Blokirali su fakultete, pješačili od grada do grada i predvodili prosvjede diljem Srbije. Građani su im donosili hranu, madrace i jastuke, a zahtjev da se utvrdi odgovornost za pogibiju 16 ljudi u urušavanju nadstrešnice novosadskog željezničkog kolodvora prerastao je u širu borbu protiv korupcije i načina upravljanja državom. Gotovo dvije godine nakon tragedije iz studenoga 2024., pokret koji je izrastao iz studentskih blokada stigao je do izborne pobjede.
Na parlamentarnim izborima održanima u nedjelju, 25. listopada, Studentska lista okupljena pod nazivom “Studenti pobeđuju” porazila je listu okupljenu oko Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. Političar koji je više od desetljeća dominirao srpskom politikom još je iste večeri pred kamerama priznao da je izgubio. Prema preliminarnim rezultatima koje je srpsko Državno izborno povjerenstvo, odnosno Republička izborna komisija utvrdila 26. listopada navečer, Studentska lista osvojila je 52,71 posto glasova, a lista “Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija” 39,17 posto.
Prema toj raspodjeli, Studentskoj listi pripada 140 od ukupno 250 zastupničkih mjesta, dovoljno za komotnu većinu, dok Vučićevoj listi pripadaju 104 mandata. Preostalih šest mandata podijelile su četiri manjinske liste.
Time je otvoren put promjeni vlasti koju su studenti i njihovi podržavatelji mjesecima tražili na ulicama.
Nakon pobjede slijedi sastavljanje vlade
Pred pobjednicima izbora sada je odluka tko će voditi novu vladu i preuzeti pojedina ministarstva. Ta su pitanja, kako izvještavaju i strani mediji, još uvijek otvorena. Studentska lista okupila je stručnjake različitih profila, birane kroz unutarnji proces studentskog pokreta, a nakon zajedničkog nastupa protiv dosadašnje vlasti trebaju dogovoriti ljude i politike buduće izvršne vlasti.
Prema Ustavu Srbije, prva sjednica novog saziva srpskog parlamenta odnosno Narodne skupštine mora se održati najkasnije 30 dana od proglašenja konačnih izbornih rezultata. Od konstituiranja parlamenta teče rok od 90 dana za izbor vlade, za koju je potrebna podrška najmanje 126 od ukupno 250 zastupnika. Studentska lista prema preliminarnoj raspodjeli mandata ima dovoljno zastupnika da je izabere samostalno.
Prvi na listi “Studenti pobeđuju” je Ilija Srdanović, kardiolog i profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Novom Sadu, zaposlen na Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici. Na čelo liste došao je jer je podržavao studentske blokade i govorio na prosvjednim skupovima.
Dezinformacije o Srdanoviću
U završnici izborne kampanje o Srdanoviću su se širile i brojne dezinformacije. Pisali smo već o tome kako su provladini mediji falsificiranjem dokumentacije izmislili da Srdanović ima kuću u Istri, a njegovo ime našlo se i u objavama o navodnom glasanju na referendumu o neovisnosti Crne Gore prije dvadeset godina.
Portal B92 objavio je 21. listopada, četiri dana prije izbora, tekst (arhivirano ovdje) u kojem tvrdi da dokumentacija dokazuje kako je Srdanović nezakonito glasao za izlazak Crne Gore iz zajedničke države sa Srbijom. Pozivajući se na portal 24sedam i dokumente objavljene na društvenoj mreži X, B92 navodi: “Dokumentacija jasno potvrđuje da je glasao bez zakonskog prava, i to u korist Mila Đukanovica, za nezavisnost Crne Gore od Srbije”.
Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, ponuđeni su navodni prigovor na Srdanovićevo glasanje na biračkom mjestu u Donjoj Bukovici, u crnogorskoj općini Šavnik te rješenje Republičke referendumske komisije kojim je taj prigovor odbijen.
Međutim, usporedba s izvornom dokumentacijom pokazuje da su oba dokumenta prepravljena: prigovor i rješenje s tim brojevima odnose se na drugu osobu i drugu općinu.
Izvorne dokumente pronašli su kolege s crnogorskog Raskrinkavanja. Naime, u Bijeloj knjizi o referendumu u Crnoj Gori, zbirci referendumske dokumentacije, prigovor pod brojem 80 od 24. svibnja 2006. odnosi se na Mersihu Đozović iz Rožaja. Podnio ga je Milosav Ratković, osporavajući njezino pravo glasa zbog navodnog prebivališta u Srbiji. U verziji proširenoj uoči izbora njezino je ime zamijenjeno Srdanovićevim, a umjesto Rožaja navedena je općina Šavnik.
Prepravljeno je i pripadajuće rješenje Republičke referendumske komisije, zavedeno pod brojem 603/8 od 26. svibnja 2006. Izvorno rješenje odnosi se na odbijanje Ratkovićeva prigovora o glasanju Mersihe Đozović. U objavljenoj krivotvorini ponovno se pojavljuje Srdanovićevo ime, dok je ime podnositelja prigovora promijenjeno iz Milosav u Milisav. Zadržani brojevi i datumi dokumenata omogućuju povezivanje prepravljenih verzija s izvornicima.
Kolege su provjerile i zapisnike sa 17., 18. i 19. sjednice Republičke referendumske komisije, na kojima su razmatrani prigovori. U njima nema prigovora iz općine Šavnik, dok zapisnik sa 17. sjednice bilježi 15 prigovora pristiglih iz Rožaja. I taj dio dokumentacije potvrđuje da se objavljeni “dokazi” o prvome na listi “Studenti pobeđuju” Srdanoviću temelje na dokumentima koji su naknadno digitalno mijenjani da bi diskreditirali prvu osobu na studentskoj listi.
O širem kontekstu tih prigovora piše se i u završnom izvješću promatračke misije OESS-a iz 2006. Nakon objave preliminarnih rezultata savez stranaka koje su zagovarale ostanak Crne Gore u zajedničkoj državi sa Srbijom podnio je oko 210 prigovora, uglavnom osporavajući pravo glasa osobama za koje je tvrdio da žive u Srbiji ili drugim državama. Promatrači navode da nisu ponuđeni dokazi da te osobe ne ispunjavaju uvjete za glasanje, a birački odbori bili su dužni omogućiti glasanje osobama upisanima u birački popis. Komisija je odbila sve prigovore. Samo postojanje prigovora stoga nije dokaz da je netko glasao nezakonito.
Tvrdnja B92 ide i korak dalje, pripisujući Srdanoviću glas za crnogorsku neovisnost. Međutim, podatak da je neka osoba sudjelovala na referendumu sam po sebi ne otkriva koju je opciju zaokružila. Prigovor i rješenje predstavljeni u objavama bave se navodnim prebivalištem birača i pravom glasa, a ne njegovim odabirom na glasačkom listiću. Iz njih zato ni da su autentični ne bi proizlazio zaključak o glasanju za neovisnost. U ovom slučaju, povrh toga, usporedba s izvornicima pokazuje da je Srdanovićevo ime naknadno uneseno u dokumente koji se odnose na drugu osobu.
Uz B92 i 24sedam, dokumente su objavili i srpska Politika, Večernje novosti, Alo, Republika, Kurir i Informer. Na svojim ih je društvenim mrežama proširio i predsjednik crnogorske Demokratske narodne partije Milan Knežević, čije su objave potom prenijeli dodatni portali. Tako su iste krivotvorine, objavljene nekoliko dana prije parlamentarnih izbora u Srbiji, do publike stizale preko više medija i političkih profila.
Promatrači upozorili na medijsku pristranost
Međunarodni promatrači u preliminarnim nalazima objavljenima 26. listopada istaknuli su velik odaziv građana, ali i ozbiljno narušene uvjete ravnopravnog nadmetanja. Upozorili su na zloupotrebu javnih resursa, zastrašivanje i pritiske na birače te ometanje kampanje. Medijsko praćenje ODIHR-a, OESS-ova Ureda za demokratske institucije i ljudska prava, pokazalo je da su javne i privatne televizije pogodovale listi “Ujedinjena Srbija” bivšeg predsjednika Aleksandra Vučića, dok su Studentsku listu pretežno prikazivale negativno.
U izvješću promatračke misije zabilježeni su i problemi s manipuliranjem informacijama na internetu. Promatrači navode da su organizacije za provjeru činjenica identificirale dezinformacije koje su se širile preko lažnih profila na društvenim mrežama, a zatim ih dodatno širili etablirani mediji. Takav put od društvenih mreža do članaka u medijima vidljiv je i u slučaju prepravljenih dokumenata predstavljenih kao dokaz protiv Ilije Srdanovića.
Zaključno, tvrdnja da objavljena dokumentacija dokazuje kako je Ilija Srdanović nezakonito glasao za crnogorsku neovisnost 2006. godine je netočna. Usporedba s izvornicima pokazuje da su prigovor i rješenje prepravljeni. Izvorni dokumenti odnose se na Mersihu Đozović iz Rožaja, a Srdanovićevo ime u njih je naknadno uneseno. Takvi dokumenti ne dokazuju ni njegovo sudjelovanje na referendumu ni opciju koju bi pritom odabrao.
