Osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, doplatak za dijete s težim ili teškim invaliditetom i dijete s oštećenjem zdravlja, kao i pravo na novčanu pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom, kao zasebna prava odlaze u povijest. Ta četiri prava u sustavu socijalne skrbi bit će od 2024. godine objedinjena u inkluzivni dodatak – novčanu naknadu namijenjenu osobama s invaliditetom „u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima“.
Na zakon o inkluzivnom dodatku čeka se još od 2011. godine. Vlade Andreja Plenkovića njegovo su donošenje obećavale predizbornim programima od 2016. godine (1, 2).
Nakon što je na prošlotjednoj sjednici Vlada prihvatila i u Sabor uputila prijedlog Zakona o inkluzivnom dodatku, očekuje se kako će on na snagu stupiti s prvim danom 2024. godine (sjednica Vlade).
Već ovu srijedu u Saboru će se raspravljati o tom zakonskom prijedlogu u prvom čitanju, a rasprava koja se razvila za vrijeme javnog savjetovanja o inkluzivnom dodatku mogla bi se prenijeti i u sabornicu.
Naime, vladin zakonski prijedlog u javnoj raspravi skupio je 210 komentara koja su mahom primljena na znanje i nisu prihvaćena pri izradi dokumenta kojeg je Vlada uputila u saborsku proceduru.
Najveći kamen spoticanja je članak 10. prijedloga kojim se propisuje tko nema pravo na inkluzivni dodatak. Tako se pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja, osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje prema posebnom propisu, kao i osobi koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema posebnim propisima, osim korisnika koji su to pravo ostvarili prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998. godine. Oni će imati pravo na inkluzivni dodatak, ali će im on biti umanjen za iznos ostvarenog prava na pomoć i njegu.
Upravo je činjenica prema kojoj osoba kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja nema pravo na inkluzivni dodatak izazvala najviše kritika, kako same Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, tako i udruga koje skrbe o osobama s invaliditetom.
Domovi kao mjesta segregacije
„Svrha usluge organiziranog stanovanja je ‘stanovanje u stambenoj zajednici uz stalnu ili stručnu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba, te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja, te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika’“, ustvrdila je Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom ističući kako ona ima uvid u način pružanja te usluge koji je loš.
Kako Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom „zamjećuje“ u organiziranom stanovanju „materijalni status korisnika je loš, odnosno cijena usluge omogućava samo osnovnu egzistenciju korisnika i stručnu podršku, a sve ostale individualne potrebe korisnika gotovo da ne mogu biti zadovoljene“.
Tako korisnicima usluge organiziranog stanovanja „gotovo uopće ne mogu biti osigurane sve ostale potrebe i prava“, istaknula je Pravobraniteljica navodeći kako primjer – pristup sadržajima slobodnog vremena, kulturnim, sportskim i drugim aktivnostima.
„Smatramo da ovakav individualizirani pristup potrebama osobe s invaliditetom u organiziranom stanovanju treba podržavati, uostalom organizirano stanovanje je za sada u Republici Hrvatskoj jedina usluga koja omogućava sustavnu podršku životu u zajednici i neovisnom življenju, te smatramo da kao potpisnici Konvencije o pravima osoba s invaliditetom imamo obavezu ovu uslugu širiti i unapređivati u procesu deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi koji su (najčešće) mjesto segregacije i izolacije“, navela je Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, ističući kako iz tog razloga, a „u cilju ostvarenja obvezujućih politika u odnosu na ostvarivanje prava iz članka 19. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, predlaže omogućiti ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak i osobama u organiziranom stanovanju (koje po svojoj definiciji i suštini i zakonskoj odrednici nije smještaj)“.
Članak Konvencije na koji se poziva Pravobraniteljica, govori upravo o neovisnom življenju i pravu na uključenost u zajednicu osoba s invaliditetom.
Tražeći da se i osobama s invaliditetom koje su smještene u organizirano stanovanje omogući isplata inkluzivnog dodatka, Pravobraniteljica podsjeća kako će osobe s invaliditetom koje će primjenom Zakona o osobnoj asistenciji također ostvariti podršku neovisnom življenju, imati pravo na inkluzivni dodatak. Osim njih, to će pravo ostvariti i „osobe smještene u udomiteljstvo, kojima je u okviru usluge osigurana egzistencija, a udomitelju naknada“.
„U svakom slučaju, u odnosu na ovu odredbu potrebno je primijeniti ujednačeni pristup, te nikako isključiti ostvarivanje inkluzivnog dodatka korisnicima organiziranog stanovanja“, jasna je Pravobraniteljica.
Kao alternativno rješenje predložila je da se definira postotak inkluzivnog dodatka koji pripada osobi na smještaju i organiziranom smještaju, ali i da se definiraju vrste smještaja na koje se ograničenje odnosi s obzirom na to da je on Zakonom o socijalnoj skrbi različito definiran.
No, smještaj nikako ne bi trebao biti prepreka za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.
Vlada zadovoljna tom socijalnom uslugom
Za Vladu su prijedlozi Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koje su podržale mnoge udruge, ali i pojedinačni komentatori zakonskog prijedloga, neprihvatljivi. Odnosno, neprihvatljiva joj je činjenica da bi osoba s invaliditetom kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja trebala imati sredstva kojima bi samostalno raspolagala.
Tako Vlada, među ostalim, objašnjava kako je organizirano stanovanje „socijalna usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika“.
Diskriminatorne odredbe nisu predviđene samo za osobe s invaliditetom kojima je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja.
Nemaju prava ni oni koji imaju drugi stan ili prostor
Korisnik četvrte i pete razine potpore (najnižih razina potpore), pravo na inkluzivni dodatak neće moći ostvariti ako: „u vlasništvu ima drugi stan ili kuću koju može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi; ako u vlasništvu ima poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti; ako je riječ o osobi kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugim propisima“.
To je prema mišljenju Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom također diskriminatorno.
„Cjelokupni pravni sustav Republike Hrvatske zabranjuje diskriminaciju i nejednaki položaj osoba s invaliditetom, pa i u odnosu na različite vrste i stupnjeve invaliditeta“, navodi Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, objašnjavajući kako se u ovom slučaju ograničavanja „uočava nejednaki odnos prema osobama s različitim stupnjem težine invaliditeta“ te su korisnici „razine potpore 4. i 5. ovom odredbom stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na korisnike razine potpore 1. – 3. u kontekstu posjedovanja stana, poslovnog prostora ili osiguranog smještaja kojeg plaća vlastitim sredstvima“.
Za Vladu to nije problematično pa objašnjava kako je za te korisnike imovinski cenzus kao zapreka za priznavanje prava na inkluzivni dodatak „sukladan“ Zakonu o socijalnoj skrbi kojim se jednake zapreke propisuju za ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
Tko ima pravo na dodatak?
Prijedlogom Zakona o inkluzivnom dodatku propisuje se pet razina potpore.
„Pravo na inkluzivni dodatak u iznosu prve, druge i treće razine potpore mogle bi ostvariti odrasle osobe kojima je utvrđen III. ili IV. stupanj težine invaliditeta sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja, a koje imaju status osobe s invaliditetom sukladno Zakonu o Registru osoba s invaliditetom, dok bi pravo na inkluzivni dodatak četvrte i pete razine potpore mogle ostvariti odrasle osobe II. ili III. stupnja težine invaliditeta neovisno o statusu osobe s invaliditetom“, objašnjava Vlada. Dodaju kako bi pravo na inkluzivni dodatak u iznosu svih pet razina mogla ostvariti djeca kojima je utvrđen II., III. ili IV. stupanj težine invaliditeta sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja, neovisno o tome imaju li status osobe s invaliditetom.
Osnovica za izračun inkluzivnog dodatka iznosit će 120 eura. Tako inkluzivni dodatak prve (odnosno potpora prve razine) iznosi 720 eura, potpora druge razine 482 eura, treće razine 432 eura, dok bi potpora četvrte razine iznosila 162, a pete razine 138 eura.
Ukupno je za iduću proračunsku godinu osigurano 506 milijuna eura za isplatu inkluzivnog dodatka, a to je oko 263 milijuna eura više u odnosu na ovogodišnju kumulativnu isplatu četiri prava u sustavu socijalne skrbi koja će se „utopiti“ u inkluzivni dodatak.
Saborski zastupnici, dakle, u srijedu će raspravljati o prijedlogu dugo iščekivanog Zakona o inkluzivnom dodatku koji je već u javnoj raspravi doživio brojne kritike. Hoće li sporne odredbe koje diskriminiraju prije svega osobe kojima je odobren smještaj kroz amandmane biti poboljšane – vidjet će se brzo. Vlada je, naime, nakon godina odugovlačenja taj propis odlučila donijeti hitro, kako bi već za nešto više od mjesec dana stupio na snagu.
