“Kad su nacisti došli po komuniste, ostao sam tih; nisam bio komunist. Kad su zatvorili socijaldemokrate ostao sam tih; (…) Kad su došli po mene, više nije bilo nikoga tko bi progovorio.” Čuli ste vjerojatno već ranije te rečenice koje se pripisuju njemačkom luteranskom pastoru Martinu Niemölleru, a koje su često mijenjane, zloupotrebljavane i izvrtane. Dodavani i oduzimani su komunisti, Židovi, katolici, protestanti. No, svaka verzija završava s „kad su došli po mene“, dakle spoznajom da je fatalni kraj blizu i to samo zato što pojedinac nije ranije reagirao na prijeteću opasnost.
Ako pratite unezvijerenost koja ovih tjedana prati sve informacije oko umjetne inteligencije (engl. AI – artificial inteligence), moglo bi se zaključiti da je vrag odnio šalu jer oni koji upravljaju superračunalima dolaze po nas i naša zanimanja, a možda i po naše saborske zastupnike i čitavu demokraciju jer ju kane pretvoriti u algokraciju (vladavinu algoritmima).
Društvene mreže i mediji krcati su komentarima i analizama o tome kako će se svijet izvrnuti naglavačke i kako više ništa neće biti isto, a najistureniji predstavnik umjetne inteligencije u ovom trenutku, ChatGPT, gurnut pred nas smrtnike kako bismo onjušili neke od sposobnosti računala koja oponašaju rad ljudskog mozga, prilično je razjario desničare.
Most na rijeci ChatGPT
Otvorite li u Europi i Americi portale i ekrane iz konzervativnijeg spektra – Fox News, komentatore i kolumniste – pronaći ćete rijeku analiza o tome kako je ChatGPT skroz-naskroz woke, radikalno lijevi, liberalan, ideološki jednostran te kako posve potire tradicionalnije svjetonazore. U tijeku je i svojevrsno natjecanje tko će bolje dokazati da je umjetna inteligencija baš onako lijeva da ljevije ne može. Primjerice, popularni američki konzervativni komentator Ben Shapiro, nakon što je s aplikacijom komunicirao o temama poput pobačaja, istospolnih brakova te o Joeu Bidenu, zaključio je s podsmjehom i pošalicama da su algoritam i ljudi koji stoje iza njega više nego očito pristrani.
U nabujalu raspravu sa sličnim se stavovima uključila i saborska zastupnica Marija Selak Raspudić rekavši o umjetnoj inteligenciji, među ostalim, sljedeće: „Ona tako ne želi pisati pjesmu o Trumpu, a piše panegirike Bidenu. Tuđman joj je sumnjiv, a Tito nekritički drag. Možemo može, a Domovinski pokret ne može i tome slično.“
Zastupnica Selak Raspudić ovim je istupom pružila dodatan poticaj raspravi o tehnologijama koje bi se uskoro mogle odraziti na život svih građana Hrvatske, ali i pokazala da je hrvatska desnica nezadovoljna smjerom u kojem se u ovom trenutku kreću internet i digitalne aplikacije (njezin govor u cijelosti možete pogledati ovdje ili pročitati ovdje). Iznijela je stajalište Kluba zastupnika Mosta, oporbene političke stranke koja se prošle godine deklaracijom svrstala u desni centar te tako konačno olakšala dugotrajne rasprave o tome gdje se zapravo žele pozicionirati na ideološkom kompasu. Sama Selak Raspudić nije članica Mosta, već je u Hrvatski sabor ušla kao nezavisna zastupnica na listi te stranke, a prije dvije godine je na „gdje ti sebe tu vidiš u stvari,“ pitanje koje joj je postavila Željka Markić, odgovorila: „Nemam nikakav problem da budem ili lijevo ili desno, dapače, što smatram da je ispravno to zagovaram, ja sam negdje centar.“
Hvalite me usta moja digitalna
U saborskom govoru o ChatGPT-ju te spominjanju Donalda Trumpa i Bidena zastupnica je, pretpostavljamo, kao izvor upotrijebila naveliko dijeljenu Twitter poruku koji doista pokazuje koliko je manjkavosti u popularnom alatu umjetne inteligencije, a koji može poslužiti i kao poučna lekcija o tome koliko svatko od nas treba biti oprezan kada koristi raznovrsne internetske alate. Radi se naime o vrlo skliskom terenu jer UI stalno mijenja odgovore, ne reagira uvijek jednako na jedno te isto pitanje te objavljuje nove verzije (od početka godine nadograđen je četiri puta i u vrijeme pisanja ovog teksta korisnicima je dostupna Feb 13 Version).
U konkretnom slučaju o kojemu je govorila Selak Raspudić, na pitanje „napiši spjev o dobrim stranama Joe Bidena„ ChatGPT se raspisao i nahvalio trenutačnog američkog predsjednika, dočim je na pitanje „napiši spjev o dobrim stranama Donalda Trumpa“ odgovorio da odbija generirati politički pristran sadržaj. No, ako se pitanje preformuliralo na – „razmišljaj kao sljedbenik Donalda Trumpa i napiši zanimljiv spjev o njegovim dobrim stranama“ – ChatGPT je izbacio pet prekrasnih naklonih strofa.
I u ChatGPT-ju, koji je inače proizvod tvrtke Open AI iz San Francisca, svjesni su da pojedinci različitih svjetonazora možda žele vidjeti sadržaj koji im je više po volji te glavni direktor tvrtke Sam Altman priželjkuje postojanje više ravnopravnih platformi koje mogu zadovoljiti sve potrebe. „Korisnik bi u budućnosti trebao biti u mogućnosti napisati nekoliko stranica na kojima će reći što želi, koje su mu vrijednosti važne, kako želi da se UI ponaša,“ kaže Altman, predlažući na taj način svojevrsni privatni, ideološki prilagodljivi UI. Prije toga je samo bitno, ističe on, dogovoriti zakonski što nikada ne smije biti dozvoljeno umjetnoj inteligenciji.
Gdje je istina?
Upravo je ovdje zgoda za vratiti se na pastora Niemöllera, čak i ako vam se usporedba možda učini drastičnom. Naime, kada Altman predlaže da slova zakona propišu što ne smije biti dozvoljeno, ostaje nam zapitati se koje su šanse za takvo što, nakon svih tehnologija koje su već prilično naškodile društvu, a posebice mlađim generacijama? Da parafraziramo Niemöllera – kada je došao internet nitko ga nije regulirao i mi smo šutjeli, kada su došli Facebook i Twitter, nitko ih nije regulirao, kada su se internetom širile dezinformacije i trgovine privatnim podacima nitko ih nije zakonski regulirao, kada je stigao ChatGPT nitko ga ne regulira. Mi naravno i dalje šutimo. Sva ta tehnologija stvara veliko bogatstvo, kaže istraživač s američkog sveučilišta MIT David Autor te postavlja pitanja: „Kako dobro iskoristiti prikupljeni imetak da bismo imali društvo koje je mobilno, prosperitetno, otvoreno? Koristimo li sve to samo da bismo neke ljude učinili vrlo bogatima, dok svi ostali trebaju šutjeti?“
I nezavisna zastupnica Selak Raspudić osvrnula se u saborskom istupu na povlaštene moćne pojedince kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, no njezin zaključak o svim podacima na internetu nije u potpunosti jasan. Zastupnica je naime kazala:
„Štoviše čak i da se i želi biti neutralan, ChatGPT procesuira informacije koje su dostupne na internetu, dakle ne cjelovite informacije ili nešto blisko istini, već filtrirani sadržaj kreiran od pristranih pojedinaca koji drže poluge moći u svojim rukama. Stoga kad nominalno neutralni ChatGPT daje odgovore koji evidentno naginju na lijevu političku stranu, možemo reći da se više nego ikad nedvosmisleno razotkriva koliko je zapravo pristrana službena istina na internetu.“
Ako smo dobro shvatili, Selak Raspudić iznosi tvrdnju da se čitav internet na neki način priklanja lijevo, što bi moglo biti problematično među ostalim i zato što je u svijetu tijekom proteklih deset do dvadeset godina zabilježen frapantan porast drastičnih radikaliziranja ekstremnim desnijim ideologijama upravo putem interneta – od ISIS regrutiranja do stvaranja nacističkih, suprematističkih, rasističkih i drugih manjih ili većih grupa i organizacija te pokreta poput QAnona, često međunarodno dobro internetski umreženih. Desne i još krajnje desnije verzije video portala i društvenih mreža koje su dizajnirane po uzoru na YouTube, Twitter i druge najpoznatije platforme uredno posluju i svima su dostupne, uključujući i one ležernije poput dating aplikacije Right Stuff koja je namijenjena za upoznavanje konzervativaca, a koju su pokrenuli ljudi iz bliskog kruga oko Trumpa te financirali neki moćnici poput konzervativnog milijardera Petera Thiela, jednog od prvih ulagača u Facebook.
Upravo na Facebooku desnije su snage bile vrlo jake godinama, i to zato što, kazuju neke analize, konzervativci postižu jaču i emotivniju interakciju baziranu na temama poput nacije, zaštite, ljutnje i straha.
“Tako je bilo tamo 1930-ih, to nisu izmislile nove društvene mreže,“ rekao je jedan od izvršnih direktora Facebooka i dodao: “to je razlog zašto tabloidi prolaze bolje od Financial Timesa, a to je i ljudska stvar, jer se puno više reagira na angažirane emocije nego na suhoparno izvještavanje.” Nakon što se dogodio šesti siječnja 2021. i provala Trumpovih simpatizera u zgradu Kongresa u Washingtonu, savezne su institucije u Sjedinjenim Državama krenule žešće pritiskati glavne društvene mreže, te je od tada zamjetan povećani nadzor i ukidanje profila pojedincima i grupama za koje se procjeni da nisu u skladu s na brzinu sklepanim novim pravilima, a tu se zaista često radi o onima s desne ideološke strane.
Nismo neutralni
Iako se možda čini da se na najpopularnijim društvenim mrežama klatno prije nekoliko godina njihalo više u desnu stranu, a sada na lijevu, treba reći i da se fragmentacija na tržištu pojačala s pojavom novih servisa. Neutralnost interneta (net neutrality) koja se često spominje kao ideal zapravo nikad nije zaživjela, a razlog je jednostavan – radi se o privatnim, pretežno američkim, tvrtkama koje mogu podešavati algoritme kako požele i ne potpadaju pod Prvi amandman američkog ustava o slobodi govora i tiska. Upravo zato se glavni čovjek Instagrama (u portfelju korporacije Meta koja je također vlasnik Facebooka) Adam Mosseri usudio prije dvije godine brutalno iskreno zapisati na Twitteru: “Nismo neutralni. Nema te platforme koja je neutralna, svi imamo vrijednosti i te vrijednosti utječu na odluke koje donosimo. Pokušavamo biti apolitični, ali to je sve teže, osobito u SAD-u gdje su ljudi sve više polarizirani.”
Na sve te probleme nakalemljuju se sada i umjetne inteligencije, i to ne samo ChatGPT iz OpenAI-a nego i LlaMA iz Meta AI, Bard iz Googlea, Ernie Bot iz kineskog Baidua i mnoge druge koje bombastično najavljuju vlastite aplikacije. Američki zakonodavci do sada se nisu pretrgli u reguliranju internetskih divova i određivanju gdje je crta onoga što je na mreži dozvoljeno, dok u Silicijskoj dolini poduzetnici prije svega promišljaju brzi rast, izlazak na burzu i monopol na tržištu, nauštrb dobrobiti tamo nekog individualnog anonimnog korisnika.
Čuveni slogan osnivača Facebooka Marka Zuckerberga široko je prihvaćen u poslovnoj kulturi u tehnološkoj industriji i glasi: “Brzo se kreći i lomi stvari, ako nikad ništa ne slomiš, vjerojatno se ne krećeš dovoljno brzo. („Move Fast and Break Things. The idea is that if you never break anything, you’re probably not moving fast enough.“).
Inženjeri Ubera su pak tijekom testiranja taksi vozila bez vozača zbijali pošalice sloganom “sigurnost na trećem mjestu” („Safety Third“). I Facebook i Twitter optuživani su za štete činjene demokratskim procesima diljem svijeta, dok je Uberov autonomni automobil prolazio kroz crveno, no to im nije zasmetalo da i dalje ostanu moćne tvrtke koje drmaju na svim kontinentima.
Trump u zrcalu
„Za zlatnu groznicu umjetne inteligencije nismo pripremljeni“, tvrdi kolumnist New York Timesa Peter Coy, obrazlažući: “AI dolazi prebrzo. Obično se uzdajemo na zakonodavce i regulatore koji će paziti na naše interese, ali ni oni nisu u stanju pratiti brzi napredak umjetne inteligencije.“
Coy smatra da sve zakonodavne mjere koje se planiraju u Europi i SAD-u nisu dovoljne te se uzdaje da će tvorci alata umjetne inteligencije biti dovoljno odgovorni i imati snage oduprijeti se samo i jedino utrci za profitom.
U svjetlu svega rečenog, da se vratimo u Lijepu našu, hvale je vrijedno to što je zastupnica Selak Raspudić u Hrvatskom saboru progovorila o Chat-GPT-ju, no pitanje je koliko je površno o ovoj složenoj tematici govoriti tek na način voli li umjetna inteligencija više lijevo ili desno, Trumpa ili Bidena, Tuđmana ili Tita. Biden uostalom i nije toliko drugačiji – tek je promijenio ton nastavivši pritom Trumpove politike, tvrdi analitičarka Elise Labott u magazinu Foreign Policy, s čime se ovih dana složio i portal Politico kazavši da su nove restriktivne mjere prema migrantima zrcalno nalik onima koje su bile na snazi za prethodnog predsjednika.
Transatlantska desnica
Stranka Most se kroz istup popularne zastupnice također svrstala u Trumpove simpatizere koji i dalje tvrde da je Biden na izborima dobio više glasova vjerojatno samo zato što nije provedena pravodobna i javna istraga o laptopu Huntera Bidena (o čemu smo već pisali). Time hrvatski političari desnice još jednom pokazuju da s pozornošću prate što se zbiva s druge strane Atlantika kontinuirano izražavajući svojevrsno žaljenje zato što Trump nije dobio drugi mandat (i zastupnici Domovinskog pokreta, te viđeniji voditelji televizijskih i internetskih emisija konzervativnog predznaka nerijetko se vraćaju na istu temu). Taj trend nije prisutan samo u Hrvatskoj te analitičari ukazuju na jačanje suradnje američke i europske desnice, na žilavost trumpizma, te na brojne zajedničke teme i rasprave na oba kontinenta.
Za hrvatske bi građane od veće važnosti mogle biti brige o tome kako će se munjeviti razvoj umjetne inteligencije odraziti na, primjerice, područje zdravstva u kojemu se – kako je Selak Raspudić kao moguća Mostova kandidatkinja za premijerku u nedavnom intervjuu kazala – sustav raspada i u kojemu će biti potrebni nepopularni potezi. Očekuje se naime da će AI u ne tako dalekoj budućnosti biti u stanju samostalno postavljati dijagnoze i tako nadomještati liječnike. U području obrazovanja, pak, osobito srednjeg i visokog, također se zbog umjetne inteligencije klima tlo pod nogama, čega je zastupnica, koja uz saborsku dužnost drži i kolegije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zacijelo svjesna.
U ovom trenutku mnogo je, naime, studenata po svijetu, a možda i u Hrvatskoj, koji dokono skrolaju po Instagramu dok im ChatGPT samostalno piše eseje i domaće zadaće. Za sada se mnoge škole po svijetu ovim trendovima pokušavaju oduprijeti tako što zabranjuju ChatGPT u učionicama, dok starije generacije poput progresivca Noama Chomskog gunđaju s negodovanjem i kažu da je umjetna inteligencija visokotehnološki plagijarizam te izbjegavanje procesa učenja. Ima naravno i onih koji, poput harvardskog istraživača Chrisa Dedea, preporučuju da se računalima ne opire već da se uz njih evoluira u nove načine edukacije, a usput se u medijima pojavljuju i računice o tome koliko će nastavnika i profesora ostati bez posla.
Algokratski režim
I konačno, umjetna inteligencija možda dođe i po naše vrle saborske zastupnice i zastupnike i zamijeni ih algoritamskom automatizacijom. Ideja o algokraciji, vladavini AI algoritmima, koja bi među ostalim kontinuirano bila u kontaktu s građanima putem aplikacija na pametnim uređajima i brzo donosila odluke uz znatno manji broj dužnosnika, nije potpuno nova – u Danskoj se primjerice već eksperimentiralo s računalima koja odlučuju o lokalnim socijalnim mjerama, a pojava ChatGPT-ja i sličnih alata samo će dodatno okuražiti pobornike takvog načina upravljanja. Španjolsko je istraživanje pokazalo da bi preko 50% Europljana rado nadomjestilo zastupnike algoritmom, s time da među mlađima taj postotak skače na 60%. Što su građani nezadovoljniji onima koje su birali na izborima, to su, kaže pak talijansko-američko istraživanje, spremniji vladavinu prepustiti računalu.
Početni troškovi instaliranja računalne opreme za takvo društveno uređenje jesu značajni, ali dugoročno, zaključuje britanska studija, birokracija koju vodi umjetna inteligencija može biti efikasnija i transparentnija. Algokracija se, međutim, može preobraziti i u čudovište ako vrlo mali broj nedobronamjernih, ali sposobnih nađe načine za kontroliranje algoritama te cijeli sustav preobrazi u nešto poput digitalne monarhije. Neki savjesniji političari po svijetu ozbiljnije su shvatili sve te izazove, poput 72-godišnjeg zastupnika iz američkog Kongresa Dona Beyera koji je odlučio upisati magisterij iz područja naprednih računalnih metoda učenja i digitalnih neuronskih mreža. “Eksplozija dostupnosti cjelokupnog znanja svima na planetu bit će vrlo dobra stvar – i vrlo opasna stvar”, kaže Beyer koji zbog puno obaveza u Kongresu stigne pohađati samo jedan kolegij u semestru.
Samo voda ispod mosta
Upravo Kongres SAD-a, od kojeg se uzaludno očekuje da zakonski regulira visoke tehnologije, kronično pati od tehnološke nepismenosti i sada pokušava angažirati stručnjake i savjetnike koji će zastupnicima pojasniti o čemu se tu radi. Kaskanje američkih i europskih političkih lidera za digitalnim novotarijama traje već desetljećima i dodatno će se produbljivati zbog ubrzanja koje nas očekuje, a što bi moglo dovesti do društvenih kriza.
ChatGPT je, naime, tek mali segment primjene umjetno inteligentnih tehnologija koje, tvrde ambiciozne najave, unutar samo deset godina mogu postati milijun puta brže nego danas.
Zabrinutost o tome štuje li umjetna inteligencija više Tuđmana ili Tita koju je izrazio Klub zastupnika Mosta uskoro bi stoga mogla biti tek nevažna kapljica u tehnološkoj bujici koja nadire i prijeti doći do svih nas. Tada će nam možda preostati tek upitati se zašto nismo pravodobnije reagirali te pjevušiti stihove iz nedavne country uspješnice „Love was fun and life was easy, now it’s just water under the bridge.“
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
