Na UN-ovom Summitu o budućnosti koji se održao u rujnu ove godine, premijer Andrej Plenković istaknuo je važnost globalnog jedinstva pred aktualnim izazovima kao što su ratovi ili klimatske promjene. Izrazio je hrvatsku predanost multilateralizmu i spremnost da doprinese “pravednijem, mirnijem i održivijem globalnom poretku”.
Iako su se po sličnoj špranci izjašnjavali i drugi lideri država, dio domaćih rubnih medija Plenkovićevom govoru posvetio je posebnu pozornost, tvrdeći da upravo on – jedan od 4 tisuće sudionika summita, među kojima su bili šefovi država, promatrači, članovi međuvladinih organizacija, visoki dužnosnici UN-a – “najavljuje velike globalne političke rekonstrukcije”.
Ta se tvrdnja temelji na govorima koje je predsjednik hrvatske vlade držao na skupovima Ujedinjenih naroda (Summit o budućnosti i Opća skupština) prošlog mjeseca, a analizirao ih je u članku “Novi svjetski poredak tajno prodire u Hrvatsku: Za sve je kriv jedan moćan čovjek”. Taj je članak objavljen 8. listopada 2024. godine na portalu Dnevno.hr (1, 2), nakon čega su ga prenijeli 7dnevno i Epoha.
“Za vrijeme boravka u Americi premijer Andrej Plenković održao je u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku dva znakovita, a moglo bi se reći, za hrvatsku naciju, zabrinjavajuća govora. Nažalost, ta dva govora opravdavaju, kako tvrde teoretičari zavjera, postojanje projekta Novog svjetskog poretka, u koji je, prema Plenkovićevim govorima, Hrvatska spremna ući. Iako je to premijer nedvosmisleno i neuvijeno, što je neobično za njega, rekao, te izjave u hrvatskim medijima prošle su bez očekivanih komentara.
Njegova odluka o budućem odnosu Hrvatske i sve očitijem i sveprisutnom projektu Novog svjetskog poretka (New World Order) evidentna je iz citata koji prenosimo iz njegova govora što ga je održao pred UN-om 23. rujna 2024. na summitu o budućnosti Ujedinjenih naroda: ‘Ovo su tri ključna područja koja trebaju kolektivnu pozornost: sprečavanje sukoba, održivi razvoj i pravedniji i inkluzivniji sustav globalnog upravljanja trebaju biti u fokusu međunarodne zajednice‘”, stoji u članku.
Prema autoru teksta, Plenković je u svom govoru, u kojem je izrazio “potrebu za pravednijim i inkluzivnijim sustavom globalnog upravljanja”, zamaskirao “izmišljenu nužnost za formiranje Novog svjetskog poretka”:
“Dakle, trenutna svjetska nesigurnost, ratna žarišta i terorističke prijetnje mogu se eliminirati ‘novim sustavom globalnog upravljanja’, odnosno jednom svjetskom nadvladom, jednim centrom moći ili u konačnici Novim svjetskim poretkom na koji se upozorava već više od 20 godina“.
Također, autor se pita odakle Plenkoviću mandat da Hrvatsku uvodi u “nove svjetske, tajnovite strukture, bez volje i odluke hrvatskih građana” i misli da bi oni za pristupanje tom projektu trebali odlučiti na referendumu.
O čemu je bilo riječ na UN-ovom summitu?
Tijekom UN-ovog Summita o budućnosti koji se održao 22. i 23. rujna u New Yorku, sastali su se čelnici svjetskih država kako bi se pojačala globalna suradnja u sve turbulentnijim vremenima. To se sve događa usred pojačanog broja kritika koje UN – čija je središnja misija očuvanje mira i međunarodne sigurnosti – prima zbog neuspjeha da zaustavi ratove i agresore pozove na preuzimanje odgovornosti.
Na tom je summitu donesen Pakt za budućnost kojeg je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres opisao kao ključni sporazum koji predstavlja “korak prema učinkovitijem, uključivijem i povezanijem multilateralizmu”.
Pakt se fokusira na ključna područja kao što su održivi razvoj, klimatske promjene, prijetnja miru, zaštita civila u oružanom sukobu, digitalna suradnja, ljudska prava i transformacija globalnog upravljanja. Iako je dokument rezultat pregovora koji su trajali 18 mjeseci pod vodstvom Njemačke i Namibije, Petričić, pak, povezuje njegovo donošenje s navodnim utjecajnim govorom predsjednika hrvatske vlade:
“Da govor premijera Plenkovića nije bio nimalo bezazlen, govori i činjenica da je u istom tjednu, za vrijeme njegova boravka u Americi, usvojen ‘Pakt za budućnost’, dokument prema kojemu su se neke zemlje članice UN-a obvezale na jačanje multilateralizma radi ‘bolje budućnosti za cijelo čovječanstvo’. Nije poznato koje su sve zemlje članice prihvatile taj pakt, a o njegovu sadržaju ne zna se puno osim da na više od 20 stranica sadrži 56 mjera u raznim područjima. U svakom slučaju, bit će nužno što prije analizirati sadržaj tog dokumenta, no vjerojatno su njegove poruke i namjere skrivene između redaka.“
Prije svega, netočno je da se ne zna koje članice su prihvatile Pakt. Štoviše, to se moglo odmah saznati u prijenosu uživo 22. rujna (1, 2). Kasnije je UN objavio priopćenje u kojem je objašnjeno kako je teklo glasovanje.
Naime, predstavnik Ruske Federacije predložio je amandman (A/79/L.3) na Pakt vezan uz intervenciju UN-a u pitanjima “unutarnje nadležnosti bilo koje države”.
Međutim, predstavnik Republike Kongo, govoreći u ime Afričke skupine, istaknuo je potrebu pokazivanja jedinstva UN-a u pronalaženju rješenja za današnje izazove i predložio da se ništa ne poduzme s ruskim amandmanom. Taj je prijedlog usvojen sa 143 glasa “za”, 7 “protiv” (Bjelorusija, Demokratska Narodna Republika Koreja, Iran, Nikaragva, Ruska Federacija, Sudan, Sirija) i 15 suzdržanih.
Nije, također, točno “da se o sadržaju ne zna puno”, a s obzirom da je cijeli dokument objavljen na stranicama UN-a. Točno je da Pakt sadrži 56 mjera, odnosno zadataka koji su pred UN-om (1, 2). Dokument uključuje i dva aneksa – “Globalni digitalni sporazum” i “Deklaracija o budućim generacijama” – koji se bave regulacijom umjetne inteligencije i promišljanjem o interesima budućih generacija u globalnom odlučivanju.
Za razliku od autora portala Dnevno.hr, neki komentatori misle da su UN-ove mjere zapravo popis lijepih želja, a ne konkretne i velike akcije. Al Jazeera piše kako je pakt pun “uzvišenih ciljeva i obveza, ali slab u pogledu stvarnih, realnih koraka koje organizacija može poduzeti kako bi provela vlastitu viziju”. Nemogućnost rješavanja tinjajućih sukoba samo je jedan od primjera koji iznosi ovaj medij:
“Dok izraelski rat u Gazi, rusko-ukrajinski rat i građanski rat u Sudanu nastavljaju odnositi živote, to ponovno obvezuje UN da podrži Međunarodni sud pravde (ICJ). Ali u trenutku kada je Izrael jasno dao do znanja da neće dopustiti sudu UN-a da utječe na njegov razorni rat, u kojem je više od 41 000 ljudi ubijeno u Gazi, novi pakt ne navodi kako tijelo planira pridobiti članove da slijede njegova pravila.”
Slične kritike predstavila je i komentatorica Anadolije koja piše da “Pakt za budućnost sadrži mnogo pozitivnih koncepata, ali ne predlaže nikakvu značajnu djelotvornu promjenu”. Istaknula je i da izostaju neke od važnih tema poput međunarodne porezne reforme koja bi uključivala porez na ugljik ili oporezivanje međunarodnih financijskih transakcija. Također, napominje kako se dokument revidirao nekoliko puta, što je rezultiralo smanjenjem ambicija.
“Zbog nemogućnosti postizanja potpunog konsenzusa, postalo je potrebno odlučiti se za najmanji zajednički nazivnik oko kojeg bi se svi mogli složiti. U tom su se procesu ekonomska i socijalna prava pojavila kao neke od najistaknutijih žrtava”, piše Anadolija.
Činjenica da se Pakt dugo pripremao te da se nekoliko puta revidirao i izašao s “najmanjim zajedničkim nazivnikom” ne ide u prilog tezi iznesenoj na domaćim portalima o snažnoj povezanosti Plenkovićeva govora i usvajanja Pakta za budućnost.
Dodajmo tome i važan podatak: Pakt i njegovi aneksi nisu obvezujući. Zemlje članice se tek potiču da te ciljeve integriraju u svoje domaće politike. To, s jedne strane, može izazvati zabrinutost u vezi s provedbom (posebice jer se neka načela, poput zaštite civila u sukobu, svakodnevno krše), ali odahnuti mogu oni koji strahuju od čvrste ruke “globalnog upravljanja”.
Plenkovićevi govori zapravo ničim ne odstupaju od govora drugih
U svom govoru na Summitu o budućnosti, premijer je poručio je da je taj sastanak na vrhu ključan jer će “izbori koje napravimo sada definirati svijet za buduće generacije”. Istaknuo je tri ključna područja koja zahtijevaju zajedničku pozornost svih međunarodnih aktera: “prevencija sukoba, održivi razvoj, te pravedniji i uključiviji sustav upravljanja”.
“Međunarodne institucije moraju se razvijati kako bi bile reprezentativnije, promičući ljudska prava i društveni razvoj koji odražavaju različitost svjetskih nacija. Ishod ovog sastanka na vrhu daje nam jasan putokaz. Sada je na nama da te planove pretvorimo u stvarnost. Sada je vrijeme za djelovanje. Hrvatska je spremna pridonijeti pravednijem, mirnijem i održivijem globalnom poretku”, stoji u transkriptu i prijevodu njegova govora.
Ti su citati navedeni i u spomenutim člancima u kojim ih se, poglavito sintagmu “uključiviji sustav upravljanja”, tumači kao najavu ili uvođenje Novog svjetskog poretka.
Plenković, prije svega, nije bio ni prvi ni jedini čelnik države koji se zalagao za inkluzivnije upravljanje u UN-ovim institucijama. Bila je to tema koja se ponavljala tijekom rasprava. Ti su pozivi uokvireni unutar širih apela za reformu globalnog upravljanja (1, 2, 3) kako bi se bolje uključili podzastupljeni glasovi, posebno s globalnog juga, mladih i marginaliziranih zajednica.
Valja napomenuti i da je “globalno upravljanje” shvaćeno kao vidljivost i zastupljenost država, organizacija i drugih aktera u UN-ovim tijelima. Prema UN-ovom izvještaju s drugog dana Summita, čelnici država naglasili su kako treba ponovno promišljati globalno upravljanje i stvaranje pravednijeg, inkluzivnijeg multilateralnog sustava koji će “koristiti sve zemlje” umjesto da “poveća moć nekolicine”.
“Povjerenje da ovaj sustav UN-a može služiti svima nastavlja opadati”, upozorila je Penny Wong, ministrica vanjskih poslova Australije. Ističući potrebu za reformom, istaknula je da Vijeće sigurnosti treba predstavljati glasove iz Afrike, Latinske Amerike i azijsko-pacifičke regije, dodavši da se moraju čuti male države i njihovi interesi.
Mahamoud Ali Youssouf, ministar vanjskih poslova Džibutija također je rekao kako to tijelo treba napraviti reprezentativnijim i “ispraviti nepravdu učinjenu Africi i drugim regionalnim skupinama”. Terminom “inkluzivnije upravljanje” ili nekom sličnom varijacijom služili su se norveški i madagaskarski premijer te ministri vanjskih poslova Perua, Nikaragve i Turske.
Plenković na Općoj skupštini UN-a
Ta se tema protegnula i na 79. zasjedanje Opće skupštine UN-a koje se dogodilo nekoliko dana nakon Summita o budućnosti. Dnevno.hr i ostali portali naveli su kako je Plenković i tamo zagovarao Novi svjetski poredak, samo s malo više suptilnosti:
“Nekoliko dana poslije, nakon njegova govora na summitu o budućnosti, Plenković je nastupio i pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda, na kojoj nije spomenuo Novi svjetski poredak u formulacijama ‘održivi svjetski poredak’ i ‘novi sustav globalnog upravljanja’. Umjesto tih izraza, koristio je alternativnu frazu, koja bi trebala skriti prave namjere Pakta u budućnosti, a ta je fraza multilateralizam. Tako je Plenković izjavio: ‘Pakt za budućnost, ključni dokument za jačanje multilateralizma koji smo usvojili ranije ovog tjedna, razrađuje reformu Opće skupštine i Vijeća sigurnosti i vjerujemo da bismo trebali ojačati, reformirati i revitalizirati te dvije institucije’.“
Plenković je, poput drugih mu kolega u Skupštini, izjavio kako mora “ojačati multilateralni sustav bavljenja klimom, bioraznolikošću i održivim razvojem”.
Multilateralizam se odnosi na globalni sustav u kojem više zemalja radi zajedno kroz međunarodne institucije i okvire kako bi odgovorile na zajedničke izazove. Radi se o ideji da je globalna suradnja – umjesto jednostranog djelovanja pojedinačnih zemalja – ključna za rješavanje pitanja koja nadilaze nacionalne granice, poput klimatskih promjena, pandemija, rješavanja sukoba i ekonomske nejednakosti.
I Plenkovićev govor bio je tako intoniran. Govorio je o važnosti “malih”, podzastupljenih, država i potrebi da budu vidljive u UN-ovim tijelima. “Tajništvo UN-a trebalo bi prilagoditi svrsi, a odabir glavnog tajnika i svih drugih, osobito visokih pozicija, treba se voditi načelima zasluga, transparentnosti, uključivosti, rodne i geografske rotacije”, stoji u transkriptu i prijevodu njegova govora objavljenog na internetskoj stranici Vlade.
Stara teorija zavjere
Ranije ovog mjeseca pisali smo kako su se društvenim mrežama širile dezinformacije da spomenuti UN-ov Pakt za budućnost podrazumijeva uspostavu globalne uprave te da zahtijeva od država članica da se odreknu suvereniteta. Kao što smo tada pojasnili, potpisom tog neobvezujućeg sporazuma nitko ne predaje suverenitet UN-u, nego se samo potvrđuje predanost zemalja članica ciljevima na koje su se već obavezali.
Na sličnom je tragu i članak koji smo analizirali u ovom tekstu. Ondje se multilateralizam i globalno upravljanje povezuje sa starom teorijom zavjere o Novom svjetskom poretku prema kojoj globalne institucije, korporativni interesi ili tajne elite rade zajedno kako bi kontrolirali svijet. Autor sugerira da su pojmovi poput “uključivog globalnog upravljanja” eufemizmi za oduzimanje moći nacijama i davanje iste neizabranim globalnim vođama. Povlači paralelu s pandemijom koronavirusa i mjerama za očuvanje okoliša, koje su, prema njemu, također služile tom cilju.
Takve teze već neko vrijeme kolaju, kako u domaćem, tako i u stranom, dezinformacijskom krajoliku. U takvim se krugovima gotovo svaka vrsta globalne suradnje gleda kao pokušaj ukidanja slobode i uvođenja ekstenzivne kontrole građana. Na primjer, klimatski akcijski okviri, poput onih o kojima se raspravlja na multilateralnim forumima, opisuju se kao pokušaji ograničavanja razvoja i reguliranja privatnog života. Slično tome, zdravstvene mjere koje preporučuju organizacije poput UN-ove Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) opisuju se kao mehanizam za kontrolu stanovništva putem cjepiva ili uvođenjem karantene, kao što smo vidjeli u mnogim teorijama zavjere o Covidu-19 (1, 2, 3).
Kako bi dobili na uvjerljivosti, teoretičari zavjere često citiraju međunarodne summite, ugovore i sporazume kao dokaz da se vlade dogovaraju kako bi nametnule globalnu politiku bez pristanka javnosti. O tome je Faktograf u nekoliko navrata pisao (1, 2, 3, 4, 5) i u svim smo tim slučajevima utvrdili da se autori tvrdnji čvrsto drže samo za određeni segment dokumenta (veoma često samo riječ ili sintagma) kojemu pokušavaju dati novo, predimenzionirano, značenje.
Predimenzionirano značenje dobili su i Plenkovićevi govori prošlog mjeseca u UN-u. Točno je da su njegove izjave "u hrvatskim medijima prošle bez očekivanih komentara", kako pišu Dnevno.hr, 7dnevno i Epoha, ali iz veoma jednostavnog razloga: one nisu odstupale od drugih izjava čelnika i u njima nije "nedvosmisleno i neuvijeno" najavljen Novi svjetski poredak koje se i Hrvatska planira pridružiti.
