Godinu dana vojne agresije Rusije na Ukrajinu prati i godina dana rata informacijama.
Na međunarodnom planu prevagu je odnio ukrajinski narativ. Dezinformacijske kampanje osmišljene u Moskvi nisu uvjerile stanovnike drugih država kako je Ukrajini na čelu nacistički režim kojeg treba maknuti niti da Ukrajina nema pravo na samostalnost. Globalno istraživanje Ipsosa provedeno krajem 2022. pokazalo je kako stanovnici 28 zemalja i dalje (iako u nešto manjem postotku nego na početku rata) podupiru mjere koje su njihova zemlja ili međunarodna zajednica poduzele protiv Rusije nakon napada na Ukrajinu.
U Rusiji, međutim, i nakon godine dana rata, stanovnici većinski stoje uz svoje vlasti. Prema istraživanjima međunarodno priznatog Levada Centra, podrška ratu u ruskoj javnosti tijekom cijele 2022. prelazila je 70 posto. U izjavi za njemački Spiegel početkom 2023. Lev Gudkov iz Levade ustvrdio je kako dokazi o nedjelima počinjenima u Ukrajini nemaju nikakav utjecaj na rusko javno mnijenje.
„Rusi imaju malo suosjećanja za Ukrajince. Ovdje gotovo nitko ne priča o činjenici da ljudi ginu u Ukrajini“, kazao je.
Rusi pod udarom propagande
Takvi stavovi ruskog stanovništva ne čude s obzirom da su u toj zemlji u potpunosti utišani mediji koji ne podržavaju „specijalnu operaciju“ koju je predsjednik Vladimir Putin pokrenuo 24. veljače prošle godine.
Pregled OECD-a iz studenog podsjeća kako je u Rusiji sužena sloboda izražavanja, limitirana mogućnost javne debate i rastući utjecaj države na tradicionalne medije i društvene mreže.
U Rusiji ne postoji nezavisan javni servis. Roskomnadzor, federalno tijelo za superviziju komunikacija, informacijske tehnologije i masovnih medija, dva dana nakon početka invazije objavio je kako mediji smiju prenositi samo službena priopćenja, najavivši ujedno istragu protiv 10 medija zbog širenja nepouzdanih informacija. Naređeno im je da obrišu vijesti i komentare koji su koristili izraze kao što su „invazija“ i „rat“. Već od samog početka rata blokirani su nezavisni mediji poput TV Dožda i radio stanice Eho Moskvy. Uz cenzuru Roskomnadzora, kontroliranje narativa odvija se i preko zakona koji je prihvaćen već početkom ožujka, a kojim se širenje „lažnih vijesti“ o ruskoj vojsci kažnjava novčanom kaznom i zatvorom do 15 godina.
Roskomnadzor je ograničio i pristup Google Newsu, optužujući taj agregat za omogućavanje pristupa lažnim vijestima, a Googleu su prijetili i zbog „nelegalnih“ videa na YouTubeu koji su se odnosili na rusku „specijalnu operaciju“.
Vlada se potrudila i oko informacija na društvenim mrežama. Ruski državni odvjetnik proglasio je Metu ekstremističkom organizacijom, što je dovelo do zabrane Facebooka i Instagrama u Rusiji, a ograničen je i pristup Twitteru (što je prouzročilo veliki skok u korištenju VPN-a, čija je upotreba u odnosu na mjesece prije porasla za 2000 posto).
Zapad je uzvratio nezapamćenom zabranom ruskih kanala Russia Today i Sputnika.
Značajan skok i u Rusiji i u Ukrajini doživio je Telegram, servis kojeg su osnovali Nikolaj i Pavel Durov koji stoje i iza društvene mreže VK (rus. VKontakte), ruskog pandana Facebooku. Aplikaciju Telegram koriste novinari i korisnici koje se ne slažu sa službenim narativom, ali istovremeno je i kanal za diseminaciju državne propagande. Prema jednom istraživanju, korištenje Telegrama u Rusiji je samo između veljače i lipnja 2022. skočilo za 40 posto.
Istraživanje Levada Centra iz srpnja 2022. pokazalo je kako je televizija još uvijek glavni izvor vijesti za 63 posto populacije, ali je u padu, dok je, suprotno, oslanjanje na društvene mreže kao izvor informacija naraslo na 39 posto ispitanika.
Najčešće dezinformacije
Ruska agresija na Ukrajinu prvi je rat koji se odvija online. Rat se dokumentira u realnom vremenu, ali se, jednako tako, objavama na društvenim mrežama obilno manipulira.
Širenje dezinformacija o ruskoj invaziji na Ukrajinu reflektira promjenu načina na koji se informacije produciraju i distribuiraju, podsjeća se u izvještaju OECD-a. Platforme i algoritmi jačaju doseg dezinformacija, segregirajući vijesti prema interesima te tako okupljaju grupe istomišljenika (echo chambers) kojima se ne serviraju pune informacije o nekom događaju. Poseban je izazov, navodi se, što ljudi šire neprovjerene informacije „dalje, brže i šire nego istinite“.
Narativi koje su širile ruske vlasti kao opravdanje agresije na Ukrajinu nisu se značajnije mijenjali od samog početka invazije. Najzastupljeniji su oni koji govore kako je invazija uslijedila kao reakcija na nacističke vlasti u Ukrajini, o nužnosti obrane Donbasa od predstojećeg napada ukrajinske vojske ili postojanju američkih laboratorija za biološki napad u Ukrajini. Na samom početku kružile su dezinformacije kako u Ukrajini i nije rat, odnosno kako Rusija vodi računa da u njemu ne stradaju civili, a tijekom cijele operacije negiraju se ratni zločini ili se oni pripisuju drugoj strani.
Od početka agresije Faktograf je objavio 110 tekstova o ratu u Ukrajini. Uz dvadesetak analiza vezanih za Ukrajinu, odnosno izjava domaćih političara, objavili smo 91 tekst u kojem se demantiraju dezinformacije koja su kružile društvenim mrežama ili rubnim portalima, a možete ih pronaći u našem Live blogu. U borbi protiv dezinformacija o Ukrajini, Faktograf surađuje s regionalnom mrežom SEE Check te globalnom mrežom organizacija koje se bore protiv dezinformacija, a najčešće manipulacije možete proučiti ovdje.
