Faktograf.hr

Samo činjenice

Fra Knezović i gošće u sukobu s činjenicama

U emisiji "Drugo mišljenje" fratar Mario Knezović iznio je sa svoje tri gošće impozantan broj besmislica, prvenstveno na temu cjepiva.
Foto: Jonathan Velasquez // Unsplash

U radijskoj emisiji Agape RTV-a “Drugo mišljenjekontroverzni hercegovački fratar, Mario Knezović iznio je sa svoje tri gošće impozantan broj besmislica, prvenstveno na temu cjepiva. Ne radi se o prestrogoj ocjeni, što se lako može ilustrirati citatima i ginekologinje Nikoline Penave, i prevoditeljice Tee Sušec, i magistre biokemije Josipe Juričev Sudac, a pogotovo izjavama samog fra Knezovića, koji je govorio malo, ali upečatljivo.

Povod emisiji je prijevod knjige “Cijepljenje: katolički pogled” magistre Pamele Acker u izdanju kreacionističkog Kolbe centra, koja se prodaje odmah uz knjige naslovljene “Opovrgavanje evolucije” i “Katolička obrana (teze) stvaranja svijeta u šest dana”. Fra Knezović već u uvodu daje lažno obećanje:

Vršiti promidžbu za ili protiv nećemo i to nije naša nakana. Mi ćemo dati mogućnost čuti nove spoznaje i razmatranje o dobrim i lošim stranama cijepljenja.

U sat i pol vremena argumenti “za” se nisu čuli, osim ograda govornika da nisu protiv svih cjepiva ili cijepljenja uopće, dok je vakcinacija nazvana ratom protiv čovjeka.

Hepatitis B

Izjave ginekologinje Nikoline Penave, koja navodi da joj je spomenuta knjiga “srušila svijet” u kojemu se zalagala za cijepljenje djece i odraslih, najviše zabrinjavaju. Ona je, naime, jedina liječnica u emisiji, čak ako ubrojimo i Acker, autoricu knjige koja je glavna tema Knezovićeve emisije. Pamela Acker nije liječnica, već ima master iz biologije.

Penava se u početku fokusirala na cijepljenje protiv hepatitisa B i na cijepljenje djece protiv to bolesti. Prevalencija te bolesti je od 0,5 do 2 posto, u Hrvatskoj je oko 1 posto, a rizične skupine su ovisnici, promiskuitetne osobe i majke koje imaju hepatitis B, navela je.

Svjetska zdravstvena organizacija je navela da odrasla osoba, kada se cijepi, nakon šest do deset godina će imati negativna protutijela od 25 do 60 posto slučajeva. A mi cijepimo dijete po porodu i ona će imati negativna antitijela kada uđe u rizičnu skupinu… Zašto dijete cijepiti tim cjepivom po porodu?

Odgovor je vrlo jednostavan i objavljen je na stranicama iste Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dok infekcija može uzrokovati kroničnu bolest tek kod 5 posto odraslih, djeca prolaze puno teže:

  • 80–90% novorođenčadi inficirano prilikom prve godine života razvija kroničnu infekciju; 
  • 30–50% djece inficirane prije 6. godine života razvija kroničnu infekciju.

Ta kronična infekcija pogađa jetru, a osim akutne upale može dovesti i do ciroze jetre, pa i raka kasnije u životu. SZO procjenjuje da je 2015. godine hepatitis B uzrokovao oko 887 tisuća smrti, uglavnom potičući cirozu i rak jetre. Virus je vrlo otporan i može preživjeti izvan tijela sedam dana, a zaraze je svjesno tek nešto više od 10 posto ljudi.

Osim rizičnog ponašanja, hepatitis B se prenosi krvlju – što je moguće i na dječjem igralištu, kod zubara i slično. Pogotovo u zemljama gdje je endemski virus se najčešće prenosi pri rođenju, s majke, nesvjesne zaraze, na dijete. Upravo zato je preporučeno da se novorođenče cijepi unutar 24 sata nakon rođenja i još dva puta do 6. mjeseca života.

“Bebe rođene majkama pozitivnim na hepatitis B imaju 90 posto šanse da budu zdrave ako im se daju cjepivo protiv hepatitisa B pri rođenju i ponovno za dva mjeseca”, navodi, pak, u svojoj preporuci Medicinska škola Univerziteta u Michiganu.

“Što je osoba mlađa prilikom oboljenja od hepatitisa B posljedice su teže. Djeca ne pokazuju simptome kao odrasle osobe. Ako je dijete inficirano u ranoj dobi, vrlo je vjerojatno da bolest neće biti dijagnosticirana i da će postati kroničnim nosiocem virusa. Kronični nosioci imaju doživotne probleme i poteškoće zbog ove infekcije”, nastavljaju. Hepatitis B, dodaju, nazivaju “tihim ubojicom”, jer su simptomi rijetki dok se zaraza ne razbukta i uzrokuje oštećenja jetre. Nema jedinstvenog ili specifičnog lijeka.

Grami umjesto miligrama

Protivnici cijepljenja često optužuju aluminij za niz različitih problema, iako njegova štetnost nije dokazana. Ni ginekologinja Penava nije propustila priliku da ga spomene, ali uz dva blatantno netočna i lako provjerljiva “podatka”:

Ono [cjepivo protiv hepatitisa B] ima adjuvans aluminij. Dijete do 6. mjeseca primi 4,4 grama aluminija, što je van dozvoljene norme koju izdaje Agencija za lijekove i hranu (FDA).

Nipošto se ne radi o 4,4 grama, već eventualno miligrama. Miligram je – možda je izlišno naglasiti – tisućiti dio grama. Konkretno, jedna doza dječjeg cjepiva protiv hepatitisa B sadrži između 0.225 to 0.5 mg.

Netočno je i da djeca primaju aluminij u prekomjernim dozama po FDA standardima. FDA na svojim stranicama jasno kaže: “Studija koju je provela FDA zaključila je ukupna doza aluminija primljenog kroz sve preporučene serije dječjih cjepiva u prvoj godini života predstavlja ekstremno nizak rizik za novorođenčad”.

Ista studija FDA otkrila je da bi maksimalna količina aluminija kojem bi dojenče moglo biti izloženo na temelju preporučenog rasporeda cjepiva tijekom prve godine života iznosila 4,225 miligrama (mg).

Dječja bolnica u Philadelphiji navodi podatak o nešto većoj količini, koji brojkom podsjeća na ono što govori Penava – oko 4,4 miligrama aluminija u prvih šest mjeseci života. No, podsjećaju da dijete puno više aluminija unosi prehranom, dok je uobičajen dnevni unos odraslih osoba 7 do 9 miligrama.

“Dojenčad proguta oko 7 miligrama, djeca koja se hrane formulom oko 38 miligrama, a dojenčad hranjena sojinom formulom proguta gotovo 117 miligrama aluminija tijekom prvih šest mjeseci života”, navodi bolnica.

Napomenimo da ginekologinja nije ispravila fra Knezovića koji je, očigledno govoreći o aluminiju, izjavio sljedeće:

Kako je to moguće – vi sada nama iznosite jednu tako jednostavnu abecedu da se toliko olova primi, nedopustivo – da o tome nitko ništa ne govori?

Penava prelazi preko “olova” i nastavlja o štetnosti adjuvanata. Dotakla se i cjepiva protiv humanog papiloma virusa (HPV), za koje je priznala da smanjuje prevalenciju, ali zamjera što cjepiva nisu iskorijenila virus. Razlog tome Penava vidi u činjenici da ima jako puno vrsta tog virusa, više od stotinu, a cjepiva stvaraju imunitet na dva (Cervarix) do devet (Gardasil 9, koji primaju djeca u Hrvatskoj na dobrovoljnoj bazi). No, zapravo raznorodnost ovog virusa ne znači da je cjepivo neučinkovito – više od 70 posto malignih promjena uzrokuju dvije vrste HPV-a, 16 i 18.

HPV

Doktorica Penava pripisuje četiri dijagnoze cijepljenju protiv HPV-a:

S tim da je stvarno pokazano da je Gardasil u sustavu za prijavu nepoželjnih reakcija na cjepivo ima najviše prijava, gdje je povezano sa sinkopama, dubokom venskom trombozom, smrti i neplodnosti.

Koristiti izraz “stvarno pokazano” uz prijave, a ne i nalaze vezane za te prijave je manipulativno. Jedino od četiri nabrojana stanja koje se dovodi u vezu s cijepljenjem protiv HPV-a je sinkopa, odnosno nesvjestica. Međutim, ona se ne pojavljuje kao odgovor organizma na sastojak cjepiva.

“Sinkopa (nesvjestica), ponekad popraćena s padom, može uslijediti nakon ili čak i prije svakog cijepljenja, osobito u adolescenata, kao psihogeni odgovor na ubod injekcijskom iglom. Može biti popraćena s nekoliko neuroloških znakova kao što su prolazni poremećaj vida, parestezija i toničko-klonički pokreti udova tijekom oporavka. Stoga je cijepljenu osobu potrebno pažljivo nadgledati otprilike 15 minuta nakon primjene cjepiva. Važno je osigurati odgovarajuće mjere zaštite kako bi se izbjegle ozljede prilikom nesvjestice”, navodi se u sažetku opisa lijeka Gardasil 9 za europsko tržište, ali isto vrijedi i za američko, a na to upozoravaju i u Nastavnom zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar.

Što se tiče venske tromboze, smrti i neplodnosti, brojne priznate studije objavljene u ozbiljnim zdravstvenim časopisima odbacile povezanost cijepljenja protiv HPV-a i ovih stanja. Na njih se poziva američki Centar za kontrolu bolesti, britanska Nacionalna zdravstvena služba  i SZO.

Globalna savjetodavna komisija za sigurnost cjepiva SZO (GACVS) ispitala je 2017. godine niz stanja koja su se pripisivala cjepivima protiv HPV-a tokom deset godina primjene i milijuna podijeljenih doza. Nabrajajući neke od ispitanih prijava, uključujući vensku trombozu i zatajenje jajnika, navode:

“Sada kad raspolažemo podacima na razini velike populacije u nekoliko zemalja, Komisija je uvidjela da nema novih dokaza uzročne povezanosti cjepiva protiv HPV-a i ovih stanja”, naveli su. Vezano za povećanu smrtnost, kao i ostale teške posljedice cijepljenja, s uvidom u 73.697 individualna slučaja, navode:

“[N]ije primijećena razlika u stopama odabranih ozbiljnih neželjenih posljedica između osoba izloženih i neeksponiranih cjepivu protiv HPV-a”, naveli su.

U javnoj raspravi o programu cijepljenja koju je provodilo Ministarstvo zdravstva također je odbijena povezanost cjepiva s trombozom, smrću i neplodnosti.

“Niti za jedno drugo cjepivo se nuspojave ne prijavljuju u tako visokom obuhvatu kao za HPV cjepivo. Medijski interes oko nuspojava HPV cjepiva doprinosi tome da se nuspojave prijavljuju puno bolje nego za bilo koje drugo cjepivo… Aktivnosti protiv cijepljenja su brojne, ali velik dio optužbi na cjepivo je nedokazan”, odgovorili su zainteresiranoj građanki.

Pozivanje na povučeni članak

“Stvarno” je, nastavlja Penava, “dokazano” i sljedeće:

Studija je izašla 2018. godine na osam milijuna žena u dobi od 25. do 29. godine života, gdje je stvarno dokazano da je manji broj trudnoća i zatrudnjivanja kod osoba koje su primila ta cjepiva (protiv HPV-a, op.a.), nego kod onih koje nisu.

Postoji studija “Smanjena vjerojatnost trudnoće kod žena u SAD-u u dobi od 25 do 29 godina koje su primile injekciju protiv humanog papiloma virusa” iz 2018. godine. A ako se Penava poziva upravo na nju onda prešućuje vrlo važan podatak o njoj, neodgovorno dozvoljavajući fra Knezoviću da iz toga iščitava “izravan udar na natalitet” i namjeru javnozdravstvenih vlasti da se “sve cijepi, bez obzira što će neki ljudi živjeti po savjesti čistim, moralnim životom”. Cjepivo je, naime, dobrovoljno i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, no o tome nakon što se pozabavimo studijom.

Spomenuta studija povučena je iz časopisa Journal of Toxicology and Environmental Health nakon reakcija stručne javnosti.

Njena autorica, Gayle DeLong, nije liječnica; predaje ekonomiju i financije, što uredno piše u povučenoj studiji. Iako nema nikakvu pozadinu u medicini ili epidemiologiji, DeLong je stekla slavu tvrdeći da cjepiva uzrokuju autizam, što je u znanosti naširoko odbačena teza.

Ovo demografima smiješno tzv. istraživanje zasnovano je zapravo na 700 žena, a ne osam milijuna. O ozbiljnosti govori i podatak da je DeLong navela kako su joj ispitanice visoke 67 centimetara, no to je najmanji problem. Mnoge ispitanice nisu namjeravale ostati trudne, jer su još uvijek studirale u drugoj polovici dvadesetih godina života.

Časopis koji ga je objavio je nakon reakcija, dakle, preispitao metodologiju, analizu i tumačenje podataka u studiji, ali u suradnji sa stručnjacima.

“Sva izvješća nakon objavljivanja koja smo dobili opisali su ozbiljne nedostatke u statističkoj analizi i tumačenju podataka u ovom radu, te smo stoga donijeli odluku o njihovom povlačenju. Autorica je obaviještena o našoj odluci”, navelo je uredništvo časopisa.

Preporuka recenzenata je bila da se isto nastoji ispitati kod starije populacije žena koje su namjeravale ostati trudne. A takve studije i jesu napravljene. Primjerice, godinu dana ranije u jednoj je takvoj, ali relevantnoj studiji plodnost definirana kao postizanje planirane trudnoće unutar određenog menstrualnog ciklusa.

Pratili su oko 3,5 tisuće žena koje su namjeravale ostati trudne i utvrdili da cijepljenje ne samo da nema nikakvog negativnog efekta na cijepljene, već štiti plodnost rizičnih skupina:

“Među ženama s poviješću spolno prenosivih infekcija ili upalnih bolesti pelvisa (primjerice, grupa visokog rizika od infekcije HPV-om) one cijepljene protiv HPV-a imale su veću plodnost nego one koje nisu cijepljene.”

Cijepljenje protiv HPV-a nije obvezno u Hrvatskoj kao što insinuiraju Penava i Knezović, a u BiH se skupo plaća

Plodnost, podsjetimo, može eliminirati rak grlića maternice uzrokovan HPV-om, pa čak i život oboljele osobe. Ovaj virus smatra se uzročnikom još šest vrsta raka: rodnice, stidnice, penisa, anusa, grla i ždrijela te genitalne bradavice kod muškaraca i žena. Onkolozi zato smatraju da povlačenje javnozdravstvene preporuke može imati fatalne posljedice.

HPV je vrlo prisutan virus, koji pogađa “85 posto žena i 90 posto muškaraca u nekom trenutku njihova života”, piše pedijatar Chad Hayes, a nakon gripe (po novome i Covida-19) zarazna je bolest koja se povezuje s najvećim brojem smrti.

“HPV je najčešća infekcija koja se prenosi spolnim putem. Osamdeset milijuna Amerikanaca trenutno je zaraženo virusom i oko 14 milijuna se zarazi svake godine. Oko pola tih novih infekcija dolaze od rizičnih sojeva HPV-a povezanih s rakom.”

Rješenje koje Penava i Knezović nude – apstinencija – nije i ne može biti rješenje za apsolutno sve. Tome svjedoči i uporno postojanje maloljetničkih trudnoća, neželjenih i neplaniranih u oko 90 posto slučajeva. Plašenje posljedicama koje cjepivo ne izaziva krajnje je neodgovorno, budući da je ono u Hrvatskoj dobrovoljno i besplatno, a unatoč tome u procijepljenosti zaostajemo za razvijenim svijetom.

Dijeliti ovakve lekcije u Bosni i Hercegovini, gdje je nastala ova emisija, još je ciničnije, budući da ondje cjepivo protiv ovih rakova ne samo da nije obvezno, već nije besplatno. Košta više od trećine prosječne plaće u toj zemlji – 360 konvertibilnih maraka.

Cjepivo protiv svinjske gripe 1976.

Penava je ustvrdila i da su cjepiva protiv Covida-19 nesigurna jer su brzo puštena u promet. To je potkrijepila još jednom pričom iz knjige Pamele Acker.

Kad se krenulo s kampanjom cijepljenja za svinjsku gripu 1976. godine CDC… je odobrio cjepivo koje je došlo nabrzinu. I taj voditelj CDC-ja, David, zaboravila sam mu prezime, je kasnije priznao da cjepivo koje su koristili u studiji nije bilo isto kao ono koje je kasnije pušteno. Onda su se opisale visoke stope Guillain-Barréovog sindroma (GBS), to je oštećenje živaca. I onda su prestali zbog tih nuspojava.

Točno je 1976. zapamćena kao fijasko ili godina koja baca dugu sjenu na javnozdravstvene mjere u borbi protiv virusa gripe u Americi. CDC je s političkim vrhom krenuo u masovnu vakcinaciju Amerikanaca protiv svinjske gripe. S odmakom je utvrđeno da se gripa zaustavila ondje gdje je i počela – smrću zdravog vojnika u bazi Fort Dix. No, upravo je smrt vojnika osvježilo sjećanje na sličan početak ubojite Španjolske gripe iz 1918. u SAD-u. Uslijedio je paničan i pretjeran odgovor vlasti.

Kako bi odgovorile na zahtjev masovne vakcinacije, proizvođači cjepiva su se (iz)borili za smanjenje standarda kvalitete, ali i za imunitet od tužbi u slučaju nuspojava. Cijepljenje je zaustavljeno nakon što je vakcinu primilo 48 milijuna ljudi, zbog Guillain-Barreovog sindroma. Kako u svojoj kronologiji piše Pacific Standard, ovaj rijedak sindrom pogađa jednu od 100,000 osoba. Okidač mu može biti i – gripa.

Te 1976., od GBS su oboljele 532 osobe (jedna na 90.225) od kojih je 25 umrlo. To je ujedno i najsnažnije utvrđena uzročno-posljedična veza između bilo kojeg cjepiva i toga sindroma. GBS se neprestano povezuje sa cijepljenjem, ali pored ovog slučaja nije zabilježeno odstupanje od incidencije kod necijepljene, odnosno opće populacije.

Šef CDC-ja u to vrijeme bio je David Sencer. U razgovoru sa CBS-ovim Mikeom Wallaceom 1979. nemušto je odgovorio na pitanje o cjepivu X53A koje je primila većina Amerikanaca, a koje se razlikovalo od odobrene varijante koja je prošla ispitivanja.

Wallace: Je li X53A ikada testirano?

Sencer: Ne mogu reći. Morao bih…

Wallace: Nije!

Sencer: Ne znam.

Wallace: Čovjek bi pomislio da znate, bili ste na čelu programa…

Sencer: Morao bih provjeriti podatke, nisam ih pogledao neko vrijeme.

Za više informacija o cjepivu X53A obratili smo se Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i Centru za kontrolu bolesti, a odgovore ćemo objaviti kada i ako stignu.

Radikalnije od Papinske akademije za život

Doktorica Penava govorila je i o cjepivu protiv rubeole. Dotiče se Papinske akademije za život, koja je, navodi, objasnila “kad se to može radit'”, odnosno kada je kršćanima prihvatljivo da prime cjepivo razvijano na stanicama uzgojenim temeljem abortiranih fetalnih stanica.

Rubeola nije tako opasna za čovjeka. Kod djece je uglavnom asimptomatska ili blaga bolest, jedino što je opasna kod trudnica u prvom tromjesečju. E, sad, da li je potrebno (zbog cjepiva, op.a.) raditi sve te pokuse na abortiranim bebama? Meni je to neprihvatljivo.

Korištenje tkiva fetusa abortiranih prije više desetaka godina teško se, naime, može okarakterizirati kao “pokusi na abortiranim bebama”. O ovoj temi pisali smo ranije uz citiranje Papinske akademije. Za razliku od dr. Penave, u Vatikanu su shvatili i objasnili koliko je opasna za trudnice.

“[T]eška epidemija njemačkih ospica koja je 1964. zahvatila velik dio Sjedinjenih Država uzrokovala je 20.000 slučajeva urođene rubeole, što je rezultiralo s 11.250 pobačaja (spontanih ili kirurških), 2.100 smrti novorođenčadi, 11.600 slučajeva gluhoće, 3.580 slučajeva sljepoće, 1.800 slučajeva mentalne retardacije. Upravo je ova epidemija potaknula razvoj i uvođenje na tržište djelotvornog cjepiva protiv rubeole, što je omogućilo učinkovitu profilaksu protiv ove infekcije”, naveli su, među ostalim. Cjepivo razvijeno na stanicama fetusa je, drugim riječima, spriječilo nebrojene prekide trudnoća na svijetu – spontane i namjerne.

Protiv testiranja na ljudima?

Teško je pronaći adekvatan odgovor na sljedeću izjavu doktorice Penave. Iz nje proizlazi protivljenje iskušavanja lijekova i cjepiva na ljudskim volonterima prije puštanja u masovnu ljudsku upotrebu.

Znate šta, neke trgovine su jako popularne, jer drže proizvode koji nisu testirani na životinjama. I to se promovira kao ‘vau!”. I onda je normalno da mi ubrizgavamo u sebe nešto što je testirano na čovjeku.

Iz izjave nije do kraja jasno protivi li se ova liječnica medikamentima uopće ili smatra da bi spojevi nakon njihovog osmišljavanja i proizvodnje prve serije pripravaka trebali izravno krenuti prema ljekarnama i bolnicama, dakle, bez testiranja ili eventualno nakon testiranja na životinjama.

Inače, Penava ne poriče da Covid-19 postoji, jer je radila na Covid odjelu bolnice u Mostaru.

Život i smrt po zapovijedima božjim

Prevoditeljica knjige Tea Sušec smatra da živjeti “po zapovijedima božjim” i izbjegavanje promiskuitetnog života spašava vjernike ne samo od HPV-a nego i drugih bolesti:

“Ako ćete živjeti čistoću nećete imati potrebu ni za kontracepcijom, ni za cjepivom, nećete se zaraziti zbog opasnih bolesti, nećete biti u nikakvoj rizičnoj skupini.”

Koliko vas puritanstvo i vjera ne može spasiti od pripadanja rizičnim skupinama, možda je najbolje u vrhuncu korona-krize prošle godine pokazao vrh Srpske pravoslavne crkve.

Pribrojimo li im i svećenike koji su od kuge u 14. stoljeću u postotku umirali češće nego pripadnici pastve, može se zaključiti tek da gospođa Sušec ili implicira nečist život klera ili, blago rečeno, ima visoke moralne kriterije za običan puk. Brojni su svećenici napustili svoj poziv iz straha od pružanja sakramenta bolesničkog pomazanja, a situacija je bila toliko mračna da postoje svjedočanstva da je papa Klement VI. poručio da umiruće od kuge može ispovjediti “čak i žena”[1, 2, 3].

Vađenje slijepog crijeva “po rođenju”

Sušec je nastavila govoreći i o medicini koja je “skoro do sredine 90-ih bila zasnovana na Darwinovom konceptu i viziji svijeta”. A oni, navodno, izgledaju ovako:

Sušec: Po tom stajalištu, čovjek ima svoj mozak i mozak je glavni, kontrolira sve – 180 organa u našem tijelu je smatrano suvišnim. Na kraju ispada da oni organi koji su smatrani suvišnim, pogotovo crvuljak ili krajnici, igraju ključnu ulogu u imunološkom sustavu.

Fra Knezović: Kako to da sada odmah se vade krajnici; dijete kad se rodi odmah se taj crvuljak vadi?

Sušec: U Americi to bio standard po rođenju. A antitijela će obraniti nas od patogena, virusa. Današnje spoznaje imunologije tvrde da se antitijela stvaraju u crvuljku.

Fra Knezović: Kad bismo bili zlonamjerni mogli bismo reći ovako: projekt je davno počeo. Prvo ćemo vaditi crvuljak, bez obzira jel’ boli ili ne boli, tako da djeca kasnije nemaju s tim problema. Povadili smo ljudima crvuljke, tu se stvara imunitet. Ako sad nemamo imuniteta, svaki virus koji se pojavi je jednostavno vlasnik našeg života.

Sušec: Vi ste na početku spomenuli don Josipa Mužića… on je davno napisao knjigu “Rat protiv čovjeka”. Ja bih baš upotrijebila tu istu frazu… Neću reći da su cjepiva rat protiv čovjeka, ali jest jedna vrsta rata. Jedna vrsta udara na ono što je bog stvorio.

Iz ovoga dijela proizlaze čak tri teme: jedna je rasprava o rudimentarnim organima, druga je imunološka važnog slijepoga crijeva, a treća su preventivne operacije crvuljka.

Krenimo od najjednostavnijeg – vađenja crvuljka. O preventivnom vađenju, prilikom drugih operacija, priča se više od sto godina, uz dužnu pažnju posvećenu liječenju upale slijepog crijeva antibioticima. U literaturi je moguće pronaći da osamdesetih raspravljalo o preventivnim operacijama crvuljka kod porođaja carskim rezom [1, 2, 3]. Budući da postupak produljuje operaciju za 15 minuta, a nisu uočeni osobiti rizici, vagale su se prednosti i nedostaci zahvata. Uklanjanje crvuljka se uglavnom preporučivalo ako su na njemu zamijećene promjene koje mogu voditi upali.

No, crvuljak se odstranjivao majkama. Specijalistici interne medicine Martini Šuperbi iz Specijalne bolnica za plućne bolesti Zagreb nije poznato da su se takve operacija radile na djeci.

“Dio s vađenjem crvuljka djeci je blago rečeno nonsens. Stvarno ne znam da li se to igdje radilo i kada. Možda kod djece koja su podvrgnuta operativnom zahvatu na crijevima zbog nekog drugog razloga pa je i crvuljak zahvaćen”, navodi naša sugovornica. Poznato joj je i da se crvuljak odstranjivao ‘usput’, ako nije upaljen, kod većih abdominalnih operacija, da kasnije u životu ne bi dolazilo do apendicitisa. No, i to se sve rjeđe radi, jer se apendicitis uglavnom liječi konzervativno, antibioticima.

“Naravno ako ne govorimo o perforaciji apendiksa, tada je operacija jedini izbor”, dodaje Šuperba.

Darwin i 180 organa

Točno je da je Charles Darwin smatrao da pojedini organi, zbog izmjene okolnosti u kojima vrsta opstaje, mogu zakržljati i izgubiti funkciju. No “višak” organa nije otkrio Darwin, već se o njoj raspravljalo davno prije njega. Primjerice, Aristotel se bavio očima krtice, koja živi u mraku.

Točno je i da je Darwin ubrojao crvuljak među rudimentarne organe, što je opisao u Porijeklu vrsta i Usponu čovjeka. Ipak, u Porijeklu vrsta on navodi da rudimentarne strukture mogu izgubiti svoju primarnu funkciju, ali zadržati sekundarne anatomske uloge (str. 398.):

“Organ koji služi za dvije svrhe može postati rudimentaran ili u potpunosti prestati izvršavati jednu, čak i važniju svrhu, te ostati savršeno efikasan za drugu.”

Napomenimo i da se lista od 180 organa koja je evolucijom postala suvišna ne povezuje s Darwinom, već anatomom Robertom Wiedersheimom, iako je on nabrojao tek polovicu tog broja u svojoj analizi krajem 19. stoljeća. Od tada su otkrivene funkcije više organa smatranih rudimentarnim, pa i funkcije crvuljka.

Čemu sve služi crvuljak

Crvuljak je, naime, svojevrsno spremište bakterija. Izlučivanjem bakterija nakon narušavanja crijevne flore, primjerice uslijed proljeva nastalog trovanjem ili infekcijom, crvuljak može pomoći u obnovi crijevne mikrobiote. Otpuštanje bakterija u probavni sustav također može pomoći u treniranju imunosnog sustava, odnosno sazrijevanju antitijela izloženih antigenima bakterija iz slijepog crijeva.

“Iako je crvuljak definitivno dio imunološkog sustava crijeva, on nije ključan dio imunološkog sustava, a svjedok tome su milijuni ljudi koji žive bez njega. Pojedine su studije pokazale da se doista stvara određena količina protutijela u crvuljku, uz to što se događa i sazrijevanje i aktivacija protutijela, kao i ‘skladištenje’ bakterija za održavanje mikrobiote. Naravno, to je sve mali dio imunološkog sustava, jer ako ga nemamo, funkciju će preuzeti drugi dijelovi imunološkog sustava”, navodi internistica Šuperba.

Crijevna, odnosno gastrointestinalna sluznica zaista zadnjih desetljeća dobiva sve više pažnje u proučavanju ukupnog imunosnog sustava. Slijepo crijevo je najveći dio crijevima pridruženog limfoidnog tkiva (engl. gut associated lymphoid tissues, GALT) baš poput stotinjak Peyerovih ploča.

“Peyerove ploče raspoređene su duž cijelog tankog crijeva imaju istu ulogu kao i crvuljak. Bez njega se, dakle, može. Rekla bih da su krajnici tu važniji, jer djeluju kao vratar na ulazu u dišni sustav”, kaže nam specijalistica interne medicine. Činjenicu da se u novije vrijeme apendicitis radije liječi antibioticima, nego operacijom tumači i činjenicom da svaki operativni zahvat nosi određeni rizik, od anestezije pa na dalje. Osim toga, uvidjelo se i da ponavljanje teške upale nije toliko često, kao što se vjerovalo.

Ako netko nema crvuljak to ne znači da nema imunitet

No, ima još jedan razlog zašto se crvuljak spašava u novije doba. U kirurgiji se koristi kao “rezervni dio”.

“Dio crijeva oblikuje se u zamjenski mokraćni mjehur, a slijepo crijevo služi za ponovno stvaranje ‘mišića sfinktera’ tako da pacijent ostaje sposoban zadržati mokraću. Osim toga, slijepo crijevo uspješno je do sada oblikovano i u improviziranu zamjenu za oboljeli ureter, omogućujući protok urina iz bubrega u mokraćni mjehur”, kaže za Scientific American Loren G. Martin, profesor fiziologije na Državnom sveučilištu Oklahoma.

Otkriće funkcija crvuljka nisu dovele do odbacivanja teorije da ga evolucija polagano “briše”, bar ne u potpunosti. Jedan od razloga je što je povećan kod embrija, u odnosu na njegovu veličinu u odraslim ljudskim jedinkama. To odgovara zakonu Darwinova sljedbenika Ernsta Heinricha Haeckela koji kaže da je razvoj embrija (ontogeneza) svojevrsno ponavljanje, odnosno rekapitulacija razvoja vrste (filogeneze).

Još jedan razlog zašto se neki organ može smatrati rudimentarnim je i činjenica da se ljudi rađaju bez njega, bez da se to odrazi na njihovu kvalitetu života. Primjer su umnjaci, koji se ne pojavljuju kod dvoznamenkastog postotka svjetske populacije. Bez slijepog crijeva rađa se tek jedna na 100.000 osoba, a budući da to nije osobito čest događaj tim se podatkom ide protiv Darwinove teze.

Pojedini znanstvenici jesu pronašli korelaciju između operacije krajnika (44%) te slijepog crijeva (33%) prije 20. godine života s ranijim infarktom. Drugi su opet utvrdili da osobe bez crvuljka imaju 20 posto manje šanse da dobiju Parkinsonovu bolest. Pojedini liječnici koji tvrde da crvuljak nije beskoristan istovremeno ne smatraju da njegovo odstranjivanje može naškoditi. Neki, pak, smatraju da je potpuno nepotreban, jer u probavnom sustavu ima dovoljno sličnih mjesta za prikupljanje bakterija, a predstavljaju manji rizik od upale. Ipak, jedna stvar je jasna.

“Ako nemamo crvuljak to ne znači da nemamo imunitet, a čini mi se da je rasprava u emisiji išla u tom smjeru”, kaže internistica Šuperba.

Nespretno i nepotpuno ispričana afera

Magistrica biokemije Josipa Juričev Sudac ponovila je neke od svojih ranijih teza koje je Faktograf već obrađivao, od PCR testova do korištenja hidroksiklorokina u siromašnim zemljama. Osvrnut ćemo se njenu izjavu o važnosti afere s tvrtkom Surgisphere u odnosu SZO prema hidroksiklorokinu. Ona tvrdi da je zbog te lažne studije SZO “zaustavila korištenje u praksi korištenje hidroksiklorokina”.

Kad je studija povučena bilo je za očekivati da će SZO kazati hitno: Ispričavamo se, taj koji nam je predstavio lažnu studiju će odgovarati, a hidroksiklorokin se može koristiti. Međutim, to se baš i nije dogodilo.

U svijetu regulatora stvari ne funkcioniraju tako da se lijek odobri samo zato što se pokazalo da istraživanje koje govori o njegovoj štetnosti nije dobro. Istraživanja moraju pokazati da lijek funkcionira.

Činjenica je da su i Lancet i New England Medical Journal osramoćeni objavom članaka temeljenih na nalazima tvrtke Surgisphere, da su povukli članke, kao i da je Svjetska zdravstvena organizacija zaustavila pokuse na hidroksiklorokinu zbog nalaza tih povučenih studija. No, činjenica je i da je SZO trebalo manje od tjedan dana da povuče svoju odluku. Studije na hidroksiklorokinu su tada nastavljene.

Već u lipnju je britansko ispitivanje lijeka, Recovery, pokazalo da ne smanjuje ni smrtnost niti duljinu boravka u bolnici (BMJ). NEJM je u kolovozu objavio istraživanje na 821 asimptomatskom ispitaniku u visokom riziku od kontakta s virusom. Objavili su da nije djelovao preventivno, odnosno da je razlika između grupe koja je primala placebo i one koja je primala lijek zanemariva, uz prisutne nuspojave lijeka. Konkretnije:

“Iako se ne može isključiti marginalna moguća korist od profilakse u skupini izloženoj riziku, potencijalni rizici povezani s hidroksiklorokinom mogu također biti povećani, a to u osnovi može poništiti bilo kakve koristi koje nisu prikazane u ovom ispitivanju koje uključuje mlađe, zdravije sudionike”.

Istraživanje provedeno u Kataru, a objavljeno u studenom u Lancetu, pokazalo je slično za blage oblike bolesti. JAMA Network u to vrijeme također objavljuje rezultate studije provedene u 34 američke bolnice na težim slučajevima. Antimalarijski lijek primila su 242 hospitalizirana pacijenta, a placebo njih 237. Opet nema efekta.

Gustoća naseljenosti, higijena i Jenner

Govoreći protiv cijepljenja, prevoditeljica Sušec osvrnula se i na nastanak cjepiva protiv velikih boginja, koje se pripisuje Edwardu Jenneru. Više o povijesti nastanka cjepiva protiv variole vere možete pročitati ovdje.

Mljekarice su bile lišene velikih boginja, zato što su preboljele kravlje boginje. I onda su se tu pravili razni eksperimenti koji su uključivali životinje pa su ljudima bilo neprihvatljivo da se koriste cjepiva koja sadrže dijelove životinja, da ih on (Jenner) ubrizgava u njihovo tijelo. I došli smo do velike promjene, znači, industrijalizacija je dovela do velikih, ogromnih nehigijenskih uvjeta života. To je bilo vrijeme kada su bile rasplamsane bolesti protiv kojih su cjepiva izmišljena, odnosno cilj je bio izmisliti cjepiva da se ljudi zaštite od tih bolesti. Te bolesti su bile zato što su tada ljudi živjeli u toliko nehigijenskim uvjetima. Znači svi su iz sela pohrlili u gradove kako bi radili, mala djeca su bila prisiljena raditi već od treće, četvrte pete godine. Na deset kvadrata su živjele tri obitelji s petero ili šestero djece (to bi značilo između 2,1 i 2,4 osobe po kvadratnom metru, op.a.). Nisu imali kanalizacije, štakori su hodali po njima. To su bili teški neuvjeti. Danas kada mi živimo gdje je sve manje-više čisto, gdje postoji hrana, sve postaje drugačije – tih bolesti vjerojatno više ne bi ni bilo.

Glad, nehigijena ili nedostatak životnog prostora nisu bila problemi Jugoslavije 1972. godine kada je posljednji puta na ovim prostorima izbila epidemija variole vere. Problem je bio virus, a epidemija je suzbijena masovnom imunizacijom koja se provela u samo dva tjedna.

Nadalje, glad, nehigijena i pomanjkanje životnog prostora i danas predstavljaju ogroman problem za daleko veći broj ljudi, već u doba Edwarda Jennera. Naime, oko 1800. godine svjetska populacija bila je osam puta manja nego danas.

Gustoća naseljenosti tada se nije mogla mjeriti sa današnjim Mumbaijem ili Kalkutom, sa 77 tisuća odnosno 61 tisućom ljudi na kvadratnom metru. Higijenski uvjeti i uopće dostupnost blagodati modernoga društva poput WC-a, pogotovo govorimo li o još uvijek postojećoj najnižoj kasti – možda i jesu. Ujedinjeni narodi svakog studenog obilježavaju Dan WC-a, i to s razlogom što pristup istome nema pola svjetske populacije – 4,2 milijarde ljudi. U slamovima Mumbaija je prije samo četiri godine odlazak na WC u tri mjeseca ubio sedmero ljudi.

Procijenimo li najoptimističnije moguće broj toaleta u Jennerovo doba, oko 1800. godine, opet će broj ljudi bez pristupa sanitarnom čvoru danas debelo premašiti ondašnje vrijeme. Naravno da se svijest promijenila do određene mjere i da je više napravljeno na ukupnoj svjetskoj kanalizaciji, ali velik broj ljudi na svijetu danas živi poput Europljana 1800. godine. Barem što se tiče stanja vode i sanitarnoga čvora.

Kada govorimo o zagađenju zraka, drugom najvećem ubojici Indijaca nakon pothranjenosti, dišni putevi Europljana 1800. godine nisu bili ni izbliza zakrčeni otrovnim česticama kao što su to danas stanovnicima pretrpanih svjetskih industrijskih metropola.

Ipak, u današnjoj Indiji, za razliku od Jennerove Engleske oko 1800. godine, nema variole vere, a od 2011. nemaju ni dječju paralizu. I to zahvaljujući cjepivima.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.