Dok su studenti u Srbiji obarali “nepotopivog” Aleksandra Vučića, a u Francuskoj gutali suzvac i trpjeli batine zato što na ulici traže da na siromašnu djecu na nastavi ne padaju stropovi i da ne “cvrče” na 40 stupnjeva u učionicama, na hrvatske se studente pogledavalo s kombinacijom razočaranja i podsmijeha. “Ništa od naših”. Sad kad su se odlučili povezati sa svojom generacijom u Europi i pobuniti se oko cijena stanovanja i energenata, ulaganja u rat dok ima gladne djece u školama – opet ne valja.
Pitanja tko su uopće organizatori Štrajka mladih 20. studenog i tko ih plaća bila su očekivana. Ali mnogi su otišli korak dalje, otvoreno ih nazivajući teroristima i članovima Hamasa, antihrvatima i četnicima, globalistima i ostalim pogrdnim nazivima koji plivaju kanalizacijom društvenih mreža, uvjereni da najava prosvjeda zapravo znači rasturanje gradova. Psihijatar Herman Vukušić otišao je i dalje i niže od toga.
Poručio je da se “ne kopčamo svi po leđima” i da “ima nas kojima je jasno da je sve to dio agende koja želi da Zagreb gori kao Pariz i da dućani u Ilici prođu poput onih u Milanu”. Izrazio je i sumnju da će Vlada, odnosno “mudro proeuropsko vodstvo” imati “adekvatan odgovor na ovu uvezenu revoluciju”.
“Stoga vrijeme je da mi koji još možemo i imamo neka iskustva izvučemo gojzerice i nauljimo trofejne uspomene”, poručio je.
Pojavilo se više komentara u kojima se ljudi pitaju radi li se o pozivanju na nasilje, a psihijatar Vukušić nije smatrao potrebnim da im objasni kako nije mislio na održavanje vatrenog oružja. Stoga smo se obratili i policiji i KBC-u Zagreb, ustanovi koja ga zapošljava da bi drugima liječio mentalna oboljenja. No, ni nakon tjedan dana nismo dobili očitovanje o ovom javnom poticanju na nasilje, kakvo zabranjuje Kazneni zakon u svom članku 325.
Javio nam se sâm Vukušić, pokazujući da je do njega stigla e-mail poruka upućena bolnici i da mu nije jasno zašto bi ustanova koja ga zapošljava da druge liječi od psihičkih oboljenja trebala mariti za to što on u slobodno vrijeme radi, pa makar to bilo huškanje na mlade ljude. Tvrdi da je zapravo govorio kako će nauljiti – metalnu tablu na kojoj piše “Knin”.
“Naravno da nakon trideset godina tu ploču treba malo premazati uljem i ulaštiti kako bi svjetlila kao simbol poraza svih onih koji žele rušiti demokratsku i kršćansku Hrvatsku”, pruža Vukušić naknadno prilično neuvjerljivo objašnjenje. Ulje se, naime, obično koristi na pokretnim metalnim dijelovima da bi se smanjilo trenje, dok nauljena ploča samo lakše zadržava prašinu koja se kasnije teže čisti.
Istovremeno, on ovih dana širi nepotvrđenu glasinu da je serijski ubojica iz Krakowa poremećeni ljevičar.
Tko su oni i tko ih plaća?
No, osim uvjerenih da će studenti rasturiti i zapaliti grad i da su teroristi koje netko plaća, prigovaraju im i da se skrivaju, odnosno da kriju identitet.
Evo što su nam odgovorili organizatori Štrajka mladih.
“Mi smo studenti različitih fakulteta, kako iz Zagreba tako i iz drugih dijelova Hrvatske, i nitko nas ne financira.”, kaže nam studentica Fakulteta političkih znanosti Ana Paulina Milardović. Ona je posredovala između naše redakcije i studentskog kolektiva koji se pridružio europskom štrajku protiv militarizacije, genocida i posljedične degradacije životnih uvjeta sada i u budućnosti. Za razliku od većine uključenih u organizaciju, nekolicina studenata odlučila je pod svojim imenom i to u rotaciji, komunicirati s medijima. Tako vode računa o medijskoj prisutnosti, vidljivosti i sprječavanju eventualne manipulacije protestom. Osim nje, kaže nam Milardović, na raspolaganju medijima bit će i njene kolege Domagoj Fuk, Alan Znika i Andrej Švaco. A više je razloga zašto mnogi ne istupaju javno.
“Prvi i primarni razlog je taj što djelujemo kao kolektiv studenata i učenika i ne želimo profilirati nekoga kao našeg vođu, jer odlučujemo sve na razini kolektiva. Drugi je razlog sigurnost naših članova, jer već vidimo komentatore poput Hermana Vukušića i prozivke da smo teroristi”, kaže Milardović, dodajući da je u takvoj atmosferi “teško isključiti osobne napade na članove inicijative”. Sama je društveno, ali ne i stranački aktivna, što ispoljava kroz rad u Sindikatu učenika i studenata (SUS). Sindikat, naglašava, nije organizator prosvjeda 20. studenog, iako ga podržava.
Zasad je neizvjesno koliko će fakulteta i iz koliko gradova sudjelovati u tome, jer se pokret, kako navode studenti, svakodnevno širi.
800 milijardi eura za rat, preko leđa mladih ljudi
A širi se, koliko se da razaznati iz manifesta europskog Štrajka kojemu se priključuju i hrvatski studenti, jer “svijet gori”. Eksploatacija radnika, klimatski slom i rat nisu pogreške sustava, već su sama suština kapitalizma. Njegova kriza donijela je i porast militarizacije, autoritarnosti i razaranje države blagostanja, stoji u manifestu.
“Militarizacija prodire u naše škole i sveučilišta putem vojnog regrutiranja, istraživanja financiranih sredstvima oružane industrije i partnerstava s institucijama koje su suučesnici u ratu i genocidu. Ona normalizira nasilje, učvršćuje patrijarhalne strukture i jača krajnju desnicu, dok vlade ustraju na tome da alternative nema i prodaju nam bajku o ‘obrani’ kako bi sve to opravdale. No, mi znamo da ponovno naoružavanje ne sprječava, već naprotiv, eskalira sukobe. Mi odbijamo takvu budućnost.”, piše europska inicijativa Youth Strike.
Vojna potrošnja doseže povijesne vrhunce dok se obrazovanje, zdravstvo, stanovanje i javne usluge žrtvuju za financiranje ponovnog naoružavanja. Štrajkaši navode da programi poput ReArm Europe, koji je težak 800 milijardi eura, širenje vojnih saveza poput NATO-a i sve veći pozivi na uvođenje vojnog roka pripremaju mladu generaciju za rat umjesto da jamče njihovu budućnost. NATO, navode, ne brani mir; on kroz vojne intervencije i eskalaciju opetovano promiče imperijalne interese.
“Od Palestine do Sudana, od Libanona do Irana, od Venezuele do Kube, narodi diljem svijeta i dalje pate pod imperijalističkim napadima – okupacijama, vojnim intervencijama, sankcijama, kolonijalnom dominacijom i genocidom koji se provode u ime geopolitičkih i ekonomskih interesa… Oružana industrija, vojni savezi, financijske institucije i fosilne korporacije djeluju izvan granica pojedinih država. Naš otpor mora činiti to isto”, stoji u europskom manifestu.
Vidjeli poziv u listopadu i odlučili se priključiti
“Sredinom listopada smo vidjeli poziv na štrajk i odmah smo im se pridružili”, kaže nam Milardović. Plan je bojkotirati nastavu, okupiti se ispred obrazovnih ustanova i skrenuti pažnju na zahtjeve iz manifesta, koje su usvojili, ali i prilagodili hrvatskim prilikama.
Od zahtjeva koji se tiču šire populacije, naši studenti traže povećanje izdvajanja za javno i socijalno stanovanje, koji su među najnižima u Europskoj uniji i obuzdavanje cijena energenata zbog stranih sukoba i neopravdanih ratova. Još jedan je obustava akademske suradnje s državom Izrael zbog genocida u Palestini, koji se pred očima svijeta odvija već četvrtu godinu. Trenutno djeca u Gazi umiru od hladnoće, u poplavama punim fekalija, jer je čitava infrastruktura uništena. Više od 400 tisuća ljudi nema zaklon od ovih bujica, dok Izrael blokira ulazak mobilnih kuća i ne zaustavlja bombardiranje ni dok se odvija formiranje nove vlade.
Što se tiče učeničke i studentske populacije, studenti štrajkom pozivaju i na širenje studentskog smještaja te zaštitu studenata od izbacivanja iz domova i privatnih stanova tijekom turističke sezone. Važno im je i osposobljavanje, kako kažu, nefunkcionalne studentske poliklinike. Traže i generalno veća ulaganja u obrazovanje, unutar čega konkretno zapošljavanje profesora u srednjim školama i dostojanstvene plaće za njihov rad te tople obroke za sve učenike srednjih škola. Traže i da se zaustavi oglašavanje vojske u obrazovnim ustanovama, hitna reforma Zakona o vojnom osposobljavanju i ukidanje obveze služenja vojnog roka.
Fokus na neredima umjesto na mladim prosvjednicima koje policija mlati na ulici
Studente smo upitali i kako se razvijala rasprava koja je dovela do prve pobune protiv programa naoružavanja Unije. Kažu nam da ne vjeruju da veliki broj ljudi u Hrvatskoj uopće zna što je, kako se financira i koje su posljedice plana ReArmEU, koji se u međuvremenu rebrandirao i u naslovu ne nosi ponovno naoružavanje, već “Spremnost“.
“Upravo zato ovaj pokret, na razini Europe, pa tako i u Hrvatskoj, želi skrenuti pažnju na moguće posljedice. Osim toga, želimo skrenuti pažnju na ono što se u isto vrijeme zanemaruje: kvalitetno obrazovanje, priuštivo stanovanje, standard života, ekološke katastrofe, funkcionalna socijalna infrastruktura, ali i glas mladih”, odgovaraju nam studenti.
Pitali smo ih i kako gledaju na činjenicu da je fokus brojnih medija i desnice na paljenje i pljačkanje u Francuskoj, koji su se dogodili za vrijeme nasilno suzbijanih protesta, umjesto na zahtjeve mladih ljudi do kojih je mnogima deklarativno stalo.
“U potpunosti je očekivano čuti ne samo desnicu, već i ustanovljene liberalne stranke i političare poput (francuskog predsjednika Emmanuela) Macrona i (albanskog čelnika Edija) Rame, kako studentske pobune očajnički pokušavaju prikazati kao djela stranih agenata, migranata ili radikalne ljevice, što je uobičajeni trio koji se optužuje za svaki neuspjeh njihovih korumpiranih i nasiljem održanih vlasti. Kada bi prihvatili činjenicu da su ovo samoorganizirani studenti i radnici kojima je jednostavno dosta raspadajućeg obrazovnog sustava, dizanja potrebne dobi za mirovinu, ogromnog državnog duga i očekivanih mjera uštede – koje bi kao i u slučaju Grčke značile smanjenje socijalne države – morali bi prihvatiti i njihove zahtjeve. Ili će, dakle, prihvatiti zahtjeve ili će nastaviti izmišljati ‘druge’ koji su odgovorni za studentske pobune”, smatraju studenti, naglašavajući da su oba ova scenarija za spomenute državnike nepovoljna.
A što kad bi naši studenti sastavili listu?
Organizatore štrajka mladih se istovremeno proziva da će poticati palež i pljačku, kao i zbog njihove javne podrške studentima u blokadama u Srbiji. Pritom se, dakako, zanemaruje da je glavno obilježje srbijanskih protesta bilo radikalno nenasilje. Balkan su obišle fotografije mladih ljudi koji se izuvaju prije nego što nogom stupe na klupe u javnom prostoru, koji su za sobom kupili i smeće i opuške. Na kraju krajeva, pokazali su da se mirnim putem može svrgnuti i vlast koja je spremna gaziti djecu na ulici i mučiti je u pritvorima. Zanimalo nas je smatraju li da bi se nešto usporedivo sa sastavljanjem Studentske liste moglo dogoditi i na hrvatskim fakultetima.
“Srpski studenti uspjeli su ustrajnošću, odlučnošću i samoorganizacijom doći do cilja nakon dvije godine neprekidnih prosvjeda, akcija i blokada. Naš pokret, kao i njihov, poziva na mirni bojkot obrazovnih ustanova kako bi se ostvarili naši zahtjevi. Naš cilj nije njihov pokret primijeniti u Hrvatskoj, već pokrenuti naš pokret s jedinstvenim zahtjevima. Jer naš okidač nije uspjeh srpskih studenata, iako im čestitamo, već neizdrživa situacija u našoj državi”, odgovaraju nam. To što je viđeno u Srbiji također smatraju za “demokratski eksperiment par excellence”.
Pitali smo ih, naime, mogu li zamisliti svijet u kojemu bi djeca bila motivirana da uče kako bi mogla ići na fakultete da bi postala jedan od glasova na plenumima. Naime, o srbijanskom plenumu i modelu sastavljanja Studentske liste raspravlja se kao o izlazu iz krize liberalne demokracije, koja je umjesto vladavine društva samim sobom mutirala u produžetak vjekovne gerontokracije i razmišljanja o kratkoročnoj dobiti za stranke i bliske im interesne skupine.
“Takav svijet svakako je zamisliv, pa usudili bi se reći i poželjan, a srpski model samo dokazuje kako kao ljudi i građani imamo mogućnost da preobrazimo našu političku stvarnost aktivnom participacijom u demokratskom životu van institucije izbora”, pišu nam studenti. Slažu se da se sadašnji model liberalne demokracije nalazi u krizi.
“Većina građana, a pogotovo mladi, osjeća se otuđeno od političke klase koja ne nudi stvarna rješenja za probleme s kojima se suočavaju u životu zbog čega se i okreću ideološkim polovima koji nude svojevrsnu alternativu. Prosvjedi koji vidite diljem Europe simptomatični su za ovaj problem i na neki način pokazuju želju da se politička klasa reorijentira prema rješavanju pitanja materijalne egzistencije.”, odgovaraju.
Zato ideju direktne demokracije smatraju korisnom za rješavanje problema s trenutnim stanjem naše demokracije.
“Plenum je koristan alat za uključivanje mladih u proces demokracije i vjerujemo da mladi imaju puno koristi od sudjelovanja u takvom kolektivu. Na primjeru studenata i iz blokada 2009. i studenata danas u Srbiji, vidimo da su mladi ti koji imaju sposobnosti i vještine samoorganizirati se i napraviti promjenu. Samoorganizacija je bila ta koja je održala prosvjede u Srbiji do ispunjenja zahtjeva i rušenja režima. To ne znači da je studentska borba za pravdom gotova u Srbiji, jer će prava promjena tek biti vidljiva nakon ovih izbora”, naglašavaju studenti, zaključujući kako društvo itekako može kapitalizirati na mladima, premda je to je jedino moguće, ako su im omogućeni uvjeti za dostojanstven život.
Zemljotres
Val protesta Generacije Z prozvan je zemljotresom. Zbog zanemarivanja obrazovnog sustava mladi trenutačno prosvjeduju u Francuskoj, ali i u Belgiji, Austriji, Grčkoj i Italiji; a u Španjolskoj i Portugalu zbog nedostatka priuštivog stanovanja. U Njemačkoj se zbog prijetnje uvođenja obveznog vojnog roka u 30 gradova mladi organiziraju u “Gen Z regelt“, odnosno inicijativu “Gen Z rješava stvar”. Mladi “flamingosi” u Albaniji već mjesecima se bore protiv koruptivne odluke svoje vlade da Sazan, ključan strateški otok na Otranskim vratima i rezervat divljih vrsta, uključujući plamence, prepuste saudijsko-američkoj inicijativi koju posreduju zet i kći američkog predsjednika, Jared Kushner i Ivanka Trump.
Ali pokret je puno širi od Europe, jer se krize koje su Gen Z-jevci osvijestili isprepliću i preklapaju.
U Indiji su “žohari” uspjeli srušiti ministra obrazovanja, potaknuti aferom curenja rezultata nacionalnog ispita i njegovog poništenja. Samoubojstva 12 studenata zbog tog ispita nazvali su sistematskim ubojstvom, jer je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obrazovanja, nepriuštivosti, izuzetnog pritiska i kompetitivnosti. U Indoneziji su okidač bili razorni požari koji su zagadili zrak u cijeloj regiji i proširili se na susjedne zemlje; u Argentini mjere štednje.
U Čileu je Konferedacija studenata uortačena sa svojim učiteljima i profesorima izašla na ulice, jer je relativno nova desničarska vlada skresala socijalni budžet za oko šest milijardi dolara, a onda na prosvjednike krenula s vodenim topovima, suzavcem i gumenim mecima. Dodatno su zaoštrili nakon što je ministar pravosuđa smanjio kazne 56-orici pedofila. U Kolumbiji mladi također protestiraju zbog rezova u javnim budžetima.
U Australiji se studenti spremaju napustiti predavanja sa zahtjevom da se regulira umjetna inteligencija, ali i zato što, ukratko, mrze kapitalizam.
Generacija Z prosvjedovala je i diljem Afrike i suočila se s najtvrđom represijom. Najpoznatiji su protesti u Keniji, gdje je vlada pristala na odustajanje od poreza koji je trebao povećati troškove. Ubijeno je preko stotinu mladih ljudi, mnogi su oteti i zadržavani u zatvorima bez kontakta s vanjskim svijetom.
Pripadnici Gen Z smatraju se “domorocima” digitalne ere, inovatori su i u informiranju i u organiziranju u digitalnom prostoru. Tako su bili i među prvima koji su digli glas protiv genocida u Gazi. Još u listopadu 2023. godine mladi u Indoneziji pobunili su se protiv napada na Palestince i ondje je prvi puta primjećen simbol Gen Z-jeva koji će se proširiti svijetom i doći i do Hrvatske: zastava gusara sa slamnatim šeširima iz animirane serije i mange One Piece.
Njihovi protesti zaradili su stranicu na enciklopediji Britannica, gdje se navodi da oni možda jesu vrlo ideološki i geografski raštrkani, ali ih povezuje nekoliko točaka. Pravo na dom im je oduzeto, jer se novi socijalni stanovi ne grade, a stare su preuzeli financijski moćni i od njih napravili imovinu koja im nosi prenapuhani prihod. Obećanje da si obrazovanjem možete osigurati stabilnu budućnost pokazalo se kao laž. Odnosno, meritokracija se pokazala kao mit, jer kapitalistički sustav nije napravljen zato da bi društveni uspon bio temeljen na vlastitim snagama, već na društvenom i financijskom zaleđu. Beznađe uzima sve više života mladih koji pate od tjeskobe i depresije. Sistem je, navodi Britannica, napravljen da bogatstvo preusmjerava na stare generacije.
“Globalne institucije i dalje su pod dominacijom starijih generacija koje se rijetko suočavaju s osnovnom računicom generacijskog pada. Vlade prepoznaju simptome, ali ne i samu strukturu: središnje banke brane cijene imovine, sveučilišta prodaju diplome čija se vrijednost srozala, a političke stranke udvaraju se mladima, dok štite starije. To je dijelom ideološke prirode – jer dovodi u pitanje jezik meritokracije – a dijelom političke, budući da priznanje tih brojki znači optuživanje samog sustava”, navodi se u enciklopedijskom članku.
“Nismo nasilni niti pozivamo na nasilje”
Gen Z je izuzetno osviješten i oko klime, a među prvim njihovim prosvjedima smatraju se “Petci za budućnost” koje je pokrenula švedska aktivistkinja Greta Thunberg. I ona je, naime, podržala štrajk mladih u Hrvatskoj.
To je alarmiralo zadarskog županijskog vijećnika Matu Lukića, koji je napisao da je “ovo pokušaj prenošenja nasilja i nereda u režiji ljevičara iz EU uz podršku nam istočnih susjeda.”
“Evo pogledajte sami”, piše Lukić, “čak ih podržava Greta Thunberg uz sve ostale naše ekstremno ljevičarske organizacije.”
Pitali smo zato studente odakle tolika panika zbog studentskog protesta, da toliko ljudi na desnici proriče da nam se sprema gotovo ratno, revolucionarno stanje na ulicama, da čak poput Vukušića šalju poruke o obračunu s hrvatskom djecom.
“Objava gospodina Vukušića o tome kako mladi u Hrvatskoj će postupati kao u drugim državama samo je prikaz znanja Hermana Vukušića o mladim Hrvatima. Naša organizacija i poruka nije nasilna niti poziva na nasilje, kao što to čini objava spomenutoga, već nam je cilj kolektivnim odazivom pokazati nesuglasnosti sa stanjem u našoj državi i poručiti vladajućima da je prijeko potrebna promjena. Burna reakcija neistomišljenika i etiketiranje određenih ideoloških stajališta na mlade u našoj zemlji je samo vapaj za senzacionalizmom i pokušaj zastrašivanja. No, zabrinjavajuća je situacija da osoba na položaju na kojem je Herman Vukušić poziva na nasilje i svojim djelima samo stavlja sramotu na svoj poziv kao liječnika. Smatramo da ovakve izjave trebaju izazvati reakciju i djelovanje institucija u Hrvatskoj”, pišu nam studenti.
Zanimljivo je da se Lukić obrušio baš na klimatsku aktivistkinju Thunberg. Ona je globalno poznata upravo po nenasilnom protestiranju te etiketi “Antikrista” koju joj je dodijelio Peter Thiel, jedan od najpoznatijih ratnih profitera današnjice i čovjek koji se muči s izgovaranjem odgovora na pitanje treba li ljudska vrsta preživjeti ili ne.
“Njena uloga kao mlade aktivistice služi kao primjer volje mladih za borbu za bolje sutra. Ona je jedna od mnogih mladih koji žele pokazati svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem u svijetu i osigurati trenutnim i budućim generacijama svjetliju budućnost”, kažu u njenu obranu zagrebački studenti.
Za kraj napomenimo da se europski štrajk mladih, pa i onaj u Hrvatskoj, održava 20. studenog, a ne 21. Taj datum bila je najavila inicijativa “Vrijeme je za promjene”, prije nego što su ga odgodili za 12. prosinca.
