Kada je u kolovozu 2018. godine Županijski sud u Zagrebu donio privremenu mjeru, a potom i zabranio štrajk u Croatia Airlinesu, kojeg je najavio sindikat ORCA, činilo se kako će ta odluka imati dalekosežne posljedice za sindikate u toj nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji, ali i šire. Po prvi puta se tada nezakonitost štrajka, čija je najava uslijedila nakon dvije godine pokušaja sklapanja novog kolektivnog ugovora u kompaniji (i socijalnih nemira), obrazložila time da sindikat nije pregovarao “u dobroj vjeri”.
Vrhovni sud je koncem tog kolovoza potvrdio prvostupanjsku presudu, ali i preinačio argumente zabrane navodeći kako su ispunjeni svi uvjeti za sindikalnu akciju. Problem je, međutim, bio u odgodi štrajka te je viša sudska instanca zauzela stav kako je u tom slučaju trebala biti provedena (nova) zakonski propisana procedura mirenja. Sindikat je zaštitu zatražio i od Ustavnog suda koji je njihovu ustavnu tužbu odbio (1, 2, 3).
Uprava Croatia Airlinesa tada je tvrdila kako će svaki dan štrajka, najavljenog u jeku turističke sezone, kompaniju koštati 800 tisuća eura, a iako se o tome u javnosti nije govorilo od sindikata je tražena i naknada štete. Dvije strane godinama su se natezale dok nisu postigle dogovor. U međuvremenu, sindikalne akcije u kompaniji su zamrle. Nezakoniti štrajk previše je koštao. Međutim, za pregovarački stol se vratilo te je kolektivni ugovor u toj kompaniji potpisan u veljači 2019. godine na rok važenja od pet godina. U srpnju 2024. godine, pak, potpisan je novi kolektivni ugovor također ugovoren na petogodišnje razdoblje.
Sindikat državnih službenika i namještenika, pak, u ljetnim mjesecima 2023. godine provukao se kroz ušice igle. Iako pod velikim upitnicima, njihov štrajk koji je trajao duže od mjesec dana proglašen je zakonitim. Drugačije teško da je i moglo biti. Naime, bilo je to vrijeme kada je sudbena vlast provodila bijeli štrajk tražeći veće plaće (1, 2, 3). Bijeli štrajk sudbene vlasti nije organizirao sindikat i nije organiziran prema uzusima sindikalnog djelovanja, ali je odrađen i Vlada je pristala povećati plaće u pravosuđu. U takvoj situaciji štrajk sindikata, makar i nereprezentativnog, bilo bi upitno proglasiti nezakonitim.
Ovaj tjedan Zagreb se probudio u kaosu, bez javnog gradskog prijevoza, bez redovnog odvoza otpada iz zagrebačkih kvartova. Nakon neuspjelih pregovara s poslodavcem, sindikati Zagrebačkog holdinga i ZET-a krenuli su u štrajk. A kada ideš u štrajk, koliko god je to široj javnosti možda neshvatljivo, računaš na štetu – jači udar, mogući brži povratak za pregovarački stol. I tako su zagrebački gradski sindikati u štrajk isturili djelatnosti kod kojih je šteta za širi krug korisnika najvidljivija, javni gradski prijevoz i odvoz otpada. Štrajkalo se, istina neprimjetno, i u drugim podružnicama Zagrebačkog holdinga.
Županijski sud u Zagrebu, trećeg dana štrajka sindikata donio je dvije presude kojima se utvrđuje nezakonitost štrajka – u Zagrebačkom holdingu te u ZET-u, javnom gradskom prijevozniku koji ne djeluje unutar Holdinga (1, 2, 3). Te presude djelomično potvrđuju kako su tri sindikata koja štrajk „komuniciraju“ neko vrijeme u industrijsku akciju ušli kaubojski, jer su mislili da to mogu.
I to im se obilo o glavu, jer vremena kada je nekadašnji gradonačelnik, pokojni Milan Bandić, na pomisao socijalnog nemira skakao i mirio sindikalno nezadovoljstvo – odavno su prošla. Danas, ipak treba malo više „delat“.
Protivno uobičajenoj sindikalnoj praksi, sindikati Zagrebačkog holdinga i ZET-a nisu niti pokušali građanima Zagreba jasno objasniti razloge svog nezadovoljstva, pripremiti ih na industrijsku akciju koja će uslijediti pa i zadobiti njihovu naklonost. Umjesto da iz dana u dan, od trenutka kada su shvatili da su u sporu s poslodavcem, „dosađuju“ građanima jasno im obrazlažući svoje stavove, pripremajući ih na neugodnosti koje će uslijediti, sindikalni čelnici nekako su se stihijski rastrčali kako ih je koja medijska kuća pozvala da daju izjavu. U komunikacijskom smislu, sindikati Zagrebačkog holdinga potpuno su promašili.
Čistoća obvezana sporazumom o socijalnom miru
A onda je uslijedio hladan tuš u vidu presuda Županijskog suda. Ne duljeći priču, u slučaju ZET-a posve je jasno da je Kolektivni ugovor istekao i da su se stekli uvjeti za industrijske akcije. Međutim, u njih se krenulo prije no što je dogovoren nužni minimum poslova koji se za vrijeme štrajka trebaju obavljati. Zakonske odredbe u tom pogledu nisu u potpunosti jasne, nedvojbene i konačni sud će dati Vrhovni sud kojem će se sindikati žaliti. U međuvremenu, u ZET-u je pokrenut arbitražni postupak o opsegu nužnih poslova u vrijeme štrajka za koji se očekuje da će trajati desetak dana, a nakon što se on okonča u tom je gradskom prijevozniku moguća ponovna aktivacija industrijskih akcija.
Kada je, pak, riječ o Holdingu, sindikatima se dogodio neoprostiv propust. Naprosto je nevjerojatno da su zaboravili kako su 29. srpnja, dakle prije nešto više od dva mjeseca, s poslodavcem potpisali Sporazum (1, 2) kojim je utvrđeno da se sve odredbe dosadašnjeg Kolektivnog ugovora u cijelosti primjenjuju do sklapanja novog, a najdulje do 31. prosinca 2026. godine. Dakle, Kolektivni ugovor Holdinga vrijedi, socijalni mir je sklopljen do kraja godine, a to je nešto što ne bi trebao previdjeti ni sindikalni početnik. I tu baš nekog prostora za manevre sindikati Holdinga nemaju, jer razlog za štrajk u obliku nepostojećeg Kolektivnog ugovora nije prisutan. Do kraja godine, eventualno, mogu ući u štrajk solidarnosti ako ZET, primjerice, reaktivira štrajk ili neki drugi sindikat u zemlji pokrene štrajk. Štrajk solidarnosti, naime, može se pokrenuti bez postupka mirenja, ali ne prije isteka roka od dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira.
Sindikati Zagrebačkog holdinga i ZET-a poskliznuli su se na osnovama sindikalnog djelovanja i to bi mogli skupo platiti. Prije svega, nezakonit štrajk u pravilu znači da trošak dana provedenih u štrajku snosi sindikat. Da dva i pol dana ovotjednog štrajka u Holdingu neće biti plaćena jasno je najavio Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba, navodeći kako on nije taj tip političara. To znači da sindikati radnicima u javnom gradskom prijevozu, Čistoći i drugim podružnicama u kojima se štrajkalo trebaju iz vlastite kase isplatiti dnevnice za vrijeme provedeno u štrajku. Ne samo članovima, već i nečlanovima sindikata koji su u štrajku sudjelovali. A to nisu mali novci.
Što sve sadrže platne liste radnika?
Gradska vlast vješto je iskoristila sindikalne propuste u organiziranju industrijske akcije. Prije svega, uporno se ponavljalo kako gradonačelnik ne pregovara sa sindikatima već bi to trebale biti uprave poduzeća. To što su sindikati zaboravili na komunikaciju s onima kojima svoje usluge pružaju, Grad je iskoristio objavom nekoliko platnih lista radnika ZET-a i Čistoće. Nije to prvi put da poslodavac tako nastoji javnost okrenuti protiv sindikata. Činila je to Vlada, primjerice, kada su štrajkali liječnici, kada su zaposleni u obrazovnom sustavu tražili veće plaće, ali pritom se izbjegavala objava platnih lista, već su se uglavnom opisno navodila primanja za određena radna mjesta.
Grad Zagreb je u jeku štrajka objavio po tri platne liste radnika Čistoće i ZET-a, zacrnivši pritom identitet radnika na koje se te isplate odnose (1, 2, 3). Pitanje je je li time, bez obzira na to što su identiteti radnika skriveni, Grad prekršio odredbe o zaštiti osobnih podataka i je li sindikatima Holdinga možda palo na pamet objavu platnih lista prijaviti Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Objavljene isplatne liste radnika, a radi se o plaći za srpanj koja je isplaćena početkom kolovoza, dodatno su uzburkale javnost, a radnici ZET-a i Čistoće suočili su se s „pljuvačinom“, jer prema mišljenju dijela javnosti zarađuju previše u odnosu na stručnu spremu. Površnost koja je pritom sveprisutna obično zanemari uvjete u kojima ti radnici rade i koji se trebaju honorirati. Koliko će netko zarađivati ne ovisi samo o stručnoj spremi, već i snazi sindikata da se izbori za prava radnika u određenom poduzeću, djelatnosti, sektoru… Snazi koja kroz novac nađe ekvivalent za uvjete rada radnika, bez obzira je li on nekvalificiran ili visokokvalificiran.
Neto plaća i dodaci
Prema odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za Zagrebački holding, plaću za izvršeni rad čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak, nadalje, čini: zbroj umnoška osnovice i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, stalnog dodatka, dodatka na radni staž i dodatka na radni staž kod poslodavca.
Stalni dodatak za radnike ovisi o grupi složenosti poslova, njih je pet. Najniže – prva i druga grupa složenosti poslova (gdje su i najniže plaće) ima stalni dodatak od 200 eura bruto; za treću grupu složenosti poslova taj dodatak iznosi 165 eura, dok za četvrtu i petu (one s najvišim koeficijentima i višom i visokom stručnom spremom) stalni dodatak iznosi 150 eura.
Osnovica za izračun plaće u Zagrebačkom holdingu trenutačno iznosi 592,20 eura, a cijena sata rada temeljena na 174 sata rada mjesečno iznosi 3,40 eura bruto. Najniži koeficijent za izračun plaća, primjerice u Čistoći, iznosi 1,65 (bez stalnog dodatka ta je plaća u bruto iznosu niža od minimalne plaće). Za taj najniži koeficijent grad nije dao primjer isplatne liste.
Grad je, dakle, objavio šest isplatnih lista radnika za srpanj u kojem je fond radnih sati iznosio 184 sata. Na jednoj isplatnoj listi za radnika Čistoće rukom je napisano kako je riječ o prosječnoj plaći (što je podcrtano rozim markerom), pritom je markerom označen iznos od 1 638 eura koji je radniku isplaćen na račun.
Što se krije iza te „previsoke“ plaće komunalnog radnika – čistača ulica? Prije svega, riječ je o radniku koji ima 26 godina staža, od čega 16 godina staža u Čistoći. Njegov koeficijent za izračun plaće iznosi 1,80 te mu pripada stalni dodatak na grupu složenosti poslova od 200 eura bruto i osam posto dodatka na teške uvjete rada (93,76 eura bruto). Taj je radnik u redovnom radu, dakle za odrađena 184 radna sata u srpnju zaradio 1 126 eura bruto. Međutim, radnik je subotama odradio 22,50 sati koja su mu dodatno plaćena 27,54 eura bruto te je odradio 7,5 prekovremenih sati za što je u bruto iznosu zaradio 68,85 eura. Njegova ukupna bruto plaća kada se uračunaju i dodaci za radni staž te radni staž kod poslodavca za srpanj je iznosila 1 689,65 eura. Iz tog se iznosa plaćaju doprinosi i porezi. Dakle, iz tog iznosa radnik izdvaja za buduću mirovinu. Plaća ovog komunalnog radnika s 26 godina radnog staža u netu iznosi 1 261,38 eura, a uz plaću mu je isplaćeno i 389,23 eura neoporezivih primitaka..
Kao i mnogi drugi poslodavci, i Zagrebački holding radnicima isplaćuje neoporezive primitke u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak. Prema tom podzakonskom aktu, primjerice poslodavac godišnje radniku može isplatiti do 1 200 eura nagrade za radne rezultate, do 700 eura prigodne nagrade, troškove prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova…
Ovaj je radnik, na ime nagrade, naknade za prehranu, mjesnog prijevoza i naknade za vanjski prijevoz, u srpnju primio 389,23 eura neoporezivih primitaka. Neoporezivi primici nisu plaća, na njih se (kao što im i ime kaže) ne plaća porez.
Grad je dao i primjer najniže plaće u Čistoći, na primjeru komunalnog radnika s jednom godinom staža. I njegov je koeficijent 1,80 a neto plaća za srpanj mu je iznosila 1 200,25 eura (s 38,50 sati rada u dvije smjene, 7,5 sati rada subotom te 9,50 sati rada u trećoj smjeni). I taj je radnik primio neoporezivu nagradu od 76,66 eura i 100 eura naknade za prehranu, ali su mu troškovi prijevoza niži pa je ukupno u srpnju na ime neoporezivih primitaka primio 210,10 eura.
U slučaju radnika ZET-a, grad je manipulativno zaokružio i zbrojio iznose neto plaća vozača autobusa i zbrojio ih s neoporezivim primicima navodeći kako je ukupni zbroj iznos plaće. Tako je kao najvišu isplaćenu plaću u ZET-u prikazao plaću vozača autobusa s 21 godinom radnog staža, od čega sedam kod poslodavca i koeficijentom složenosti poslova od 2,6. Taj je radnik u srpnju u redovnom radu odvozio 112 sata, u dvije smjene 15,50 sati, u trećoj smjeni 94 sata, subotom 18,5 sati te nedjeljom 23,50 sati. Osim toga, odradio je i 14 prekovremenih sati te je, uz dodatke za minuli rad, sistem samoposluge (naknada za prodaju voznih karti u autobusu) te dodatak za zglobno vozilo ukupno zaradio u netu 2 531,72 eura. Međutim, u taj iznos je uračunat i regres (992 eura bruto) što nije redoviti prihod. Prema oznakama na obračunskoj listi, plaća tog vozača (s regresom) ukupno iznosi 2 725,05 eura. Taj je iznos manipulativan, jer se nepunih 194 eura neoporezivih primitaka ne smatra plaćom. Regres se smatra, no riječ je o primanju koje nije redovito.
Prosječna i medijalna plaća
Iz medijskih tekstova o plaćama unutar sastavnica Holdinga, a što je vidljivo upravo na ovoj, kako je Grad naveo, najvišoj plaći u ZET-u (1, 2), proizlazi da su Holding i Grad u prosječne plaće uračunavali i neoporezive primitke radnika.
Prema definiciji Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna mjesečna isplaćena neto plaća obuhvaća plaće zaposlenih za obavljene poslove po osnovi radnog odnosa, naknade za godišnji odmor, plaćeni dopust, blagdane i neradne dane određene zakonom, bolovanja do 42 dana, odsutnost zbog stručnog obrazovanja, zastoje na poslu bez krivnje zaposlenog i primitke prema osnovi naknada, potpora i nagrada u iznosima na koje se plaćaju doprinosi, porezi i prirezi. To je definicija koju primjenjuje DZS kao i zagrebački Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, koji publicira podatke o mjesečnoj bruto i neto plaći u Gradu Zagrebu.
Dakle, u mjesečni prikaz prosječnih plaća ulaze iznosi na koje se plaćaju doprinosi, porezi i prirezi. Kako se na neoporezive primitke ta davanja ne plaćaju, ona ne ulaze u prikaz prosječnih plaća te se prosječna plaća (odnosno ukupno prosječno primanje s neoporezivim dodacima) u ZET-u koja je prema izvorima iz te firme u srpnju iznosila 1992,12 eura neto dok je medijalna iznosila 1942,42 eura. Ako su one izračunate s dodacima, ne mogu se uspoređivati s nacionalnim prosjekom ili medijanom.
I to je jedna sličica koju su sindikati u sporu s Gradom i Holdingom propustili okrenuti na svoj mlin. Nije jedina, i to bi im se moglo obiti o glavu. Plaće s dva i pol dana štrajka i dnevnicama koje sindikati trebaju nadoknaditi bit će niže nego obično. Štrajk je pritom zbog propusta sindikata ocijenjen nezakonitim, a to je za sve buduće akcije – ma kako pomno bile pripremljene, ako sindikati iz ovog tjedna nešto nauče – veliki teret.
