Već godinama prevladava mišljenje da radnopravno zakonodavstvo treba fleksibilizirati kako bi Hrvatska privukla nove inozemne investicije i povećala konkurentnost, dok poslodovačke grupe svaku verziju zakona smatraju pretjerano rigidnim i nefleksibilnim. Zakon o radu je osjetnije olabavljen u nekoliko navrata, i to u vrijeme socijaldemokratskih vlada: 2003. godine, 2009. pa konačno 2014. godine.Rezultati takvih javnih politika predstavljeni su u srijedu u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva na konferenciji „Rad po mjeri čovjeka“ u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske i Zaklade Friedrich Ebert. Istraživanje „Raditi u Hrvatskoj: Imamo li razloga za zadovoljstvo?“ pokazuje da je Hrvatska je u samo četiri posljednje godine postala rekorder u Europskoj uniji po udjelu prekarnog rada. Naime, broj ugovora o radu kraćih od tri mjeseca 2017. godine iznosio je 7,1 posto, što je značajno više od prosjeka EU koji iznosi 2,3 posto. Hrvatska je i rekorder po rastu ugovora o radu na određeno pa je danas svako peto radno mjesto na određeno vrijeme. To je mnogo više od prosjeka EU gdje takvi ugovori iznose 14 posto među radnicima.
Rade duže od prosjeka EU
Prema istraživanju koje je provedeno na 500 ispitanika, od kojih je većina zaposlena u privatnom sektoru, najnezadovoljniji su upravo radnici čiji se ugovori na određeno obnavljaju. Oni smatraju da ne mogu planirati svoj život i prihode, manje su zadovoljni plaćom te smatraju da imaju daleko manje mogućnosti napredovanja i nagrađivanja. Ispitanici s ugovorom o radu na određeno prosječno su obnovili takav ugovor pet puta. Ugovori se najčešće sklapaju na trajanje od jedan, tri, šest i 12 mjeseci. Prevladavaju ugovori od šest mjeseci ili kraći. Čak 81 posto radnika s ugovorima na određeno preferiralo bi ugovore o radu na neodređeno.
Radnici u Hrvatskoj danas rade 39 sati tjedno, što je duže od prosjeka Europske unije koji iznosi 37,1 sat pa su hrvatski radnici europski rekorderi po nemogućnosti da usklade poslovno i privatno. Prvi su u EU po premorenosti da bi obavljali kućanske poslove nakon rada za poslodavca. Njih 81 posto kaže tako. Čak 69 posto ispitanika kaže da zbog posla ima poteškoća u izvršavanju obiteljskih obaveza, dok je takav prosjek u EU 38 posto.
Hrvatski radnici, njih 70 posto, zadovoljni su svojim radnom mjestom, ali to je i dalje ispod prosjeka EU gdje je 89 posto ispitanika zadovoljno gdje radi.
Najnezadovoljniji nakon Grka
Tek je svaki peti zaposlenik u Hrvatskoj potpuno zadovoljan svojim radnim mjestom i po tome su hrvatski radnici najnezadovoljniji kvalitetom radnog mjesta u EU nakon grčkih kolega, ako je suditi po podacima Eurofounda.
Za zadovoljstvo im je važno raditi u struci, a pokazalo se da su zadovoljniji oni ispitanici kod čijih poslodavaca djeluje sindikat, a značajnije su zadovoljni ako kod poslodavca postoji kolektivni ugovor.
Najvažniji faktor zadovoljstva na radnom mjestu predstavlja plaća, dok je drugi faktor koji utječe na zadovoljstvo – edukacija. Ispitanici u privatnom sektoru su manje zadovoljni dobivenom edukacijom od radnika u javnom sektoru. Treći faktor je odnos nadređenih prema radnicima koji cijene pošteni i pravedni pristup.
