Sve se spojilo u jednu ogromnu teoriju zavjere.
Koronavirus ne postoji ili ako postoji, uopće nije tako opasan. Stvoren je uz pomoć 5G tehnologije, kako bi čitava globalna populacija pristala na prisilno cijepljenje. Putem cjepiva ugradit će nam zloćudne mikročipove.
Iza svega stoji Bill Gates, osnivač Microsofta, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu i šef zaklade koja obilato potiče projekte procjepljivanja u slabije razvijenim zemljama.
Nakon ugradnje čipova slijedi kontrola stanovništva, što uključuje i kontroliranu depopulaciju. Mračne globalne elite konačno će skrojiti svijet po vlastitoj mjeri, a svi mi ostali bit ćemo njihovi robovi. Ako im ne budemo korisni, jednostavno će nas eliminirati.
Opisani narativ činjenično je sasvim netočan, ali svejedno privlači sve veću pozornost među korisnicima društvenih mreža.
Priča postaje popularna, iako čak i nije naročito originalna. Dezinformacije o Billu Gatesu, tehnologiji 5G mreža, mikročipiranju i zlokobnim elitama koje u sjeni kroje svjetski poredak cirkulirale su po opskurnim blogovima, rubnim medijima, internetskim forumima i društvenim mrežama i prije pandemije koronavirusa, u nekim slučajevima već godinama.
Međutim, globalna kriza uzrokovana Covidom-19 pokazala se kao izrazito plodno tlo za širenje dezinformacija i zavjera.
Virtualne laži i stvarne posljedice
Svaka od pojedinačnih teorija urote imala je svoje pobornike i promicatelje i u svijetu prije korone. Ali tek nakon što je iznenadna javnozdravstvena ugroza zaustavila skoro čitav svijet, zatočivši u domovima milijune ljudi spojenih na internet i ujedinjenih u potrebi da shvate što se oko njih događa, teoretičare zavjere i propagandiste ujedinio je zajednički narativ.
Zajedno su postali glasniji, jači, masovniji. Dezinformacije koje plasiraju po ostvarenom dosegu se mogu mjeriti s onim koji ostvaruju profesionalni mediji. Infodemiju su najbolje iskoristili antivakseri, protivnici cijepljenja koji umreženim djelovanjem na internetu šire krug pobornika činjenično neutemeljenih narativa o štetnosti cjepiva.
Prve posljedice su već vidljive u svijetu oko nas.
Na zagrebačkim ulicama pojavljuju se grafiti koji promoviraju antivaksersku ideologiju i opasnu teoriju zavjere rastuće QAnon internetske zajednice. U strahu od 5G mreže uništava se telekomunikacijska oprema na javnim površinama. Prosvjedi u Zagrebu i Rijeci, tendenciozno nazvani “Festivalom slobode”, okupili su tisuće ljudi koji ne vjeruju u koronu, ali vjeruju teorijama zavjere koje na Faktografu redovito razotkrivamo kao činjenično netočne.
Međutim, najopasnije posljedice tek stižu.
Na društvenim mrežama svaki dan sve više ljudi obznanjuje da se neće cijepiti protiv Covida-19, jednom kad cjepivo bude dostupno. Odbijanje cjepiva će, naravno, savjetovati i članovima svojih obitelji.
U istraživanju javnog mnijenja čiji su rezultati objavljeni u svibnju 2020. godine, više od 41 posto hrvatskih ispitanika reklo je da se neće cijepiti protiv Covida-19. Anketa iz lipnja 2020. pokazuje da ukupno 52 posto ispitanih građana vjeruje u neku od raširenih teorija zavjere vezanih za pandemiju novog koronavirusa.
S druge strane debate su znanstvenici posvećeni istraživanju novog koronavirusa SARS-CoV-2 i posljedične mu bolesti Covid-19. Oni pak smatraju da je otkriće cjepiva najbolja šansa za povratak normalnom životu, kao i za spašavanje života osoba ugroženih Covidom-19.
Kako smo došli do toga da nezanemariv udio populacije u javnoj raspravi od egzistencijalne važnosti radije vjeruje internetskim teoretičarima zavjere nego liječnicima, znanstvenicima i novinarima? Što se može napraviti da se taj problem riješi? Na ta ćemo pitanja pokušati odgovoriti u ovom tekstu. Da bismo došli do odgovora, najprije je nužno proniknuti u antivaksersku ideologiju i osvrnuti se na povijesni razvoj pokreta dogmatskih protivnika cijepljenja.
Korijeni antivakserske ideologije
Protivnici cijepljenja, kolokvijalno zvani antivakserima, postoje jednako dugo koliko i cjepiva. Kad koristimo termin antivakseri, govorimo o ljudima koji namjerno šire zloćudne dezinformacije o cjepivima i pokušavaju manipulirati javnim diskursom, često s nakanom da se time okoriste.
Online časopis Coda u veljači 2020. objavio je opsežnu priču o historijskom razvoju antivakserskog pokreta. Poviješću antivakserstva bavili smo se ranije i na Faktografu.
Organizirani se antivakserski pokret počeo formirati čim se 1796. proširila vijest da je engleski doktor Edward Jenner razvio cjepivo protiv velikih boginja.
Termin vakcinacija dolazi od latinskog vacca, što znači krava. Dr. Jenner koristio se kravljim bio-materijalom u izradi cjepiva. Svoje pacijente je imunizirao na velike boginje izlažući ih “kravljim boginjama” – sličnoj, ali puno manje opasnoj bolesti koja se učestalo pojavljuje kod krava i uglavnom izaziva tek blagu infekciju.
Hajku protiv cjepiva, a često i protiv Jennera osobno, tih je ranih godina u Britaniji uglavnom vodilo svećenstvo, uz obrazloženje kako su cjepiva agenti Sotone, protivna volji božanstva u čije ime progovaraju. Podršku i legitimitet u tome su im davali i pojedini liječnici, tvrdoglavo odbijajući prihvatiti korisnost vakcinacije.
Otpor tehnološkom napretku i inovacijama imanentan je ljudskoj povijesti. Kao što danas neki strahuju od 5G mreže, tako je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bio raširen strah od električne energije i drugih novotarija. U tzv. zapadnom svijetu danas malo tko može zamisliti život bez struje. Istovremeno, antivakserska ideologija već 200 godina ne samo da opstaje, nego i jača.
Sve se vrti oko novca
Sredinom 19. stoljeća u Britaniji su osnovane prve antivakserske organizacije. Antivakserska ideologija iz Britanije se zatim proširila na Sjedinjene Američke Države.
U SAD-u su protivnici cijepljenja dobili i prvu pravu činjeničnu osnovu za svoje strahove, zaslugom farmaceutske kompanije Cutter Laboratories koja je 1955. godine na tržište greškom pustila kvarno cjepivo protiv dječje paralize. Zbog njihovog je nemara 40.000 osoba nepotrebno zaraženo poliovirusom.
Ovaj incident nije samo proširio nepovjerenje prema cjepivima, nego i pogurnuo brojne farmaceutske kompanije prema odluci da odustanu od razvoja i distribucije cjepiva. Suočeni s mogućnošću sudskih tužbi koje donose reputacijsku i financijsku štetu, farmaceuti su počeli dizati ruke od vakcina, čija je proizvodnja ionako skuplja i manje profitabilna od trivijalnijih lijekova namijenjenih širokoj i učestaloj potrošnji.
Slučaj najpoznatijeg antivaksera današnjice, britanskog prevaranta Andrewa Wakefielda, pokazuje da su strahovi farmaceutske industrije bili opravdani. Wakefield je 1998. u medicinskom časopisu The Lancet objavio znanstveni rad u kojem je tvrdio da koktel cjepiva MMR (protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) kod djece uzrokuje autizam.
Ubrzo se pokazalo da je Wakefield lagao. Namjerno je falsificirao nalaze znanstvenog rada jer su ga financirali odvjetnici kojima je trebao argument za tužbu protiv proizvođača cjepiva. Wakefieldov diskreditirani rad na sudu im je trebao osigurati milijunsku odštetu.
Zbog nemoralnog ponašanja Wakefield je ostao bez medicinske dozvole; u Britaniji mu je zabranjeno da prakticira medicinu i predstavlja se kao liječnik. Preselio se stoga u SAD i karijeru nastavio kao propagandist, autor pamfleta i “dokumentarca” kojima nastavlja uvjeravati javnost u nepostojeću povezanost cjepiva i autizma.
Wakefieldovi motivi od starta su bili financijske prirode. Istraživački novinar Brian Deer, koji je prvi razotkrio Wakefieldovu prevaru, pronašao je dokaze da je Wakefield temeljem svoje lažirane studije namjeravao osnovati vlastitu farmaceutsku kompaniju, kojoj je predviđao brzo bogaćenje. U poslovnom planu je naveo da očekuje više desetaka milijuna funti prihoda u prve tri godine poslovanja.
Kad mu je izvorni plan propao, Wakefield se prilagodio novim okolnostima. Počeo je po svijetu promovirati antivaksersku ideologiju o štetnosti cjepiva, predstavljajući se žrtvom medicinskog establishmenta. Napravio je prilično uspješnu karijeru: u SAD-u je pronašao bogate sponzore, napustio je suprugu zbog australske manekenke Elle Macpherson, a podržava ga i predsjednik SAD-a Donald Trump, jedan od utjecajnijih svjetskih širitelja dezinformacija i teorija zavjere.
Tržište od 58 milijuna ljudi
Oko Wakefielda je stvorena globalna antivakserska mreža, čiji krak djeluje i u Hrvatskoj. Lokalni antivakserski aktivisti 2019. godine organizirali su Wakefieldovo gostovanje u Splitu.
Umrežavanje antivaksera u Europi i SAD-u facilitirale su društvene mreže. Prema recentnom izvještaju Centra za suprotstavljanje digitalnoj mržnji, antivakserski pokret broji 58 milijuna pratitelja i podržavatelja. Procijenjeno je da big tech kompanije od antivakserske industrije uprihoduju oko milijardu dolara godišnje. Istraživanje britanskog The Guardiana još je u veljači 2019. pokazalo da big tech platforme uvelike doprinose širenju antivakserske propagande.
Digitalne platforme u pandemiji Covida-19 su ipak osvijestile opasnost koja prijeti od negiranja medicinskih spoznaja. U listopadu 2020. Facebook je odlučio da neće više prihvaćati antivakserske oglase, a YouTube je najavio da će uklanjati video sadržaj koji sadrži dezinformacije o cjepivima.
Osim na monetizaciji viralnog digitalnog sadržaja, antivakserska industrija zarađuje i na prodaji dodataka prehrani koje vole predstavljati kao čudotvorne lijekove, prirodnije i superiornije nego dostignuća konvencionalne, znanstveno utemeljene medicine.
Takvi “trgovci zmijskim uljem” posluju i u Hrvatskoj; Faktograf je nedavno izvještavao o slučaju antivakserske prevarantice Jadranke Vrhovec, koja je na prodaji suplemenata izgradila milijunski biznis. Glavni kanal komunikacije s mušterijama joj je Facebook, putem kojeg promiče svoje proizvode kao lijekove za sve zamislive bolesti – od autizma do ebole.
> Jadranka Vrhovec: Nisam antivakserska prevarantica
Tako to rade antivakseri
Glavne alatke antivakserske industrije su propaganda i mržnja.
Propagandu koriste da bi promovirali svoju ideologiju na društvenim mrežama. S obzirom da ne postoje znanstvene činjenice koje bi govorile u prilog njihovim uvjerenjima, antivakseri u javni prostor plasiraju dezinformacije i manipulacije.
Odavno je poznato da dezinformacije imaju najviše uspjeha ako apeliraju ne na razum, već na emocije. Antivakseri su ovu lekciju dobro usvojili. Njihove poruke imaju širok odjek jer apeliraju na ljubav koju roditelji osjećaju prema svojoj djeci, tj. na roditeljski strah od ugroze dječjeg zdravlja.
Narativ antivakserskog pokreta klasična je populistička priča o sukobu naroda i elite. Predstavljaju se kao žrtve farmaceutske industrije i korumpiranih elita, kao “mali ljudi” koji se samo bore za zdravlje svoje i tuđe djece. David protiv Golijata.
Ljude koji im se suprotstavljaju ukazujući na znanstvene činjenice i na društvenu štetu koju uzrokuje širenje lažnih informacija o cjepivima, antivakseri etiketiraju kao izdajnike i plaćenike. Protiv njih vode hajku na društvenim mrežama, pozivajući svoje pratitelje da ih uznemiravaju i prijete im.
S obzirom da se redakcija Faktografa dosljedno suprotstavlja antivakserskoj propagandi, njihovo smo huškanje i sami iskusili. Novinarke Faktografa putem internetskih kanala komunikacije zbog svog rada primaju svakodnevne uvrede i redovite prijetnje smrću i fizičkim nasiljem. O pritiscima i prijetnjama antivakserskog pokreta još 2017. je javno govorila i tadašnja predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo Ines Strenja Linić. Isti obrazac ponašanja zabilježen je i u drugim državama (NBC, The Guardian, Stat, NPR).
Narušeno povjerenje
Organizirano djelovanje antivakserskog pokreta u Hrvatskoj zahuktalo se nakon prošle pandemije, tj. nakon širenja svinjske gripe 2009. godine.
Širenje ove bolesti u medijima je bilo vrlo intenzivno praćeno, često uz iznošenje katastrofičnih prognoza. Interes medija i javnosti privukla je činjenica da se radilo o pandemiji gripe soja H1N1. Isti soj gripe već je poharao svijet sto godina ranije, usmrtivši desetke milijuna ljudi. Tada se bolest kolokvijalno nazivala “španjolskom gripom”, iako se zapravo ne zna odakle je točno potekla.
Svinjska gripa iz 2009. po razini zaraznosti i broju žrtava nije se, međutim, pokazala znatno opasnijom od obične sezonske gripe. Procjenjuje se da je u svijetu zarazila između 700 milijuna i 1,4 milijarde ljudi te usmrtila 150 do 575 tisuća osoba.
Pandemija svinjske gripe je, međutim, vrlo uspješno narušila povjerenje javnosti u medije (zbog intenzivnog izvještavanja o bolesti koja se pokazala relativno blagom), ali i u zdravstvene institucije. Britanska istraga razotkrila je korupcijski skandal u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pokazavši da su znanstvenici koji su zagovarali opskrbu cjepivom protiv gripe H1N1 ujedno bili na plaći farmaceutskih firmi koje su proizvele predmetna cjepiva. Cjepivo koje su promovirali pokazalo se kao neučinkovito i štetno.
Istovremeno se hrvatska javnost prvi put upoznala sa Srećkom Sladoljevom, danas najistaknutijom figurom domaćeg antivakserskog pokreta. Sladoljev je tada kao zviždač, zaposlenik Imunološkog zavoda, javno istupio protiv netransparentnog postupka nabave cjepiva. Sladoljevu je zbog građanske hrabrosti i aktivizma prije deset godina uručena i nagrada udruge Gong, izdavača portala Faktograf.
Potaknuti alarmizmom oko pandemije svinjske gripe, protivnici cijepljenja počeli su se umrežavati. Najprije su pokušali preuzeti Hrvatsku udrugu za promicanje prava pacijenata (HUZPPP), u sklopu koje su 2013. pokrenuli inicijativu “Cijepljenje – pravo izbora”. Pokušaj preuzimanja bio je neuspješan; 2017. izbačeni su iz HUZPPP-a koji je i javno osudio širenje dezinformacija o cjepivima.
Hrvatski antivakseri zatim su osnovali vlastitu udrugu. Nazvali su je Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA).
Antivakserska propaganda
Glavnina aktivnosti udruge HURA su propagandne. Članovi ove udruge u javnost plasiraju dezinformacije putem Facebook stranica “Cijepljenje – pravo izbora” i “Roditelj odlučuje” i rubnog portala Dokumentarac.com, osnovanog nedugo nakon početka pandemije Covida-19.
Za svoje ciljeve kooptiraju i različite građanske inicijative, poput “Inicijative roditelja 0-24”, oformljene s ciljem da se roditeljima djece hospitalizirane tijekom pandemije omogući da provode s njima vrijeme u bolnici.
Aktivni su i u političkoj areni, ponajprije kroz bivšu parlamentarnu stranku Živi zid i njene odcijepljene frakcije, stranke Slobodna Hrvatska i Stranka Ivana Pernara. Alma Demirović, predsjednica HURA-e, na parlamentarnim se izborima 2020. neuspješno kandidirala na nezavisnoj listi bivšeg saborskog zastupnika Marina Škibole (koji je u Sabor na izborima 2016. također ušao sa Živim zidom).
Organizirali su i prosvjede protiv epidemioloških mjera suzbijanja Covida-19, pod nazivom “Festival slobode”. Na prosvjedu u Zagrebu okupilo se više tisuća, a u Rijeci više stotina ljudi. U javnost su s ovih prosvjeda upućene dezinformirajuće poruke o cijepljenju i pandemiji Covida-19.
Politizacija antivakserskog narativa
Antivakserska ideologija u Hrvatskoj u svojim počecima nije bila vezana ni uz jednu političku opciju, što joj je olakšalo proboj u mainstream. Javni televizijski servis HRT još 2012. emitirao je dokumentarni serijal “Susreti s autizmom: Prava istina”, koji vrvi činjeničnim netočnostima o cjepivima i otvara javni prostor viđenijim protivnicima cijepljenja, poput dr. Lidije Gajski.
Pandemija koronavirusa je, međutim, politizirala antivakserski narativ.
Dr. Gajski nedavno se pojavila u javnosti u društvu saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto, koja propagira ekstremno desne nacionalističke stavove. U tom javnom istupu (nazvanom press konferencijom iako su sudionici odbili odgovarati na pitanja novinara) dr. Gajski iznijela je svojevrsni proglas, formuliran kroz deset pitanja za javnost, u kojem je izrekla veći broj manipulativnih i dezinformirajućih tvrdnji.
Svrha ovog istupa bila je najaviti tada predstojeći zagrebački “Festival slobode” i pozvati građane da se odazovu prosvjedu.
Razmatranje njihovog shvaćanja pojma “slobode” otvara važne uvide u svjetonazorske pozicije članova antivakserskog pokreta koji su “Festival” organizirali i na njemu govorili.
Na “Festivalu slobode” propagirana je, naime, sloboda pojedinca da se ponaša kako god želi, čak i ako svojim ponašanjem ugrožava tuđe zdravlje. Pojedinac je slobodan, uvjeravali su javnost govornici na “Festivalu”, samo ako slobodno može odlučiti hoće li ili neće prihvatiti činjeničnu stvarnost i znanstveni konsenzus.
Ideja da je činjenice ne samo dozvoljeno, nego i poželjno ignorirati u svrhu ostvarivanja političkih ciljeva historijski je dosljedno totalitaristička: na takvom razmišljanju podjednako su bili utemeljeni i fašizam/nacizam, i staljinizam.
Indikativno je stoga da su “Festival slobode” došli podržati pojedini (ali ipak malobrojni) zastupnici koji javno progovaraju iz pozicije krajnje desnice. Uz Karolinu Vidović Krišto, na Trgu bana Jelačića bili su i njeni kolege iz saborskog kluba Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović i Stipo Mlinarić, a podršku “Festivalu” pružio je i zastupnik Mosta Marin Miletić.
Krajnja desnica, ruski propagandisti i vjerski fundamentalisti
Antivakserska priča prirodno se uklopila u širi politički narativ krajnje desnice.
Taj fenomen nije primjetan samo u Hrvatskoj. Protivnici cijepljenja svoje političke šampione i na globalnoj razini uglavnom pronalaze među pripadnicima krajnje populističke desnice, naviknute na eksploatiranje dezinformacija u političke svrhe (Politico, Mother Jones).
Podršku širenju dezinformacija o cjepivima istovremeno im pružaju i inozemne propagandne ispostave čiji je cilj izazvati polarizaciju u demokratskim društvima.
Ruski internetski propagandisti na engleskom govornom području to rade već godinama, a u međuvremenu je isti trend stigao i do Hrvatske. Portal Logicno.com, koji primarno objavljuje upravo rusku propagandu, tijekom pandemije Covida-19 prometnuo se u vodeće glasilo antivakserskog pokreta. Njihov suradnik Velimir Ponoš bio je među organizatorima i govornicima na zagrebačkom “Festivalu slobode”.
Kao i u začetku antivakserskog pokreta prije dva stoljeća, protivnike cijepljenja i danas podržavaju religijski fundamentalisti. Jedan američki propovjednik tako je Billa Gatesa proglasio biblijskim antikristom, u videu koji je pogledalo oko 2 milijuna ljudi. Isto mišljenje o Gatesu sa svojim pratiteljima na Facebooku podijelio je i vodeći hrvatski antivakser Srećko Sladoljev. Istraživački portal Bellingcat nedavno je objavio analizu dezinformacija o cjepivima koje se šire unutar vjerskih zajednica.
Sve nabrojano bilo je više nego dovoljno da istraživačka organizacija koja surađuje s američkim FBI-jem još prije pandemije Covida-19 upozori da antivakserski pokret predstavlja ozbiljnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Europski lideri javno izražavaju zabrinutost da bi antivakserski pokret mogao dugoročno sabotirati suzbijanje virusa SARS-CoV-2.
Craig Silverman, novinar američkog BuzzFeeda koji slovi kao jedan od vodećih svjetskih autoriteta za temu internetskih dezinformacija, u svibnju 2020. objavio je tekst alarmantnog naslova: “Informacijska apokalipsa je već ovdje, i stvarnost je na gubitničkoj strani”. Silverman zaključuje da će pronalazak cjepiva protiv Covida-19 “vrlo vjerojatno otvoriti novu frontu u informacijskim ratovima – frontu za koju zdravstvene institucije, društvene mreže i javnost nisu spremni”.
I što sad?
Problem s kojim smo suočeni opasan je i krupan, ali ne i nerješiv. Za njegovo će rješavanje, međutim, biti potreban izuzetan angažman javnih institucija, prvenstveno zdravstvenih i obrazovnih.
Ako želimo da stvarnost iz informacijskih ratova ne izađe poražena, obrazovni sustav morat će se početi ozbiljnije baviti medijskom pismenošću. U svijetu u kojem gotovo svi imaju neprestan pristup internetu, građane je nužno poučiti kako raspoznavati kvalitetne od malicioznih izvora informacija. Medijska pismenost mogla bi se npr. uvrstiti u školski kurikulum ili promovirati putem edukativnih sadržaja na javnoj televiziji i interaktivnim web stranicama.
Zdravstveni sustav također mora intenzivno raditi na edukaciji o cjepivima i njihovim nuspojavama. Web stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo sadrže veliku količinu korisnih informacija (poput npr. redovitih izvješća o nuspojavama cjepiva), ali te je informacije prosječnom korisniku interneta teško pronaći.
Analiza portala Netokracija u listopadu 2019. je pokazala da HZJZ zapravo olakšava posao antivakserima time što ne optimizira svoj sadržaj za internetsko pretraživanje. Informacije o cjepivima dostupne na relevantnim izvorima su, zaključeno je u analizi Netokracije, “teško dostupne, sadržajno teško razumljive i razasute”.
Isti problem prisutan je i u zemljama van Hrvatske. Časopis Science stoga preporučuje zdravstvenim institucijama da promijene način komuniciranja vezano za cjepiva, tj. da građane pokušaju informirati jednostavnim jezikom, koristeći prokušane pripovjedačke tehnike (npr. putem atraktivnih video zapisa ili memeova na društvenim mrežama). No od digitalne komunikacije još je važniji, piše Science, direktni kontakt s ljudima.
Važnost građenja povjerenja u direktnom kontaktu s ljudima naglašava i dr. Heidi Larson, britanska antropologinja koja u sklopu UN-ove radne grupe radi na suzbijanju dezinformacija o cjepivima. Dr. Larson je provela zadnjih 20 godina istražujući okolnosti u kojima ljudi razvijaju skepsu prema cjepivima, o čemu je napisala i knjigu.
Došla je do zaključka da većina ljudi koji pokazuju otpor prema cjepivima nisu zadrti protivnici znanosti i medicine, već ih u otpor gura činjenica da teško pronalaze odgovore na važna pitanja.
U razgovoru za The New York Times dr. Larson stoga među ostalim savjetuje izbjegavanje olakog razbacivanja terminom antivakseri. Tu je etiketu uputno koristiti na način na koji smo je pokušali koristiti u ovom tekstu – tako da označava maliciozne pojedince koji antivaksersku propagandu šire s razlogom i predumišljajem, računajući da će si time osigurati materijalnu korist.
Većina ljudi koji izražavaju skepsu prema cjepivima nisu antivakseri – samo su pogrešno informirani, tj. obmanuti propagandom glasnih, agresivnih i dobro organiziranih te međunarodno umreženih antivakserskih grupacija. Ljude obmanute propagandom potrebno je ravnopravno uključiti u javnu raspravu i pružiti im činjenično utemeljene i jasne odgovore na pitanja koja ih muče.
Radi se o problemu za koji nema brzih i jednostavnih rješenja. Edukacija kroz otvorenu, direktnu i jasnu komunikaciju s ljudima još uvijek je najbolji način suprotstavljanja toksičnoj propagandi.
