Civilno društvo u Hrvatskoj nema sreće s izborom svojih predstavnika u Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO).
Nevladine organizacije nisu u zavidnoj situaciji ni u Savjetu za razvoj civilnog društva, međusektorskom tijelu u kojem bi trebali na ravnopravnoj osnovi, dogovorom, odlučivati predstavnici udruga i predstavnici resornih ministarstava.
I u jednom i u drugom slučaju već duže vrijeme stvari se rješavaju preglasavanjem po logici „tko je jači, taj kvači“. U ovom slučaju jača je država, odnosno vladajuća stranka – HDZ.
Posljednji primjer je upravo izbor predstavnika civilnog društva za EGSO, savjetodavno tijelo EU, čije mišljenje je itekako važno u formiranju europskih javnih politika. EGSO daje stručne savjete Europskoj komisiji, Vijeću EU-a i Europskom parlamentu.
Savjet za razvoj civilnog društva je u lipnju održao virtualnu sjednicu na kojoj se predstavilo osam kandidata za EGSO koji su javili na javni poziv. Nakon toga su elektroničkim putem članovi Savjeta izabrali tri hrvatska predstavnika civilnog društvo u to važno tijelo EU – Luku Bogdana, Danka Relića i Lidiju Pavić-Rogošić.
Hrvatska, inače, ima pravo na ukupno devet svojih predstavnika – tri iz reda sindikata, tri iz reda poslodavaca i tri iz civilnog društva. Vlada je nakon provedenih sektorskih izbora, na zatvorenoj sjednici početkom srpnja, na petogodišnji mandat, imenovala nove predstavnike iz Hrvatske. Među njima i kandidate iz civilnog društva koje je predložio Savjet.
Već je na sjednici Savjeta, tijekom razgovora s kandidatima, postavljeno pitanje dvostruke uloge Luke Bogdana, kao zamjenika upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i, s druge strane, predstavnika civilnog društva u EGSO-u.
Faktograf je, nakon izbora, razgovarao s dijelom udruga iz Savjeta koje su izrazili sumnju i u kvalifikacije Danka Relića, aktualnog predsjednika Savjeta u drugom mandatu, kojeg je za EGSO predložila Udruga narodnog zdravlja Andrija Štampar.
Za oba kandidata dio predstavnika nevladinih organizacija upozorava da je riječ o kadrovima HDZ-a koji su samo nominalno civilno društvo, a zapravo karijerni podmladak vladajuće stranke, pa time i trbuhozborci HDZ-ove politike, a ne zagovornici neovisnog glasa nevladinih organizacija.
Unatoč tome, zahvaljujući omjeru snaga u Savjetu, i Bogdan i Relić dobili su zeleno svjetlo da pet godina u Bruxellesu predstavljaju glas hrvatske civilne scene.
Udrugama s kojima smo razgovarali nije problematičan jedino izbor Lidije Pavić-Rogošić (udruga ODRAZ) koja je u EGSO-u od 2013. godine (1, 2, 3, 4).
Sporni izbor Luke Bogdana
Luku Bogdana su za mjesto u EGSO-u kandidirali Zajednica saveza za osobe s invaliditetom Hrvatske, Matica umirovljenika Hrvatske i Europska zaklada za filantropiju i društveni razvoj.
Riječ je o organizacijama koje financira (1, 2, 3) upravo Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u kojem je Luka Bogdan zamjenik upraviteljice zadužen za europske fondove i sustavne podrške.
Iako je riječ o nevladinim organizacijama ispred kojih Bogdan ulazi u EGSO, činjenica je da je on istodobno visokopozicioniran zaposlenik u Zakladi koja je dio državnog aparata i koja odlučuje o raspodjeli javnog novca nevladinim organizacijama. Zakladu je osnovala Republika Hrvatska na temelju posebnog zakona, Vlada imenuje članove Upravnog odbora i upraviteljicu Zaklade i dužna je Saboru redovito podnositi godišnje izvještaje o svome radu.
Zbog takvog svojeg položaja, Nacionalna zaklada i sjedi u kvoti države u Savjetu, a ne u kvoti civilnog društva. U prošlom sazivu Savjeta i Bogdan je, u ime Nacionalne zaklade, bio u Savjetu.
Sve su to razlozi zašto Nacionalna zaklada navodno nema ništa s kandidaturom jednog od svojih čelnih ljudi, jer ona po svom statusu nikako ne bi mogla biti predlagač, nego su umjesto nje to učinile udruge. One su, uz životopis Luke Bogdana, priložile gotovo identična obrazloženja zašto podržavaju njegov izbor.
Da postoji sumnja u nespojivost pozicija, odnosno da Bogdan ne može biti istovremeno i predstavnik civilnog društva u inozemstvu i zaposlenik javne zaklade kod kuće koji odlučuje o financiranju udruga, pokušao je na sjednici Savjeta problematizirati Josip Miličević, član Savjeta ispred udruga za mlade.
„Kakva će biti vaša pozicija, s obzirom na to da radite u Nacionalnoj zakladi koja je jednom nogom u civilnom društvom, ali s druge strane ima i suprotnu poziciju prema civilnom društvu kao netko tko financira i kroji subvencije udrugama? Ne moraju se stavovi civilnog društva u Hrvatskoj nužno slagati s onim što Zaklada misli. Kako ćete izbalansirati profesionalni angažman u Zakladi i vaš zadatak u EGSO-u da predstavljate civilno društvo iz Hrvatske?“, zanimalo je Josipa Miličevića iz Mreže mladih Hrvatske.
Luka Bogdan je odgovorio da u tome ne vidi nikakav problem, da je i do sada Zaklada radila neovisno, a da se o temama kojima se EGSO bavi stavovi Zaklade neće kositi sa stavovima civilnog društva. Tvrdi da neće biti potrebno „birati strane“.
„Svi se zalažemo za iste stvari: za više dostupnih financijskih sredstava za organizacije civilnog društva, za lakšu provedbu i za to da propisi budu lakše provedivi u Hrvatskoj. Svjestan sam da je moja kandidatura različita u odnosu na ostale, zato što je pozicija Zaklade, kao organizacije civilnog društva, različita od pozicija udruga, ali ako imamo tri predstavnika zašto ne bi ponudili i različitost perspektiva. Ne vidim gdje bi bilo nekakvih prepreka“, odgovorio je Bogdan.
Veze s vladajućom strankom
I Luka Bogdan i Danko Relić spadaju u mlađu generaciju HDZ-ovih kadrova.
Luka Bogdan je stranački aktivan u zagrebačkoj gradskoj politici. Među ostalim je vijećnik HDZ-a, Domovinskog pokreta, HSU-a i HSS-a u Vijeću Gradske četvrti Gornji grad – Medveščak i šef tamošnje HDZ-ove organizacije.
I u zagrebačkom HDZ-u interes su mu EU fondovi, ali i komunalni problemi. Tako je na nedavnim lokalnim izborima lista koju je nosio išla s projektima „Više parkinga – manje frustracija“, „Odbacimo plave vrećice – uvedimo red i čistoću“ i „Vratimo promet Ulici Stara Vlaška“.
Bio je asistent Andreja Plenkovića kada je sadašnji premijer bio europski parlamentarac.
Svega toga nema u biografiji koju je Bogdan priložio kandidaturi za EGSO. Ažurirani životopis je prigodno očišćen tih stranačko-političkih elemenata. Naglasak je stavljen, baš kako i treba, na nevladin sektor.
Karijera Luka Bogdan usko je povezana i s Markom Pavićem, aktualnim HDZ-ovim saborskim zastupnikom, nekadašnjim ministrom rada i mirovinskog sustava te jedno kratko vrijeme i ministrom regionalnog razvoja i fondova EU.
Zajedno su bili aktivni u raznim udrugama i inicijativama koje su bile rasadnik HDZ-ovih kadrova, poput Instituta za stručno usavršavanje mladih (ISUM). Bogdan je 2016. godine naslijedio Pavića na mjestu ravnatelja Centra za društveno poduzetništvo, tvrtke koju je osnovao ISUM.
Luku Bogdana povezivalo se i s poslovanjem tvrtke Aspiria, u vlasništvu bliskih suradnika Marka Pavića, o čemu je Faktograf u više navrata pisao (1, 2, 3).
U biografiji za EGSO navodi da je posljednje dvije godine, uz posao zamjenika upraviteljice Nacionalne zaklade, i savjetnik u firmi Luma laboratorij d.o.o. U bazi podataka Poslovna Hrvatska stoji da je riječ o tvrtki, osnovanoj 2014. godine, koja se bavi savjetovanjima u vezi poslovanjem i ostalim upravljanjem i da su vlasnici Stjepan Bogdan i Vesna Matica Bogdan. Lani je kapital tvrtke iznosio 472 100 eura, a ukupni godišnji prihod nešto više od 197 000 eura. Imala je jednog zaposlenog.
Danko Relić, brižno osmišljena karijera
Danko Relić nije otvoreno stranački angažiran kao Bogdan, ali čitavo njegovo dosadašnje javno djelovanje brižno je osmišljen projekt karijernog napredovanja koje je naslonjeno na HDZ.
Tijekom studija medicine bio je predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. Neposredno po završetku studija, stažirao je u uredu europarlamentarca Davora Ive Stiera. Paralelno s napredovanjem u struci, bio je i koordinator Vijeća mladih pri Uredu predsjednika države za vrijeme mandata Kolinde Grabar-Kitarović.
Prije pet godina izabran je za predsjednika Savjeta za razvoj civilnog društva u prvom mandatu, a istodobno se kandidirao za predstavnika civilnog društva u EGSO-u. U samo nekoliko dana osvojio je tako dvije funkcije.
Pod njegovim predsjedanjem Savjetom, tadašnji izbor za EGSO prošao je vrlo netransparentno, bez ikakve rasprave i bez predstavljanja kandidata uz protestni bojkot dijela udruga o čemu je tada izvještavao Faktograf. Relić, čovjek koji se trebao pobrinuti da postupak prođe bez ikakve sumnje i mrlje baš zato što je i sam bio kandidat, nije učinio ništa, očito jer je – prema svemu – bila riječ o unaprijed svršenoj stvari. Relić je na kraju, kao jedan od troje izabranih, otišao i tada u Bruxelles.
Relić je u Savjetu u ime udruga koje se bave zaštitom zdravlja i unapređenjem kvalitete života. Radi kao viši asistent na Katedri za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku zagrebačkog Medicinskog fakulteta.
Pored toga što je sada reizabran u EGSO, a lani ponovno i na čelo Savjeta, protekli mjeseci bili su i inače izuzetno uspješni u Relićevoj javnoj i profesionalnoj karijeri.
Nedavno je izabran (1, 2) za novog izvršnog direktora Agencije za akreditaciju javnozdravstvenog obrazovanja (APHEA), a kao rođeni i zaslužni Brođanin, prije nekoliko mjeseci je dobio Grb Grada Slavonskog Borda, javno priznanje koje dodjeljuje tamošnje Gradsko vijeće.
Za gradsko priznanje su ga predložila četvorica Brođana, među kojima i Marin Dadić, kondicijski trener hrvatske nogometne reprezentacije kojemu je Relić bio kum na vjenčanju.
U obrazloženju stoji da mu Gradsko vijeće dodjeljuje priznanje „za dugogodišnji znanstveni i stručni rad, sveukupan doprinos u provedbi javnozdravstvenih aktivnosti zaštite zdravlja i unapređenja kvalitete življenja te neraskidivu vezu i ljubav prema gradu Slavonskom Brodu“.
Danko Relić ipak nije zaboravio pružiti i vlastitu podršku tamo gdje treba. Uoči parlamentarnih izbora prošle godine bio je jedan od 255 potpisnika, članova Akademske zajednice HDZ-a , koji su poslali pismo podrške stranci i premijeru Andreju Plenkoviću.
„Savjet je smokvin list“
Dio udruga koje imaju predstavnike u Savjetu za razvoj civilnog društva izuzetno je nezadovoljno kako to tijelo funkcionira, što se pokazalo i u posljednjem izboru za EGSO.
Odluke se uglavnom donose preglasavanjem, prolaze vladini prijedlozi i kandidati, a inicijative civilnog društva se ili ignoriraju ili odbacuju.
„Savjet je smokvin list nepostojeće suradnje Vlade, njenih ministarstava i institucija, i angažiranog civilnog društva“, rekla nam je jedna predstavnica iz reda nevladinih organizacija.
Savjet ima 37 članova, od čega je 17 iz tijela javne vlasti (ministarstva, uredi i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva) i 20 predstavnika civilnog društva (među kojima je 14 predstavnika udruga, 3 predstavnika zaklada, sindikata i poslodavaca te 3 predstavnika nacionalnih udruga lokalne i regionalne samouprave).
Iako se na prvu čini da omjer snaga – 17 predstavnika vlasti u odnosu na 20 članova civilnog društva – ide u korist nevladinog sektora, to baš i nije tako.
„U Savjetu sjede i predstavnici udruga koje nisu civilno društvo (udruge gradova, općina i županija), a i neke koje su tek naizgled civilno društvo a zapravo su povjerenici i pouzdanici većine u Savjetu“, kažu nam predstavnici nezadovoljnih udruga.
To se upravo dogodilo u izboru za EGSO, tvrde nezadovoljne udruge. Kandidati koji su prošli uspjeli su zahvaljujući pretežitoj podršci predstavnika vlasti uz asistenciju provladinih udruga.
Prema podacima iz vladinog Ureda za udruge, koji pruža logističku potporu Savjetu, u izboru kandidata sudjelovalo je 26 članova Savjeta, od čega 14 predstavnika civilnog društva i 12 predstavnika tijela državne uprave. Danko Relić je dobio 21 glas, Luka Bogdan 19 glasova, isto kao i Lidija Pavić-Rogošić. Ostali kandidati dobili su od dva do četiri glasa.
Suprotno tvrdnjama dijela udruga, u Uredu za udruge ističu da to što je glasalo više članova civilnog društva nego predstavnika tijela javne vlasti,“ pokazuje važnost i zainteresiranost oko izbora za EGSO“.
Nitko od nezadovoljnih s kim smo razgovarali nije želio ići sa svoji imenom javno, jer se u Savjetu „svaka kritika doživljava kako napad“ i ne žele dovoditi svoje organizacije u neugodnu situaciju.
Složni su da se sve „pretvara u lakrdiju“, da udruge osjećaju „zamor materijala“ zbog loše komunikacije, nesuradnje s vlastima i zakulisnih igara. Kroz tu prizmu gledaju i problematičan izbor Luke Bogdana i Danka Relića u EGSO.
„Upitno je što su stvarni predstavnici civilnog društva u Hrvatskoj i što je to civilno društvo u Hrvatskoj. Vladajuća stranka i Katolička crkva generatori su „novog“ civilnog društva u proteklih više od deset godina. Tako će se nastaviti dok se sve institucije važne za civilno društvo ne razmontiraju“, nimalo je optimističan je jedan od komentara.
Nezadovoljne udruge ipak ne namjeravaju bojkotirati rad takvog Savjeta. Ni podnošenje ostavki nisu opcija.
„Tako bi samo otvorili mogućnost da na naša mjesta vlast instalira još svojih poslušnika“, smatraju.
Ne isključuju, ipak, mogućnost otvorenog pisma kojim bi upoznali javnost s nefunkcioniranjem Savjeta kao i obraćanje nadležnim tijelima EU-a.
Anketa: Većina udruga nezadovoljna Savjetom
I rezultati nedavne ankete o ulozi i efikasnosti rada Savjeta pokazali su veliko nezadovoljstvo među dijelom udruga.
Anketu (1, 2) su inicirale nevladine organizacije, članice Savjeta, aktivne na području kulture, zaštite okoliša, zaštite potrošača, mladih, demokratizacije te skrbi o osobama s invaliditetom. Cilj je bio, temeljem odgovora s terena, unaprijediti rad Savjeta, da on postane ponovno platforma za dijalog i suradnju civilnog društva i Vlade.
Anketni upitnik ispunilo je 90 udruga ili njihovih mreža. Rezultati su predstavljeni na sjednici Savjeta u ožujku.
Više od 70 posto ispitanih smatra da Savjet nije uspješan u svom radu, a više od 60 posto da ne ispunjava svoju ulogu vezano za financiranje i EU fondove.
Po mišljenju udruga ključne teme trebaju biti demokratizacija, ljudska prava i održivi razvoj, a te se teme sustavno ignoriraju. Problem je i imali broj sjednica (u 2024. samo tri od čega je jedna bila konstituirajuća).
Više od 70 posto ispitanika traži bolju dvosmjernu komunikaciju Savjeta i udruga, 66 posto želi tematske sjednice, a više od 60 posto ukazuje na potrebu donošenja Nacionalnog plana za razvoj civilnog društva kao strateškog dokumenta koji se već godinama najavljuje.
Komentirajući rezultate, Danko Relić, predsjednik Savjeta, je ustvrdio da je „putokaz dobar“, ali i izrazio skepsu o metodologiji ankete, jer je ona provedena među 90 udruga ili mreža, a da je u Hrvatskoj registrirano 47 000 udruga te da on nije dobio mogućnost ispunjavanja upitnika.
„ Anketa je samo jedan alat koji nam je pomogao ukazati na to da su udruge izuzetno frustrirane s kašnjenjem natječaja, raspodjelom financijskih sredstava, održivosti udruga…Imamo ogroman broj tema s kojima se nismo bavili i Savjet to ne može izbjeći, jer je dio tog problema“, upozorio je na sjednici Nikola Tadić iz udruga za skrb o osobama s invaliditetom.
