Grad Zagreb ipak je izbjegao “napuljski scenarij”. Tri dana nakon početka bunta radnika zagrebačke Čistoće, tijekom kojeg radnici nisu odvozili otpad iako nisu bili u zakonitom štrajku, isti je prekinut jer je gradonačelnik Tomislav Tomašević obećao odmah ispuniti pet zahtjeva radnika, a o ostalih šest pregovarati u idućih 30 dana. Tjedan dana nakon bunta gradonačelnik i radnici postigli su dogovor – od 1. siječnja osnovica za radnika povećat će se za pet posto, a od 1. srpnja za još tri posto.
Radnicima će se povećati prava po neoporezivim isplatama, kao i stalni dodatci, a gradonačelnik je i obećao da će do kraja veljače radnicima ZET-a i Zagrebačkog holdinga dostaviti novu sistematizaciju radnih mjesta. Sredstva za povećanje plaća doći će iz tri izvora: gradskog proračuna, internih ušteda u Holdingu i povećanja cijena komunalnih usluga.
Otkako se 1. listopada, barem u teoriji, miješani komunalni otpad odlaže samo u standardiziranim plavim vrećicama, njegovo zbrinjavanje ne prestaje biti vruća tema. Gradskoj vlasti ne pomaže što nije još uspjela riješiti problem nedostatka ključne infrastrukture sustava za gospodarenje otpadom pa tako Grad Zagreb nema sortirnicu niti modernu kompostanu.
Povećanje odvajanja
Kako nas gradske vlasti stalno podsjećaju, odvajanje se povećalo (tportal), što su primijetili i sami stanovnici Zagreba, budući da su mnogi prijavili povećanje razvrstanog otpada od plastike i papira i tražili frekventniji odvoz, posebice plastike. Odvojeno je 40 posto više plastike, 36 posto više biootpada i devet posto više papira (tportal).
Međutim, iako je povećanje odvojenog otpada pohvalno i potrebno, ono sa sobom nosi cijeli niz problema za gradsku vlast, budući da – ni godinu i pol dana nakon što su pobijedili na izborima i to uvelike na obećanju o sređivanju problema sa smećem – Zagreb nema potrebnu infrastrukturu za adekvatno zbrinjavanje prikupljenog otpada.
Uz to, na ulicama Zagreba također se još uvijek mogu vidjeti kontejneri i kante, što znači da svi još uvijek nisu dobili odobrenje za postavljanje specijaliziranih bokseva ili svoje spremnike za otpad nisu smjestili unutar svojih nekretnina, iako su od početka implementacije novog načina odvajanja otpada prošla četiri mjeseca. Podsjećamo, iz gradskih vlasti ranije su naglašavali kako je ključno da kante i kontejneri budu pod ključem, tj. da im pristup imaju samo građani koji ih koriste.
Promjene u sustavu odvoza i povećano razvrstavanje otpada imali su i neželjene posljedice. Građani su se žalili na nesnosne neugodne mirise uzrokovane kompostiranjem povećane količine biootpada, a radnici su mjesecima iskazivali nezadovoljstvo radnim uvjetima. Predsjednik Sindikata radnika u javnom gradskom prijevozu Dražen Bartaković je u N1 Studiju kazao da su se radnici spontano pobunili zbog “uvjeta rada, manje plaće i cjelokupne situacije koja se događa u Zagrebačkom Holdingu i Gradu Zagrebu”.
Kompleksni sustav bez ključnih elemenata
Zagrebačkom holdingu poslali smo upit jer smo htjeli da nam pojasne kako točno funkcionira sustav gospodarenja otpadom u Zagrebu i što se događa se sa svakom frakcijom otpada nakon što ju Čistoća prikupi, budući da Zagreb nema sortirnicu ni pravu kompostanu. Biootpad se u Zagrebu, naime, kompostira na otvorenom prostoru, a ne u zatvorenoj kompostani u koju otpad ulazi kao sirovina, a kao izlazni proizvodi nastaju kompost i bioplin.
Od Holdinga smo dobili tek kratki odgovor da se “u skladu sa zakonskom regulativom, frakcije otpada prikupljene odvojeno od miješanog komunalnog otpada u sustavu odvojenog prikupljanja ‘od vrata do vrata’, kroz mrežu zelenih otoka te na reciklažnim i mobilnim reciklažnim dvorištima nakon prikupljanja predaju oporabiteljima sukladno ugovorima sa Zagrebačkim holdingom d.o.o. – podružnicom Čistoća”.
“Svi ugovori su rezultat javnih poziva za prodaju, odnosno javnih natječaja za zbrinjavanje ovih frakcija otpada. Napominjemo kako se usluge drugih ovlaštenih oporabitelja koriste racionalno i u slučajevima kad se za istima ukaže potreba”, kazali su nam iz Holdinga.
Biootpad prikupljen od strane korisnika kompostira se na Jakuševcu, papirnata frakcija prodaje se kao sekundarna sirovina po cijeni od 79,11 kn/toni, za frakcije poput plastike plaća se naknada za zbrinjavanje, dok se glomazni otpad od početka prošle godine obrađuje u 20 reciklažnih dvorišta Grada Zagreba, gdje se iz njega izvlače sirovine, on se drobi i odlaže na odlagalište.
Kada se papir proda privatnom oporabitelju, on ga sortira, kao i plastiku za čije zbrinjavanje plaća Grad. Budući da Zagreb još uvijek nema sortirnicu otpada, gradonačelnik je ugovor za zbrinjavanje plastičnog otpada na dvije godine opet potpisao s grupacijom CE-ZA-R, Eko-flor Plus i Reoma Grupa pa je tako nastavljen poslovni odnos s kontroverznim poduzetnikom Petrom Pripuzom. Ugovor je skuplji nego prethodni, zbog više razloga. Jedan je rast energenata, a drugi navodno lošija kvaliteta prikupljenog otpada.
Kako su iz Reoma Grupe kazali za 24sata, kvaliteta plastičnog otpada je opala otkako se povećalo razvrstavanje jer građani u plastiku i papir, kako kažu, “bacaju svašta”. Više nečistoća u otpadu znači i manji postotak reciklaže i oporabe. Uz sve navedeno, problem je i pad potražnje za plastikom, a zbog povećanja prikupljene plastične frakcije otpada u Gradu Zagrebu, očekuje se da će ugovorenih 25.000 tona otpada prikupiti i prije ugovorenog roka od dvije godine.
Projekt najavljivane sortirnice koja bi trebala biti sagrađena na lokaciji nekadašnjeg Diokija na Čulinečkoj cesti i u kojoj bi se godišnje trebalo obraditi 120 tisuća tona otpada još uvijek stoji. Međutim, plan nabave Grada Zagreba za 2023. godinu daje naslutiti da će se ipak krenuti s izgradnjom sortirnice koja je najavljivana već prije nekoliko godina.
U planu nabave predviđaju se troškovi u iznosu 820.000 eura za izgradnju servisne ceste uz budući objekt sortirnice, kao i troškovi nadzora nad izgradnjom servisne ceste (25.000 eura) i koordinatora zaštite na radu (5.000 eura).
Skup, ali nužan projekt
Sortirnica bi trebala primati već razvrstane frakcije otpada (papir, karton, plastiku, metal, staklo), dakle ono što građani već razvrstaju u svojim domovima, a suhi reciklanti bi se u njoj dalje odvajali na podvrste, kako bi se onda mogli prodavati.
Skup je to projekt, no dugoročno bi Gradu mogao donijeti uštedu. Recimo, da grad sam može razvrstavati papirnatu frakciju na papir i karton te odvajati nečistoće, taj otpad bi mogao prodavati po višoj cijeni nego sada. Također, da se u sortirnici razvrstava plastika, njeno zbrinjavanje koje sada plaćamo po cijeni od 1.220,00 kn/toni moglo bi se plaćati manje, jer privatni oporabitelj sada vrši i razvrstavanje te frakcije.
Izgledno je da bi se tako dugoročno smanjila razlika prihoda i rashoda od gospodarenja otpadom Zagrebačkog holdinga – podružnice Čistoća koja sada, prema reviziji gospodarenja komunalnim otpadom na području Republike Hrvatske, iznosi više od 220 milijuna kuna, iako je Grad Zagreb napravio neke uštede vraćanjem zbrinjavanja biootpada i glomaznog otpada u svoje okrilje.
Da je važno imati dobru predobradu i obradu otpada, smatra i Sonja Polonijo, koja je od 2010. do 2015. vodila crikveničko komunalno poduzeće. “Ukoliko vi komunalnom obrađivaču predajete otpad en gros sve, i miješano i papir, onda ne da nećete moći prodati taj otpad i to naplatiti, nego ćete morati nekome platiti samo da vam to uzme”, kaže Polonijo.
Ni kod sortirnice, gradskoj vlasti ne ide sve glatko. Kako je na 19. sjednici Gradske skupštine rekao gradonačelnik Tomašević, sortirnica koja bi godišnje trebala primiti 120 tisuća tona reciklabilnog otpada najveći je takav projekt u Hrvatskoj, a Grad Zagreb za to trenutačno nema sredstava.
“Taj projekt automatizirane sortirnice iznosi 500 milijuna kuna. Prema zadnjim procjenama čak i 600 milijuna. Trenutno otvoren natječaj Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kaže da možemo kroz NPOO dobiti 100 milijuna kuna. Ja ne znam kako mi možemo naći 400 ili 500 milijuna kuna razlike iz gradskog proračuna”, kazao je Tomašević.
Problemi se množe i oko Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom (ZCGO). Lokacijska dozvola za ZCGO bit će riješena, uvjerava gradonačelnik, nakon što je u skupštini upozoren da ugovor za ishođenje dozvole ističe u travnju te da je Grad samo u tehničku i projektnu dokumentaciju već uložio 11 milijuna kuna.
Problemi i s kompostanom
I projekt najavljivane kompostane u Novskoj, koju je i SDP-ov predsjednik Gradske skupštine Joško Klisović opisao kao “međurješenje”, još uvijek stagnira.
Kako je na 19. sjednici Gradske skupštine kazao sam gradonačelnik, i dalje postoje “određeni prijepori oko zajedničke firme između Grada Zagreba i Novske, o tome kako će se upravljati tom firmom, s obzirom na temeljni kapital. Jer ako Zagreb uloži 100 milijuna kuna, a Novska samo desetak ili dvadesetak milijuna kuna u to zemljište, onda ne može biti zajedničko upravljanje tom firmom. Nego se firmom mora upravljati po većinskom udjelu”.
Vrijeme dakle prolazi, a rješenja za kompostanu u Novskoj nema pa je još uvijek moguće i da će Grad Zagreb u konačnici odustati od te ideje, koja je u Gradskoj skupštini ionako kritizirana kao skup i ekološki neodrživ projekt, prvenstveno zbog stokilometarske udaljenosti između Zagreba i Novske.
Podaci koje smo dobili iz Zrinjevca sugeriraju kako Zagreb trenutačno uspijeva sam zbrinuti sav biootpad iz kućanstava. Kako navode, do 31.10. obrađeno je 25.406 tona biootpada, od kojih je biootpada iz domaćinstva bilo 13.245 tona. S obzirom na to da je kapacitet kompostane Jakuševac 32.000 t/god, a kompostane Markuševac 10.000 t/god, Grad možda ipak ima određeni manevarski prostor i vrijeme da radi na izgradnji bliže kompostane. Eventualni višak biootpada u prijelaznom razdoblju mogli bi prikupljati privatni oporabitelji, kao što se trenutno radi s plastikom.
Neugodni mirisi
Važno je i pitanje što o svemu tome misle građani, koji se sve češće žale na neugodne mirise iz kompostane. Razlog jačih neugodnih mirisa vjerojatno leži u tome što kompostana Jakuševac nije namijenjena kompostiranju biootpada iz kućanstava, već samo zelenoga biootpada, pa je biootpad onda potrebno češće okretati. Nova kompostana zatvorenog tipa s anaerobnim sustavom kompostiranja mogla bi riješiti problem neugodnih mirisa.
Zagrebački holding pojasnio nam je da sav zaprimljeni čisti biootpad u cijelosti i odmah ide na kompostanu Jakuševac. Odvajanje nečistoća od biootpada radi se ručno, kako su nam kazali. Onečišćeni biootpad, pak, je onaj biootpad koji je pomiješan s drugim vrstama otpada i on “kao takav ne može ići odmah u kompostiranje, već se iz njega ručno odvaja čista komponenta koja se šalje u kompostanu. Na kompostani počinje proces nastanka komposta. Ovdje još dodatno vjetroseparatori strojno uklanjaju primjese plastike, nakon toga djelomično i sita”, dodaju.
Kompostiranje se obavlja u “otvorenim hrpama trokutastog presjeka s povremenim okretanjem (aeracija), odnosno aerobni windrow sistem kompostiranja. Kompostni materijal se slaže u hrpe visine do dva metra. U kompostnim hrpama prate se osnovni tehnološki parametri PH, O2, vlažnost i temperatura za koje se vodi briga da su uvijek u zadanim vrijednostima”.
Dobiveni kompost 1. klase koristi se u održavanju zelenih površina Grada, a prodaje se i građanima.
Klisović: Zagreb nema potrebnu infrastrukturu
Da Zagreb “nema potrebnu infrastrukturu, posebno modernu infrastrukturu kako bi cjelovito gospodario otpadom u gradu” kazao je i Joško Klisović na konferenciji za novinare održanoj 10. siječnja.
Klisović je stoga pokrenuo međustranačke konzultacije kojima bi se riješila “tri temeljna politička pitanja” za Grad, a to su, kako kaže, potrebne tehnologije, objekti i lokacije za implementaciju sustava gospodarenja otpadom. Prema Klisoviću, centar za gospodarenje otpadom trebao bi sadržavati sortirnicu, kompostanu, reciklažna dvorišta, centar za ponovnu uporabu, ali i ono što on naziva ‘energanom’.
Klisovićeva najava ‘energane’, tj. de facto spalionice otpada naišla je na osudu jedno od najstarijih okolišnih udruga u Hrvatskoj, Zelene akcije.
“Protivimo se prijedlogu SDP-ova predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba, Joška Klisovića, koji uključuje spalionicu (uljepšano nazvano energanu) komunalnog otpada. Nakon više od 20 godina naše borbe i zaustavljanja tog štetnog projekta 2017. godine, SDP ga pokušava oživjeti!”, napisali su na Facebook stranici te udruge, uz napomenu da su spalionice otpada “najskuplji, energetski neučinkovit te zdravstveno i okolišno štetan način zbrinjavanja otpada”, kao i to da je Europska unija (EU) ukinula subvencije za nove spalionice, čime one postaju veći trošak za građane.
Podsjećamo, gradonačelnik Tomašević nekad je bio predsjednik Zelene akcije te se i sam borio protiv izgradnje spalionice. Upitan da prokomentira Klisovićevu izjavu o potrebi za gradnjom ‘energane’, Tomašević je kazao da je osobno skeptičan, ali i da o tome ne odlučuje gradonačelnik, već Gradska skupština.
U Hrvatskoj se očekuje rast količine komunalnog otpada
Do 2030. godine očekuje se rast komunalnog otpada u Hrvatskoj. Navodi se to u članku Gospodarenje otpadnom plastikom, u kojem još piše da u RH “nije u potpunosti i na zadovoljavajući način implementiran integralni koncept gospodarenja otpadom”.
Trenutačno nastaje oko 1.700.000 tona komunalnog otpada godišnje, dok se za 2030. predviđa da bi moglo nastati 2.000.000 tona komunalnog otpada, pišu autori članka.
Kako se navodi u Izvješću o komunalnom otpadu za 2021. godinu, od ukupne količine odvojeno sakupljenog komunalnog otpada, oporabljeno je 560.129 tona. Time je stopa oporabe komunalnog otpada u 2021. godini iznosila 32 posto, a stopa recikliranja 31 posto, ali nije dostignut cilj od 50 posto recikliranog otpada, navodi se u izvješću. Prema podacima o sastavu otpada na razini Hrvatske, u komunalnom otpadu bilo je gotovo 20 posto plastičnog otpada.
Niz isprekidanih kružnica
“Činjenica je da mi nemamo sustav, nego imamo niz isprekidanih kružnica. Svi dionici sistema trebali bi surađivati, jer svatko vidi problem iz svoje vizure”, smatra Sonja Polonijo. Ističe da čak ni u različitim naseljima unutar istog grada sustav ne može biti sasvim isti. “Ne može vam biti isti sustav tamo gdje imate mamutice i privatne kuće s okućnicama. To je jednostavno neracionalno”, kaže.
Neka mjesta bilježe i velike fluktuacije ljudi između ljetnih i zimskih mjeseci. Dakle, pri formiranju sustava, kao i formiranja cijena, treba u obzir uzeti sve stavke. Kada govorimo o građanima, Polonijo problem pri privikavanju na novi sustav upravljanja otpadom vidi u dvije stavke – cijeni i edukaciji. “Ima ljudi koji su revoltirani cijenom, ima ljudi kojima je sve što nije besplatno preskupo, a ima ljudi koji su jednostavno bezobrazni”, kaže.
Činjenica da su bunt radnika Čistoće pokrenuli otkazi trojici radnika koji su sve frakcije otpada ubacili u jedan kamion također sugerira da građani još uvijek ne razvrstavaju sasvim pravilno. Naime, jedan od zahtjeva radnika Čistoće bio je i da dobiju detaljne upute o rukovanju otpadom, budući da i prema riječima samog gradonačelnika “imamo pomiješane različite frakcije otpada onako kako ne bi smjele biti, nažalost dio građana to tako radi”.
Gradonačelnik je radnike, barem zasad, uspio primiriti. Međutim, vjerojatno će se vrlo brzo morati suočiti s građanima koji po gradu ne vide prevelike pomake u rješavanju problema s otpadom, a cijena komunalne usluge će im ubrzo (opet) rasti. Pred zagrebačkom vlasti dugi je put do uspostavljanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom.
