Ovaj članak izvorno je objavljen kao 63. broj F-zina, Faktografovog newslettera 30. 9. 2026.
Zainteresirana javnosti, što vam se čini – slušaju li tijela javne vlasti savjete, čitaju li komentare?
Proces savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u Hrvatskoj je počeo 2009. godine. Četiri godine kasnije, Zakonom o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti dužna objaviti na internetskoj stranici nacrt zakona i drugog propisa koji je u savjetovanju. Izmjenama i dopunama tog zakona je 2015. godine uspostavljen središnji državni portal e-Savjetovanja.
Sustav dugo postoji, mijenja se i o njegovim se rezultatima razgovara. Jedan od ciljeva mu je “uočavanje nedostataka i negativnih učinaka te njihovo pravodobno otklanjanje”. Drugim riječima, poželjno je da zainteresirana javnost ukazuje na probleme u prijedlozima vlasti prije nego postanu propisi.
Pa ipak, nakon dulje od desetljeća u pogonu, sve je manje onih koji na probleme ukazuju putem e-Savjetovanja. Tijela javne vlasti, pak, ostavljaju sve manje vremena za komentare. Uz to, komentare javnosti mahom odbacuju ili ignoriraju, pokazuju podaci.
Koliko se javnost doista može uključiti u donošenje propisa, pokazuje i slučaj Gospića, odnosno aktualna politička rasprava o sanaciji i odgovornosti za otpad nelegalno zakopan i rasut uz silos nekadašnjeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata (PPK) Velebit (1, 2).
Petstotinjak dana upozorenja, apela, sastanaka i prosvjeda građanske inicijative “Gospić je naš dom” trebalo je da državne institucije objave analize otpada te analize vode i tla. Godinu i pol Gospićani su, dakle, čekali rezultate koji su pokazali da je u njihovom gradu zakopan, među ostalim, i opasan otpad, da su tlo i podzemne vode zagađeni teškim metalima, mikroplastikom i toksičnim PFAS spojevima, takozvanim “vječnim kemikalijama”.
Samo tri dana, preko vikenda, trajalo je javno savjetovanje o važnom propisu u sklopu novih izmjena Zakona o gospodarenja otpadom – obrascu o procjeni učinaka tih izmjena. Kada je 13. rujna savjetovanje završilo, zainteresirana javnost imala je ukupno 76 komentara. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Marije Vučković svaki je odbilo.
Kako je važan propis u sklopu izmjena Zakona o gospodarenju otpadom – zakona koji se tiče javnog zdravlja i očuvanja životne sredine – završio u “vikend-savjetovanju”? Je li to iznimka ili pokazatelj problema u sustavu javnog savjetovanja?
Objašnjenje resorne ministrice
“Naravno da me nije slučaj Gospić nagnao na izmjene zakona”, ustvrdila je ministrica Vučković tijekom saborske rasprave na kojoj je predstavila izmjene Zakona o gospodarenju otpadom u prvom čitanju.
Odgovorila je tako na kritike dijela oporbe da su izmjene zakona priznanje da sustav gospodarenja otpadom ne funkcionira.
Kritike koncepta “vikend-savjetovanja” odbacila je objašnjenjem da se na unapređenju zakona radi od 2024. godine te da je tijekom 2025. zakon bio 30 dana u javnom savjetovanju. Nakon toga se nastavilo raditi na izmjenama, pojasnila je.
“Vodeći računa o zaštiti javnog interesa, transparentnosti i uključivanju javnosti, Zakon smo u srpnju 2026. godine ponovno uputili u javno savjetovanje.”
Kako smo pisali, ministarstvo doista jest u periodu od 16. rujna do 16. listopada 2025. godine provelo savjetovanja o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom, kao i o Obrascu iskaza o procjeni učinaka propisa za taj zakon.
Isto tako, novi nacrt prijedloga zakona o izmjenama je od 1. do 16. srpnja ove godine bio na javnom savjetovanju. Novi obrazac iskaza, međutim, na savjetovanju je bio od petka 11. rujna u 17 sati do ponoći u nedjelju 13. rujna.
> > Je li Vlada izmjenama zakona priznala političku odgovornost za “slučaj Gospić”?
Koliko vremena javnost ima?
Prema Zakonu o pravu na pristupu informacijama, tijela javne vlasti “dužna su provesti savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa”.
Tijekom rasprave saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gospodarenju otpadom, pučka pravobraniteljica iznijela je rezerve prema takvom postupanju.
U izvješću Odbora stoji da je pravobraniteljica proceduru izrade zakona ocijenila neuobičajenom jer je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću trajalo kraće, dok je savjetovanje o procjeni učinka propisa provedeno naknadno, od 11. do 13. rujna. Prema njezinom tumačenju, trebalo je biti provedeno istovremeno sa savjetovanjem o samom zakonu.
Problem kraćenja javnog savjetovanja nije kratkog vijeka. Objašnjenje ministrice sugerira da je posljednje ekspresno savjetovanje iznimka, budući da je dio procesa odrađen ranije, a nacrt zakona već bio na savjetovanju. Međutim, posljednja tri Godišnja izvješća o provedbi savjetovanja s javnošću pokazuju da bi se iznimkom prije moglo nazvati savjetovanje koje traje propisanih 30 dana.
Prema izvješću za 2025. godinu, 88 posto savjetovanja trajalo je kraće od 30 dana. Godinu ranije, 2024., zabilježeno je 91 posto takvih savjetovanja, a 2023. godine je 87 posto savjetovanja trajalo kraće od 30 dana.
> > Savjetovanja o novim zakonima i dalje su kratka, neka traju samo pet dana
Kako prolaze savjeti javnosti?
Tijekom trodnevnog rujanskog savjetovanja stiglo je 76 komentara javnosti. Ministarstvo zaštite okoliša i energetske tranzicije odbilo je sve do jednog.
Evo što godišnja izvješća govore o tretmanu pristiglih komentara. U 2025. prihvaćeno je 13 posto komentara, u 2024. godini 11 posto, a u 2023. svega 9 posto. Činjenica da postotak raste ne čini ove brojke manje poraznima.
Dakako, nije poanta savjetovanja da vlast prihvati sve što zainteresirana javnost predloži. Ipak, komentare i prijedloge valjalo bi razmotriti, a javnost informirati što je prihvaćeno, što nije i objasniti zašto.
Prema izvješćima je, međutim, lani bez odgovora ostalo 15 posto komentara, 2024. godine 12 posto, a godinu ranije je za 21 posto komentara izostala bilo kakva povratna informacija.
Obećanje o uspješnom nadzoru – što se mijenja?
Ministarstvo izmjene Zakona o gospodarenju otpadom predstavlja kao paket mjera koje će pojačati nadzor, spriječiti nezakonito postupanje s otpadom, osigurati njegovu bolju sljedivost te jasnije utvrditi tko je za otpad odgovoran i tko će platiti sanaciju.
Lokacije na kojima se gospodari otpadom bit će pod neprekidnim videonadzorom, što uključuje ulaze, vozila, vozače i registarske oznake. Snimke će se čuvati 30 dana, a na zahtjev dostavljati ministarstvu, Državnom inspektoratu i policiji. Sva vozila kojima se prevozi otpad na području Hrvatske imat će uređaj za praćenje.
Sve to odnosi se i na prekogranični promet otpada, a Hrvatska će se uskladiti s novom europskom Uredbom o pošiljkama otpada. O tome smo pisali u prošlom broju F-zina.
Saborska oporba upozorila je da Vlada najavljuje bolji nadzor, a nema ga tko provoditi.
“Državnom inspektoratu se nameće dodatna učestala kontrola tisuća lokacija za gospodarenje otpadom, a on je već sada kadrovski devastiran i ne obavlja svoj posao kako treba”, kazala je Dušica Radojčić iz stranke Možemo!.
Oporba kao problem ističe i potencijalno prebacivanje troškova na lokalnu samoupravu. Prema predloženim izmjenama općine i gradovi imat će obvezu godišnjeg uklanjanja nezakonito odloženog otpada te izrade planova sanacije. Istovremeno, za provedbu novih obveza, tvrde kritičari prijedloga, nisu predviđena sredstva iz državnog proračuna.
Do drugog čitanja u Saboru, dva opažanja umjesto zaključka: vremena više nema čak ni za javno savjetovanje, a prostora za informiranje javnosti koja po donesenim propisima mora živjet sve je manje.
> > U čemu je zapravo hrvatski problem s otpadom? I kako ga možemo riješiti?
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
