Pojavom majmunskih boginja smjesta su se počele i širiti dezinformacije o toj bolesti – od toga da je to “bolest homoseksualaca” (1), da su majmunske boginje AIDS (2) ili da su, pak, majmunske boginje šindre (3). Dezinformacije tu ne prestaju.
“Majmunske boginje su samo najnovija dizajnirana distrakcija dok se kontrolirano rušenje ljudske civilizacije ubrzava. Majmunske boginje predstavljaju gotovo nula rizika za svijet. Medijska histerija oko ove teme samo je najnoviji pokušaj širenja straha i panike kako bi se proguralo – pogađate – neizbježno cjepivo protiv majmunskih boginja koje će biti nametnuto svima ako uspiju izazvati dovoljno panike. Svatko tko je dovoljno glup da padne na ovu posljednju histeriju “izbijanja” gluplji je od majmuna “.
Tako počinje članak (arhiviran ovdje) objavljen na portalu “Istinom protiv laži” u kojem se, između ostaloga, tvrdi i da korporativni mediji “(p)rikrivaju prljave seksualne navike i pretvaraju se da je analni odnos među više seksualnih partnera sasvim normalan, možda čak i poželjan”.
U drugom članku (arhiviran ovdje) na istom portalu naslovljenom “Ignorirajte izjave “epidemiološko-znanstvenih” korumpiranih fukara: Đikića, Kaića, Sriće, Capaka, Markotićke, Karin..,” navodi se tako da su majmunske boginje “laboratorijski virus”.
Faktograf je u više navrata utvrdio da rubni portal “Istinom protiv laži” širi dezinformacije (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Što su majmunske boginje?
Kao što je Faktograf već pisao, majmunske boginje su bolest uzrokovana virusom koji je sličan virusu velikih boginja. On spada u rod Orthopoxvirus te obitelj Poxviridae, u kojoj se nalaze i uzročnici velikih boginja te kravljih boginja.
Postoje dva različita soja virusa, onaj koji dolazi iz središnje Afrike (točnije, s područja Konga) te onaj zapadnoafrički, koji je manje zarazan i izaziva lakšu bolest.
Prirodni rezervoar virusa su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u zemljama centralne i zapadne Afrike. Majmunske boginje prelaze na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja putem sluznica ili oštećene kože čovjeka, a virus se može prenijeti i ugrizom ili ogrebotinom bolesne životinje. Za razliku od velikih boginja, bolest se ne širi tako efikasno među ljudima te je u slučaju oboljenja manja vjerojatnost smrtnog ishoda, što je ujedno i razlog zašto se ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv boginja.
Kako navodi HZJZ, s čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem, bliskim kontaktom i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju kod oboljeloga. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, iscrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji liči na osip koji se javlja kod vodenih kozica. Liječenje je simptomatsko te u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.
Povijest bolesti
Majmunske boginje su prvi put otkrivene 1958. godine, kada su se dogodila dva izbijanja bolesti nalik boginjama kod majmuna koji su čuvani za znanstvena istraživanja. Prvi je ljudski slučaj majmunskih boginja zabilježen 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo (CDC).
Ljudski slučajevi zaraze uglavnom se odnose na države u centralnoj i zapadnoj Africi. Tek je 2003. godine u SAD-u bila zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, a koji su se pak bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane.
Kako se navodi u studiji objavljenoj 2005. u znanstvenom časopisu Clinical Infectious Diseases, iskorjenjivanje majmunskih boginja nije moguće zbog životinjskog rezervoara, ali cijepljenje protiv velikih boginja može pozitivno utjecati na ishod zaraze.
Istraživači su 1960-ih dokazali da se majmuni mogu uspješno imunizirati protiv majmunskih boginja cijepljenjem protiv velikih boginja. Osim toga, ne samo da je u Africi uočen smanjen broj slučajeva majmunskih boginja među osobama koje su cijepljene, već su mnogi slučajevi bili izrazito blagi.
Zbog toga su iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) najavili kako se kreće u nabavku cjepiva protiv velikih boginja koje bi se dalo osobama koje su bile u kontaktu za zaraženima.
Svjetska zdravstvena organizacija, iz koje je nedavno priopćeno kako se ne vjeruje da je virus majmunskih boginja mutirao, očekuje još više slučajeva na globalnom nivou.
Cjepivo
Liječenje bolesti majmunskih boginja uglavnom se fokusira na olakšavanje simptoma, budući da trenutno ne postoji dokazana i sigurna metoda liječenja.
Što se cjepiva tiče, s obzirom na to da virus majmunskih boginja spada u rod Orthopoxvirus te obitelj Poxviridae, u istu skupinu i spada virus vakcinije koji se koristio u svrhu cijepljenja protiv velikih boginja. Kako se navodi na stanicama Pliva zdravlje, cjepivo u kojem je korišten ovaj uzročnik davalo je unakrsnu zaštitu i od majmunskih boginja, no kako se ono više ne koristi (budući da je bolest iskorijenjena na svjetskoj razini), ponovno raste rizik od zaraze majmunskim boginjama.
WHO navodi da dostupni podaci pokazuju kako cjepivo protiv velikih boginja može pružiti zaštitu od zaraze majmunskim boginjama s oko 85% učinkovitosti. Problem je što se cjepivo prestalo primjenjivati nakon što su velike boginje iskorijenjene. Cjepivo se još uvijek može dati zaraženoj osobi – unutar četiri dana od izlaganja bolesti kako bi se zaustavio razvoj simptoma, a ako se s cjepivom čeka 4-14 dana nakon izlaganja, opterećenje simptomima će biti manje, ali se u tom slučaju razbolijevanje neće moći spriječiti u potpunosti.
Trenutno, kako ističe WHO, originalno cjepivo (ono prve generacije) protiv velikih boginja nije više dostupno. Neki zdravstveni radnici možda su primili recentnije cjepivo protiv velikih boginja s ciljem zaštite na radnom mjestu (laboratorij, ako rade u izloženim područjima).
U Europskoj uniji dostupno je jedno cjepivo za majmunske boginje (Politico). To je cjepivo Jynneos (naziva se još ili Imvamune ili Imvanex). Proizvođač je danski Bavarian Nordic koji za cjepivo koristi živi virus velikih boginja koji se ne može replicirati u tijelu ili izazvati infekciju, ali svejedno može aktivirati imunosni sustav da se obrani od velikih boginja i majmunskih boginja (Time).
EMA ističe da je cjepivo odobreno pod “iznimnim okolnostima”, budući da se radi o cjepivu za rijetku bolest i stoga nije bilo moguće dobiti potpune informacije. Jynneos cjepivo prima se u dvije doze s razmakom od četiri tjedna. Najčešće nuspojave su bol, oticanje i crvenilo na mjestu uboda, kao i svrbež, bol u mišićima, glavobolja i umor. Prema CDC-u cjepivo se primjenjuje samo kod odraslih osoba.
U 2019. godini je u Sjedinjenim Američkim Državama za uporabu odobreno isto cjepivo (FDA). U SAD-u tehnički postoji još jedno cjepivo protiv majmunskih boginja i zove se ACAM2000 koje je FDA odobrio 2019. godine i koje je napravljeno za borbu s velikim boginjama (BuzzFeedNews).
Međutim, koristi se uglavnom Jynneos cjepivo, budući da je povezano s manjim brojem nuspojava nego ACAM2000 te se smatra sigurnim za imunokompromitirane osobe. CDC na svojim stranicama navodi još jedno cjepivo – APSV (Aventis Pasteur Smallpox Vaccine). Međutim, ono je još u fazi kliničkih ispitivanja i evaluacije te nije licencirano za primjenu u općoj populaciji (eng. investigational vaccine).
Jedna od strategija borbe s virusom jest “prstenasto cijepljenje” (eng. ring vaccination), što znači da se cijepe svi kontakti zaraženih osoba, kao i one koji su bili u bliskom kontaktu s tim kontaktima. Tako se cijepe svi koji su mogli biti u kontaktu s virusom i sprječava se njegovo daljnje širenje. Korištenjem ove metode uspješno su u drugoj polovici 20. stoljeća iskorijenjene velike boginje.
Za majmunske boginje nema lijeka, ali se u hitnim slučajevima mogu koristiti tri pripravka – cidofovir, ST-246 i vakcinija imunoglobulin (FDA).
Pliva zdravlje dalje piše da se nekoliko antivirusnih spojeva pokazalo vrlo obećavajućim u liječenju ove zarazne bolesti. Jedan od glavnih kandidata jest cidofovir koji je registriran u liječenju citomegalovirusne bolesti, ali se koristio i za određene bolesti uzrokovane poksvirusima. S obzirom na potencijalne štetne učinke cidofovira za funkciju bubrega, u terapiji se nerijetko koristi i brincidofovir (CMX-001) koji se (između ostalog) može primijeniti i oralnim putem.
EMA je 2018. godine za liječenje majmunskih boginja odobrila antivirusni lijek TPOXX (tecovirimat). Lijek je odobren u Europi, ali ne Sjedinjenim Američkim Državama. EMA na svojim stranicama dalje navodi zašto je tecovirimat odobren za uporabu. S obzirom na to da majmunske i kravlje boginje mogu imati fatalne posljedice (iako rijetko), da su velike boginje izuzetno opasna bolest (iako iskorijenjena) te da nema lijeka za ove bolesti, EMA je procijenila da su dobrobiti koje tecovirimat ima nadmašuju rizike te da lijek može biti autoriziran za primjenu u EU.
Potrebno je i napomenuti da Svjetska zdravstvena organizacija ne zagovara cijepljenje opće populacije. Andy Seale, savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kazao je da bi cijepljenje trebalo razmotriti za države gdje su majmunske boginje endemska bolest, poput zapadne i centralne Afrike (CNN).
Politico prenosi da je Sylvie Briand, direktorica pripravnosti i prevencije za epidemije i pandemiju u WHO-u, kazala da je potrebno “usvojiti strategije bazirane na riziku”. “Nemojmo raditi od muhe slona. Potrebno je primijeniti mjere koje su razmjerne razini rizika”, dodala je Briand (BBC).
Kao razumna mjera predstavlja se cijepljenje visokorizičnih osoba nakon bliskog kontakta s oboljelim, kao i zdravstvenih radnika koji su u doticaju s virusom. Nema potrebe za potpunom imunizacijom pučanstva.
