Ponovo su u optjecaju teze da bogate zemlje Zaljeva nisu primile niti jednu izbjeglicu iz Sirije, odnosno da ih se šalje u Europu. Konkretno, Hercegovački portal objavio je tekst pod naslovom: “Zašto se migranti šalju u Europu, a ne u bogate muslimanske zemlje”.
Dоk sе europskim zеmlјаmа prigоvаrа kаkо nisu učinilе dоvоlјnо dа primе brојnе migrаntе kојi bјеžе sа Bliskоg Istоkа, Sаudiјskа Аrаbiја – kоја niје udоmilа niti jednu izbјеglicu – imа 100.000 klimаtizirani šаtоrа kојi mоgu prеstаvlјаti dоm zа čаk tri miliоnа lјudi.
Naslov i primarna teza ovog članka višestruko su netočni. Sa sličnom tezom izašao je i Direktno, koji se izvještavajući o “šatorskom naselju za milijune migranata” poziva na portal hrsvijet.
Za početak treba reći da se priča o šatorima podignutim za hodočasnike u Mekku periodički ponavlja još od 2015. s ciljem da se Europa prikaže “žrtvovanom” od strane bogatih zemalja Zaljeva. Snopes se šatorima bavio još 2015. godine kada je započet prvi veći priljev izbjeglica iz Sirije u Europu, a tada su slike šatora osvanule i u hrvatskim medijima. Da, Mina je najveće šatorsko naselje na svijetu, koje je većinu godine prazno.
“[K]ako je Mina tradicionalno počivalište za vrijeme svetog hodočašća, nije vjerojatno da će se tamo smjestiti bilo kakve izbjeglice, čak i ako im Saudijska Arabija u potpunosti otvori granice”, pisao je Snopes.
Prazne nekretnine
Naime, postavlja se pitanje – jesu li prazni smještajni kapaciteti uistinu argument, kada govorimo o izbjeglicama? U slučaju da jesu, onda se isto tako može analizirati i kako Europa stoji s praznim nekretninama.
Prije šest godina podatak je, naime, zgrozio europsku javnost. Guardian je izvijestio da u Europi postoji – 11 milijuna praznih kuća i stanova. A kada je izbio rat u Siriji, Europa je brojala 38 milijuna rezidencija koje nisu domovi – dakle, ili su prazne ili su povremeno o upotrebi kao, primjerice, spomenuto šatorsko naselje. Samo u Hrvatskoj broj takvih nekretnina blizu je 800.000:
Europa i njen dio “tereta”
Netočno je i da je Europa pod neuobičajenim ili povećanim pritiskom kada su u pitanju izbjeglice, o čemu smo već pisali. Kao i u većini slučajeva, i današnje izbjeglice svijeta bježe uglavnom u susjedne zemlje. U Europi tako i dalje obitava maleni broj izbjeglica s Bliskoga Istoka, i konkretno iz Sirije.
UNHCR-ovi podaci kažu da je “neviđenih 70,8 milijuna ljudi širom svijeta protjerano iz domova” i da jedna osoba biva prisilno raseljena svake dvije sekunde kao rezultat sukoba ili progona. Dakle, uzroci povezani s klimom, primjerice razorne suše ili dramatične vremenske neprilike, niti ne ulaze u ovu računicu.
“Među njima je”, nastavlja UNHCR, “gotovo 25,9 milijuna izbjeglica, od kojih je polovina mlađa od 18 godina. Postoje također milijuni osoba bez državljanstva kojima je uskraćeno državljanstvo i pristup osnovnim pravima kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, zapošljavanje i sloboda kretanja.”
Što se Sirije tiče, UNHCR navodi da je 5,6 milijuna ljudi napustilo tu zemlju od 2011. godine, tražeći sigurnost u Libanonu, Turskoj, Jordanu i šire:
“Turska je domaćin najvećeg broja registriranih sirijskih izbjeglica – trenutno 3,6 milijuna…
U Libanonu je život svakodnevna borba za više od milijun sirijskih izbjeglica, koji imaju malo ili nikakva financijska sredstva…
U Jordanu je preko 655.000 muškaraca, žena i djece trenutno zarobljeno u egzilu.
Irak također bilježi sve veći broj Sirijaca koji dolaze – više ih je od 246.000, dok u Egiptu UNHCR pruža zaštitu i pomoć više od 126.000.”
Dakle, priča o tome da Sirijci ne bježe u muslimanske zemlje je upravo to – priča. I to zlonamjerna. Pogotovo ako se uzme u obzir da EU ima čak pola milijarde stanovnika, za razliku od Libanona, koji ih ima oko šest milijuna.
“Slanje migranata” i Saudijska Arabija
Da migrante nitko ne šalje, već smo pisali. Zamjena stanovništva je teorija zavjere koja je pogonsko gorivo ubilačkih pohoda ekstremnih desničara. Lažna je i tvrdnja kako izbjeglice koji dolaze u Europu nezakonito dobivaju anonimne bankovne kartice, “napunjene” novcem koji mogu trošiti kako god žele. Turski predsjednik ima moć da im dopusti odlazak u smjeru Europe, ukoliko EU po njegovom mišljenju ne ispunjava uvjete dogovorene 2016. godine. No, to što ih on ne sprječava u prelasku, ne znači da ih on šalje. Ne šalje ih ni financijski moćni George Soros, niti saudijski princ.
Upravo u sklopu priče o tome da saudijski (neimenovani) princ šalje izbjeglice u Europu s 5.000 dolara “džeparca” izvijestili smo i kako je u Saudijskoj Arabiji ipak završio dio građana Sirije, unatoč popularnom vjerovanju da nisu primili niti jednog Sirijca. Brojke su predmet spora, a nesporno je tek da nikoga od njih Saudijska Arabija ne tretira kao izbjeglice, već kao “arapsku braću i sestre u nevolji“.
Naime, ta država, poput njenih susjeda na poluotoku, nije potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o izbjeglicama iz 1951. godine i zato nije uključena u “brojače” i grafike UNHCR-a.
No, i UNHCR je krajem 2015. godine zabilježio da u Saudijskoj Arabiji boravi pola milijuna Sirijaca, dok ih je prije početka rata u Siriji bilo sto tisuća.
Ta se procjena razlikuje od priopćenja saudijskog Ministarstva vanjskih poslova, koje je uslijed međunarodnih kritika u jesen 2015. godine poručilo kako je od početka rata u Siriji 2011. godine otvorila vrata za 2,5 milijuna Sirijaca.
Sumnja u službene saudijske brojke
“Kraljevstvo ne tretira Sirijce izvan domovine kao izbjeglice. Oni ovdje žive u normalnom okruženju, a ne u specijalnim kampovima”, naveli su, dodajući da im je dozvoljena i puna sloboda kretanja unutar zemlje. Poručili su i da im je omogućeno da rade u privatnim tvrtkama, imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu te da je javno obrazovanje omogućeno za 100.000 školaraca.
U ove službene brojke sumnju je izrazio i Posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava. U svom izvještaju nakon misije u Saudijskoj Arabiji od 8. do 19. siječnja 2017. godine, navodi:
“Dužnosnici su tvrdili da u zemlji trenutno ima 500.000 Jemenaca i 300.000 Sirijaca koji koriste besplatnu osnovnu zdravstvenu zaštitu i čija djeca pohađaju besplatne osnovne škole. Vlada također tvrdi da je ukupan broj jemenskih i sirijskih studenata koji su upisani u javne škole dosegao 285.644, odnosno 141.406. Međutim, to se čini prilično nevjerojatno s obzirom na to da su razni drugi stručnjaci obavijestili posebnog izvjestitelja o mnogim ne-Saudijcima koji su desetljećima bili u zemlji, uključujući one iz Egipta, Libanona, Sirije i Jemena, a nemaju pristup poslu ili besplatne socijalne usluge”.
Da je Saudijska Arabija prvih godina rata u Siriji “žmirila na jedno oko” kada bi netko iz Sirije onamo pobjegao govore i pojedinačna svjedočanstva. Neki su to napravili na način da su ušli u zemlju temeljem turističke vize i ostali. No kako je vrijeme odmicalo, gubili su zaposlenja i temelj za ostanak, a time i pristup tržištu rada i dostojanstvenom životu. Suočeni s kaznama i deportacijom, napuštali su Saudijsku Arabiju, zaključujući da su njihovi poznanici bolje prošli u Švedskoj, Nizozemskoj ili Njemačkoj.
Nisu za pohvaliti, ali nije točno da nisu nikoga primili
Ako pogledamo dalje od krize u Siriji, Američki State Department je u godišnjem izvještaju o ljudskim pravima za Saudijsku Arabiju naveo i da se u toj zemlji nalazilo i između 300 i 400 tisuća Palestinaca, koji nisu registrirani kao izbjeglice[3]. U zadnjih deset do 15 godina, ondje je boravila i zamjetno velika populacija progonjene muslimanske manjine Mianmara, oko pola milijuna Rohinja, no i za njih su se uvjeti pogoršali te su zadnjih godina zabilježene njihove deportacije u Bangladeš.
Dakle, unatoč gostoprimstvu koje je nedvojbeno pružila jednom dijelu sirijskih radnika i njihovih obitelji te financijskoj pomoći koju izdvaja za izbjeglice [1, 2] smještene van njenih granica, ne može se osobito pohvaliti odnos Kraljevstva prema izbjeglicama. No, isto tako, ne može se ni reći da nisu primili nikoga.
