Nakon snažnijeg širenja majmunskih boginja izvan afričkog kontinenta počele su kolati razne teorije zavjere o kojima je Faktograf u više navrata pisao. Budući da se 2022. godine zaraza širila uglavnom, iako ne isključivo, homoseksualnim odnosima muškaraca, bolest su počeli izjednačavati s AIDS-om – premda jedno s drugim nema veze.
Pojavile su se i teorije da su majmunske boginje posljedica cjepiva protiv Covida-19 te da se zapravo radi o herpesu zosteru, a ne majmunskim boginjama. Neki su netočno tvrdili da boginje ugrožavaju samo gay populaciju, a neki da je bolest izmišljena samo da bi se ljudima nametnulo cjepivo. Netočne su se informacije mogle čuti i u Hrvatskom saboru, a od ovogodišnjeg porasta broja slučajeva ponovno su se pojavile izmišljene teorije o tome da mpox ne postoji, već da se radi o metalima u cjepivu koji zbog zračenja na koži uzrokuju rane.
Karakteristični osip i lezije
Majmunske boginje (mpox) su bolest koju uzrokuje virus majmunskih boginja MPXV koji nalikuje virusu velikih boginja. Spada u rod Orthopoxvirus, obitelj Poxviridae. Radi se o virusnoj infekciji koja se bliskim kontaktom širi među ljudima, ali i zoonozi pa ako je virus prisutan među divljim životinjama, može se i tako prenijeti na ljude uz bliski kontakt. Može se posredno prenijeti i preko predmeta kao što su odjeća ili posteljina.
Bolest je lako prepoznati po karakterističnom osipu i lezijama, koji nalikuje onom kod velikih boginja, ali i po oticanju limfnih čvorova.
Virus je prvi put otkriven u Danskoj 1958. godine kod skupine majmuna koji su držani za laboratorijska istraživanja. Naziv bolesti i potječe odatle, no točan izvor bolesti i dalje nije poznat. Premda je bolest nosila naziv majmunske boginje, majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Kako bi se izbjegla rasistička i stigmatizirajuća konotacija Svjetska zdravstvena organizacija je krajem 2022. donijela odluku o novom nazivu bolesti. Umjesto dotadašnjeg naziva monkeypox (majmunske boginje) počeo se koristiti naziv mpox kako bi ljudi ozbiljnije shvatili zdravstvenu situaciju.
Znanstvenici zasad smatraju da je virus potekao od neke vrste glodavca, navodi CDC. I Hrvatski zavod za javno zdravstvo napominje da su prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama centralne i zapadne Afrike.
Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama centralne i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija), no povremeno se javi i izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se ondje zarazili. Bolest nije jako zarazna i u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnom osobom za prijenos infekcije.
Postoje dvije glavne varijante ili grane virusa majmunskih boginja: grana I i grana II. Grana I uzrokuje teži oblik bolesti koji može dovesti do smrti, a donedavno se radilo o endemskoj varijanti ograničenoj na područje Centralne Afrike. Grana II uzrokovala je globalnu epidemiju 2022. godine, no oblik bolesti je puno blaži. Ova se varijanta smatra endemskom za područje Zapadne Afrike.
Tek u kolovozu ove godine zabilježen je prvi slučaj grane I izvan Afrike. Švedska je potvrdila granu Ib kod putnika iz Afrike. Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus proglasio je 14. kolovoza javnozdravstvenu krizu međunarodnog značaja.
Kako se majmunske boginje prenose?
Virus majmunskih boginja među ljudima prenosi se izravnim kontaktom s inficiranom kožom ili drugim lezijama koje se mogu pojaviti u ustima ili na genitalijama, piše WHO. To uključuje kontakte: lice u lice (razgovor, disanje), koža na kožu (dodir, seksualni odnos), usta na usta (poljubac), kontakt usta na kožu (poljubac, seksualni odnos), kapljičnim putom ili aerosolom od dugotrajnog bliskog kontakta.
Virus zatim ulazi u tijelo kroz oštećenu kožu, sluznice (npr. oralne, faringealne, očne, genitalne, anorektalne) ili putem dišnog trakta. Majmunske se boginje mogu proširiti na druge članove kućanstva i na seksualne partnere. Osobe s više seksualnih partnera izložene su većem riziku.
Bolest se sa zaraženih životinja na čovjeka prenosi putem ugriza ili ogrebotina, ili tijekom aktivnosti kao što su lov, hvatanje u zamke, kuhanje, obrada mrtvih životinja… Točan razmjer cirkulacije virusa u životinjskim populacijama nije u potpunosti poznat i istraživanja su u tijeku, ističe WHO.
No, ljudi se mogu zaraziti majmunskim boginjama i od kontaminiranih predmeta kao što su odjeća ili posteljina, putem ozljeda oštrim predmetima primjerice u zdravstvu.
Tko je u najvećem riziku od zaraze?
Majmunskim se boginjama može zaraziti svatko tko dođe u bliski kontakt sa zaraženom osobom (dodirom, poljupcem, seksualnim odnosom), sa zaraženom životinjom (u lovu, prilikom pripreme mesa ili kuhanja), s kontaminiranim materijalom (igla, plahte, odjeća), a trudnica može virus prenijeti nerođenoj bebi.
Najvećem riziku od infekcije izloženi su oni ljudi koji su u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom ili životinjom. Ljudi koji dijele kućanstvo sa zaraženom osobom također su u većem riziku od zaraze, a u tom slučaju je potrebna izolacija i redovna dezinfekcija korištenih površina i predmeta.
U rizičnu skupinu spadaju i zdravstveni djelatnici koji trebaju poštovati mjere prevencije i kontrole infekcije kako bi se zaštitili tijekom njege pacijenata s majmunskim boginjama.
Suprotno nekim izvještajima, Svjetska zdravstvena organizacija ističe da rizik od majmunskih boginja nije ograničen na spolno aktivne osobe, homoseksualne ili biseksualne osobe, ili samo na muškarce koji imaju seksualne odnose s muškarcima. Svatko tko dođe u bliski kontakt sa zaraženom osobom ima povećan rizik od zaraze, kao i osobe koje imaju velik broj seksualnih partnera.
Jesu li homoseksualne osobe u većem riziku od ostalih?
Prema najnovijem izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije objavljenom 2. kolovoza 2024. od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja ove godine ukupno je laboratorijskim testovima potvrđeno 99.176 slučajeva majmunskih boginja, 535 vjerojatnih slučajeva i 208 smrtnih slučajeva.
Premda ističu da prijavljena seksualna sklonost ne održava nužno ni seksualnu povijest niti raniju aktivnost osobe, dosad prikupljena statistika pokazuje da većina slučajeva od 2022. obuhvaća muškarce koji su imali seksualne odnose s muškarcima.
Oko 96 posto svih slučajeva (87.189 od 90.410) odnosi se na muškarce, prosječne dobi 34 godine, dok je zabilježen tek 3.221 slučaj kod žena što čini 3.6 posto ukupne zaraze. Od ukupno 35.550 slučajeva u kojima su bile dostupne i poznate informacije o seksualnom ponašanju pacijenata (a radi se o 35,8 posto pacijenata koji su otkrili informacije o seksualnom ponašanju), njih 30.514 ili 85.8 posto prijavilo je homoseksualne odnose među muškarcima. Također su registrirana 1.312 slučajeva zaraze kod zdravstvenih radnika.
U 22.801 slučaja za koje su dostupne informacije o načinu zaraze, kao najčešći – u 19.102 slučaja, odnosno 83,8 posto – prijavljen je seksualni odnos.
Klinička slika
Inkubacija bolesti u pravilu traje šest do 13 dana, no može se aktivirati i do 21 dan od zaraze. Simptomi u pravilu traju dva do četiri tjedna, no kod ljudi slabijeg imuniteta mogu trajati i dulje.
Uobičajeni simptomi majmunskih boginja: osip, povišena tjelesna temperatura, groznica, grlobolja, glavobolja, bolovi u mišićima, bolovi u leđima, nedostatak energije i otečeni limfni čvorovi.
Početni simptomi nisu kod svih isti. HZJZ ističe i da se razlikuju simptomi u endemskim zemljama, odakle bolest potječe, gdje bolest počinje karakterističnim umorom, visokom temperaturom i bolovima u tijelu. Tek nakon nekoliko dana javlja se osip, najčešće prvo na licu, a onda se širi na trup i ekstremitete. U zemljama u kojima je virus unesen često se prvo javlja atipičan osip – nekoliko lezija ograničenih na jedno područje. Osip može jako svrbjeti ili boljeti.
Liječenje
Majmunske se boginje liječe u pravilu simptomatski – ublažava se osip, bolovi i sprečava se razvoj komplikacija. Cjepivo može pomoći u sprečavanju infekcije, no treba ga primijeniti najviše u roku od četiri dana od kontakta s virusom (ili u roku od 14 dana ako osoba nema simptome).
Cjepivo se preporuča osobama koje su u većem riziku od zaraze poput zdravstvenih radnika, osoba s više seksualnih partnera, seksualnih radnica te imunokompromitiranih ljudi.
Povijest majmunskih boginja
Sam virus majmunskih boginja (MPXV) prvi je put otkriven 1958. godine, a izoliran je iz lezija boginja tijekom izbijanja vezikularne (mjehuričaste) bolesti među majmunima makakijima u zatočeništvu (Macaca fascicularis) uvezenima iz Singapura u Dansku radi istraživanja. Premda je prethodni naziv bolesti (tj. majmunske boginje) upućivao na to da su majmuni primarni domaćini, specifičan životinjski rezervoar MPXV-a (primarni domaćin) ostaje nepoznat. U prirodi je otkriveno da su mnoge životinjske vrste zaražene MPXV-om, uključujući razne vrste vjeverica, gambijske štakore (Cricetomys gambianus), prugaste miševe, puhove i primate.
Prvi slučaj majmunskih boginja kod ljudi zabilježen je 1970. godine u današnjoj Demokratskoj Republici Kongo, devet mjeseci nakon iskorjenjivanja velikih boginja u toj zemlji. Nakon toga prijavljivani su povremeni slučajevi na području prašuma središnje i zapadne Afrike.
Majmunske boginje kod ljudi prijavljene su prvi put izvan Afrike 2003. godine, kada je izbila epidemija u Sjedinjenim Američkim Državama povezana s uvezenim divljim životinjama. Prijavljen je 81 slučaj majmunskih boginja među ljudima koji su bili u kontaktu s prerijskim psima, kućnim ljubimcima, koji su se zarazili jer su bili smješteni s glodavcima zaraženima MPXV-om uvezenima iz Gane. Tad nije utvrđen prijenos s čovjeka na čovjeka i nije zabilježen nijedan smrtni slučaj među ljudima.
U posljednjim desetljećima rastao je broj prijavljenih slučajeva u zapadnoafričkim i srednjoafričkim zemljama. Od 2005. svake godine u DR Kongu prijavljuje se na tisuće sumnjivih slučajeva. Godine 2017. majmunske boginje su se ponovno pojavile u Nigeriji i nastavljaju se širiti među ljudima diljem zemlje. U razdoblju od 2016. do 2022. potvrđeni slučajevi majmunskih boginja prijavljeni su u sljedećim afričkim zemljama: Kamerun (grana II.) , Srednjoafrička Republika (grana I.), DR Kongo (grana I.), Liberija (grana II.), Nigerija (grana II.), Republika Kongo (grana I.) i Sijera Leone (grana II.) Sporadični uvezeni slučajevi boginja zabilježeni su i u zemljama izvan Afrike: Ujedinjena Kraljevina, Izrael i Singapur. Svi ovi slučajevi importirani su iz Nigerije.
Tijekom 2022. godine majmunske su se boginje proširile svijetom. U svibnju te godine proglašena je multinacionalna epidemija majmunskih boginja, a sve zemlje EU-a (osim Lihtenštajna) imale su lokalno stečene slučajeve. Epidemija bolesti potaknuta je prijenosom MPXV-a s čovjeka na čovjeka putem bliskog kontakta sa zaraženim pojedincima i tad se zaraza širila uglavnom, iako ne isključivo, u homoseksualnim odnosima muškaraca, navodi HZJZ.
U rujnu 2023. otkrivena je epidemija majmunskih boginja (tada nove) podgrane Ib na istoku DR Konga, uz kontinuiran prijenos s čovjeka na čovjeka. Potom su otkriveni slučajevi u Burundiju, Keniji, Ruandi i Ugandi. Afrički centar za sprečavanje i kontrolu bolesti objavio je 13. kolovoza 2024. da je najmanje 13 afričkih zemalja prijavilo 2.863 slučaja boginja (sve grane zajedno) i 517 smrtnih slučajeva do kolovoza 2024. te je proglasio izvanredno javnozdravstveno stanje.
Treba napomenuti da se brojke slučajeva zaraze koje objavljuje Svjetska zdravstvena organizacija razlikuju od brojki afričkog CDC-ja jer WHO zbraja samo laboratorijski potvrđene slučajeve, dok afrički CDC uz testom potvrđene slučajeve ubraja i one koji se dijagnosticiraju samo prema kliničkoj slici. Nakon toga je glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus proglasio porast broja boginja u DR Kongu i drugim afričkim zemljama izvanrednim javnozdravstvenim događajem od međunarodnog značaja (PHEIC) te je spomenuo rizik od daljnjeg širenja nove grane te od pojavljivanja drugih grana virusa.
Svjetska zdravstvena organizacija preimenovala je bolest 2022. godine kako bi slijedila moderne smjernice za imenovanje bolesti. Te smjernice preporučuju da nazivi bolesti izbjegavaju vrijeđanje kulturnih, društvenih, nacionalnih, regionalnih, profesionalnih ili etničkih skupina i umanje nepotrebne negativne učinke na trgovinu, putovanja, turizam ili dobrobit životinja. Međutim, virus koji ga uzrokuje još uvijek ima svoje povijesno ime.
15. kolovoza 2024. Švedska je postala prva zemlja izvan afričkog kontinenta koja je potvrdila granu Ib kod osobe koja je putovala u središnju Afriku. Potvrda slučaja stigla je samo dan nakon što je glavni direktor WHO-a proglasio mpox javnozdravstvenom hitnom situacijom od međunarodnog značaja.
U Hrvatskoj u dvije godine zabilježena 34 slučaja, jedan u zadnja tri mjeseca
Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) objavljuje detaljne podatke o zarazi na području Europe. Prema posljednjem izvještaju objavljenom 11. srpnja 2024. ukupno su u dvije godine prijavljena 27.424 slučaja od čega su 27.239 laboratorijski potvrđena.
Prvi slučaj majmunskih boginja u Hrvatskoj dijagnosticiran je 23. lipnja 2022. Radilo se o importiranom tj. uvezenom slučaju iz zapadne Europe. Oboljela osoba imala je blagu kliničku sliku. U dvije godine Hrvatska je zabilježila ukupno 34 slučaja, što je za Faktograf potvrdio i HZJZ, od kojih je jedan zabilježen u zadnja tri mjeseca.
Najviše prijavljenih slučajeva u posljednje dvije godine imala je Španjolska – 8.084, od čega 124 slučaja u posljednja tri mjeseca. Slijede Francuska (4.272 slučaja), Ujedinjena Kraljevina (3.866), Njemačka (3.850) i Nizozemska (1.304).
Od zemalja s kojima Hrvatska graniči najviše je slučajeva bilo u Mađarskoj (85) i Sloveniji (47). Srbija ima 40 prijavljenih slučajeva, a u Bosni i Hercegovini registrirano je devet slučajeva zaraze.
Nijedan slučaj zaraze nije zabilježen u Crnoj Gori, Monaku, Grenlandu, Lihtenštajnu i Rusiji.
