Provjerili smo točnost tvrdnji koje su dominirale debatom i zaključili kako je prevagu odnio Zoran Milanović

Sanja Despot, Gabrijela Galić

Predsjednički kandidati Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović suočili su se jučer u prvoj pravoj debati u programu RTL televizije. Reakcije na sučeljavanje, prije svega na tvrdnje koje je o svojoj biografiji i radu na mjestu predsjednice izrekla Kolinda Grabar Kitarović pristižu cijeli dan (Jutarnji list, 24sata), a Faktograf je odlučio analizirati točnost tvrdnji za koje očekuje da će obilježiti i predstojeće debate na HRT-u i Novoj TV.

Gospodarstvo ili kakva je Hrvatska bila 2015. godine

Kolinda Grabar Kitarović:

“Stanje koje sam zatekla u Hrvatskoj u vrijeme zadnje godine mandata gospodina Zorana Milanovića bilo je vrijeme opustošene, požarom razorene Hrvatske, a to je bio požar vrlo niskih razmišljanja o sebi, o Hrvatskoj, pesimizma, to je bilo sve ono što je trebalo promijeniti, a da ne govorim o gospodarstvu – gledali smo u leđa svima koji su prije toga nama gledali u leđa”.

Zoran Milanović:

“2015. godina je završila sa četvrtim kvartalom rasta, još od 2014., s gospodarskim rastom od 2,8, sa suficitom platne bilance, s pojačanom robnom razmjenom, s najnižom kamatnom stopom na dug od 3 posto – kada nam je HDZ predao vlast imali smo deficit od 10 posto i stopa zaduživanja je bila osam posto”.

Kakvo je, dakle, zapravo bilo stanje 2015. godine?

Milanovićeva tvrdnja da je njegov mandat završio uz rast BDP-a je točna. Prema podacima HNB-a, u 2015. godini hrvatsko gospodarstvo ulazi u pozitivu, uz stopu rasta BDP-a od 2,4 posto (Milanović je u debati spominjao 2,6 posto), a na temelju onog što je postigla Milanovićeva vlada stopa raste i u vrijeme vlade Tihomira Oreškovića 2016. godine na 3,5 posto. Gosporski rast koji je postignut 2016., u vrijeme vlade koju je obilježio nered i natezanje među koalicijskim partnerima i koja se samoraspustila već u lipnju 2016. teško da je rezultat rada tima Tihomira Oreškovića. Prije će biti da je gospodarstvo plovilo na valu onoga što je dostignuto u mandatu Zorana Milanovića. Rast od 3,5 iz 2016. nije uspjela prestići vlada Andreja Plenkovića. U 2017. rast je bio 2,9 posto, u 2018. pao je na 2,6 posto, a aktualna projekcija za 2019. je 3,1 posto.

Hrvatska je s prvim kvartalom 2015. i formalno izašla iz recesije u kojoj je bila šest godina, dakle još od vremena HDZ-ove vlade.

Milanović je također u pravu kada kaže da je godina završena s primarnim suficitom. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2015. prvi put se bilježi primarni suficit opće države te iznosi 1 218 milijuna kuna ili 0,36% BDP-a.

Milanović je u pravu i kada kaže da je 2015. završila s povećanom robnom razmjenom. Iz podataka HNB-a vidljivo je da je 2015. zabilježen rast izvoza roba i usluga od 9,4 posto (takav postotak rasta nije postizala Plenkovićeva vlada), ali i uvoza roba i usluga od 9,2 posto. Pozitivni trendovi te su godine krenuli i u zapošljavanju te drugim pokazateljima poput tekućeg računa platne bilance. Te 2015. se konačno krenulo u smanjenje javnog duga koji je 2014., za vrijeme Milanovića, dosegao rekordne razine. U 2015. je bruto inozemni dug kao udio u BDP-u bio na 101,7 posto, dok je godinu ranije bio na 106,8 posto.

Na kraju Milanovićeva mandata Hrvatska se zaduživala uz kamate od tri posto, a na početku mandata to je bilo bitno veće, na spomenutih osam posto.

Replicirajući Milanoviću, Kolinda Grabar Kitarović je ustvrdila da je rast nastupio tek 2015. godine, kada je ona preuzela vlast, iako predsjednici ne mogu značajnije utjecati na stanje u gospodarstvu.

Niti konstatacija Kolinde Grabar Kitarović da smo u vremenu kada je ona došla na vlast počeli u leđa gledati one koji su prije nama gledali u leđa nije u potpunosti ispravna.

Prema visini BDP-a po glavi stanovnika, mjereno prema kupovnoj moći, u Europskoj uniji su još 2010. , u vrijeme HDZ-a, od Hrvatske bile gore samo Latvija, Rumunjska i Bugarska. Tijekom Milanovićeve vlade, 2013. prestigla nas je Latvija, a tijekom ove, Plenkovićeve vlade, 2017., preskočila nas je i Rumunjska tako da je trenutačno od Hrvatske gora samo Bugarska.

O Sanaderovoj vladi

Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović konstatirala da je Sanaderova vlada u kojoj je i sama bila ministrica bila jedna od najuspiješnijih vlada koja je smanjivala javni dug i povećavala BDP, Milanović je ustvrdio kako je Sanader u prvom mandatu povećao javni dug za 32 milijardi kuna, a u drugom mandatu Sanader-Kosor za dodatnih 95 milijardi.

Faktograf je već prethodno pisao kako su se HDZ-ove vlade koje su prethodile Milanovićevoj zadužile više od Milanovića (ali ipak manje nego što Milanović sada spominje), a članak je moguće pronaći na sljedećoj poveznici.

„Bili smo spremniji za euro u doba Sanaderove vlade nego sad“, konstatirala je u jednom trenutku Kolinda Grabar Kitarović

Ta je izjava netočna u samom svom korijenu. Ne ulazeći u ovom trenutku u ispunjavanje uvjeta za prelazak na euro, konstatirat ćemo samo kako je prvi preduvjet za uvođenje eura članstvo u Europskoj uniji. Sanader je otišao s vlasti točno četiri godine prije nego što je Hrvatska postala punopravna članica EU.

Predstečajne nagodbe

Kolinda Grabar Kitarović:

“Veliki egzodus je počeo vašim predstečajnim nagodbama koje su bile toliko kriminalne, bacile u dužničko ropstvo niz malih i srednjih poduzetnika. Sjećam se scena kad su ljudi ležali na cesti jer nisu dali da im se ovrši jedina nekretnina”.

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koji je prema riječima Kolinde Grabar-Kitarović, glavni razlog iseljavanja iz Hrvatske, izglasan je u Saboru 28. rujna 2012. godine. Iako su HDZ-ovi zastupnici bili žešći kritičari tog zakona, ipak su za njega digli ruke. Naime, tadašnja Vlada prihvatila je cijeli niz amandmana na zakon, među kojima i četiri koja je predložio HDZ. Tako su i HDZ-ovi zastupnici, nakon što je i zakona izbačen dio koji je regulirao obvezu višestranog prijeboja za solidarne dužnike „jer bi ta obveza generirala novu nelikvidnost i derogirala valutu kao sredstvo plaćanja“, bili među 109 zastupnika koji su jednoglasno izglasali taj zakon.

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi od izglasavanja do danas mijenjan je pet puta, a zadnja izmjena u primjeni je od rujna 2015. godine. Predstečajni postupak nalazi se stečajnom zakonu.  Štoviše, ovih dana je tvrtka Đuro Đaković Industrijska rješenja, za koju je ministar gospodarstva Darko Horvat početkom mjeseca tvrdio da s vladom SAD-a traži rješenja, podnijela prijedlog za pokretanje predstečajne nagodbe.

Prema zadnjim podacima Fine o predstečajnoj nagodbi, ukupno je prijavljeno 8.959 predmeta i to u periodu od listopada 2012. godine do 27. prosinca ove godine, dok su ukupne prijavljene obaveze dužnika preko 82,4 milijarde kuna. Sve te tvrtke ukupno zapošljavaju nešto više od 66,7 tisuća radnika.

Za ukupno 3.216 tvrtki, koje zapošljavaju 43,8 tisuća radnika, prihvaćen je plan financijskog restrukturiranja ili predstečajna nagodba. Ukupan iznos prijavljenih obaveza za te tvrtke iznosi nešto više od 50 milijardi kuna.

U zadnjim informacijama o stanju predstečajnih nagodbi, Fina navodi i da je riješen 8 951 predmet, dok ih je u izradi osam. Pritom se pod riješenim predmetima smatraju i oni za koje je plan predstečajne nagodbe odbačen, ili je postupak obustavljen, odnosno postupak je obustavljen prihvaćanjem plana financijskog restrukturiranja.

Tvrtka Đuro Đaković nije ušla u trenutnu statistiku predstečajnih nagodbi, ali su u njoj, primjerice, brodogradilišta Uljanik  i 3. maj za koje je vlada mjesecima tražila strateškog partnera.

Blokade i ovrhe

Zoran Milanović:

„Institut blokade računa preko Fine donio je HDZ početkom 2011. Te godine je broj blokiranih skočio s 50 na 200.000. Ovrhe su čedo HDZ-a u pripremama za EU“, rekao je nakon što ga je Kolinda Grabar Kitarović višekratno optužila za veliki broj blokiranih u vrijeme njegove vlade.

Ovrhe putem Financijske agencije (FINA) doista su bile, kao što je to ustvrdio Milanović, rezultat odluke koju je donijela HDZ-ova vlada 2010. godine. Zbog usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, donesen je novi ovršni zakon, a posao provođenja ovrha, s prvim danom 2011. godine, s banaka je prebačen na Finu. Prema izvještaju o poslovanju Fine u zadnjim mjesecima 2010. godine „u inicijalnom prihvatu od banaka“ zaprimljeno je oko 600 tisuća osnova za plaćanja. U izvještaju o poslovanju za 2011. godinu Fina navodi da je s prvim danom te godine od poslovnih banaka preuzela 630.021 osnovu za plaćanje. Podaci sa zadnjim danom te godine kazuju da je Fina zaprimila i obradila gotovo 1,2 milijuna osnova za plaćanje.

„U Jedinstveni registar računa je do 30.12.2011. zaprimljeno od banaka 11.802.355 računa  novčanih sredstava njihovih klijenata od čega se 470.629 računa odnosi na transakcijske račune  poslovnih subjekata,  6.333.748 računa se odnosi na transakcijske račune građana dok se preostali broj računa odnosi na račune ostalih novčanih sredstava“, navodi Fina.

Fina je do kraja 2010. godine vodila podatke o nelikvidnosti poduzeća i fizičkih osoba (obrtnika), a od 2011. godine prati i stanje duga građana. Krajem 2010. godine u blokadi je bilo nešto više od 70 tisuća pravnih i fizičkih osoba (obrtnika).  Početkom siječnja 2011. godine u blokadi je bilo 162.204 računa građana te 109.237 računa poslovnih subjekata (pravnih i fizičkih), a do kraja godine broj blokiranih građana popeo se na preko 200 tisuća.

Pomilovanja

Kolinda Grabar Kitarović:

“Nakon onih sumnjivih pomilovanja, kao što znate, razriješila sam komisiju za pomilovanje, prestala sam s pomilovanjima. Dala sam pomilovanje samo Huanitu Lukšiću iz zdravstvenih razloga i pokrenula postupak za novi zakon”.

Javnosti su, naime, od 25 pomilovanih početkom 2016., sporna bila pomilovanja za gospodarski kriminal osuđenih Leona Sulića i Danka Seitera te za zloporabu droga i nedopušteno posjedovanje oružja osuđenog Vanje Goldbergera. Izjava predsjednice da je nakon toga raspustila Komisiju (uslijed nesporazuma s dotadašnjim savjetnikom Vladimirom Šeksom), jest točna, ali repovi tih pomilovanja se vuku i danas. (Index, Faktograf )

Istina je i da je u pripremi novi Zakon o pomilovanjima kojima bi se Komisija za pomilovanje formirala pri Ministarstvu pravosuđa. Koliko je predsjednica konzistentna kad je riječ o pomilovanjima pokazuje, međutim, i odgovor na pitanje bi li prije pomilovala Ivu Sanadera ili Tomislava Merčepa. Predsjednica je ustvrdila da je to hipotetsko pitanje jer takav zahtjev nije dobila, a nije u potpunosti otklonila bilo kakvu mogućnost budućih pomilovanja.

Državni udar ili operetni puč

Kolinda Grabar Kitarović:

„Milanović se 2015. htio zabarikidirati u Banske dvore“.

Zoran Milanović:

„Što se tiče konzultacija na Pantovčaku, to što je 2015. s Petrovom Grabar Kitarović izvela je mali puč, operetni. Ne znam što se dogodilo. Prekršili ste Ustav u svakoj normi. Natjerali ste čak i Karamarka da prihvati tipa koji ne zna hrvatski jezik.

Kolinda Grabar Kitarović:

„Ne, bila sam realna i korektna. Tamo gdje je Ustav nedorečen sam se konzultirala s ustavnim stručnjacima iz cijele zemlje. I nikakav ustavni puč nisam pripremala“.

Zoran Milanović:

„Vi umjesto da poštujete Ustav ste svoju Vladu osnovali. To je osnova za impeachment.“

Kolinda Grabar Kitarović:

„Bilo je izvješća da ćete se zabarikidirati u Banske dvore, da ćete biti manjinska vlada koju Ustav ne prepoznaje. Kad je Karamarko došao sa 76 potpisa, poslali ste mi poruku da mogu biti na čelu svoje vlade ili biti Karamarkova marioneta“.

Državni udar definira se kao: “Neustavna i obično nasilna smjena vlasti, često uz pomoć vojske. Posljedica je šire društvene nestabilnosti i slabosti državnih institucija. Za uspjeh državnog udara ključna je brza uspostava kontrole nad sigurnosnim sustavom (vojska, policija, obavještajne službe i dr.), te prevlasti u informacijskom i medijskome prostoru. Ponekad poticaj za državni udar dolazi izvan same države, često uz pomoć moćnijih zemalja (više ih je bilo tijekom hladnoga rata, pretežno u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, dijelom kao rezultat sučeljavanja SAD-a sa Sovjetskim Savezom). Državni udar naziva se i puč”.

Puč je svakako teška riječ, a je li ga netko pokušao teško je procjenjivati iz podataka koji su bili poznati u javnosti, s obzirom da nismo upućeni u eventualne poruke koje su međusobno privatno izmjenjivali dotadašnji premijer i predsjednica države, odnosno s onime što se eventualno zbivalo iza kulisa.

Izbori koji su provedeni 8.studenog 2015. završili su izjednačenim rezultatom dviju koalicija – jedne predvođene SDP-om i druge predvođene HDZ-om, uz značajna postignuća MOST-a čiji je vođa prethodno kod javnog bilježnika ovjerio kako neće koalirati ni sa jednom od tih stranaka.

Mandat za sastavljanje vlade je predsjednica Grabar Kitarović nestranačkom mandataru, za kojeg šira javnost nije čula, Tihomiru Oreškoviću, uručila tek mjesec i pol dana kasnije, 23. prosinca 2015. Vlada je počela s radom 23. siječnja 2016.

Ustav RH predviđa da predsjednica nakon izbora mandat za sastavljanje vlade povjeri mandataru koji ima većinsku podršku u parlamentu. Ako mandatar ne uspije sastaviti vladu u roku od 30 do 60 dana, predsjednica bira drugog mandatara koji ima pravo pokušati sastaviti vladu. U slučaju da vladu nije moguće sastaviti, predsjednica ima pravo imenovati privremenu nestranačku vladu, te istovremeno raspisati prijevremene izbore.

Istina je da se tijekom krize, prije nego je mandat dala Oreškoviću, predsjednica savjetovala s ustavnim stručnjacima (Telegram) kao i da su razni ustavni stručnjaci imali različita viđenja o izlasku iz novonastale krize u kojoj je bilo otežano i konstituiranje Sabora (Lupiga), međutim, teško da se može naći ustavno uporište u naporima predsjednice da formira svoju vladu i prije nego su bile iscrpljene sve druge opcije. Predsjednica je, kako je naknadno otkriveno, pokušala formirati vlastitu, nestranačku vladu. Boris Jokić u travnju 2018. otkrio je u intervjuu za N1 kako mu je ponuđeno da u toj vladi postane ministar obrazovanja. Jutarnji list objavio je puni sastav predsjedničine nesuđene privremene vlade.

Ne treba zaboraviti ni ulogu koju je predsjednica RH odigrala u konačnoj odluci MOST-a nezavisnih lista da 2015. formira vladajuću koaliciju s HDZ-om. Do 22. prosinca izgledalo je da će MOST formirati vladu s SDP-ovom koalicijom “Hrvatska raste”. Zoran Milanović i Božo Petrov, lideri SDP-a i MOST-a, javno su tvrdili da su na rubu dogovora. Sve se promijenilo kada je Petrov u jutarnjim satima 22. prosinca došao na Pantovčak na sastanak s predsjednicom Grabar Kitarović. Sa sastanka je izašao vidno uznemiren, javljali su novinari okupljeni na Pantovčaku, da bi zatim izjavio kako MOST prekida pregovore sa SDP-om, te će vladu ipak formirati s HDZ-om. Objasnio je da od suradnje sa SDP-om odustaju jer im je ta stranka pokušala preoteti zastupnike.

Službeno nikad nije potvrđeno što je Petrovu rekla predsjednica Grabar Kitarović kako bi ga uvjerila da promjeni mišljenje, te umjesto sa SDP-om sklopi koaliciju s HDZ-om. Jutarnji list je, pozivajući se na neslužbene izvore, objavio da je Grabar Kitarović pokazala lideru MOST-a snimku koja dokazuje da je više zastupnika MOST-a u večernjim satima bilo pozvano na tajni sastanak sa SDP-ovim liderom Milanovićem. Ured predsjednice tvrdio je da neslužbene informacije Jutarnjeg lista nisu točne.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Ocjena točnosti"