Aleksić: HDZ je podržao bankarski kriminal

Ana Benačić

Prijedlog zastupnika Gorana Aleksića (SNAGA) o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju odbačen je krajem studenog: 70 zastupnika vladajuće većine priklonilo se Vladi, koja je bila protiv njegovog donošenja, devetero je bilo suzdržanih, a Aleksića je podržalo 39 zastupnika. Vlada je u obrazloženju u potpunosti uvažila prigovore banaka iz javne rasprave, usprkos činjenici da je HDZ ljetos obećao Udruzi Franak da će riješiti problem ilegalno formiranih kliznih kamatnih stopa.

Zastupnik Aleksić i njegova stranka oštro su reagirali na ovaj događaj, sažimajući ga kratkom, ali teškom rečenicom:

HDZ je u Saboru podržao bankarski kriminal”.

Što se dogodilo?

Treba se vratiti u 2012. godinu, do čijeg su zadnjega dana banke u pravilu ugovarale promjenjive kamatne stope potpuno neovisno o volji dužnika. To je dovelo do rasta kamata na kredite, unutar kojih je “nabujala” bankarska marža. Ugovorna odredba koja “klizi” arbitrarno, voljom samo jedne strane, u Udruzi Franak je smatrana kao neodrediva, nepoštena i ništetna, odnosno – nepostojeća. S njima su se složili i hrvatski sudovi – od Visokog trgovačkog, Vrhovnog do Ustavnog suda. Nakon tog niza presuda u korist dužnika, bankama je preostalo da vrate sve kamatne stope na početne iznose, kada su krediti ugovarani. No, one, kako nam govori Aleksić, nisu poštovale presudu, jer ih nitko na to nije natjerao.

Krediti sklapani nakon 1. siječnja 2013. godine nisu imali taj problem, međutim, trebalo je nadoknaditi izgubljeno onima koji su se zadužili prije toga, a to se može jedino izmjenom zakona, smatra Aleksić.

Podrška 78 zastupnika pala na samo 39

“Izmjene kamatnih stopa prije 2013. godine je bilo izvanugovorno, što je nezakonito i to je kriminal najgore vrste. Zato smo pribavili podršku 78 zastupnika u Saboru, doduše neobvezujuću, uputili prijedlog u proceduru, održali javnu raspravu i – naš je prijedlog zatim odbačen”, objašnjava Aleksić. Predloženim izmjenama ZPK, utvrdila bi se metodologija za ugovaranje fiksnih kamatnih marži, i to bez obzira na valutu kredita (kune, euri ili CHF), u svim kreditima u kojima su promjenjive kamatne stope ugovorene na nepošten način, odnosno ​utvrdilo bi se ​definiranje i ugovaranje fiksnih kamatnih marži te vansudsko vraćanje preplaćenih kamata. Banke bi prvo morale utvrditi parametre i ugovoriti ih sa svojim klijentima, što do 2013. godine, kada je zadnji puta izmijenjen ZPK, nisu radile.

Do tog trenutka je, po procjeni predlagača, 100.000 do 200.000 ljudi plaćalo nezakonite kamate, jer je izvanugovornom, jednostranom odlukom promijenjena cijena kredita. To je protivno ne samo Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, nego i Zakonu o obveznim odnosima, pojašnjava Aleksić.

Zakon o zaštititi potrošača u svojim člancima 49. i 50. definira nepoštene ugovorne odredbe, gdje se ističe da je za to preduvjet da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, pri čemu on nije imao utjecaj na njen sadržaj. Nadalje, govori se o tome da je nepoštena ona odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

ZOO, nadalje, u člancima 269. do 272. govori i tome da ugovorna obveza mora sadržavati činidbu koja je “moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva”, a ona je odrediva “ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi”. Kada nije takva “ugovor je ništetan”.

“Budući da vjerovnici nisu s potrošačima u ugovorima o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ugovorili odredivu činidbu o načinu promjene kamatne stope, u ZIDZPK NN 143/13 novim člankom 11.a stavkom 5. pokušalo se to stanje nadići i pokušalo se vjerovnike zakonom prisiliti da ništetnu ugovornu odredbu usklađivanjem s potrošačima dovedu u red. Kasnije je i pravomoćnom presudom Visokoga trgovačkog suda u kolektivnom sudskom procesu PŽ-7129/13-4 i revizijom Vrhovnoga suda Revt 249/14-2 i sudski utvrđeno da je 7 od 8 tuženih banaka sa svojim dužnicima ugovorilo ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, što je dodatni dokaz da je bila potpuno utemeljena zakonska prisila za zamjenu ništetne ugovorne odredbe valjanom”, argumentirao je Aleksić u svom prijedlogu.

Povrijedili prava potrošača, zabranjeno im takvo postupanje ubuduće

Doista, u pravomoćnoj presudi u kolektivnom postupku protiv banaka piše da su osuđeni “povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna”. Bankama se “nalaže prekinuti s korištenjem” odredbi ugovora o kamatama “u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo” te im se “zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće”.

“Presudom je presuđeno da su banke ugovarale nepošten, a time i ništetan način promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke”, navode u presudi iz lipnja 2014. predsjednica sudskog vijeća VTS Jagoda Crnokrak.

Odluka Visokog trgovačkog suda protiv banaka by FaktografHR on Scribd

U međuvremenu je preko 700 korisnika kredita podiglo i optužne prijedloge na prekršajnim sudovima širom Republike Hrvatske, pa je dosad dosuđeno i nekoliko desetaka nepravomoćnih kazni na tim sudovima (u Našicama, Novoj Gradiški, Kutini, Sisku, Zagrebu, Rijeci, Pazinu, Umagu, Splitu, Korčuli,…) kojima se vjerovnici pravne osobe kažnjavaju kaznama u iznosu 80.000,00 kn te se odgovorne osobe kažnjavaju kaznama u iznosu 10.000,00 kn. Svi ti sporovi se još uvijek, nakon žalbi vjerovnika, vode na Visokome prekršajnom sudu. U lipnju ove godine pala je i pravomoćna presuda u slučaju Danijela Vrandečića protiv Addiko banke (bivše Hypo Alpe Adria Banke), no za slučaj iz 2014. godine. Banka je prekršila ZPK, koji zabranjuje mijenjanje kamate suprotno propisanoj metodologiji iz članka 11 a., prema kojem marža banke unutar promjenjive kamate mora biti fiksna.

“…Banka nije definirala sve propisane parametre i njihove uzročno-posljedične veze, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da time što okrivljenici u razdoblju od 1.1. do 1.4.2014. godine nisu pozvali oštećenika na sklapanje aneksa ugovora vezano uz parametre i njihove uzročno-posljedične veze, da su učinili prekršaj iz članka 26. stavka 1. podstavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju”, navodi se u presudi.

Presuda protiv Addiko banke by FaktografHR on Scribd

Jandroković: “…Čak i ako bi se dotični slučaj tumačio kao povratna primjena, takvo postupanje je dopušteno sukladno članku 90. Ustava”

Aleksić pored ovih presuda podsjeća i da je HDZ pismom Udruzi Franak, koje je glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković potpisao, obećao da će tijekom 2017. godine riješiti taj problem.

“Metodologija iz Zakona primijenila bi se i na važeće ugovore o kreditu, ali ne bi imala retroaktivni učinak već bi djelovale pro futuro što je u skladu s dosadašnjim odlukama Ustavnog suda”, pisao je današnji predsjednik Sabora, dodajući kako je “Ustavni sud izrazio svoj stav da se na ovakav način ne rješava pitanje promjenjive kamatne stope kod ranije sklopljenih ugovora o kreditu nego se samo konkretiziraju već postojeća načela i odredbe Zakona o obveznim odnosima (određenost činidbe, ravnopravnost ugovornih strana, jednakost uzajamnih činidbi, savjesnost i poštenje, zabrana znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i dr.). čak i ako bi se dotični slučaj tumačio kao povratna primjena, takvo postupanje je dopušteno sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske, kada se radi o posebno opravdanim razlozima koji ovdje zasigurno postoje”, poručio je udruzi Franak.

HDZ Odgovor Na Anketno Pitanje Udruge Franak by FaktografHR on Scribd

“A onda je Vlada to srušila u prašinu. Mogli su barem dopustiti da ide u drugo čitanje, ali oni su ga odbacili”, navodi on. Vlada je, naime, tražila da se prijedlog odbaci na temelju prigovora koje su u javnoj raspravi navele upravo banke.

“Poput banaka, kažu da je zakon retroaktivan. Za to sam ponudio kompromisno rješenje; kazao sam da se zakon može primjenjivati od dana stupanja na snagu. Prigovorili su i da prijedlog narušava trodiobu vlasti, što je notorna neistina, jer sudovi ne mogu određivati marže. Oni mogu samo dosuditi preplaćeni iznos kamate i to na temelju razlike samovoljno povećane i početne kamatne stope. A to jasno piše i u presudama – sud navodi da nije arbitar i da u zakonu ne postoje temelji za točno utvrđivanje marže, a to može odrediti samo zakonodavna vlast”, navodi on. Zamjerili su mu i što nije procijenio učinak primjene propisa i što nije pribavio (neobvezujuće) mišljenje Europske središnje banke, a što on, kao zastupnik, a prema Poslovniku Sabora, uopće nije obvezan napraviti.

HNB i HDZ podržali “kriminalno ponašanje banaka”, utvrđeno na sudovima

Kada smo ga upitali postoje li primjeri van Hrvatske, kada je u pitanju donošenje ovog tipa zakona, Aleksić navodi da su sličnu zakonodavnu praksu imale Mađarska i Srbija, koje su to riješile tako da se banke moraju pridržavati početne kamatne stope, ili da se one mogu mijenjati samo sukladno varijacijama srednjih međubankarskih, odnosno referentnih stopa poput LIBOR-a, BUBOR-a i EURIBOR-a. To je predložio i Aleksić. Aleksić je najavio i da nastavlja s pribavljanjem pravnih mišljenja, koja će dokazati da je njegov prijedlog morao biti donesen da bi se ispunile odluke sudova, a dužnici obeštetili za preplaćene kamate.

Odluke sudova o nezakonitim kamatama i maržama, zaključuje, neprimjenjive su bez izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je sastavila SNAGA.

“Odbijanjem tog prijedloga HDZ se pridružio Hrvatskoj narodnoj banci i bankama, podržavajući kriminalno ponašanje banaka, iako to ide protiv presuda Visokog trgovačkog suda, koji je izrijekom naveo da je sedam banaka nezakonito mijenjalo kamatne stope, i Ustavnog suda u slučaju tužbe Udruge Franak, koji nije poništio taj dio presude, već je ukinuo samo dio o valutnoj klauzuli”, objašnjava Aleksić grubu ocjenu HDZ-ovog postupanja.

“Problem je teško riješiti zakonom, mada bi to bilo najpoštenije”

No, kakvo je mišljenje pravnika i ekonomista mimo predlagača iz SNAGA-e? Pravnica koja je branila oštećene u procesima protiv banaka, a nije htjela biti imenovana, kazala nam je da je jednim zakonom teško to riješiti, iako bi to bilo najjednostavnije i najpoštenije.

“To je vrlo kompleksna situacija, s puno faktora, ali teško je rješiva na druge načine. Sudovi ne znaju na koji bi se način kamate trebale obračunavati, pa se događa da banke predlažu kamate banaka koje nisu osuđivane ili one koje su određivale uz kunske kredite, što mi ne možemo prihvatiti, jer nema veze s onim što je ugovoreno”, prepričava nam vlastita iskustva. Nije vjerovala da će doći do donošenja izmjena ZPK, jer osim što je to teško regulirati zakonom, brojni su načini i da se takvi prijedlozi sruše.

“Uvijek s tu nađe neka rupa”, kaže ona.

Lalovac: Ovo je bio važan korak i win-win situacija za građane i banke

Zastupnik Boris Lalovac, koji je u ime klub SDP-a razložio podršku Aleksićevom prijedlogu, kaže da ovu nepravdu, koju su sudovi potvrdili da je nastala pa su i sve presude donesene u korist građana, treba ispraviti zakonom, što se “apsolutno može”. SDP je, obrazlaže, u sredini prošloga mandata uspio putem administrativnih kamata zakonski riješiti jedan dio kamata na kredite, ali djelomično, za kredite u francima. Tada nisu riješili i eurske kredite, jer su se koncentrirali na tadašnje žarište – kredite u CHF-u, pa je uvlačenje i eurskih kredita moglo značiti prevelik udar na banke. No, četiri godine kasnije vrijeme je za sljedeći korak, kojim će se regulirati i drugi krediti, jer gospodarstvo raste, a banke opet iskazuju veliku dobit, ističe on.

“Sudska praksa potvrđuje da se to rješava zakonom, a mi cjelovito zakonsko rješenje bez ovoga nemamo. Nepravda je da se to ispravlja na tržištu, zato je ovaj prijedlog bio važan prvi korak u rješavanju problema. Osim toga, i Slovenija i druge zemlje imaju rješenja koja sprječavaju novi udar na građane u budućnosti; premda mislim da bi donošenje ovih izmjena bilo win-win situacija i za građane i za banke, jer banke ne bi imale tolike sudske troškove”, navodi Lalovac. Ipak, ne bi išao tako daleko i kazao da je HDZ “podržao bankarski kriminal”, premda su hrvatski sudovi nedvojbeno utvrdili da su građani nelegalno zakidani povećavanjem kamata.

“HDZ jednostavno trguje, kao što su trgovali i sa Silvanom Hreljom. Podržat će Aleksića, kad im bude trebao za većinu, kao što su podržali i (Marina) Škibolu“, kaže on.

Grbin: Apsolutno su podržali kriminal, kao i u slučaju Ovršnog zakona

Njegov stranački kolega, Peđa Grbin, smatra pak da takva Aleksićeva ocjena uopće nije pretjerana.

“Nije pretjerana, jer je potpuno na isti način HDZ postupio i kod SDP-ovog prijedloga izmjena i dopuna Ovršnog zakona, kojima se htjelo ograničiti zapljena cijele plaće. Potpuno je isti obrazac – Vlada staje uz interese banaka protiv opravdanih interesa hrvatskih građana”, kaže Grbin. Ne prihvaća ni Vladinu (bankarsku) argumentaciju da prijedlog nije mogao proći zbog retroaktivne primjene.

“Retroaktivnost pojedinih odredbi je dopuštena i koristi se kada za to postoji opravdan javni interes. Njega utvrđuje zakonodavac, a kontrolira Ustavni sud. To se vidjelo i u slučaju izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju zbog konverzije, a postoje i drugi primjeri, kao što je Zakon o obveznim osiguranjima kada je svojedobno prvo isključeno pokriće za štetu na neosiguranom vozilu, da bi Sabor naknadnom izmjenom to izmijenio i proširio da bi ispravio svoju grešku. Koliko mi je poznato, to nitko ne osporava. Retroaktivnost se treba izbjegavati, ali se treba primijeniti kada postoji opravdan interes, što ovo zasigurno jest bio slučaj”, kaže Grbin.

Zato se i slaže s Jandrokovićevom tvrdnjom iz pisma upućenog Udruzi Franak ljetos, gdje on navodi da je retroaktivnost dopuštena sukladno članku 90. Ustava. To je Ustavni sud dokazao kada je donošen Zakon o potrošačkom kreditiranju 2013., u kojem se izrijekom navodi kako se odredbe o kamatnim stopama odnose i na postojeće kredite, a to je odredba koju je zbog javnog interesa podržavala i zakonodavna i izvršna vlast.  Potom je, nastavlja, 2015. opet na prijedlog Vlade Sabor još jednom mijenjao ZPK.

“On se odnosio isključivo na postojeće ugovore o kreditu, jer se radilo o konverziji kredita u CHF, a znamo da u trenutku njegova stupanja na snagu banke nisu nudile takve kredite. Protiv takvog zakona pokrenut je postupak pred Ustavnim sudom, gdje je on utvrdio da je ustavan i nije vidio problem u retroaktivnosti. Dakle, retroaktivnost pojedinih odredbi zakona je uređena i dopuštena Ustavnom RH, i naravno da je ne treba koristiti za svaku sitnicu, nego samo i isključivo kada za to postoji opći interes. Ponašanje banaka u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama Istočne Europe, češće izlazi iz okvira zakona pa je i Europski sud u Luksemburgu stao na stanu potrošača, tj. građana. Sve ovo govorim kako bih ukazao na to da Vlada pitanje retroaktivnosti koristi isključivo kao izliku kada ne želi da se donese zakon koji im nije po volji – tada ne želi ni ulaziti u sadržaj, već se skriva iza retroaktivnosti i tobožnje nedopuštenosti ulaženja u ugovorne odnosne”, zaključuje Grbin.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr.

Iz kategorije "Ocjena točnosti"