Faktograf.hr

Samo činjenice

Aluminij u cjepivima nije opasan za ljude

Pixabay (stock)

Trominutni video u kojem američki pedijatar Dr. Lawrence Palevsky tvrdi kako su cjepiva nedovoljno istražena, pa time i nesigurna, širi se društvenim mrežama.

Objava je arhivirana ovdje, a podijeljena je više od 700 puta.

Dr. Lawrence Palevsky pedijatar je u Northport Wellness Centru, a video prikazuje dio njegovog svjedočenja pred zakonodavnim informativnim forumom američke savezne države Connecticut (legislative informational forum in Connecticut, op.a.) u studenom 2019. godine. Naime, u 45 saveznih država SAD-a dopušteno je izuzeće od cijepljenja zbog vjerskih uvjerenja, a Connecticut bi trebao odlučiti o ograničenju ovog izuzeća na zahtjev njihovog Odjela za javno zdravstvo.

Taj je odjel objavio podatke da u 149 škola u Connecticutu ne postoji „imunitet stada“ kojim se štite djeca koja zbog medicinskih stanja ne mogu biti cijepljena. Navode da se imunitet stada postiže kada je cijepljeno 95% ukupne populacije djece, no izvještaji objavljeni 2019. godine pokazuju da su razine pale ispod te vrijednosti.

Palevsky tvrdi kako cjepiva sadrže aluminijske nanočestice koje ulaze u mozak i da znanstvenici nisu dovoljno istražili kako taj aluminij u mozgu utječe na zdravlje ljudi, pa svejedno – unatoč navodnom nedostatku istraživanja – povezuje aluminij u cjepivima sa statistikama o neurorazvojnim poremećajima i autoimunim bolestima u SAD-u.

Svjedočenje Palevskyja trajalo je ukupno 18 minuta, a po društvenim se mrežama dijeli trominutni segment njegovog svjedočenja koji je titlovan na srpskom jeziku.

Europska agencija za lijekove: Nema dokaza da je aluminij štetan

Faktograf je već ranije razotkrivao dezinformacije vezane uz aluminij u cjepivima (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). Ovaj put smo se za komentar tvrdnji iz videa obratili Europskoj agenciji za lijekove (EMA).

U odgovoru Faktografu, iz EMA-e kažu: “Na početku, jasno bismo istaknuli da do danas nema znanstvenih dokaza da male količine aluminija korištene u trenutno odobrenim cjepivima u EU mogu uzrokovati neurotoksičnost nakon cijepljenja. Aluminijski adjuvanti igraju važnu ulogu u povećanju učinkovitosti određenih cjepiva koja pomažu u zaštiti od ozbiljnih i potencijalno opasnih bolesti. Male količine aluminija korištene su u cjepivima kao adjuvanti već oko 70 godina, kod milijuna ljudi. Njegov sigurnosni profil dobro je poznat, jer su nuspojave ograničene na mjesto injekcije.

EMA je svjesna opravdanih zabrinutosti koje se ponekad pojavljuju u općoj populaciji zbog zavaravajućih/lažnih informacija da bi prisutnost određenih adjuvanata mogla utjecati na sigurnost cjepiva, posebno predstavljajući rizik od autizma, neurotoksičnosti ili Alzheimerove bolesti. Nema znanstvenih dokaza da male količine aluminija korištene u cjepivima mogu uzrokovati autizam, neurotoksičnost ili Alzheimerovu bolest”.

Nema koncentracije aluminija u mozgu

No Palevsky u videu tvrdi:

Mi znamo da je biohemijsko svojstvo nanočestica sposobnost da uđu u mozak. A mi nismo procenili sigurnost aluminijskih nanočestica i ubrizgavanje istih, i gde idu kada se ubrizgaju u telo i da li ulaze u mozak. Da li sastojci vakcina treba da završe u mozgu? Ne. Da li završe u mozgu? To niko nije istraživao. Ali u životinjskim studijama gde se koriste iste hemikalije koje ubrizgavamo deci pokazuju da sadržaj vakcina ulazi u mozak. Mi ignorišemo ovu informaciju. U Evropi imamo naučnike koji su uradili studije o nanočesticama aluminijuma i pokazale su da to može da ostane u mozgu godinama i decenijama”.

Neke su stranice demantirale ove i slične tvrdnje te objasnile funkcioniranje krvno-moždane barijere (1, 2, 3). Također, Palevsky nigdje ne navodi na koje se točno europske znanstvene studije poziva.

Iz EMA-e odgovaraju: “Iako postoji određeno ograničeno znanje o vremenskom tijeku koncentracije aluminija nakon injekcije (tj. intramuskularno ili potkožno), ukupna količina aluminija u cjepivima koja se daju nekoliko puta tijekom života mora se promatrati u kontekstu cjeloživotne izloženosti aluminiju putem hrane, vode i kozmetike. EMA je svjesna tekućih farmakokinetičkih istraživanja (kako tijelo obrađuje tvar) na aluminiju koji se nalazi u lijekovima, uključujući cjepiva.

S tim u vezi istaknuli bismo znanstveno istraživanje provedeno na štakorima, koje nije pokazalo značajnu razliku u razinama aluminija u mozgu nakon ubrizgavanja cjepiva s adjuvantima (Weisser K, Göen T, Oduro JD, Wangorsch G, Hanschmann KO, Keller-Stanislawski B. Aluminij u plazmi i tkivima nakon intramuskularne injekcije adjuvansiranih ljudskih cjepiva kod štakora. Arch Toxicol. 2019; 93 (10): 2787-2796. Doi: 10.1007 / s00204-019-02561-z). Glavni porast sadržaja aluminija pronađen je u kostima štakora, ali najviša izmjerena ukupna koncentracija aluminija u kostima (3,35 μg/g ww) daleko je ispod razine toksikološke zabrinutosti (razina minimalnog rizika, op.a.). Što je još važnije, skaliranje doze kod odraslih ljudi sugerira da se povećanje aluminija u plazmi i tkivima (uključujući mozak) nakon jednokratnog cijepljenja neće razlikovati od početne razine, jer su doze davane štakorima 170 puta veće u odnosu na tjelesnu težinu u odnosu na dozu potrebnu za odraslu osobu od 60 kg.

Rezultati su potvrđeni u drugoj studiji na štakorima koji su koristili potkožne alergene s alumijskim adjuvansom (Weisser K, Göen T, Oduro JD, Wangorsch G, Hanschmann KMO, Keller-Stanislawski B. Aluminij iz potkožnih imunoterapeutskih supkutanih alergena uglavnom se otkriva u kostima. Allergy 75: 215-217, 2020.). Opet, glavna frakcija sistemski dostupnog aluminija otkrivena je u kostima, a nije primijećena značajna razlika u koncentraciji aluminija u mozgu između bilo kojeg tretmana i nosača”.

Iz EMA-e još podsjećaju i da je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) provela izračun izloženosti novorođenčadi aluminiju i usporedila ga s pragom minimalne razine rizika (MRL, kako ga je postavila Agencija za toksične tvari i registar bolesti) te nisu našli razlog za zabrinutost. “Studije poput ove (Mitkus i sur., Ažurirana farmakokinetika aluminija nakon izlaganja dojenčadi prehranom i cijepljenjem. Vaccine 2011.) koje je provela FDA pokazuju da je izloženost aluminiju u prvoj godini života ograničena i pružaju dodatne dokaze da korist od cjepiva premašuje bilo kakvu teoretsku zabrinutost zbog potencijalnih učinaka aluminija”, kažu iz EMA-e.

Nema povezanosti aluminija i Alzheimera

Palevsky još kaže:

I sada imamo epidemiju neurorazvojnih poremećaja kod odraslih uključujući Alchajmerovu bolest. A jedan od glavnih faktora koje su pronašli u mozgovima ljudi s Alchajmerom je nanočestica aluminijuma koji je povezan sa vakcinama koje dajemo. Mi nikada nismo istraživali da li aluminijum koji ubrizgavamo u vakcinama završi u mozgu i nikada nismo merili da li ostaje u mozgu i šta radi ako ostane u mozgu. Ali znamo da vakcine su napravljene da bi uzrokovale inflamaciju u telu. I zato imamo više od pola naše dece sa hroničnim inflamatornim stanjima a nikada nismo postavili pitanje da ukoliko vakcine akutno uzrokuju inflamaciju, da li nastavljaju da uzrokuju hroničnu inflamaciju? Mi imamo 1 u 5 sa neurorazvojnim poremećajem, 1 u 10 sa ADD/ADHD, 1 u 35 sa autizmom, 1 u 11 sa astmom, i 1 u 20, mlađih od 5 godina, sa epilepsijom”.

Palevsky ni ovdje ne navodi nijednu studiju koja dokazuje tvrdnje o patološkim nalazima umrlih od Alzheimera, ili relaciju između cjepiva i navedenih stanja dijagnosticiranih kod djece. Umjesto dokaza, on iznosi pretpostavku da su veće stope prevalencije navedenih bolesti uzrokovane širokom primjenom cjepiva. No, kako je Faktograf već objasnio, korelacija nije jednaka uzročnosti: odnosno, jednostavno zato što je jedan događaj uslijedio prije drugog, ne znači da je drugi događaj posljedica prvog.

Broj oboljelih od Alzheimera u SAD-u (i svijetu) se zaista povećao (1, 2, 3, 4), iako se navodi kako je povećanje broja oboljelih uglavnom rezultat produljenog očekivanog trajanja života, te se očekuje da će se broj pacijenata s Alzheimerom povećavati kako će populacija stariti.

Aluminij u cjepivima je siguran

Nadalje, Palevsky nije precizan kad govori o podacima na koje se poziva – američki CDC navodi da jedno od šestero djece u dobi od 3 do 17 godina u SAD-u ima razvojne poremećaje, ali u njih se ubrajaju: poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću (ADHD), poremećaj iz spektra autizma, sljepoća, cerebralna paraliza, umjeren do dubok gubitak sluha, poteškoće u učenju, intelektualni invaliditet, napadaj u posljednjih 12 mjeseci, mucanje ili zamuckivanje u posljednjih 12 mjeseci te bilo koja druga kašnjenja u razvoju.

Od svih ovih razvojnih poremećaja, Plevsky dakle izdvaja samo ADHD, autizam i epilepsiju te dodaje astmu, koje – bez ikakvih istraživanja koja bi išla njegovoj tvrdnji u prilog – dovodi u vezu s cjepivima.

IZ EMA-e su u odgovoru Faktografu uputili na niz poveznica s istraživanjima koja potvrđuju sigurnost cjepiva (1, 2, 3, 4). Upućuju i na znanstvene studije (5, 6, 7) koje nisu pronašle dokaze da aluminijevi adjuvansi u cjepivima uzrokuju bilo kakve ozbiljne ili dugotrajne štetne događaje, odnosno da nisu pronađeni pokazatelji povećanog rizika za autizam nakon cijepljenja cjepivima koja sadrže aluminij (i tiomersal).

Poručuju i da se informacije o sigurnosti pojedinačnih cjepiva odobrenih u Europskoj uniji mogu pronaći putem odgovarajućih EPAR-ova (sažetak znanstvene ocjene za svaki lijek odobren putem EMA-e), koji se mogu naći ovdje.

Molekularna mimikrija

Palevsky u videu još kaže:

Autoimune bolesti eksponencijalno rastu i mi smo otkrili da virusi i bakterije koje ubrizgavaju u telo zajedno sa ađuvantima, kreiraju nešto što se zove molekularna mimikrija što znači da telo vidi ove viruse i misli da su strana tela ali pronalazi delove ovog virusa koji se podudaraju sa delovima tela i imuni sistem ne vidi razliku između onoga što mu je rečeno i da odbaci i sebe. Zato kada krene protiv sebe, dolazi do autoimunih bolesti. Za ovo znamo kod hepatitis B vakcine, Gardasil vakcine, i vakcine protiv gripe, a onda nedvosmisleno nastavljamo da govorimo da su vakcine efikasno istražene i bezbedne.

Ni ovom prilikom Palevsky ne otkriva koje su studije dokazale molekularnu mimikriju kod navedenih cjepiva.

Kako je za Faktograf objasnila dr.sc. Vanda Juranić Lisnić, profesorica na Katedri za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i članica Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, molekularna mimikrija jest poznata u imunologiji.

“Patogeni s nama koevoluiraju dugi niz godina pa i ne čudi ako imamo neke slične gene: mi imamo u svom genomu virusne gene, a neki virusi imaju u svojem genomu gene koje su uzeli od nas. Imunosni sustav bi trebao biti nereaktivan na molekule koje se nalaze u našem tijelu, odnosno imunosne stanice koje reagiraju na naše tijelo u pravilu odumiru. No, ponekad se može dogoditi da proces koji bi trebao osigurati toleranciju ne djeluje skroz dobro i razvije se autoimuna bolest. To se može dogoditi i uslijed infekcije s nekim patogenom ukoliko taj patogen sadrži molekule koje su slične našim molekulama i dođe do nastanka autoimunog odgovora. Zapravo u situacijama u kojima je imuni sustav jako aktiviran (kao što je infekcija) postoji i opasnost da se razviju autoimune bolest, jasno ako osoba ima i neke genetske predispozicije”, kaže dr.sc. Juranić Lisnić.

“Sve to se uzima u obzir kod razvoja vakcina. Većina modernih vakcina koje se danas razvijaju su komponentne vakcine – sadrže samo jedan dio patogena, a taj djelić se pomno bira i pazi se i na sličnost sa našim prirodnim molekulama. S te strane, prirodna infekcija je puno opasnija od bilo koje vakcine – osim što izaziva bolest, u kontaktu ste sa većim brojem stranih tvari (antigena), a neki od njih mogu biti molekule slične našima. U vakcini kontrolirano unosite manju količinu i to onih molekula za koje smo sigurni da neće poticati molekularnu mimikriju”, nastavlja dr.sc. Juranić Lisnić, dodajući i da “apsolutno nije istina da se o tome ne govori niti da se to ne uzima u obzir”.

Za primjer upućuje na članak objavljen u časopisu Stanična i molekularna imunologija (dio grupacije Nature), u kojem se pojavljuje pojam “postmarketinško praćenje vakcina”.

“To je praćenje eventualnih nuspojava i problema nakon što je vakcina odobrena i koristi se. Po meni – postoje indicije, uzimaju se obzir, ali daleko je to od tvrdnji koje su navedene u videu. Mislim, gdje ćete boljeg dokaza od efikasnosti cijepljenja – toliko smo zaštićeni od svih zaraznih bolesti koje su tisućljećima desetkovale pučanstvo, da PRIMIJETIMO povećanje autoimunih bolesti od par postotaka”, kaže dr.sc. Juranić Lisnić.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.