Faktograf.hr

Samo činjenice

Kako teritorijalni ustroj utječe na rezultate izbora?

Hrvatska ima 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave. Već godinama se zaziva teritorijalni preustroj. Pokušali smo utvrditi kako bi racionalizacija utjecala na rezultate izbora.
HINA/Zvonko KUCELIN/ POOL/ zk

Racionalizacija lokalne uprave i promjena teritorijalnog ustroja koja bi donijela smanjenje broja gradova i općina, ali i mogući „preustroj“ županija reforma je koja se najavljuje duže od desetljeća. Tako su na analizi teritorijalnog ustroja Hrvatske radili svi ministri zaduženi za upravu još od 2009. godine, ali bez ikakvih stvarnih pomaka. Reformu je, kao što smo ranije pisali, najavila i aktualna vlada.

No iako je uoči ovogodišnjih lokalnih izbora zakonskim izmjenama smanjila broj lokalnih dužnosnika, teritorijalnog preustroja se nije dotaknula. Kako su nam ranije odgovorili iz Ministarstva pravosuđa i uprave „pitanje teritorijalnog preustroja, konkretno eventualno smanjenje broja općina i gradova je iznimno složeno pitanje“.

Riječ je „o dugoročnom projektu koji zahtijeva sveobuhvatan i stručan pristup“ pa se na moguću racionalizaciju lokalne uprave može računati najranije 2025. godine, ako i tada.

576 jedinica lokalne i regionalne samouprave

U Hrvatskoj je ustrojeno 555 jedinica lokalne samouprave – 428 općina i 127 gradova. Njima treba pridodati i 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Takva teritorijalna rascjepkanost, nerijetko se može čuti, pogoduje velikim strankama, prije svega HDZ-u koji je pobjednik i ovogodišnjih lokalnih izbora prema podacima nakon njihova prvog kruga. Ta je stranka, nastupajući samostalno ili u koalicijama, osvojila daleko najviše mandata u gradskim i općinskim vijećima te županijskim skupštinama.

„HDZ je uzeo i najveće gradove. Dakle, gradove preko 40 tisuća stanovnika. U osam gradova je HDZ pojedinačno najveća stranka dok u šest gradova vode, odnosno imaju vodećeg kandidata u drugom krugu. Očito je onaj mit da urbana središta glasaju za ljevicu, samo mit“, navodi Vedran Đulabić, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu i član Vijeća Gonga (udruge koja je izdavač Faktografa).

Da urbana središta glasaju drugačije, kako navodi Đulabić, možda bi se moglo govoriti da aktualni teritorijalni ustroj pogoduje prije svega HDZ-u. Ovako, moglo bi se reći da je to kombinacija s jedne strane teritorijalnog ustroja, a s druge rada na terenu.

Ustroj koji hrani političke stranke

„Ova teritorijalna podjela očito odgovara najviše, zapravo, HDZ-u, ali, moram priznati, da imamo i manje županija vjerojatno bi rezultat bio isti jer netko za taj HDZ glasa. Čini mi se, bez obzira kakav god teritorijalni ustroj bude, očito je da HDZ i njegovi desni partneri imaju bolju organizaciju, bolje animiraju svoje biračko tijelo“, navodi Đulabić dodajući kako je, s obzirom na aktualne lokalne izbore, prevaga desnog biračkog tijela i veća kada se u obzir uzme da je u vijeća devet velikih gradova ušao Domovinski pokret te u sedam Most.

Zbog čega drugačiji teritorijalni ustroj ne bi imao utjecaja na izborne rezultate?

„Da je cijela Slavonija jedna županija ili regija, ako zbrojite rezultate iz slavonskih županija, opet dolazite na isto“, objašnjava Đulabić.

Na području Dalmacije, kao jedne regije ili županije, također ne bi bilo nekih odskakanja u odnosu na aktualne rezultate jer i sada je HDZ vodeći u Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

No, situacija bi možda mogla biti malo drugačija, kako objašnjava Đulabić, u područjima gdje ima snažnih nezavisnih lista.

Međutim, iako je pitanje koliko bi preoblikovanje sadašnjih županija u manje regija, s obzirom na iskazanu preferenciju birača, dovelo do nekih promjena, taj usitnjeni teritorijalni sustav u kojem se bira puno gradonačelnika općinskih načelnika, župana i njihovih zamjenika te vijećnika, ipak, na neki način hrani političke opcije.

„Svi ti ljudi imaju neku naknadu. Oni koji su profesionalno, primaju plaću, ostali imaju naknadu. Na lokalnoj razini imate negdje 7,5 tisuća vijećnika. Svi su oni članovi nekih stranaka, nezavisnih lista… Iz te naknade neki dio daju strankama, a stranke ovisno o tome kako prolaze na izborima iz proračuna dobivaju sredstva“, podsjeća Đulabić.

Ističe pritom kako to nije nezanemariv faktor u situaciji slabe ekonomije i izostanka privatnog sektora u kojem bi se ljudi zaposlili i imali dobre plaće. U takvoj situaciji naknade za vijećnički posao „ostaju jedan značajan faktor preživljavanja“ pa se i usitnjena teritorijalna struktura podržava.

„Mislim da tu postoji prešutni konsenzus između svih stranaka. Nije tu samo HDZ značajan. Evo, Škoro je rekao da su oni osvojili oko 400 vijećnika. Pazite, 400 stranačkih vijećnika na koje možete računati da će vam biti motor stranke. Oni imaju direktnu korist u smislu da će biti članovi vijeća pa će po sjednici dobiti 500, 700, tisuću, 1,5 tisuća kuna, što ovisi gdje su“, naglašava Đulabić podsjećajući da HDZ ima najviše vijećnika, kao i SDP iako je značajno pao, tu je Most, sada i Možemo, regionalne stranke…

„Oni žive od tog sustava, a kako doći do toga ta taj sustav ‘potjeramo’, ne znam“, navodi Đulabić.

Manje jedinica znači manje fotelja

Činjenica da Hrvatska ima veliki broj lokalnih jedinica prema mišljenju Dubravke Jurlina Alibegović, znanstvene savjetnice na Ekonomskom institutu i nekadašnje ministrice uprave, ima utjecaja na odabir političkih opcija.

„U tom velikom broju općina dosta je malih. Primjerice, imamo osam općina s manje od 500 stanovnika pri čemu, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, neke od njih imaju tek nešto više od 100 stanovnika ili negdje oko 250 stanovnika. To znači da se na tim područjima svi jako dobro poznaju i glasat će za svoje sumještane“, navodi Jurlina Alibegović.

To može, dodaje, i pozitivno i negativno utjecati na izbore, ali za razliku od parlamentarnih izbora birači na lokalnima mogu dati glas nekom za koga znaju što radi.

„Iskreno, ove godine sam zapanjena rezultatima nezavisnih lista i drago mi je da su na lokalnim razinama osvojile glasove birača i dobile priliku nešto napraviti u vijećima“, veli Jurlina Alibegović.

Taj pomak u razmišljanju birača na lokalnoj razini ona objašnjava time da birači manje vjeruju političkim strankama, nego osobama.

Teritorijalno prekrajanje, kada je riječ o lokalnim izborima, moguće ne bi utjecalo na neke promjene političkih snaga. Uostalom, kao što Đulabić primjećuje, kada bi se primjerice Slavonija ili Dalmacija smjestile u jednu regiju ili teritorijalnu jedinicu, nekih znatnih promjena vjerojatno ne bi bilo.

Druga su priča parlamentarni izbori na kojima je Hrvatska podijeljena na 10 izbornih jedinica plus dvije za nacionalne manjine i dijasporu. Te izborne jedinice ne slijede logiku postojećeg teritorijalnog ustroja, već svaka od njih obuhvaća područja više županija te su skrojene za potrebe izbornog inženjeringa.

No kada bi Hrvatska doista provela teritorijalni preustroj koji bi podrazumijevao smanjivanje broja gradova i općina te županija, to bi u budućnosti moglo imati utjecaja i na lokalne izborne rezultate. Primjerice, spajanje nekih manjih općina s većim gradom moglo bi rezultirati možda gubitkom pozicija nekih lokalnih čelnika koji bi se održali na vlasti da nisu izgubili samostalnost. To bi zasigurno dovelo i do promjena u vijećima.

Zapeli u 19. stoljeću

Prema riječima Đulabića, Hrvatski teritorijalni ustroj „stoji u 19. stoljeću“. No volje za njegovom promjenom nema, pa je i pitanje hoće li išta biti od najavljivanog spajanja općina, a još manje od ukidanja županija i uvođenja regionalnih jedinica koncentriranih oko četiri do pet urbanih središta.

Već je sada zakonski moguće dobrovoljno spajanje općina i gradova. To, kako veli Đulabić, u praksi ne funkcionira. Tako je i veliko pitanje hoće li biti pomaka u budućnosti, posebno ako se prije toga ne napravi anketa da bi se uopće vidjelo koliki je interes na lokalnoj razini za spajanje.

Još je veći problem ideja ukidanja županija i stvaranje regionalnih centara.

„Regionalne jedinice se grade oko jakih urbanih centara koji su otprilike iste snage. Hrvatska nema 20 urbanih centara koji su otprilike iste snage pa bi tom logikom mogli imati i više i manje županija nego ih imamo sada.  Mi imamo ta četiri grada urbana centra – Split, Rijeka, Osijek i Zagreb, pri čemu Zagreb iskače. Sve ostalo su urbani centri nižeg ranga“, navodi Đulabić.

Ističe da Hrvatska ne treba 20 županija već pet regija – Dalmaciju, Slavoniju, Istru i Primorje, središnju Hrvatsku te Zagreb.

Međutim, iako takav teritorijalni preustroj godinama struka predlaže, politika za to nema interesa, a kada ga i pokaže, brzo odustane. Nije nelogično jer bi mnogi iz aktualnog teritorijalnog ustroja s 555 gradova i općina te 21 županijom (tj. 20 županija plus Grad Zagreb), rezanjem gradova, općina i županija ostali bez pozornice.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.