulin-glukoze, oksidativnog stresa, upale i pretilosti. No, epidemiološki dokazi nisu jasni.
U ovom sustavnom preglednom članku (eng. systematic review) autori su pregledali baze podataka PubMed, Embase i CINAHL te identificirali 37 kohortnih istraživanja (1990-2017) o procjenama rizika za šećer u prehrani u odnosu na rak. Većina studija pokazala je da nema povezanosti između konzumacije šećera i razvoja raka, dok se sugestivna štetnost pokazala za dodane šećere i pića koja sadrže šećer.
Kako se navodi na stranici Onkologija.hr, “prehrambeni status bolesnika je iznimno bitan kod liječenja, ali i samog ishoda onkoloških bolesti. Loš prehrambeni status, a pod time se primarno misli na pothranjenost, zapravo je čest suputnik terapije.”
Općenito treba biti oprezan sa šećerom
Općenito je potrebno paziti pri konzumaciji šećera, jer postoje brojni dokazi o povezanosti pretilosti i raka. Stoga je korisno, koliko je to moguće, izbaciti procesuirane šećere te se baviti tjelovježbom, a prehranu bazirati na voću, povrću i žitaricama.
Australsko Vijeće za rak (eng. Cancer Council) potiče održavanje zdrave prehrane i tjelesne težine; preporučuju konzumaciju hrane iz pet skupina namirnica, tj. baziranje na raznovrsnoj prehrani. Također preporučuju ograničavanje unosa hrane s dodanim šećerom poput keksa, kolača, zašećerenih pića te energetskih i sportskih pića.
Zaključno, rak je kompleksna bolest i stanje, a povezanost šećera i raka nije tako jednostavna kao što se člankom na portalu Priznajem.hr sugerira. Onkološki bolesnici trebaju pripaziti na prehranu, smanjiti unos procesuiranih šećera, ali se ne izgladnjivati, već prehranu temeljiti na pet skupina namirnica. Uz sve to, potrebno je konzultirati se s nadležnim liječnikom.
