Kolumnist Novog lista Drago Kraljević u naslovu svoje subotnje kolumne tvrdi da se mijenja globalni odnos prema Covidu-19. Tu je tezu u tekstu potkrijepio nizom dezinformacija.
Tekst je izašao u subotu 10. travnja u tiskanom izdanju Novog lista, u nedjelju je objavljen i na webu da bi na kraju, u ponedjeljak, bio uklonjen s portala Novog lista (arhiviran je ovdje).
Od glavnog urednika Novog lista doznali smo da je tekst uklonjen jer su naknadno utvrdili da sadrži “dvojbene informacije”. Međutim, u međuvremenu se stigao proširiti po društvenim mrežama.
Tekst je na svom Facebooku podijelio i jedan od poznatijih domaćih antivaksera, umirovljeni imunolog Srećko Sladoljev, s čijeg je profila isti kasnije podijeljen više od 450 puta.
U kolumni Kraljević postavlja pitanje kako tumačiti protuepidemijske mjere, uzevši u obzir njihove ekonomske posljedice, ako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala da su PCR testovi nepouzdani. U kontekstu tog navodnog priznanja WHO-a, Kraljević nepotpuno i netočno izvještava o sudskim odlukama vezanima za protuepidemijske mjere koje su nedavno donijeli sudovi u Bruxellesu i Beču.
Budući da se kolumna proširila po društvenim mrežama, nekoliko čitatelja javilo nam se s molbom da provjerimo tvrdnje koje kolumnist Novog lista iznosi u tekstu.
Što kaže WHO?
Prije svega, osvrnut ćemo se na Kraljevićevu tezu da WHO sada odjednom tvrdi da je “Covid-19 PCR test neispravan, da su procjene tzv. pozitivnih slučajeva besmislene, a lockdown nije znanstveno utemeljen”.
“Drugim riječima WHO priznaje, na što već dugo upozoravaju mnogi neovisni znanstvenici i liječnici, da je procjena tzv. ‘pozitivnih’ temeljem primjene PCR testa (s pragom pojačanja od 35 ciklusa i više) nepouzdana. Sada WHO preporučuje ‘ponovno testiranje’. Kaže, ‘treba uzeti novi uzorak i ponovo ga testirati.’ Pozivanje na ‘ponovno testiranje’, doslovce znači ‘zaj… smo'”, stoji u kolumni.
Kraljevićeve tvrdnje nisu točne. Nakon što je WHO sredinom prosinca 2020. na svojoj stranici objavio nove upute za dijagnostiku Covida-19, internetom su počele širiti pogrešne interpretacije tih istih uputa, odnosno, Covid-19 skeptici širili su dezinformacije da je WHO priznao da PCR testovi daju veliki broj lažno pozitivnih rezultata, što je netočno.
Kako su iz WHO-a rekli za AFP Fact Check, organizacija je zaprimila deset izvještaja o problemima koji su vezani za PCR testove. Prema WHO-u, laboratorijski stručnjaci nailazili su na probleme s testovima kad nisu primijenili preporučeni prag pozitivnosti, što može rezultirati ili lažno negativnim rezultatima ako je primijenjeni prag niži, ili lažno pozitivnim rezultatima ako je prag veći.
Zbog toga je WHO potvrdio da se testovi nisu uvijek koristili na odgovarajući način i u skladu s uputama proizvođača pa su u priopćenju naglasili važnost poznavanja detalja o pacijentu, broja ciklusa ispitivanja provedenih prilikom analize dostavljenog uzorka, kao i kliničke povijesti pacijenta.
Kako piše Reuters, nakon što je organizacija objavila navedeno priopćenje, većina dezinformativnih objava uključivala je tweet doktora Davida Samadija (kasnije izbrisan) u kojem je naveo kako je trenutni broj ciklusa testiranja previsok i kako WHO preporučuje smanjenje tog broja, što nije točno jer WHO tako nešto nije sugerirao, već samo naveo da treba primjenjivati prag pozitivnosti kojeg je preporučio proizvođač.
Isto tako, WHO nije priznao ni da su PCT testovi nepouzdani, iako je točno da u znanstvenoj zajednici postoji rasprava o njihovoj mogućoj preosjetljivosti.
Faktograf se i ranije susretao s dezinformacijama koje su se temeljile na navodnim, ali u stvarnosti nepostojećim priznanjima WHO-a. Još u svibnju prošle godine pisali smo o tome kako WHO nije priznala da smo nepotrebno bili u karanteni.
O tome kako PCR testovi funkcioniraju više možete čitati ovdje i ovdje.
Presude
Kraljević dalje spominje nedavnu presudu suda u Bruxellesu povodom tužbe koju je podnijela udruga Liga za ljudska prava.
“Prema informaciji koju je 31. ožujka ove godine prenio belgijski ‘Le Soir’, prvostupanjski sud u Bruxellesu naložio je belgijskim vlastima da mjere donesene temeljem ministarske uredbe od 20. listopada 2020. godine u kontekstu pandemije ukine na rok od 30 kalendarskih dana, pod prijetnjom novčane kazne. Sud smatra da, iako se hitnost donijetih mjera u prvim danima pandemije mogla opravdati primjenom zakona o civilnoj zaštiti, godinu dana kasnije one više nisu opravdane i ujedno predstavljaju kršenje načela zakonitosti”, piše Kraljević.
Istina je da je Liga za ljudska prava pokrenula postupak protiv države smatrajući da mjere protiv koronavirusa nisu poduzete na demokratski način. Kako piše The Brussels Times, sud je presudio da trenutne mjere nemaju dovoljnu pravnu osnovu i dao je državi 30 dana da to promijeni.
Presuda ne znači da će se protuepidemijske mjere koje su na snazi ukinuti, već samo da se moraju regulirati zakonom. Sudac je dakle presudio kako nije bilo dovoljno da ministar unutarnjih poslova Annelies Verlinden najavi mjere ministarskom uredbom.
Ustavni stručnjak Stefan Sottiaux kaže da je sudac odlučio ono na što su se on i njegovi kolege iz pravosuđa žalili mjesecima, a to je da je neprihvatljivo da se pri donošenju odluka o epidemiološkim mjerama zaobilazi parlament. Kako kaže, presuda ostavlja Vladi dvije mogućnosti: ukinuti sve mjere (što se smatra nevjerojatnom opcijom zbog trenutnog stanja epidemije u Belgiji) ili pružiti pravnu osnovu za mjere prije isteka 30 dana. Ako se “ilegalna situacija” nastavi i nakon tog razdoblja, vlada mora platiti kaznu od 5000 eura za svaki dan kada mjere ostanu na snazi.
Teoretski vlada može i nastaviti provoditi mjere i nakon 30 dana uz plaćanje kazne, no Sottiaux kaže kako je malo vjerojatno da će do toga doći. Logičnijim mu se čini da će vlasti “učiniti sve što mogu” kako bi stvorile pravni okvir, pogotovo jer preliminarni nacrt takozvanog zakona o pandemiji već postoji.
“Nacrti i tekstovi o zakonu, kako od vladajuće većine, tako i od oporbe, već postoje i o njima se već raspravljalo u parlamentu. Pitanje je hoće li biti dogovora”, rekao je Sottiaux.
Ubrzo nakon presude, ministrica unutarnjih poslova Anelies Verlinden najavila je da će se žaliti na žalbenom sudu u Bruxellesu te da će mjere zasad ostati na snazi. Unatoč presudi koju protivnici epidemioloških mjera sada ističu kao argument za dokazivanje njihove neopravdanosti, presuda se uopće ne osvrće na učinkovitost mjera, već samo navodi da pravni temelj za njihovo uvođenje nije zadovoljen (The Brussels Times).
Presuda suda u Beču
Kraljević spominje još jednu presudu, onu Upravnog suda u Beču koji je nedavno presudio kako Bečka državna policijska uprava nije trebala zabraniti skup FPÖ-a, ekstremno desne populističke stranke.
“Nakon što je bečki Upravni sud prije tjedan dana, između ostalog utvrdio, da je ‘PCR test neprikladan za dijagnostiku bolesti COVID-19, odnosno nevjerodostojan za utvrđivanje zaraznosti’, situacija se postupno mijenja u odnosu na dosadašnje poimanje pandemije”
Presuda o kojoj Kraljević piše zaista sadrži dio o PCR testovima, u kojem stoji da je test neprikladan za utvrđivanje zaraznosti osobe. To je bio razlog zašto je odluka suca, koju su kritizirali brojni stručnjaci, odjeknula u austrijskoj javnosti.
Kako piše Der Standard, sudac koji je donio presudu u njoj je naveo da PCR testovi nisu prikladni za dijagnostiku bolesti Covid-19, a kao izvor za tu tvrdnju upotrijebio je nevjerodostojan 2-minutni video na YouTubeu u kojem se, bez ikakvog konteksta, navode izjave izumitelja PCR testa Karyja Mullisa, o čijim smo netočnim interpretacijama pisali više puta (primjeri ovdje i ovdje).
Austrijski fact checkeri pišu kako se u odluci Upravnog suda u Beču na 13 stranica navode lažni, obmanjujući i neutemeljeni navodi. Primjerice, tvrdi se da je „recenzija zaštitnog učinka” zaštitnih maski FFP2 nedosljedna i da su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Komisija EU negativno ocijenile njihovu korisnost, što nije točno.
Svoj stav o pandemiji sudac koji je donio presudu izražava i u privatnom životu. Zajedno sa suprugom (koja je sutkinja na bečkom Upravnom sudu) prosvjedovao je protiv izmjena Zakona o epidemiji, koje su na snagu stupili u siječnju malo prije zabranjenog skupa FPÖ-a. Tom je prilikom protiv zakonskih izmjena iznio iste argumente kao i u kontroverznoj presudi (Der Standard).
Kraljević i presude
Nije ovo jedina kolumna u kojoj Kraljević kao relevantne navodi priče o odlukama sudova koje su temeljene na dezinformacijama. S jednom takvom susreli smo se unazad nekoliko mjeseci kada smo pisali o presudi suda u Lisabonu o kojoj su neki domaći mediji manipulativno izvještavali.
Riječ je odluci kojom se Zdravstvena uprava Azora proglašava krivom jer je njemačke turiste u izolaciji držala dulje nego što je za to postojala zakonska i zdravorazumska osnova. Sutkinje su u odluci navele kako su PCR testovi postavljeni na prag od 35 ciklusa i više, u 97 posto slučajeva daju krive rezultate. U istoj su presudi naveli i znanstvene izvore za svoje tvrdnje – ali u radovima na koje su se referirale se takav zaključak nigdje ne spominje.
Sutkinje su stoga kritizirali brojni portugalski znanstvenici, zbog čega je njihovu odluku procjenjivao i portugalski Vrhovni sud, koji je odlučio da neće provesti disciplinski postupak. Članovi Vrhovnog sudbenog vijeća u svojoj izjavi su rekli da „iako prepoznaju da u žalbenoj odluci može biti nepotrebnog viška koji je stvorio kontroverzu u trenutnom kontekstu, vjeruju da ono nema disciplinsku važnost “.
Kraljević je, pišući o tom slučaju (arhivirano ovdje), naveo kako su sutkinje s pravom donijele zaključak o PCR testovima, s tim da je potpuno izostavio spomenuti kontroverze koje je ta odluka izazvala, mišljenja znanstvenika o krivoj interpretaciji studija te činjenicu da je odluku razmatrao i Vrhovni sud.
Osim toga, Kraljević je naveo kako bi portugalska presuda mogla imati domino-efekt “jer jednom kada jedan drugostupanjski sud u Uniji prizna i potvrdi prvostupanjsku odluku, da su brojevi koji nam se svakodnevno serviraju lažni i služe samo nametanju pravila u neke posve druge svrhe, rasprava o pandemiji dobiva potpuno novu kvalitetnu dimenziju, koja se ne može tek tako odbaciti prozivanjem za tzv. teoriju zavjere”.
Pri kraju kolumne navodi priopćenje konzervativne Zaklade Ordo Iuris koja povodom portugalske presude na svojoj stranici poziva pravnike da reagiraju na svaki pokušaj totalitarističkog posezanja u prava i slobode čovjeka. Ordo Iuris organizacija je koja je prvo osnovana u Poljskoj s ciljem zagovaranja konzervativnih vrijednosti, a u svom je djelovanju povezana s katoličkim strujama koje su tražile zabranu pobačaja u toj zemlji.
Nürnberški kodeks
“Postoji ozbiljna zabrinutost da je odobrenje cjepiva protiv COVID-19 od strane EMA-e bilo prerano i nepromišljeno te da je primjena tih cjepiva predstavljala i još uvijek predstavlja, ‘eksperimentiranje na ljudima’, što znači da se ozbiljno krši ‘Nürnberški kodeks’, posebno su naglasili potpisnici ovoga pisma, objavio je Doctors for COVID Ethic«”, navodi dalje Kraljević.
Nürnberški kodeks, koji je nastao nakon nacističkih eksperimenta tijekom Holokausta, već neko vrijeme je tema pogrešnih interpretacija protivnika cijepljenja koji šire dezinformacije da cijepljenje predstavlja kršenje kodeksa. On, naime, ne govori o upotrebi testiranih i odobrenih cjepiva ili liječenja na pacijentima.
“Svrha kodeksa bila je reći da se ono što su radili nacistički liječnici [provođenje prisilnih pokusa nad ljudima, op.ur.] više nikada neće ponoviti”, rekao je George Annas, direktor Centra za zdravstveno pravo, etiku i ljudska prava sa Sveučilišta u Bostonu, Sveučilište za javno zdravstvo, u intervjuu za FactCheck.
Kako piše FactCheck, ovakve tvrdnje pojavile su se prije pandemije koronavirusa. Devedesetih godina, antivakserica Barbara Loe Fisher, citirala je jedno od temeljnih načela navedenih u Nürnberškom zakoniku – informirani pristanak – kako bi potkrijepila svoj argument da bi roditelji trebali imati veću slobodu izbora pri tome hoće li cijepiti svoju djecu ili ne. Pritom je, piše FactCheck, pomiješala dvije različite loze informiranog pristanka – onu koja se odnosi na subjekte medicinskog eksperimentiranja (kao u slučaju Nürnberškog zakonika) i onu koja se odnosi na pacijente u redovnom zdravstvenom okruženju (kao u slučaj cjepiva koje je testirano i odobreno).
Doctors for Covid Ethics
Nadalje, skupinu Doctors for Covid Ethics, koju Kraljević spominje, ne vode nikakvi “istaknuti” znanstvenici, već dokazani širitelji dezinformacija.
U jednom od njihovih priopćenja navode se konkretna imena koja stoje iza pisama upućenih Europskoj agenciji za lijekove. Jedan o voditelja inicijative je Suchariti Bhakdi, a među potpisnicima pisma mogu se naći i Michael Yeadon i Margareta Griezs-Brisson.
O dezinformacijama koje su propagirali Bhakdi i Yeadon Faktograf je pisao više puta (1, 2, 3).
Griezs-Brisson također je bila često citirana u objavama na društvenim mrežama nakon što je video u kojem netočno govori o štetnosti maski postao viralan. Analizom tvrdnji koje je iznijela bavio se AFP Fact Check koji je utvrdio da je Griezs-Brisson širila znanstveno neutemeljene tvrdnje.
Nevjerodostojni izvori
U dijelu u kojem iznosi netočne interpretacije WHO-ovog priopćenja, Kraljević navodi i svoje izvore pa tako piše kako se na stranici “Global Research” postavlja pitanje – kako trebamo shvatiti i tumačiti razloge uvođenja ekonomskih i drugih mjera koje su rezultirale socijalnom panikom, krahom gospodarstva, masovnim siromaštvom i nezaposlenošću u namjeri kako bi se smanjilo širenje virusa?
Riječ je o stranici kanadskog Centra za istraživanje globalizacije za koju je američki portal za provjeru činjenica PolitiFact utvrdio da je širila dezinformacije.
Navedeni Centar osnovao je kanadski ekonomist i umirovljeni sveučilišni profesor Michael Chossudovsky koji je u kanadskoj i američkoj javnosti poznat po širenju teorija zavjera. Na stranici Centra tako se mogu pronaći brojni neutemeljeni članci – od onih u kojima se tvrdi da je pandemija planirana kako bi se smanjila populacija, do onih koji propagiraju antisemitizam i antivaksersku ideologiju. Osim toga, istraživanje Sveučilišta Stanford pokazalo je kako postoje veze između Centra i ruske vojne obavještajne agencije (1, 2).
Osim Centra, Kraljević prenosi analizu navodnog njemačkog portala 2000 NEWS o nuspojavama koje su prijavljene Europskoj agenciji za lijekove. Nejasno je o kakvom se blogu ili mediju radi, budući da ga nismo mogli pronaći pretragom na tražilicama.
Odgovor Novog lista
Izvore koje Kraljević u svojoj kolumni navodi, dakle, nikako ne možemo smatrati vjerodostojnima. Zbog toga smo se obratili i glavnom uredniku Novog lista Ivici Tomiću kojeg smo upitali i zašto je tekst uklonjen s portala. Evo što nam je odgovorio:
“Kolumna Drage Kraljevića redovito se objavljuje u subotnjem broju Novog lista te predstavlja stajalište i mišljenje autora, vanjskog suradnika, koje nije nužno i stajalište uredništva, zbog čega je i naziv kolumne “Iz druge perspektive”. Kao niti ostali komentari u Novom listu, niti ovaj nije cenzuriran, već smo dopustili autoru da iznese svoj stav”
Ipak, naknadnom provjerom, navodi Tomić, utvrđeno je “da tekst sadrži dvojbene informacije te antivakserske stavove koje nisu stav redakcije”, stoga je odlučeno da se ukloni s portala Novog lista.
