Domovinski pokret Miroslava Škore nastavlja širiti dezinformacije usmjerene protiv anketnog favorita za gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i stranke Možemo.
Njihov saborski zastupnik Stipo Mlinarić tako je održao press konferenciju kako bi javnost izvijestio da je podnio kaznenu prijavu protiv stranaka Zagreb je naš i Možemo, kao i protiv samog Tomaševića. Optužuje ih za prikriveno financiranje iz inozemstva. Stranke Možemo i Zagreb je naš odgovorile su priopćenjem u kojem tvrde da se radi o lažnim optužbama (Index.hr).
U pitanju bi bila vrlo ozbiljna optužba, kad bi je Domovinski pokret mogao potkrijepiti činjenicama. Inozemno finaciranje političkih stranaka u Hrvatskoj je zabranjeno Zakonom o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.
Članak 46. ovog zakona zabranjuje financiranje političara i političkih stranaka donacijama stranih država, stranih političkih stranaka te stranih fizičkih i pravnih osoba. Politički rad ne smiju financirati ni državne institucije ili firme, sindikati i udruge poslodavaca, vjerske zajednice…
Sad kad smo ustanovili da je inozemno financiranje političkog rada doista zabranjeno, treba se osvrnuti na “dokazni materijal” koji je saborski zastupnik Stipo Mlinarić predao Državnom odvjetništvu.
Evidentno lažna optužba
Najprije ćemo citirati Mlinarićevu izjavu s konferencije za novinare (čija je snimka dostupna na Facebooku Domovinskog pokreta).
“Ljudi mi prilaze i svi znaju sve, da se stranka Možemo financira nelegalno, preko njemačke stranke Zelenih, preko instituta koji su otvorili u Hrvatskoj i financiraju političku stranku. To je protuzakonito po Ustavu Republike Hrvatske”, rekao je Mlinarić, dodavši da je “zajedno sa svojim odvjetnikom [Željkom] Olujićem podnio kaznenu prijavu”.
Kao što smo već utvrdili, inozemno financiranje političkih stranaka doista jeste zabranjeno. No to nije regulirano Ustavom, već ranije spomenutim zakonom. U Ustavu na tu temu piše samo ovo: “Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih stranaka”.
Uz podnesenu prijavu Stipo Mlinarić je DORH-u i medijima dostavio i “dokazni materijal” u vidu javno dostupnih financijskih izvještaja Instituta za političku ekologiju (IPE), udruge u kojoj je Tomašević bio zaposlen dok nije izabran u Sabor 2020. godine. Tomašević, dakle, jeste bio zaposlen u udruzi IPE u vrijeme dok je bio zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, ali ta dva angažmana nisu sukobljena; skupštinari nisu zaposlenici Grada Zagreba, već se radi o volonterskom angažmanu (za koji im se ipak isplaćuju određene naknade). Prema podacima koje je u svibnju 2020. objavio Index.hr, Tomašević je za rad u skupštini primao naknadu u prosječnom mjesečnom iznosu nešto većem od 6000 kuna bruto.
Mlinarić u svojoj prijavi tvrdi da financijski izvještaji IPE-a, svima dostupni na službenoj stranici ove udruge i u Registru neprofitnih organizacija Ministarstva financija, dokazuju kako se stranka Možemo financira iz inozemstva. To nije točno; ti izvještaji dokazuju samo da se Institut za političku ekologiju financira iz inozemstva.
Ekvivalentna tome bila bi npr. tvrdnja da kampanju Miroslava Škore financira izdavačka kuća Croatia Records, jer je Škoro tamo nekad bio zaposlen. Što bi također, naravno, bilo sasvim netočno.
Na stranicama IPE-a lako je uočljiv podatak da njihove projekte sufinancira Heinrich Böll Stiftung, zaklada njemačke Zelene stranke. Takve zaklade u Njemačkoj su uobičajene, a imaju ih i druge političke stranke, npr. Kršćansko-demokratska unija (Konrad Adenauer Stiftung), Socijaldemokratska stranka Njemačke (Friedrich Ebert Stiftung), Lijeva stranka (Rosa Luxemburg Stiftung)…
Sve navedene zaklade financiraju rad organizacija civilnog društva diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. To je opće poznata i javno dostupna činjenica. Isto kao što je opće poznata činjenica da su mnogi članovi platforme Možemo u politiku ušli kao dugogodišnji aktivisti civilnog društva, tj. da su bili zaposleni u udrugama čiji rad financiraju i inozemni donatori.
“Kaznena prijava” uopće nije kaznena prijava
Da se radi o neutemeljenoj prijavi, instrumentaliziranoj u svrhe političke kampanje za gradonačelnika Zagreba, otkriva i njen sadržaj. Naime, iako Stipo Mlinarić tvrdi da je podnio kaznenu prijavu, čak ni to nije točno.
U Mlinarićevoj se prijavi tako ne navodi koje je kazneno djelo počinjeno, niti se se Kazneni zakon uopće spominje. U prijavi stoji da je podnesena temeljem odredbi Prekršajnog zakona i Zakona o kaznenom postupku.
Stipo Mlinarić je prijavu tako podnio pozivajući se na članak 82. stavak 3. Prekršajnog zakona i članak 204. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku. Evo što piše u odredbi Prekršajnog zakona na koju se Mlinarić poziva:
“Ako ovaj Zakon ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući će se način, kada to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež”.
A evo i što stoji u odredbi Zakona o kaznenom postupku na koju se Mlinarić također poziva:
“Svatko je dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao”.
Drugim riječima, Mlinarić nije protiv Tomaševića i njegovih stranaka podnio kaznenu prijavu, niti je to mogao učiniti, jer kazneno djelo za koje ga optužuje uopće ne postoji. Financiranje stranaka, ponovimo još jednom, nije uređeno Kaznenim zakonom, već Zakonom o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. Dakle, za nadzor financiranja i izricanje kazni u slučaju kršenja zakona uopće nije nadležan DORH, već Državno izborno povjerenstvo (DIP).
Usprkos tvrdnjama iz Domovinskog pokreta, ne postoje nikakvi dokazi koji bi ukazivali da se Tomašević i Možemo financiraju novcem iz inozemstva. Štoviše, njihovi financijski izvještaji pokazuju da su primarno financirani malim donacijama građana i novcem koji parlamentarne stranke za svoj rad dobivaju iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Škorina prljava kampanja
Dezinformacije i podmetanje protukandidatima obilježili su kampanju Miroslava Škore uoči lokalnih izbora.
Faktograf je, podsjećamo, pisao o nevjerodostojnoj anketi u Škorinu korist koju su plasirali portali povezani s braćom Hrvojem i Marijom Macanom, političkim propagandistima koji redovito surađuju sa strankama desnice. Osim Domovinskom pokretu, slične usluge manipulacije javnim mnijenjem ranije su isporučivali i Mostu.
Isti portali u javnost su opetovano plasirali dezinformacije usmjerene protiv Tomaševića (1, 2), ali neutemeljeno su napadali i HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba Davora Filipovića, kojeg su krajnje neukusno prozivali za navodnu etničku nečistoću, imputirajući mu srpsko porijeklo (arhivirano ovdje).
Iako narav lokalnih izbora nalaže da bi u kampanji trebala dominirati rasprava o komunalnim temama, Škoro i njegova stranka uporno su javnu raspravu pokušavali skrenuti na tzv. svjetonazorski kolosijek. Sklonost retorici kakvu je usvojila međunarodna ekstremna desnica Domovinski pokret je demonstrirao ne samo huškanjem na Srbe, već i demoniziranjem milijardera i filantropa Georgea Sorosa. Međunarodne židovske organizacije već godinama upozoravaju na antisemitsku prirodu teorija zavjere o Sorosu.
Ostali kandidati na izborima upozoravali su i da građane nazivaju “anketari” koji su građanima zapravo pokušali ogaditi Škorine protukandidate. Vesna Škare Ožbolt s javnosti je podijelila i broj telefona s kojeg su stizali pozivi navodnih anketara, a Hakom je potvrdio da se radi o broju koji koristi agencija Akter Public koja u kampanji radi za Škoru (Jutarnji list). Protiv Škorine kampanje zbog toga su podnesene prijave DORH-u i DIP-u.
Agencija Akter Public bila je odgovorna i za još dvije “ankete” koje su služile umjetnom napuhavanju Škorinog rejtinga, a koje su provedene za Z1 televiziju (arhivirano ovdje i ovdje). Radi se o lokalnoj TV postaji na kojoj se emitira “Bujica” Velimira Bujanca, Škorinog neformalnog glasnogovornika. Osim po političkom agitiranju za ekstremnu desnicu, Bujančeva je emisija poznata kao prostor u kojem se propagira historijski revizionizam i rehabilitira ustaštvo.
