“Ko je nešto napravio prije, taj je i uspio. Danas više ništa od te ljubavi. Zaboravite ubrzo Njemačku”, poručio je jedan korisnik TikToka, rođen 1973. godine u Njemačkoj gdje mu je otac kao gastarbajter doselio 1968., kako se čini, iz Hrvatske. Ispričao je ukratko svoju osobnu povijest, činjenicu kako nije birao gdje će se roditi i kako cijeli život “pati za domovinom”, misleći na Hrvatsku. Poziva ljude da “ostanu na svom ognjištu” ponajviše kritizirajući “rodnu ideologiju” i priljev stranih radnika iz Azije i Afrike u Njemačku. Njih poistovjećuje s kriminalcima – silovateljima, napadačima, pljačkašima…
Virtualni napadi na strane radnike
Kako se zaoštrava kampanja za lokalne izbore, zaoštrava se i retorika oko stranih radnika i migranata na društvenim mrežama. Politike o uvozu strane radne snage i kontroli granica prošli su se tjedan često spominjale, nerijetko šireći dezinformacije i mržnju (1, 2, 3, 4, 5).
Tako se proslava Ramazanskog bajrama, jednog od najvažnijih islamskih blagdana, u Islamskom centru u Rijeci prikazivala kao “islamizacija Hrvatske”. Strane se radnike opet optuživalo da zbog njih Hrvati imaju manje plaće (1, 2). Faktograf je još prošle godine pisao da strani radnici u Hrvatskoj imaju manji opseg prava od hrvatskih državljana. U nekim videima su se napadi sveli na puko vrijeđanje.
U svim ovim dezinformacijskim videima uočljivo je da korisnici ne razlikuju pojmove “migrant”, “strani radnik”, “izbjeglica” i druge o čemu smo detaljnije pisali ovdje, a ponovno se spominje i pojam “gastarbajter” koji nam je itekako blizak, no u percepciji javnosti trenutno je potpuno suprotan značenju pojma “strani radnik”.
Gastarbajteri – “radnici koji pomažu”
Veliki val migracija na našem području dogodio se nakon Drugog svjetskog rata, u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kad su iz pretežno istočnih i južnih europskih zemalja radnici odlazili u Njemačku na privremeni rad. Zbog brzog razvoja gospodarstva i nedostatka radne snage, posebno na niže kvalificiranim i slabije plaćenim poslovima, Njemačka je počela uvoziti radnu snagu, prvenstveno s područja Turske, Grčke, Španjolske, Italije i tadašnje Jugoslavije.
Hrvatski jezični portal riječ “gastarbajter” definira kao osobu koja je na privremenom radu u stranoj zemlji. I tako je uglavnom i bilo. Radnici su odlazili na privremeni rad, nerijetko sami, bez obitelji, s planom da se vrate nakon što zarade određenu svotu. S vremenom su mnogi gastarbajteri odlučili ostati, zasnovali obitelji i u Njemačkoj pronašli “drugu domovinu”. Kao što je rekao korisnik s početka teksta, najčešće bi tugovali za “pravom domovinom”. Polovicom sedamdesetih smanjilo se iseljavanje, no dogodio se drugi val iseljenika s naših prostora, za vrijeme i nakon Domovinskog rata devedesetih godina. Oni nisu tragali samo za brzom zaradom, već i za boljim životom pa su nerijetko i planovi bili dugoročniji.
O tome detaljno piše redovna profesorica na Filološkom fakultetu pri Sveučilištu u Banjoj Luci Danijela Majstorović, u znanstvenom radu “Promišljanje o migrantskim brojkama i solidarnosti graničnih područja Bosne i Hercegovine” objavljenom u časopisu Journal of Borderlands Studies. Podsjeća da primjerice iseljenici iz BiH u Njemačkoj nikad se nisu osjećali kao migranti, već kao “radnici koji pomažu njemačkoj ekonomiji”.
Pojmovi “strani radnici” i “migranti” danas sve više poprimaju pejorativno značenje iako se radi o širem pojmu koji obuhvaća više skupina ljudi (migranti su osobe bez dokumenata, osobe koje su zapele u tranzitnim zemljama, osobe koje bježe od opasnosti…). Dezinformacije čiji je cilj širenje mržnje nisu se ticale samo situacija u Hrvatskoj (1, 2, 3), nego i u Europi (1, 2, 3). U studenom prošle godine pisali smo kako su i napadi na strane radnike u Hrvatskoj sve brojniji.
U reportaži Deutsche Wellea s berlinske izložbe “Gastarbeiter 2.0, Arbeit Means Rad” umjetnici govore o vlastitim i iskustvima svojih roditelja i djedova i baka koji su kao gastarbajteri došli u Njemačku. I naši su ljudi nekad radili ilegalno po gradilištima, pomagali si i zapošljavali rođake kad bi se jednom dočepali dobrog radnog mjesta, švercali “povoljne proizvode” autobusom kući iz Njemačke, ali često su i bili iskorištavani, radili previše sati, fizički se iscrpljivali.
Međutim, kao što je Majstorović objasnila, gastarbajteri se “u Njemačkoj nikad nisu osjećali kao migranti, već kao radnici koji pomažu njemačkoj ekonomiji”. S druge strane, često isti ti iseljenici ili njihovi potomci nove strane radnike doživljavaju kao prijetnju.
U 2024. godini 206.529 dozvola za boravak i rad stranim državljanima
Prema podacima MUP-a u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2024. godine ukupno je izdano 206.529 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Od toga, 56.898 dozvola je produljeno, a ostatak su nove dozvole.
Najveći dio stranih radnika u Hrvatskoj je iz Bosne i Hercegovine (38.100), Nepala (35.635), Srbije (27.988), Indije (20.502), Filipina (14.680), Sjeverne Makedonije (13.855) i Bangladeša (13.630). Najviše njih radi u graditeljstvu, potom u turizmu i ugostiteljstvu, industrijama, prometu i trgovinama.
Hrvatski zavod za zapošljavanje podsjeća da je umjesto kvotnog sustava uveden test tržišta rada. To znači da su prije zapošljavanja državljana trećih zemalja “poslodavci dužni istražiti ima li na domaćem tržištu rada radnika traženih kompetencija, odnosno zatražiti provedbu testa tržišta rada u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje sukladno članku 98. Zakona o strancima”. Tek ako se utvrdi da u evidenciji nezaposlenih nema osoba s odgovarajućim kvalifikacijama, HZZ dostavlja rezultate testa prema kojem se može podnijeti zahtjev za izdavanje radne dozvole za strane državljane.
Podaci o kriminalu
Faktograf se za statističke podatke o strancima kao počiniteljima kaznenih djela u Hrvatskoj obratio MUP-u. MUP prvenstveno ističe da ne vode statistiku tako da razlikuju “migrante” od ostalih stranih državljana, već se brojke odnose na sve strance koji su prošle godine boravili u Hrvatskoj, a bilo je čak – 21,3 milijuna dolazaka. “Statističke podatke o broju stranih državljana počinitelja kaznenih djela, kao i o broju osoba oštećenih kaznenim djelima, u Hrvatskoj treba sagledati i u kontekstu velikog broja turista koji posjećuju zemlju”, napomenuli su. Prema službenim podacima, strani državljani činili su 15,5% ukupnog broja počinitelja kaznenih djela (3.697 od 23.868), a u tu brojku se ubrajaju sve strane nacionalnosti.
S druge strane, Pučka pravobraniteljica u svom izvještaju upozorava na napade na strane radnike. “Tijekom 2024. godine napadi na strance, a osobito na strane radnike, evidentirani su u različitim dijelovima RH. Podaci MUP-a navode da je od 1. siječnja do 31. srpnja 2024. godine evidentirano 326 kaznenih djela na štetu stranaca u RH, s 527 žrtava, a zabilježen je porast kaznenih djela prijetnji, dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, teških krađa, razbojništava i nasilničkih ponašanja. Prema podacima MUP-a, od 527 žrtava, 160 su stranci iz Indije, Pakistana, Bangladeša i drugih država iz kojih su najčešće strani radnici u RH. Usporedbe radi, 2023. godine bilo ih je 83, a ranijih godina i puno manje”, navodi se u Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2024. godinu. Prema podacima MUP-a koje je dobio Faktograf, a prema preliminarnim podacima za cijelu 2024., u prošloj godini oštećenih stranih osoba bilo je 4.104 od 45.998 ukupno oštećenih fizičkih osoba.
U Europskoj uniji je 2023. bilo 3,7 milijuna zakonitih ulazaka migranata i 385.000 nezakonitih ulazaka (oko 10 posto). No, u objavama na društvenim mrežama često se preuveličava broj ilegalnih prelazaka u odnosu na one koji legalno dolaze u Europu ili Hrvatsku. Također, u Hrvatskoj je u posljednje vrijeme primjetan i trend preuveličavanja broja migranata iz udaljenih država, dok se gotovo i ne spominje broj onih iz regije, a sve kako bi se argumentirala teza o “zamjeni stanovništva” iz “kultura koje nisu kompatibilne s našom”. Zadnja linija širenja straha od stranih radnika je i isticanje njihovih prijestupa kako bi ih se sve prikazalo kriminalcima – što nikako ne potvrđuju podaci MUP-a koje smo iznijeli. No, za očekivati je da će se i u kampanji za lokalne izbore takvi narativi nastaviti širiti javnim prostorom i društvenim mrežama, bez obzira što Hrvatska ima povijest svojih “gastarbajtera” koji su u stranim zemljama tražili bolje uvjete života.
