Seoski liječnik iz židovske ortodoksne zajednice Kiryas Joel i jedan od glavnih propagatora hidroksiklorokina u liječenju Covida-19, 46-godišnji Vladimir Zelenko, imao je senzacionalan nastup pred izuzetno naklonjenom sudskom komisijom sastavljenom od rabina. Sve je naravno zabilježeno kamerama i pretvoreno u snimke koje se naveliko dijele na društvenim mrežama, pa i s hrvatskim titlovima.
Zelenko je američki liječnik ukrajinskog porijekla. Javnosti je prije trenutne pandemije bio potpuno nepoznat, ali stekao je virtualnu sljedbu zahvaljujući pseudoznanstvenim tvrdnjama o Covidu-19 koje je objavljivao na društvenim mrežama, a u kojima je tvrdio da je razvio protokol za uspješno liječenje bolesti koju uzrokuje koronavirus SARS-CoV-2.
Saslušanje pred komisijom židovskih rabina je Zelenku omogućilo da u javnost uputi niz bombastičnih, neprovjerljivih i/ili netočnih tvrdnji bez ikakvog zdravorazumskog propitivanja ili traženja dokaza, kako vezano za učinkovitost tzv. “Zelenkovog protokola”, tako i za “otrovnost i ubojitost vakcine”, koju je neprestano apostrofirao tijekom izlaganja.
Zelenko tvrdi da je uz pomoć liječnika koje je obučio za primjenu koktela protiv Covida izliječio “na milijune pacijenata”. Rabini su to ne samo nekritički prihvatili, već i poticali. Pohvalili su ga na spašavanju “nebrojenih života” i zahvalili mu se jer su i sami, kažu, izliječeni njegovim protokolom.
Sâm Zelenko je istakao da mu je i bivši predsjednik SAD-a Donald Trump bio pacijent. I to je uzeto zdravo za gotovo, mada ova tvrdnja nameće par jednostavnih pitanja.
Vjera na testu
Za početak, bivšem predsjedniku SAD-a nije pomogla preventivna terapija kombinacijom lijekova iz Zelenkovog protokola, koji se sastoji od suplementa cink-sulfata, antibiotika azitromicina i antimalarijskog lijeka hidroksiklorokina.
Kada je Trump obolio od Covida, nije liječen ni hidroksiklorokinom, niti azitromicinom. Nije zabilježeno ni da je Trump liječen ivermektinom, drugim lijekom kojeg su promicali i Trump i Zelenko. Nije se čak liječio ni plazmom ljudi koji su preboljeli Covid, terapijom koja je za razliku od prije nabrojanih doista skupa, a također ju je hvalio kao čudotvorni lijek (ali zasad još uvijek nema dokaza da pomaže).
Jedini pripravak iz Zelenkovog protokola koji je Trump primio, uz vitamine i druge lijekove, bio je mineral – cink. Njegova uloga u imunitetu i borbi protiv nekih virusa je dobro poznata (NIH), a u trenutku kada je predsjednik SAD-a obolio, objavljena su istraživanja koja su u vezu dovodila niske razine cinka i teži oblik Covida [1, 2].
Trump je, nadalje, liječen remdesivirom, protiv kojega Zelenko istupa u svom izlaganju. Predstavlja ga kao skupocjeni lijek nametnut zahvaljujući zavjeri političara i farmaceuta. Nju, pak, bez imalo dokaza opisuje ovako zamišljenom prijetnjom farmaceuta X političaru Y:
Evo ti 500 milijuna dolara na računu kojemu se ne može ući u trag. Poslušaj nas, a ako nećeš pobit ćemo ti obitelj.
Za izvanredne tvrdnje kažu da traže izvanredne dokaze, no oni nisu jača Zelenkova strana.
Zelenkova studija, jedna u nizu nedovoljno jakih
Od ranog proljeća 2020. godine traje Zelenkova propaganda o izvanrednim uspjesima njegove terapije. U međuvremenu je imao i posla s tužiteljima u državi New York zbog tvrdnje da je američka regulatorna agencija FDA odobrila njegovu terapiju, što je kasnije pravdao omaškom. Na YouTubeu je sustavno objavljivao svoja izlaganja o stotinama pacijenata koje je navodno liječio u ranoj fazi bolesti koktelom medikamenata. Priča se dodatno zaoštrava kada Trump objavljuje da se preventivno liječi kombinacijom koja nalikuje na Zelenkovu, a jednostavnog seoskog liječnika (kako se Zelenko predstavio New York Timesu) počinju ugošćavati Trumpovi suradnici i predsjedniku naklonjeni mediji.
To dovodi do reakcije civilnih vlasti u selu za čije se mještane smatra da ih liječi Zelenko, zahvaljujući seriji njegovih videa na YouTubeu pa on napušta sredinu u kojoj je dva desetljeća obavljao privatnu liječničku praksu.
Znanstvena studija o Zelenkovom protokolu objavljena je mjesecima nakon toga, krajem 2020. godine u časopisu International Journal of Antimicrobial Agents (IJAA) i ne spada u studije visoke kvalitete. Zelenko je objavio retrospektivnu studiju relativno malenog broja slučajeva. Takva se studija učinkovitosti lijeka po kvaliteti veoma razlikuje od, primjerice, randomiziranih dvostruko zaslijepljenih studija, a to priznaje i sam autor u poglavlju 4 (Diskusija).
Časopis IJAA također se u pandemiji našao se pod povećalom, i to zbog hiperprodukcije radova na temu hidroksiklorokina. To se može zahvaliti najvažnijem promotoru hidroksiklorokina (i azitromicina) u borbi protiv Covida, Didieru Raoultu. Radi se o jednom od najcitiranijih i najobjavljivanijih mikrobiologa današnjice, danas umirovljenom liječniku i čelniku – barem još neko vrijeme – Instituta za zarazne bolesti Sveučilišne bolnice Marseille. Urednički kolegij IJAA, naime, čine njegovi podređeni s Instituta.
Brzina kojom su izbacivali radove na ovu temu uspoređena je s praksama predatorskih znanstvenih časopisa. I sam nakladnik Elsevier te Međunarodno društvo za antimikrobnu kemoterapiju (ISAC), svojevremeno su se ogradili od niske razine dokaza u ranom i vrlo utjecajnom radu Raoulta i njegovih suradnika o uspjesima u liječenju Covida hidroksiklorokinom. Kada je Raoult upitan za skepsu koju izaziva masovnim objavljivanjem, uspoređuje se s Mozartom i dodaje da je osim 150 supotpisanih radova godišnje paralelno objavio i deset knjiga.
U međuvremenu druge studije ne idu u prilog hidroksiklorokinu ni u prevenciji, niti u liječenju Covida, čak ni blagog oblika (NIH). U prvom redu to su velike studije Solidarity i Recovery.
“Hidroksiklorokin ne smanjuje smrtnost od COVID-19 i vjerojatno ne smanjuje broj ljudi kojima je potrebna mehanička ventilacija. Hidroksiklorokin je izazvao više neželjenih učinaka nego placebo, iako se nije činilo da povećava broj ozbiljnih neželjenih učinaka. Smatramo da ne bi trebalo započeti nove studije hidroksiklorokina za liječenje COVID-19”, navodi se, pak, u sistemskoj analizi međunarodne mreže Cochrane, specijalizirane za prikupljanje i obradu dokaza iz istraživanja o učincima terapija, iz veljače 2021. godine.
Podsjećanje na holokaust
Zelenkova samohvala bazirana na ovakvoj studiji posebno je problematična s obzirom na dio svjedočenja u kojemu se referira na izjavu čelnika Pfizera, Alberta Bourle.
Naime, Pfizerov CEO je zaista kazao da je Izrael “najveći svjetski laboratorij” za testiranje njihovog cjepiva, što mu Zelenko predbacuje. Međutim, ispušteno je Bourlino pojašnjenje.
U toj državi, kazao je, “koriste samo naše cjepivo i cijepili su vrlo veliki dio svoje populacije”. Drugo, prije nego ju je prodao Izraelu, Pfizer je vakcinu testirao na 43.000 ljudi, od kojih je polovica primila placebo, a polovica profilaksu, bez znanja kojoj skupini pripadaju. To je daleko veći uzorak i pomniji test od onoga koji je Zelenko sâm provodio na svojim pacijentima.
No, to mu nije stalo na put da usporedi izraelsku vladu s nacističkim liječnikom Josefom Mengeleom, jer “dozvolila je medicinsko eksperimentiranje na svom narodu”. To nije jedina referenca koju je imao na pokušaje istrebljivanja Židova u povijesti ili Treći Rajh. Zato nije na odmet podsjetiti da je nacistička Njemačka ne samo relaksirala obvezno cijepljenje, već je i kao jedno od sredstava istrebljenja izabrala i uskratu cjepiva “nižim rasama”.
“Obavezna vakcinacija bit će ograničena samo na Nijemce”
Ovako je, naime, Adolf Hitler svojim visoko rangiranim oficirima 1942. izložio javnozdravstveni plan za teritorije osvojene na području tadašnjeg Sovjetskog saveza:
U području javnog zdravlja nema potrebe da se na podčinjene rase prošire dobrobiti našeg medicinskog znanja. To bi rezultiralo samo uvećanjem lokalnog stanovništva te apsolutno zabranjujem da se na ovim teritorijama organiziraju bilo kakvi križarski pohodi koji se tiču higijene ili čistoće. Obavezna vakcinacija bit će ograničena samo na Nijemce. Liječnici u njemačkim kolonijama brinut će se samo o njemačkim kolonistima. Glupo je nametati sreću ljudima protiv njihovih želja. I stomatologija bi za njih trebala ostati zatvorena knjiga.
Nadalje, Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann iste godine u “Osam načela za vladanje istočnim teritorijima” piše:
Slaveni trebaju raditi za nas. Ako nam nisu potrebni, mogu slobodno umrijeti. Zbog toga je obavezna vakcinacija za njih suvišna, kao i druge njemačke zdravstvene usluge. Plodnost Slavena je nepoželjna.
NEJM i stopa pobačaja
Nadalje, Zelenko je pogrešno iščitao podatke o riziku od pobačaja nakon cijepljenja trudnica objavljene u priznatom medicinskom časopisu.
[P]rema preliminarnim podacima iz članka u New England Journal of Medicine, stopa pobačaja trudnica koje se cijepe u prvom tromjesečju trudnoće raste s 10 posto na 80%… raste za 8 puta.
Spomenutim radom, naime, nije pronađena nikakva statistička razlika između trudnica iz opće (necijepljene, pretpandemijske) populacije, za koju je uobičajeno 10 do 26 % spontanih pobačaja, pogotovo u prvom tromjesečju, te žena u trudnoći cijepljenih protiv Covida (12 posto). Sam rad još uvijek nije doveden do svoga kraja i tu je došlo do pogrešnih interpretacija podataka iz Tabele 4.
Radi se o preliminarnim podacima za ukupno 3.958 trudnoća. U fazi kada je objavljen, znao se ishod trudnoće za 827 trudnoća. Završetkom se smatra spontani pobačaj, rođenje, mrtvorođenje i inducirani pobačaj. Od toga ih je 712 (86,1%) rezultiralo je živorođenim djetetom uz naglasak da se uglavnom radilo o “sudionicima cijepljenim u trećem tromjesečju” dok je “115 (13,9%) rezultiralo gubitkom trudnoće”.
Interpretacije o udjelu pobačaja od 80 i više posto temelje se na pogrešnom izračunu do kojega se dođe kada se ignorira jedna bitna činjenica: da su u trenutku objave preliminarnih rezultata tisuće žena iz promatrane skupine – još uvijek bile trudne. I to mahom vrijedi za one cijepljene u prvom tromjesečju trudnoće.
O manjkavosti matematike koja stoji iza ove viralne dezinformacije izvijestio je niz medija [1, 2, 3, 4, 5]. Podrobno objašnjenje statistike možete pročitati i u threadu Victorie Male, imunologinje s Imperial Collegea koja se bavi trudnoćama. Ipak, ona ovih dana poziva žene da obavezno prijave agenciji za regulaciju lijekova (MHRA) ako imaju ikakve probleme s mjesečnicom. MHRA je, naime, zaprimila 30,000 prijava neuobičajenog krvarenja ili kašnjenja menstruacije, no smatraju da cjepiva nisu tome uzrok. Male smatra da bi istraga utjecaja medikamenata na menstrualni ciklus, a pogotovo ona u fazi kliničkih ispitivanja, pomogla u sprječavanju dezinformacija i straha oko cjepiva (BMJ).
ADE
Zelenko, ovaj puta bez navođenja imena studije, tvrdi i da cjepiva pogoršavaju Covid-19.
Studije na životinjama provedene s ovim cjepivima pokazuju da su sve životinje stvorile zadovoljavajući broj antitijela, ali kad su ponovo bile izložene virusu protiv kojeg su cijepljene veliki broj je uginuo. Nakon istrage, utvrđeno je da ih je ubio vlastiti imunosni sustav. To se naziva pojačana reakcija ovisna o antitijelima (ADE), patogeni prajming ili paradoksalno jačanje imuniteta.
Ako takva studija postoji, nije prošla osobito zapaženo. U fazama testiranja cjepiva na životinjama zaista je otkriveno da kod nekih sisavaca ciljanje jednog od proteina jezgre SARS-CoV-2 uzrokuje ADE. To je jedan od razloga zašto cjepiva ciljaju uglavnom protein šiljka.
U kasnijim testiranjima cjepiva Moderna, Pfizer/BioNTech, AstraZeneca/Oxford, Gamaleya, CanSino, J&J’s i Novavax’s nisu pokazala da izazivaju ADE. Do sredine veljače i nakon nekoliko milijuna podijeljenih cjepiva nije prijavljen niti jedan slučaj. ADE nije primijećen ni kod unosa plazme s antitijelima kod terapije oboljelih od Covida-19, niti kod reinfekcije. Naime, zaraza koronavirusom također producira antitijela.
ADE (eng. Antibody Disease Enhancement) je vrlo rijedak, ali zato prilično upadljiv fenomen, o kojemu smo pisali više puta.
“Protutijela koja dovode do ADE djeluju poput ‘trojanskog konja’ puštajući virus u stanice i čineći imunološki odgovor prejakim. Ona dopuštaju da se virus veže za naše stanice, uzrokujući upalu i pojačan odgovor imunološkog sustava… Do sada nije bilo provjerenih izvješća o nastanku ADE-a kao posljedice cjepiva protiv COVID-19”, opisuje Health Desk Meedan Laba, u tekstu osvježenom u lipnju 2021. godine, pozivajući se na 12 različitih referenci.
Drugim riječima, nakon pet milijardi podijeljenih doza cjepiva protiv Covida u svijetu, nije primijećeno da bolest teže pogađa cijepljene osobe. Podaci govore upravo suprotno. Podaci za Izrael govore o tome da su necijepljene osobe tri puta češće završavaju na intenzivnoj njezi od dvostruko cijepljenih.
Plodnost
Obiteljski liječnik Zelenko tvrdi i da cjepivo protiv Covida uzrokuje dugoročne posljedice – autoimune bolesti, rak i neplodnost. Iako koristi vrlo snažan rječnik, ponovo ne navodi izvore.
Postoje jasni dokazi da to utječe na plodnost; oštećuje funkciju jajnika i smanjuje broj spermija.
Nesumnjivo povećava učestalost pojave autoimunih bolesti.
Cjepiva su manje od godinu dana u upotrebi i teško je govoriti o njihovim dugoročnim posljedicama. No do sada nema dokaza da cjepiva utječu na plodnost žena i muškaraca, a protivnici cijepljenja nerijetko se ne mogu ni dogovoriti koji bi to mehanizam bio poguban i za mušku i za žensku plodnost.
Jedna je studija uspoređivala broj spermija u ejakulatu kod muškaraca prije i poslije cijepljenja i nisu pronašli značajne razlike. Štoviše, utvrdili su da je pokretljivost i brojnost spermija povećana, ali su se istraživači ogradili pripisujući to apstinenciji uoči uzimanja kasnijih uzoraka. Treba uzeti u obzir i da je uzorak bio malen te da analiza sjemena nije jedini i savršeni indikator plodnosti kod muškaraca. Znanstvenici su također kritični i prema brzopletom istraživanju koje je pokazalo da Covid-19 negativno utječe na plodnost muškaraca (SMC).
Udruženje reproduktivnih i kliničkih znanstvenika i Britansko društvo za plodnost poručuju da “apsolutno nema dokaza, ni teoretskog razloga” da cjepiva utječu na plodnost (BMJ), i u tome nisu jedini.
Rak i autoimune bolesti
Zelenko, dakako, nije kazao kakva je to studija ukazala na poveznicu između cjepiva i raka. Ugledne organizacije koje prikupljaju i objedinjuju informacije za onkološke pacijente navode da su cjepiva sigurna i preporučuju ih u dogovoru s liječnicima zbog kontraindikacija s terapijom koju primaju [1, 2, 3, 4]. Za sada te organizacije ne ukazuju da se pojavila relevantna studija koja govori da cjepiva uzrokuju rak. Teza kruži već neko vrijeme među protivnicima cijepljenja, no nije dokazana [5, 6, 7].
Ono što je zajedničko raku i autoimunim bolestima jest da se ljudima koji od njih boluju ne preporučuje primanje atenuiranih cjepiva, koja sadrže živi virus. Takva cjepiva nisu trenutno odobrena u Europskoj uniji.
Za sada nije dokazano ni da cjepiva protiv Covida pogoršavaju ili uzrokuju autoimune bolesti [8, 9], a pojedina istraživanja pokazuju da ni reakcije ne odstupaju od normalnih [10]. Kao i kod raka, i kod pacijenata s autoimunim stanjima smatra se da je rizik oboljenja od Covida gori od mogućih nuspojava vakcine, a oprez se preporučuje s obzirom na terapiju koja se prima za liječenje raka, odnosno autoimunih bolesti.
Znanstvenici čak hipotetiziraju da su osobe s velikim udjelom autoantitijela, koja napadaju vlastiti interferon, zaslužna za visok udio smrti od Covida. Autoantitijela prisutna su i kod zdravih osoba, no njihov titar povećava se s godinama. Promatrali su 3.595 pacijenata intenzivne njege iz 38 zemalja i, među ostalim, pronašli autoantitijela kod 18 posto preminulih.
Time se objašnjava zašto su neke starije osobe sklone tako teškim oblicima Covida, a smatra se i da mogu dovesti do tzv. dugog Covida.
Do sličnih je saznanja došao i tim Paula Utza sa Stanforda, o čemu je u rujnu objavljen rad u časopisu Nature Communications. Autoantitijela otkrili su u uzorcima krvi otprilike 50 posto od 147 proučavanih hospitaliziranih pacijenata s Covidom-19, dok su ista pronađena u manje od 15 posto kod 41 zdravog dobrovoljca (N1).
Surgisphere
Zelenko je, na poticaj rabina, umjesto navođenja studija na kojima temelji ovako “nesumnjive” podatke o katastrofalnim posljedicama cijepljenja, održao monolog o tome kako je izliječio šest tisuća ljudi te o zavjeri protiv hidroksiklorokina, ivermektina te medicinara koji idu protiv mainstream narativa.
Da, bilo je vrlo usklađenih napora u potiskivanju spasonosnih informacija, lijekova poput hidroksiklorokina i ivermektina, koji su najsigurniji lijekovi u povijesti medicine.
Ustvrdio je i da je hidroksiklorokin izbačen iz upotrebe zbog lažne studije objavljene u Lancetu. To, za početak, nije točno. O aferi Surgisphere smo pisali više puta [11, 12]. Ta firma je servirala znanstvenim časopisima Lancet i New England Journal of Medicine podatke o testiranju hidroksiklorokina koje nije prikupila. Medicinska javnost je alarmirana, jer se prema njihovim podacima – iz, kako će se ispostaviti, fabriciranog registra – hidroksiklorokin pokazao fatalnim za pacijente na bolničkom liječenju.
Zbog toga su nakratko pauzirana klinička ispitivanja tog lijeka. Kada je utvrđeno da je Surgisphere izmišljao podatke ispitivanja su nastavljena i rezultati još uvijek ne idu na ruku hidroksiklorokinu. Osim toga, isti je taj Surgisphere imao izuzetno povoljne nalaze u slučaju ivermektina.
Prirodni imunitet
Zelenko nadalje navodi:
Prirodno razvijen imunitet milijardu je puta učinkovitiji od imuniteta umjetno potaknutog cjepivima.
Kada se pojavio SARS-CoV-2, nije bilo poznato hoće li prirodni imunitet protiv tog virusa biti trajan, kao u slučaju SARS-a i MERS-a, ili kratkotrajan kao u slučajevima drugih poznatih humanih koronavirusa koji su u stanju iz godine u godinu uzrokovati prehladu kod istih ljudi. Protok vremena pokazao je da su reinfekcije moguće. Mogući su i teži oblici bolesti, no u velikoj većini slučajeva reinfekcije su blaže od prvog susreta s virusom. Slično kao i s vakcinom, ni infekcija ne štiti u potpunosti, iako prikupljeni podaci govore da može pružiti dugotrajnu i široku zaštitu.
Iako propitivana s legitimnih pozicija, jedna od najvažnijih studija na ovome polju, zasad još neobjavljena, navodi da je prirodni imunitet 7 mjeseci nakon infekcije čak 13 puta jači protiv delta varijante od onoga stečenog dvostrukom vakcinacijom Pfizerovim cjepivom.
“Laboratorij” je ponovo Izrael, a nastala je proučavanjem elektroničkih medicinskih kartona tri demografski slične skupine sa oko 16.000 ispitanika svaka: dvostruko cijepljeni bez kontakta s bolešću, osobe koje su preboljele Covid i primile jednu dozu te nevakcinisane, prethodno zaražene osobe.
Proboja kod cijepljenih je bilo malo – 238 ili 1,5 posto, no reinfekcija je bilo još manje: samo 19. Utvrdili su i da je među cijepljenima bila 21 hospitalizacija, a 4 u nevakcinisanoj grupi oporavljenih od Covida. Dob ostaje rizični faktor za tešku bolest, a smrti nisu zabilježene u toku ove studije.
“Prirodni imunitet je bolji od vakcinacije” nije preporuka ikome da se zarazi
Komentirajući ovu studiju, imunologinja Charlotte Thålin sa štokholmskog Karolinska instituta kaže kako ovo dokazuje da i Covid spada među “udžbeničke primjere” prema kojima je “prirodni imunitet bolji od vakcinacije” (Science). Već u sljedećoj rečenici apelira da to ne znači da ikome preporučuje da se namjerno zarazi bolešću koja se pokazala fatalnom, a u nekim slučajevima i dugotrajnom.
“COVID je povezan s visokim teretom bolesti, rizikom od smrti i dugotrajnim zdravstvenim problemima (dugi COVID), za razliku od izvrsnog sigurnosnog profila cjepiva”, navodi imunolog Alessandro Sette.
Imunologinja Marion Pepper sa Sveučilišta u Washingtonu navodi da izraelska studija ne uzima u obzir štetu koja nastaje organizmu u toku bolesti. Riječima epidemiologa Diega Bassanija – grupa necijepljenih s prethodnim infekcijama uključuje samo one koji su bolest preživjeli. Nadalje, (re)infekcije u ovom radu nisu potvrđene PCR-om, tako da je teoretski moguće da se osobe koje su ranije imale Covid nisu testirale kada su primijetile blage simptome.
Većina komentatora predlaže hibridni imunitet, odnosno cijepljenje nakon infekcije, jer je on jači i od prirodnog i onoga dobivenog cjepivom. I sama studija navodi da cjepivo pruža dodatnu zaštitu osobama koje su preboljele Covid.
Infekcijom stečeni imunitet veoma je važan dio rasprave o zauzdavanju pandemije. Ne samo zbog komfora ljudi koji su preboljeli Covid i žele izbjeći vakcinaciju, nego zbog redistribucije proizvedenih doza cjepiva u svijetu. Naime, dok se u bogatim zemljama dijele treće doze i dvostruko se cijepe osobe koje su preboljele Covid, u siromašnima nisu podijeljene ni prve doze. To ih čini pogodnim tlom za procvat novih, agilnijih sojeva.
Kako tijelo pamti infekciju?
Nature je u svibnju izašao s podacima ispitivanja titra antitijela te plazma stanica iz koštane srži (BMPC), odgovornih za pamćenje i dugoročno stvaranje antitijela. Došli su do zaključka da “pojedinci koji su se oporavili od COVID-19 imaju znatno manji rizik od ponovne infekcije SARS-CoV-2”. Štoviše, to se nije odnosilo samo na one koji su pri prvom kontaktu teško oboljeli.
“Blaga infekcija SARS-CoV-2 inducira robusnu humoralnu imunološku memoriju specifičnu za antigen, koja je dugotrajna”, navode, među ostalim.
U radu se objašnjava i kako je to u kontrastu s ranim vjerovanjima u pandemiji da će SARS-CoV-2, poput drugih humanih koronavirusa lako izbjegavati ljudski imunitet i baš kao i ti uzročnici prehlade moći dovesti do identičnih simptoma nakon 6 do 12 mjeseci. Ta vjerovanja potkrijepljena su i padom titra antitijela u krvi nakon prva tri mjeseca od infekcije. No, Jackson S. Turner i njegovi kolege utvrdili su kako se taj pad antitijela usporava u drugom tromjesečju, a imunitet opstaje do 11 mjeseci, koliko je trajalo praćenje, zahvaljujući plazma stanicama iz koštane srži.
Treba naglasiti da postoje i druga istraživanja, koja ne idu u ovom smjeru. Američki Centar za kontrolu bolesti nedavno je izvijestio o istraživanju provedenom u Kentuckyju. Stanovnici koji nisu bili cijepljeni imali su 2,34 puta veće šanse za ponovnu infekciju, u usporedbi s onima koji su bili potpuno cijepljeni.
Razvijene zemlje sa slabim odazivom na cijepljenje zasigurno ne bi trebale ignorirati ova saznanja, već podijeliti cjepiva sa zemljama koje ih nemaju i tako omogućiti okončanje pandemije s manje ljudskih žrtava. Činjenica da prirodni imunitet pruža zaštitu i dalje ne poništava učinkovitost cjepiva, pogotovo za osobe koje nisu stupile u kontakt s infekcijom.
Ne, cjepivo nije pobilo sve one Izraelce
Nadalje, Zelenko tvrdi da je za val smrtnosti početkom 2021. godine u Izraelu odgovorna vakcina, a ne virus.
Pogledajte krivulju za Izrael i vidjet ćete da je 20. prosinca 2020. došlo do naglog skoka smrtnosti. Znate li što se dogodilo u Izraelu 20.12.? Započelo je sveopće cijepljenje.
Rabini na ovom mjestu ponovo propuštaju postaviti krajnje logično pitane vezano za mjerenje viška smrtnosti. Udio cijepljenih stabilno se povećavao od vrhunca ubojitog trećeg vala krajem siječnja, kada je podijeljeno 4 milijuna doza. Došao je do sadašnjih više od 14 milijuna podijeljenih doza. Višak smrtnosti, s druge strane, nije dosegnuo onaj s kraja siječnja 2021., a kamoli onaj iz listopada 2020. kada je virus divljao u potpuno necijepljenoj populaciji.
Worldometers govori i kako je dnevni broj (aktivnih) infekcija danas daleko veći nego početkom godine, što se tumači zaraznijom delta varijantom, kao i propusnošću cjepiva. No dnevni broj umrlih i hospitaliziranih manji je nego zimus kada je procijepljenost bila manja.
Međutim, i dalje višak smrtnosti premašuje petogodišnji prosjek, što se događa i u visoko procijepljenoj Velikoj Britaniji.
Britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS) tumači to odgodom preventivnih pregleda i operacija zbog Covida prošle godine (Yahoo), ali i imunološkim dugom. Zemlje koje su lani imale stroge lockdowne zabilježile su dramatičan pad u smrtima i hospitalizacijama vezanim za druge uzročnike prenosivih bolesti, od respiratornog sincicijskog virusa (RSV) preko rubeole i ospica do žute groznice. To izaziva bojazan vezano za novu sezonu gripe.
Procjene broja umrlih “od cjepiva”
Zelenko je ponudio i interpretaciju navodno stvarnih podataka o smrti nakon cijepljenja, a vezano za američku bazu VAERS, o kojoj smo ranije izvještavali.
U SAD-u ima 11 tisuća smrtnih slučajeva i 450 tisuća nuspojava (cjepiva)… Jedna zviždačica iz CDC-a upravo je izjavila da je smrtnost nije 11.000, već 45.000. Postoji studija Harvarda iz 2009. godine koja je pokazala da se prijavljuje samo 1% stvarnih nuspojava cjepiva… pa stoga, jako velikodušno ću reći da se prijavi 20% smrtnih slučajeva… Dobivate brojke od 50.000 do 200.000
Ustvrdio je i da VAERS odbija prijave smrti, za što tvrdi da se dogodilo njegovim neimenovanim kolegama, te da ih briše iz sustava. Što se tiče brisanja, VAERS je ovoga ljeta doista prozvan za brisanje. To su objasnili pogrešnim unosom inozemnih prijava u sustav, koje se inače ne trebaju nalaziti pod istom “kapom” baze.
“Pogreška je rezultirala naizgled velikim skokom u broju umrlih prijavljenih sustavu za prijavu neželjenih događaja cjepiva (VAERS) nakon cijepljenja protiv Covida-19”, rekao je Curtis Gill iz Centra za kontrolu bolesti (CDC). “To se dogodilo slučajno zbog kombiniranja stranih i domaćih izvješća, i ispravljeno je.”
VAERS-u je, naime, lako pristupiti online i ispuniti prilično jednostavan obrazac. No, upravo zbog toga baza ne može služiti kao definitivni dokaz o uzročno posljedičnoj vezi između pojedinog lijeka ili profilakse te neželjenih posljedica, o čemu smo pisali ranije.
Što se tiče neprijavljivanja nuspojava, točno je da postoji analiza kompanije Harvard Pilgrim Health Care Inc., o Elektroničkoj potpori javnom zdravstvu, stara 12 godina, u kojoj se spominje da se prijavljuje oko 1 posto nuspojava cjepiva. Ni u jednom momentu se ne spominje da se to odnosi na smrti, koje su najekstremnija neželjena posljedica.
Nuspojave lijekova i cjepiva česte su, ali se prijavljuju premalo. Iako 25% ambulantnih pacijenata doživi nuspojavu lijeka, manje od 0,3% svih nuspojava, a 1-13% ozbiljnih (neželjenih) događaja prijavljeno je Upravi za hranu i lijekove (FDA). Slično, prijavljeno je manje od 1% nuspojava cjepiva.
Nije objašnjeno kako su došli do podatka o tako malenom udjelu prijavljenih nuspojava; ali zasigurno je zabrinjavajuć njihov navod da je CDC prekinuo suradnju s njima.
U vodiču kroz podatke VAERS-a navodi se da je nedovoljno prijavljivanje problem, pogotovo kod blagih nuspojava poput boli na mjestu uboda. Međutim, oni navode i da je, s druge strane, “vjerojatnije da će se prijaviti ozbiljniji i neočekivani medicinski događaji od manjih, osobito ako se pojave ubrzo nakon cijepljenja, čak i ako mogu biti slučajni i povezani s drugim uzrocima”.
Nije točno da doktori ne trebaju liječiti Covid ako je zasićenost kisikom niža od 92 posto
Trenutačno, prema NIH-u (Državnom institutu za zdravlja), ne biste trebali liječiti Covid ako niste u bolnici i ako vam zasićenost kisikom nije niža od 92%. To može savjetovati i preporučiti jedino vlada koja želi da umrete.
Smjernice za liječenje Covida-19 naravno uključuju i pacijente kojima nije potrebna bolnička njega, odnosno propisana je terapija za osobe s blagim ili umjerenim simptomima (NIH). Zasićenost kisikom se spominje u smjernicama za liječenje nehospitaliziranih pacijenata na dva mjesta. Prvo u kontekstu početne trijaže, kada se pacijent javlja s tegobama pozivom u ordinaciju. Osoblje zdravstvene ustanove treba procijeniti koji su pacijenti podobni za pomoćnu skrb kod kuće, a koji pacijenti zahtijevaju procjenu dolaskom liječniku. Dakle, ne dovodi se u pitanje terapija, već osobni dolazak u bolnicu.
Svi pacijenti s dispnejom, zasićenjem kisikom (SpO2) ≤94% … (ako su te informacije dostupne) ili simptomima koji ukazuju na veću oštrinu (npr. bol ili stezanje u prsima, omaglica, zbunjenost ili druge promjene mentalnog statusa) zdravstveni radnik treba uputiti na procjenu uživo.
Preporučuje se pritom niži prag za osobni dolazak liječniku ako se radi o osobama starije dobne ili rizične skupine.
Drugi puta se zasićenost kisikom spominje kod praćenja stanja na kućnom liječenju, s naglaskom da samo oksimetar u odgovarajućim uvjetima može dati pouzdane rezultate: “Pacijenti trebaju informirati zdravstvene radnike ako su vrijednosti opetovano ispod 95%”.
Preporučena terapija osoba s blagim i umjerenim simptomima sastoji se od monoklonalnih antitijela, koja doista jesu skupa, a preporučuje ih i Europska agencija za lijekove (EMA).
“S liječenjem treba započeti što prije nakon pozitivnog rezultata antigenskog ili NAAT testa na SARS-CoV-2 i to unutar 10 dana od nastupanja simptoma”, piše NIH.
Savjetuju i liječenje simptoma, u čemu se nehospitalizirani mogu poslužiti antipireticima, analgeticima ili antitusicima protiv groznice, glavobolje, mijalgije i kašlja.
Skoro svi cijepljeni će poumirati u iduće dvije do tri godine?
Zelenko nadalje tvrdi sljedeće:
Kada bi se cijeli svijet zarazio, globalna stopa smrtnosti bi bila manja od 0,5%. Jasno, ne zagovaram to, umrlo bi mnogo ljudi, točnije 35 milijuna, ali ako bismo slijedili savjete nekih od svjetskih vođa, recimo Billa Gatesa, koji je rekao prošle godine da treba cijepiti 7 milijardi ljudi, umrlo bi više od 2 milijarde ljudi.
… Dr. Cahill vjeruje da će 90% cijepljenih umrijeti u roku od dvije godine.
Ponovo izvanredne tvrdnje bez izvanrednih dokaza. Za početak, profesorica Dolores Cahill govorila je o mRNA cjepivima, koja nisu jedina na tržištu. Naprotiv, cjepiva nastala u zadnjem kriku mode u vakcinologiji još uvijek su nedostupna velikom broju ljudi na svijetu.
Što se tiče roka od dvije do tri godine, to je kazala za osobe iznad 70 godina. Onim mlađima je dala nešto više vremena da se pozdrave s najmilijima – pet do deset godina (Reuters). Isto tako, kazala je i da će velika većina umrijeti – za godinu dana, odnosno do veljače 2022. godine.
Veliki postotak onih koji su primili mRNA cjepivo umrijet će ove veljače do godinu dana kasnije. Studije na životinjama pokazale su da će do 50% njih umrijeti. A do 80% ljudi u dobnoj skupini od 45 do 80 godina imati ozbiljne zdravstvene komplikacije ili će umrijeti.
Je li Cahill u pravu, saznat će se relativno brzo. No, kolege s EllinikaHoaxes.gr tvrde da su pretražili bazu američke Nacionalne knjižnice medicine koja sadrži rezultate više od 360.000 kliničkih ispitivanja iz 200 zemalja i registar kliničkih ispitivanja Europske unije, koji sadrži informacije o oko 40.000 ispitivanja od 2004. godine te da nisu uspjeli naći ni jedno vezano za smrt od mRNA cjepiva [1, 2, 3]. U bazi znanstvenih studija PubMed također nisu pronašli studije na životinjama kakve spominje Cahill. [1, , , 4].
Drugim riječima, svi primatelji vakcine jednoga dana će zasigurno umrijeti, no Cahill, kao ni Zelenko, ni u jednom trenutku ne potkrepljuje svoje teze znanstvenim objašnjenjem ovih rokova.
Kakvu vakcinu očekujemo?
Podaci zasad pokazuju da vakcina štiti od težih oblika bolesti Covid-19 i da cijepljenje nije ubojito poput stjecanja prirodnog imuniteta, pogotovo govorimo li o starijim i ranjivim skupinama. Delta varijanta virusa je pokazala da je u stanju daleko brže zahvatiti puno veći udio stanovništva nego što je to lani mogla alfa. To otežava skrivanje od virusa pa ni lockdowni ne mogu biti učinkoviti kao lani, kada su bili metoda odgađanja širenja virusa do pronalaska cjepiva ili učinkovite terapije.
Lijekovi protiv ove bolesti otkrivaju se frustrirajuće sporo, što ne znači da se pojedine terapije nisu već pojavile i da se neće pojaviti i druge, jeftinije u odnosu na remdesivir ili monoklonalna antitijela. Osim toga, (hidroksi)klorokin kojega promiče Zelenko već se koristi u nizu zemalja, ali ishodi su upitni. Jedna od tih zemalja je i Kuba, koja koristi klorokin već dulje vrijeme. No, ista ta Kuba u zadnje vrijeme bilježi neviđeni rast broja infekcija i umrlih, iako paralelno uvodi cijepljenje dvogodišnjaka.
Propusnost cjepiva je pokazala također da imuniteta krda vjerojatno neće biti te da svjetskoj populaciji preostaje – ako imaju sreće – izbor između susreta s virusom bez i sa prijašnjom vakcinacijom. Cijepljeni će lakše podnijeti udar bolesti, no mnogi s komorbiditetima neće moći izbjeći smrt.
Ne postoji vakcina protiv smrti, samo one za ublažavanje određenih zaraznih bolesti. Ne postoji ni savršeno sigurna vakcina, što vrijedi i za bilo koji drugi medicinski pripravak. Ovih dana je svijet obišla i vijest da je kanadska studija koja je pokazala da mRNA cjepiva izazivaju miokarditis u jednom od tisuću slučajeva “značajno pogriješila” u toj procjeni te je povučena. No, taj problem i dalje postoji i izlaz nije u strahu od cjepiva već u praćenju stanja u danima nakon cijepljenja, pogotovo kod mlađih muškaraca, i prijavljivanju tog problema, kao i svih drugih nuspojava, regulatorima. Prijavljivanje nuspojava u što većem broju način je da se eventualni problemi s vakcinom što prije identificiraju i, ako je moguće, uklone. Ako rizik nadmašuje benefite medicinskog pripravka, on se povlači s tržišta.
No, ni cijepljenje neće riješiti problem imunološkog duga i odgode terapija koje su se događale u nastojanju javnozdravstvenih sustava da zaštite pacijente od ovog ubojitog virusa. Ne postoji vakcina koja društvu može nadomjestiti kvalitetnu javnozdravstvenu njegu.
