Pod povećalom

Kako je nastala priča da ivermektin liječi Covid-19

Ivermektin je izrazito kontroverzan lijek, koji podjele ne izaziva samo u diskusijama na društvenim mrežama, već i u znanstvenoj zajednici. Jedni tvrde da liječi Covid-19, drugi da je nedokazan i potencijalno opasan.
Screenshot: ABC7Chicago

Ivermektin – jeftin, siguran i u tableticama dostupan antiparazitski medikament, koji je Williamu C. Campbellu i Satoshiju Ōmuri priskrbio Nobelovu nagradu za medicinu 2015. godine, najkontroverzniji je lijek današnjice. Ispitivanje prenamjene ivermektina za liječenje Covida-19 traje frustrirajuće dugo i do sada je rezultiralo proturječnim nalazima, lošim istraživanjima i zahtjevima da znanstvenici iznose sve svoje sirove podatke za sve pacijente – u javnost.

Široka baza podržavatelja koji ga smatraju čudotvornim u borbi protiv Covida-19 činjenicu da nije odobren za liječenje Covida tumače spregom farmaceutskih kompanija i globalnih te nacionalnih zdravstvenih organizacija i vlasti.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.


Znanstvenici koji tvrde da u svojim istraživanjima nisu zabilježili nikakve pozitivne pomake vezane za taj lijek žale se, pak, na zlostavljanje i prijetnje koje im stižu iz tabora propagatora ivermektina.

Treći, poput suradnika Svjetske zdravstvene organizacije na projektu testiranja hidroksiklorokina te suradnika Mercka, Eduarda Gotuzza, drže se sredine. Gotuzzo navodi da vjeruje kako bi se ivermektin mogao pokazati korisnim u ranom liječenju Covida.

Osnivanje alternativnih organizacija

Svjetska zdravstvena organizacija, (nad)nacionalni regulatori i druga javnozdravstvena tijela, u koje ubrajamo i Europsku agenciju za lijekove te HALMED, zatim američku Agenciju za hranu i lijekove (FDA) i Nacionalni institut za zdravlje (NIH), protive se njegovom korištenju van kliničkih ispitivanja. A ispitivanja je na desetke i trebala bi pružiti više informacija.

Primjerice, ispitivanje PRINCIPLE svoje podatke planira temeljiti na 5.000, a ne na par desetaka ili stotina ljudi, što je do sada bio slučaj. Ispitivanje TOGETHER zasad je pokazalo da ivermektin ne pravi razliku u odnosu na placebo.

Osnivaju se društva i alternativne znanstvene zajednice s vlastitim procesima sistemskih analiza učinkovitosti lijeka. Pljuju se studije koje dokazuju da ivermektin ne radi isto kao što i suprotni tabor tvrdi da studije koje pokazuju da ima senzacionalne učinke nemaju nikakvu znanstvenu vrijednost.

Neki liječnici otkazuju poslušnost regulatorima pa propisuju ivermektin pacijentima na svoju ruku.

Ivermektin je istovremeno osporavan na mjestima za koja se to ne očekuje i u mišljenju ujedinjuje naizgled nepomirljive. I zato priču o ivermektinu otvaramo njihovim riječima.

Campbell i Monash

Prvi primjer je spomenuti profesor William Campbell, dobitnik je Nobelove nagrade za izolaciju ivermektina 1978. u svrhu liječenja parazitskih oboljenja. Kada je na društvenim mrežama počeo kružiti njegov lažni citat o učinkovitosti ivermektina protiv Covida, s prijezirom ga je odbacio.

Potpuno prezirem i poričem opaske koje su mi pripisane na društvenim mrežama 8. rujna 2021. godine. Odbacujem i suštinu i ton tih opaski i zamjeram njihovu prezentaciju u formi izravnog citata. Dotični tweet nije se bavio znanošću. Biolog sam i ne tvrdim da sam stručan u kliničkoj procjeni lijekova protiv virusnih infekcija. Stoga se nisam zauzeo ni u prilog ni protiv učinkovitosti ivermektina u liječenju Covida-19.

Nadalje, tu je i australsko Sveučilište Monach u Melbourneu, na kojemu je dr. Dr Kylie Wagstaff izvela prvi eksperiment s ivermektinom na virusu SARS-CoV-2. Pokazala je da lijek može ubiti virus uzgojen na staničnoj kulturi u samo 48 sati i pokrenula cijelu priču o njegovoj čudesnoj učinkovitosti. Već tada je bilo znanstvenika koji su upozoravali na očigledno: količine ivermektina koje su znanstvenicima u Melbourneu bile potrebne za ubijanje virusa u epruveti su prevelike da bi se primijenile na živ (ljudski) organizam.

Danas, na stranicama sveučilišta gdje su objavljeni nalazi o ovom slavnom eksperimentu jasno piše:

NEMOJTE se samoliječiti Ivermektinom i NEMOJTE koristiti Ivermektin namijenjen životinjama.

Iako se pokazao učinkovitim u laboratorijskom okruženju, Ivermektin se ne može koristiti u ljudi za COVID-19 sve dok se ne završe daljnja istraživanja i klinička ispitivanja kako bi se utvrdila učinkovitost lijeka na razinama doza sigurnih za ljude.

Isto je sveučilište pokrenulo dvostruko zaslijepljeno ispitivanje lijeka, ali rezultati još uvijek nisu revidirani. Kako je Australija strogim lockdownima držala broj slučajeva pod kontrolom, to im je otežalo regrutaciju volontera i ispitivanje se oduljilo.

Merck

Sljedeća neočekivana instanca je korporacija koja je ivermektin stavila na tržište sedamdesetih godina i proizvodi ga i dan danas: Merck. Taj je farmaceutski div istupio protiv terapije oboljelih od Covida ivermektinom.

Važno je napomenuti da je naša analiza do sada identificirala kako:

– Nema znanstvenih osnova za potencijalni terapijski učinak protiv COVID-19 iz pretkliničkih studija;
– Nema značajnih dokaza o kliničkoj aktivnosti ili kliničkoj učinkovitosti kod pacijenata s bolešću COVID-19, i;
– Zabrinjavajuć je nedostatak podataka o sigurnosti u većini studija.

Iako je lijek siguran za primjenu za koju je indiciran, Merck je nabrojao i njegove nuspojave. Nedavno je korporacija apelirala i protiv upotrebe veterinarske varijante ivermektina.

Ovo se sve događa nakon što je Merck odustao od proizvodnje vlastitog cjepiva, ali i za vrijeme rada na lijeku protiv Covida – molnupiraviru.

Prvog listopada objavili su, naime, rezultate testiranja prve antivirusne pilule koja bi trebala raditi ono što zagovornici ivermektina pripisuju poznatom antiparazitskom lijeku: pomoći blago do umjereno bolesnima od Covida. Molnupiravir, prema podacima Mercka, u stanju je srezati hospitalizacije i smrti za 50 posto u odnosu na placebo grupu. Podaci su temeljeni na ishodima liječenja 775 volontera i nije ih revidirao regulator. Cijena nije objavljena, kao ni nuspojave, kojih je, kako navode, manje nego u placebo skupini.

Merck nije jedini. Nekoliko drugih tvrtki razvijaju tablete protiv Covida, uključujući Pfizer i Roche, a rezultati se očekuju u nadolazećim mjesecima.

Cochrane i Gøtzsche

Nadalje, tu su međunarodna mreža za sistematsku reviziju dokaza učinkovitosti terapija i pronalaska pristranosti u studijama, Cochrane, i njen utemeljitelj te danas najstroži kritičar, Peter Gøtzsche. Radi se o čovjeku koji je svojevremeno bio profesor dizajna i analize kliničkih istraživanja na Sveučilištu u Copenhagenu, što indicira da je među stručnijima za pregledavanje znanstvene literature o učinkovitosti medikamenata.

Napomenimo da je Gøtzsche protjeran  2017. sa Sveučilišta, a 2018. iz uprave Cochranea, mreže čijim se analizama vode Svjetska zdravstvena organizacija i niz nacionalnih zdravstvenih ustanova. Optužio je Cochrane za šurovanje s farmaceutskom industrijom. Burni razlaz plamti i nakon tri godine, što se vidi na Gøtzscheovim objavama na Twitteru. Gøtzsche je, osim toga, u pandemiji zapamćen po istupima protiv danskog lockdowna. Dakle, radi se o krajnje nepomirljivom znanstveniku, što se može naslutiti i iz imena organizacije koju vodi danas – Institut za znanstvenu slobodu.

Ipak, on i Cochrane su na istoj strani kada je u pitanju ivermektin.

Ovom je objavom Danac razočarao brojne pratitelje na Twitteru. Napisao je kako ne vjeruje da ivermektin liječi Covid i podijelio poveznicu na Guardianov članak o falsificiranim podacima otkrivenim u vrlo obećavajućem testiranju tog lijeka. Radi se o ispitivanju provedenom u Egiptu pod vodstvom Ahmeda Elgazzara.

Povučene studije

Elgazzarova studija “Učinkovitost i sigurnost ivermektina za liječenje i profilaksu u pandemiji Covida-19” sedam mjeseci je služila kao podloga za izjave o čudotvornim učincima ivermektina. Povučena je nakon četiri revizije zbog niza nelogičnosti tek ovo ljeto. U studiju su, primjerice, uključili pacijente preminule prije početka provođenja ispitivanja, plagirali su rečenice iz drugih radova, koristili nepostojeći datum 31. lipnja i pokazali kriminalnu informatičku nepismenost.

Međutim, sve bi im se to oprostilo da između sirovih podataka i narativnog izvještavanja o njima nisu pronađena tako značajna odstupanja [4, 5].

“Vezano za blagi do umjereno teški Covid, autori tvrde da su četiri od 100 pacijenata umrla u skupini standardne njege. Prema sirovim podacima koje su prenijeli, broj je bio nula (isto kao i u skupini za liječenje ivermektinom). U skupini liječenih ivermektinom za teški oblik Covida-19, autori tvrde da su umrla dva pacijenta – a broj u postavljenim sirovim podacima je četiri”, otkrio je, primjerice, Jack Lawrence s portala Grftr News.

Kako se (loša) randomizacija odražava na rezultate

Nadalje, u grupi standardne njege za teški oblik Covida, svi su pacijenti bili iz intenzivne njege. Grupa liječena ivermektinom sadržavala je i bolesnike drugih odjela, što se nikada ne bi dogodilo da je istraživanje na pravi način randomizirano. To je postupak svrstavanja ispitanika u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu slučajnim odabirom kako bi se izbjegla nenamjerna pristranost.

Isto tako, pacijenti u različitim skupinama su trebali imati i ujednačene simptome i komorbiditete, što također nije slučaj kod Elgazzara.

Istražitelj prevara u znanosti Nick Brown smatra da je cilj ove studije doista bila prevara, a ne da je njena slaba kvaliteta posljedica serije omaški. Otkrio je masovno kloniranje, odnosno “kopipejstanje” podataka bolesnika, skupa s pogreškama u tipkanju, što po njemu baca sumnju ne samo na autentičnost izvještavanja, već i na postojanje tih ljudi.

Egipatska studija je stoga povučena i za sobom je povukla još dvije važne metastudije o ivermektinu [1, 2] zbog bitnog utjecaja na njihove rezultate. A upravo se kvalitetne metastudije smatraju najvišom razinom dokaza o funkcioniranju lijeka. Autori povučenih metastudija najavili su izmjene i prilagodbu svojih nalaza u skladu s otkrivenim nedostacima. Nekim drugima, poput Pierrea Koryja iz Saveza nazvanog Font-Line Covid-19 Critical Care Alliance (FLCCC), ovo saznanje nije promijenilo ishode istraživanja pa zaključuju da ivermektin doista pomaže u obuzdavanju Covida.

Surgisphere

FLCCC zaslužuje posebnu pažnju, no prije toga važno je podsjetiti da je za priču o ivermektinu kao spasonosnom lijeku zaslužna još jedna povučena studija. Temeljena je na podacima Surgispherea, korporacije koja je izmislila podatke o tisućama pacijenata u svijetu i zbog koje su nakratko zaustavljena testiranja hidroksiklorokina. Njome se tvrdilo, među ostalim, da ivermektin uništava virus u 48 sati i da drastično smanjuje smrtnost.

Studija je povučena nakon što je Surgisphere razotkriven, ali o toj se tvrtki u nadolazećim mjesecima puno više pričalo u kontekstu (zagovaranja) hidroksiklorokina, nego (opovrgavanja učinaka) ivermektina.

Rezultatima su se u dokazivanju učinaka ivermektina koristili i pojedinci iz FLCCC-ja, a poslužili su i kao temelj za odobrenje primjene ivermektina u PeruuBraziluČileu.

Rezultati povučene Surgispereove studije

Kada je ponestalo ivermektina za liječenje parazitoza kod ljudi, građani južnoameričkih zemalja su se, kao i u SAD-u, okrenuli veterinarskim varijantama što je zabilježeno i fotografijama rana koje ostavlja ubrizgavanje ivermektina za stoku.

To je rezultiralo i apelom regulatora da se veterinarska varijanta koristi isključivo za liječenje parazita kod stoke, kao i da se ne gutaju pripravci od ivermektina namijenjeni za vanjsku upotrebu ili injektiranje. Američka Agencija za hranu i lijekove apelirala je na građane da ne uzimaju ivermektin riječima: “Niste konj. Niste krava. Ozbiljno, ljudi. Prestanite”.

Budući da se ivermektin doista dugo koristi na ljudima, ovu netipično opuštenu poruku FDA-ja je kao uvredljivu i patronizirajuću protumačio molekularni biolog Robert Malone.

Malone i Kory

Doktor Malone jedan je od pionira mRNA tehnologije, koji se nategnuto samoprozvao izumiteljem mRNA vakcina. Zaslužan je za dva važna eksperimenta krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kojima je pokazao da je stanicama moguće isporučiti mRNA kako bi proizvodile određeni protein. Međutim, izum mRNA cjepiva je dugotrajan, mukotrpan i multidisciplinaran napor svjetske znanstvene zajednice, o čemu smo već pisali, pa se tituliranje Malonea kao izumitelja tog cjepiva smatra nepreciznim.

Danas je Malone jedan od glavnih kritičara mRNA vakcina protiv Covida, a pogotovo masovnog cijepljenja kojega naziva “smrtonosnom strategijom“. Budući da  cjepivo propušta, odnosno ne štiti u potpunosti od transmisije i infekcije, zagovara da se cijepe samo ugrožene skupine. Najbitnija teza njegovog upozorenja kaže da će imunitet stvoren vakcinama prisiliti virus da mutira u smrtonosniju varijantu, puno spretniju za izbjegavanje cjepiva.

Teza je osporavana sa stajališta da takav pritisak na virus može stvoriti bilo kakav imunitet, uz podsjećanje da virusi spadaju među patogene koji evoluiraju najbrže (HealthFeedback). Isto tako, veliki broj zaraženih bez prijašnjeg imuniteta dovest će do daleko većeg broja mrtvih u svim dobnim skupinama.

No, vratimo se ivermektinu. Malone je zagovornik ivermektina i još nekih prenamijenjenih lijekova. Zbog metaanalize čelnika FLCCC-ja podnio je ostavku kao gostujući urednik izdanja časopisa Frontiers in Pharmacology. Broj se trebao baviti lijekovima protiv Covida, a Frontiers je odbio objaviti metastudiju izrađenu pod vodstvom Pierrea Koryja (FLCCC).

Ta utjecajna metastudija je uklonjena je zbog manjkavosti dokaza, ali je u konačnici objavljena u časopisu American Journal of Therapeutics. Temeljena je na 18 studija koje su, prema navodima autora, demonstrirale učinkovitost ivermektina u smanjenju smrtnosti, transmisije, trajanja hospitalizacije, trajanja same infekcije pa čak i u smislu prevencije Covida.

“U konačnici, identificirani su i mnogi primjeri da kampanja distribucije ivermektina na razini cijelih populacija vodi do brzog smanjenja morbiditeta i mortaliteta, što ukazuje na to da je oralni lijek identificiran kao učinkovit u svim fazama Covida-19”, navodi Koryjev tim.

Međutim, jedna od tih studija je i već spomenuta Elgazzarova iz Egipta.

Dilanje ivermektina

FLCCC je osnovan u američkom Madisonu i ima proxy web stranice na nizu jezika, uključujući i mašinski prijevod na hrvatski.

Ovi liječnici već dulje vrijeme povezuju pacijente s medicinarima koji su voljni pripisati ivermektin i prije njegovog “amenovanja” od strane regulatora ili podrške Svjetske zdravstvene organizacije. Pritom se pozivaju se na točku 37. Deklaracije iz Helsinkija o davanju neodobrene terapije pacijentima u situacijama kada ne postoji poznat lijek. Istovremeno se ograđuju od odgovornosti za neželjene posljedice koje korisnici informacija mogu imati zbog onoga što pročitaju na njihovom portalu.

Među često postavljanim pitanjima, koja proizlaze iz kritika na račun njihove metastudije, izlistavaju i sljedeće: Ne bismo li trebali napraviti veliku, prospektivnu, dvostruko slijepu, s placebom kontroliranu studiju kako bismo “dokazali” da djeluje prije nego što usvojimo još jedan tretman koji neće uspjeti?

Odgovor je da to – ne bi bilo etično. Vjerojatnost nanošenja značajne štete ispitanicima koji bi koristili placebo bila bi “neprihvatljivo velika s obzirom na prekomjerni morbiditet i smrtnost povezani s Covidom-19”.

No, upotreba placeba u istraživanju lijeka je ključna za smanjenje rizika od pristranosti kada se procjenjuje učinkovitost. Ivermektin je inače dobro prolazio na populacijskim studijama u siromašnim zemljama – Meksiku, Indiji i Peruu. Ukratko, davanje ivermektina i drugih lijekova novo dijagnosticiranim oboljelima poboljšalo je njihovo stanje. Međutim, takve se studije ne smatraju dokazom da lijek funkcionira.

Zato je nastalo veliko uzbuđenje zbog Merckovog molnupiravira, koji je koristio placebo. Placebo olakšava i utvrđivanje sigurnosti lijeka. Primjerice, od sudjelovanja u ispitivanju molnupiravira zbog neželjenih posljedica je odustalo više osoba u placebo skupini, nego u tretiranoj. Naravno, sve te podatke trebaju pročešljati regulatori, ali ovo je zasigurno dobar znak za lijek.

Pritom se ivermektinu ne mora nužno sučeliti placebo, moguće je to napraviti i davanjem standardne njege protiv Covida kontrolnoj grupi, iako svaka država ima svoje preporuke za liječenje te bolesti.

Što je djelovalo?

S druge strane, istraživanje se može učiniti manje uvjerljivim ako se ivermektinu pridruži još jedna tvar, koja sama za sebe može polučiti rezultate pa je teško razaznati što je djelovalo. To se često ističe kao boljka istraživanja ivermektina. Primjer je najslavniji anegdotalni slučaj vezan za ivermektin – slučaj američkog podcastera Joea Rogana.

Kada mu je dijagnosticiran Covid-19 oporavio se brzo i podijelio s publikom kako je djelovao protiv bolesti. Kazao je da je uzeo “monoklonska antitijela, ivermektin, Z-Pak (antibiotik azitromicin, op.a.), prednizon (kortikosteroid, op.a.), sve” kao i suplemente u obliku vitamina te koenzima NAD. Izazvao je nevjerojatnu buru zbog spominjanja ivermektina.

Protivnici tog lijeka u medijima su neutemeljeno tvrdili da je uzeo konjski lijek, iako je uzeo lijek za ljude. Primjer je Anderson Cooper s CNN-a, kojem je Rogan zaprijetio tužbom. Zagovornici ivermektina njegovo ozdravljenje za tri dana pripisali su, dakako, baš tom lijeku.

Neutralni su podsjetili da je, prvo, Rogan mogao preboljeti Covid i bez terapije. Isto tako, olako se ignorira da je spomenuo i monoklonska antitijela, koja je već tada za blage do umjerene slučajeve Covida uredno odobrio FDA. S druge strane, kortikosteroidi su namijenjenih za liječenje uznapredovale bolesti, a antibiotici su namijenjeni za bakterijske, a ne virusne infekcije. Stoga je njihova uloga u koktelu također neobjašnjena pa se postavlja i pitanje tko mu je i zašto pripisao taj lijek.

No, s obzirom na izbor gostiju u Roganovom popularnom podcastu, koji uključuje zagovornike ivermektina, biologa Breta Weinsteina te Pierrea Koryja iz FLCCC-a, terapiju mu je mogao priskrbiti bilo tko iz već razgranate mreže dilera ovog lijeka.

AFLD

Koryjeva mreža nije jedina koja prodaje ivermektin. Tu je i organizacija America’s Frontline Doctors (AFLD) koju vodi Simone Gold, doktorica uhićena zbog poticanja upada podržavatelja bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na Capitol Hill 6. siječnja i sudjelovanja u neredima. Za organizaciju se pročulo zbog upornog širenja propagande oko hidroksiklorokina, ali i širenje dezinformacija, poglavito o cijepljenju. Jedna od njihovih zvijezda, Stella Immanuel, među ostalim se proslavila izjavom da endometrioze, ciste i druge ginekološke probleme uzrokuju demoni s kojima žene spolno opće u snu.

AFLD je najprije poručivao da je Covid blaga bolest i da se liječi hidroksiklorokinom, da bi početkom 2021. godine, kada je od Covida preminulo 350 tisuća Amerikanaca, počeli oglašavati svoje liječničke konzultacije na daljinu i dijeljenje recepata za neautorizirane terapije.

Prema podacima do kojih je došao Intercept, ova je organizacija zaradila naplaćujući telefonske konzultacije i lijekove. Jedan poziv koštao je 90 dolara i tu vrstu pomoći je zatražilo bar 70.000 ljudi, a 60 dolara koštao je svaki kontrolni telefonski pregled. Ukoliko se nitko ne javi na telefon nakon uplate – nisu vraćali novac. Što se lijekova tiče, zaradili su oko 15 milijuna dolara od studenog 2020. do rujna ove godine. Narudžbe su koštale prosječno 44 dolara. Skoro polovica recepata odnosi se na ivermektin i hidroksiklorokin, a još dodatnih 30 posto na azitromicin i cink, koji također nisu odobrena terapija za Covid.

Inače, najskuplje cjepivo, koje AFLD smatra proizvodom zavjere farmaceutske industrije, besplatno je za građane, a jedna doza državu košta manje od 20 dolara.

Rizik od pristranosti

Metaanalize kliničkih ispitivanja, kao što smo već napomenuli, smatraju se najvišom razinom znanstvenog dokaza o učinkovitosti terapije. I one se dalje mogu gradirati. Ako uključuju randomizirana, dvostruko zaslijepljena testiranja u kojima ni pacijenti, ni terapeuti ne znaju primjenjuje li se lijek ili placebo, istraživanje – pa i metaanaliza koja ga uzima u obzir – dobivaju na vjerodostojnosti. Težina dokaza se pojačava, primjerice, i brojnošću uzorka, i objavom revidiranih studija u priznatim časopisima i slično.

Pritom postoji metoda određivanja “težine” studije i zove se Cochraneova alat za procjenu rizika od pristranosti [1, 2]. On može biti nizak (zeleni plus), visok (crveni minus) i neodređen (žuti upitnik), a ovisi o dizajnu studije, egzekuciji njene metode i njenom izvještavanju.

Međutim, različiti znanstvenici mogu ga primijeniti različito. Tess Lawrie*, utemeljiteljica BIRD-a, još jedne organizacije za zagovaranje ivermektina donekle poklopljene s FLCCC-jem, dobrim je ocjenama ocijenila problematičnu Elgazzarovu studiju i onu provedenu u Iranu, Niaee 2020.

Bryant i Lawrie su u svojoj metaanalizi primijenili Cochraneove kriterije potpuno drugačije od samog Cochranea

Prema njenoj interpretaciji Cochraneovih kriterija, studija Lopez Medine i drugih (JAMA) zaslužuje malo povjerenja.

Istovremeno, sâm Cochrane upravo studiju Lopez Medine i drugih smatra jednom od jačih. Iako mala, ta je studija koristila placebo i bila dvostruko zaslijepljena. Elgazzara i Niaee su potonju odbacili jer spada u studije koje su “analizirale pogrešnu populaciju, uključujući RT – PCR negativne sudionike”. Drugim riječima, neki od njihovih ispitanika uopće nisu imali Covid.

Australski epidemiolog Gideon Meyerowitz-Katz na Mediumu iznosi mišljenje da su Lawrie i njeni kolege propustili dati manji značaj Elgazzaru i Niaee, što je kompromitiralo cijelu meta-analizu.

“Isključite li iz analize ova dva nekvalitetna istraživanja, rezultati se potpuno obrću”, piše Meyerowitz-Katz.

Ivmmeta

BIRD i FLCCC su, po svemu sudeći, napravili i svojevrsni paralelni “Cochrane” za sistemsku analizu podataka o terapijama za Covid-19, c19early.com. Stranica je anonimna – ne deklarira tko ju je utemeljio, niti koji ljudi rade na unosu podataka i analizama. Može se tek ući u trag da je domena registrirana u Torontu, što samo po sebi ne govori puno. Ali, povremeno se poziva na BIRD i FLCCC.

Ivermektin zagovaraju na potportalu ivmmeta.com. Vjerodostojnosti radi, objavili su da su iz rezultata vezanih za ivermektin izuzeli Elgazzarovu studiju, a može se iščitati i kritika randomiziranog dvostruko zaslijepljenog istraživanja objavljenog na mreži JAMA, Lopez-Medina.

Međutim, ivmmeta sadržava problematičnu studiju iz Argentine, Carvallo i drugi, koja je “dokazala” da je ivermektin visoko učinkovit u zaštiti medicinskog osoblja od Covida. Ispostavilo se da jedna bolnica navedena kao poprište eksperimenta nije niti znala da je sudjelovala u toj studiji. Nije kontaktirana, niti je autor studije oglasio u toj bolnici da traži volontere. Jedan od suautora, Alkis Psaltis, povukao je svoj potpis kada su se pojavile sumnje da su podaci falsificirani i kada mu je voditelj studije Carvallo odbio ustupiti sirove podatke.

Cochrane ju je isključio jer nije randomizirana kontrolirana studija, no daleko od toga da joj je to bio jedini problem.

Hrvatska

Za razliku od SAD-a i nekih drugih država, ivermektin u Hrvatskoj nije bio osobito prijeporan u pandemiji. Voditeljica Centra za kontrolu otrovanja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada Željka Babić navodi da njen Centar nije zabilježio konzultacije vezane za trovanje ivermektinom.

Prema podacima iz najnovijeg Izvješća o potrošnji lijekova u RH, Hrvatska agencija za lijekove (HALMED) u pandemijskoj 2020. godini je zabilježila rast potrošnje tog lijeka, ali je ona i dalje bila vrlo niska. Nisu nam uspjeli dati podatke za 2021. godinu, no u 2020. je potrošeno 76 kutija ivermektina (tablete 4×3 miligrama).

“Za usporedbu, u 2019. godini potrošnja predmetnog lijeka iznosila je 52 kutije, a u 2018. godini 28 kutija. Dakle, prisutan je određeni rast u potrošnji, koja je općenito vrlo niska”, navodi Ivana Šipić Gavrilović iz HALMED-a.

Nejasni rezultati

Priča o ivermektinu trebala bi se okončati objavom rezultata velikih testiranja, koja uključuju placebo i dvostruko su zaslijepljena, kako bi eventualno navijanje istraživača i subjektivni osjećaji pacijenata imali što manji utjecaj na konačne brojke.

Cochraneov odmetnik Gøtzsche ovih je dana također pozvao da se i daljnja istraživanja ivermektina podvrgnu pomnom proučavanju podataka zbog moguće prijevare. Podijelio je i pismo znanstvenika časopisu Nature povodom prijepora koji su nastali zbog ivermektina. Potpisuju ga novinar i znanstvenici koji su razotkrili mane Elgazzarove studije, ali i nekih drugih istraživanja o ivermektinu – Meyerowitz-Katz, Jack Lawrence, Nick Brown, James Heathers i Kyle Sheldrick.

Zahtijevaju promjenu ukupnog pristupa (meta)studijama. Konkretno traže objavu svih sirovih podataka o pacijentima svih ispitivanja koja ulaze u (meta)studije.

Još uvijek, piše Gøtzsche, nije jasno radi li ivermektin protiv SARS-CoV-2 virusa, ali “mudro je što ga Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje”.

*DOPUNA: Početkom studenog povučena je još jedna studija na kojoj su Lawrie i suradnici temeljili svoju metastudiju u prilog ivermektinu. 

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.