Facebook stranica “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme” opet širi dezinformacije. Ovaj put je činjenica da je prošli tjedan u Dalmaciji puhala jaka bura poslužila kao “dokaz” da klimatske primjene nisu stvarne i da su “prevara”.
U navedenoj objavi (arhivirana ovdje) piše sljedeće:
“UPAMTIMO!!⬇️⬇️ Zadnjih godina pojedini ” stručnjaci za klimatske promjene ” su se pitali: ” Gdje su nestale bure i mrazevi”?! 😄 To su često povezali s prevarama poput ” antropogenih klimatskih promjena “!!😄😄 Moramo znati da je svaka godina individualna sama po sebi, jer neka donese više, a neka manje bure!! Trenutno na Jadranu i u Hercegovini čak imamo previše bure, jer imamo višednedni kontinuitet ( oko 10 dana ) sjeveroistočnih i sjevernih strujanja zraka, točnije takav tip sinoptike vlada nad Europom. Uskoro kreće jugo!! Valjda ponovno nećemo opet morati čitati i slušati prevare oko ” klimatskih promjena “!!😆Prof. Zoran”, navodi se u objavi na društvenoj mreži Facebook.
Snimku zaslona statusa u pitanju donosimo niže.
“Dokazi”
Negatori klimatskih promjena često ekstremne vremenske događaje iz prošlosti koriste kao “dokaz” u prilog tezi da klimatske promjene nisu stvarne. Bilo kakav vremenski događaj može se iskoristiti kao “dokaz” za tu teoriju. Ako npr. pušu jaki vjetrovi, onda su oni “dokaz” da klimatske promjene nisu stvarne jer je zima i tako treba biti. Ako nema ekstremnih vremenskih događaja, onda je to isto “dokaz” da klimatske promjene nisu stvarne.
Sada je “prof. Zoranu” koji stoji u potpisu objava činjenica da je početkom studenog na jugu Hrvatske puhala jaka bura poslužila kao jedan takav “dokaz”. Naime, prije su “dežurni stručnjaci za klimatske promjene” upozoravali kako proteklih godina nije bilo bure, ni jakih vjetrova.
I Klimatski portal je prije dvije godine pisao kako je zima bila oskudna burom. Gotovo cijelu veljaču i ožujak u sjevernoj Dalmaciji nije bilo bure, uobičajene za taj dio godine. Bura je tu godinu došla tek sredinom travnja.
Bura, jak, suh i hladan, mahovit i turbulentan vjetar s kopna, koji pretežno u hladno doba godine puše duž istočne obale Jadranskoga mora. Puše po više dana i može doseći orkansku snagu.
Bura ima veliki utjecaj na more. Može se zapravo reći da i Jadransko more duguje svoj izgled buri; ono bez nje ne bi bilo takve boje i svojstava. Kada nema bure, to predstavlja problem.
Duža razdoblja bez vjetra
Točno je, dakle, da je u novije vrijeme u dijelovima Hrvatske zabilježena oskudnost burom. U svijetu su sve češće i takozvane “suše vjetrova” (eng. wind drought). Prema jednoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Climate Change, sve su češći događaji rjeđih i slabijih vjetrova, koji su dosad zabilježeni u Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, sjeveroistočnoj Kini, Japanu i Indiji.
U studiji se također navodi da bi, kako se planet zagrijava, suše vjetrova mogle postati češće na sjevernoj hemisferi i kako bi sve to moglo ugroziti sigurnost proizvodnje energije iz vjetra.
Promjene u brzini vjetra mogu utjecati na učinkovitost vjetroelektrana te postati važna varijabla koja se mora u budućnosti uzeti u obzir pri njihovu dizajniranju i izradi, piše Earth.org.
Uz ovo što smo već nabrojali, duža razdoblja bez vjetra ili sa slabijim vjetrovima mogu dovesti do pojačanih toplinskih kupola (eng. heat dome) ili pak do nakupljanja zagađenja koje bi vjetrovi inače raspršili, piše Mongabay.
Potencijalno može doći i do toplinskih valova u moru (eng. marine heat wave), tj. do povećanja temperatura u površinskim dijelovima mora. Naime, ako nema vjetra nema ni miješanja slojeva mora ili je ono slabo.
Klimatske promjene utječu na snagu vjetra
O tome kako klimatske promjene utječu na snagu vjetra smo također već pisali. Zbog klimatskih promjena vjetrovi postaju sve slabiji, tj. sporiji. Klimatski znanstvenici očekuju da bi do kraja stoljeća vjetar u prosjeku mogao biti oko 10 posto sporiji nego danas.
Ono što mi shvaćamo kao vjetar zapravo je posljedica činjenice da se različiti dijelovi Zemlje zagrijavaju različitom brzinom. Zemlja se zbog klimatskih promjena brže zagrijava. No, ne zagrijavaju se svi dijelovi svijeta istom brzom, što utječe na promjene u globalnom uzorku vjetrova.
Međutim, to sve ne znači da će vjetrovi biti manje opasni. Naprotiv, iako prosječna brzina vjetra opada, razorni olujni udari zbog rasta temperature postaju sve češći. Ključnu ulogu u tome ima vodena para.
Zagrijavanje planeta, pogonjeno klimatskim promjenama, pojačava isparavanje, a sve topliji zrak zadržava sve više vodene pare. Kada se ta para kondenzira, oslobađa se energija koja dodatno “hrani” oluje – uključujući i snažne udare vjetra.
Dodatno, uz jačanje olujnih vjetrova sve su veći problem i pješčane oluje. Aaron Cohen, glavni znanstvenik u Institutu za utjecaj na zdravlje (Health Effect Institute) za portal Mongabay je kazao kako se pješčane oluje povećavaju, i po jačini i učestalosti. “Pijesak i prašina mogu proći velike udaljenosti. I pritom ove oluje ne nose samo pijesak i prašinu, već i druge zagađivače”, kazao je.
Uz sve to treba napomenuti i kako snažni vjetrovi pospješuju požare. Broj ekstremnih požara se u proteklih 20 godina udvostručio.
Zemlja se zagrijava
Dakle, klimatske promjene su stvarne. O tome smo na Faktografu pisali u više navrata.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, piše NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati.
Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu još ranije je za Faktograf komentirao učestali argument klimatskih skeptika koji promoviraju sličnu tezu, a to je da su neka područja Zemlje, prije 800 ili tisuću godina, bila toplija nego danas.
“Uvijek ćemo nalaziti lokalitete i mikroklime koje nisu u skladu sa srednjom globalnom klimom. Upravo zato se i govori o srednjoj prizemnoj temperaturi, ali za cijelu Zemlju. Isto tako vrijedi i za oceane i za mora. Postoje morske struje koje se još uvijek hlade. Ipak, većina morskih struja, kao i globalni oceani i mora, se nepobitno zagrijavaju i zaprimaju ogromne količine energije. To se između ostaloga uočava i u srednjem porastu globalne razine mora i oceana. I danas možemo pronaći na izoliranim dijelovima Pacifika, ili južno od Grenlanda, da se događa lokalno zahlađenje, ali mi ovdje govorimo o globalnim srednjim i najmoćnijim promjenama”, objasnio je tad za Faktograf.
Dakle, “kratkoročne fluktuacije temperature ne poništavaju dugoročne trendove globalnog zatopljenja, koji su potkrijepljeni opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju stalni porast globalnih prosječnih temperatura u posljednjih 100 godina”, objasnio je portal Lead Stories kada je provjeravao točnost dezinformacija koje su negirale klimatske promjene zbog činjenice da je povijest također zabilježila slučajeve vrlo visokih temperatura.
Studija o kretanju temperature
Recimo, jedna ambiciozna studija naslovljena “485 milijuna godina povijesti temperature Zemljine površine” (eng. A 485-million-year history of Earth’s surface temperature) pokazala je da je klimatska povijest Zemlje bila ispunjena velikim promjenama i puno većim, tj. višim temperaturama nego što se prvotno smatralo.
Koristeći asimilaciju podataka, dakle, kombinirajući dokaze koje su uspjeli prikupiti, poput više od 150.000 fosila, s klimatskim modelima, znanstvenici koji su proveli studiju dobili su rezultate koji sugeriraju da je, kada su temperature bile najviše, prosječna temperatura na Zemlji iznosila 36 stupnjeva. To je puno više od povijesnih 14,98 stupnjeva Celzijusa koje je planeta dosegnula 2023. godine.
Međutim, to nije dokaz da klimatske promjene nisu stvarne niti da globalne promjene u temperaturi ne utječu na čovjeka. Naime, ljudi su se razvili u periodu kada nije bilo tako vruće te nisu navikli na tako visoke temperature. Vremenska traka globalne temperature Zemlje koju su razvili znanstvenici pokazuje kako su velike i dramatične temperaturne promjene, dakle skokovi i padovi u temperaturi, zapravo povezani s nekim od najgorih katastrofa i izumiranja u povijesti planete.
Emily Judd, glavna autorica studije i istraživačica na Sveučilištu Arizona i Smithsonianu, kazala je da “znamo da takvi katastrofični događaji… mijenjaju kako život izgleda. Kada se okoliš brzo zagrijava, životinje i biljke ne mogu držati korak [s tim promjenama].”
Ljudi su evoluirali tijekom najhladnijeg eona fanerozoika, kada su najniže globalne temperature bile oko 11 Celzijusovih stupnjeva. “Naša civilizacija nastala je oko geološkog ledenog doba. Tako da, iako je klima [prije] bila toplija, ljudi nisu živjeli u toplijoj klimi i postoji puno posljedica s kojima će se ljudi morati suočiti tijekom ovog razdoblja”, kazala je Judd.
Zaključno, Facebook stranica "Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme" opet širi dezinformacije o klimatskim promjenama. Ovoj Facebook stranici bilo koji vremenski ekstrem iz prošlosti ili bilo koja klimatski uvjet služi kao prilog tezi da klimatske promjene nisu stvarne. Sada je za to "dokaz" činjenica da je početkom studenog u Dalmaciji puhala jaka bura. No prije dvije godine u toj regiji zabilježena je oskudnost burom. Kao što smo pokazali, klimatske promjene utječu na snagu i obrasce vjetra. Stoga ocjenjujemo kako objavi "prof. Zorana" na Facebooku nedostaje kontekst.
