Portal Priznajem.hr u vlasništvu braće Marija i Hrvoja Macana, preko čije agencije McElit Domovinski pokret Miroslava Škore vodi dezinformacijsku kampanju protiv Tomislava Tomaševića i platforme Možemo (Index.hr – 1, 2), u zadnjim danima kampanje nastavlja širiti netočne i obmanjujuće tvrdnje koje služe manipuliranju javnim mnijenjem.
Ovaj portal nastavlja manipulirati podacima o anketama koje mjere izbornu podršku kandidata. Tvrde da su jedino oni, tj. njihova anketa ispravno predvidjeli da će Škoro u Zagrebu ući u drugi krug gradonačelničkih izbora protiv Tomaševića.
Radi se o iskrivljavanju činjenica. Naime, kao što je Faktograf pisao još u travnju, internetske ankete koje provodi agencija braće Macan ni na koji način se ne mogu smatrati relevantnima, jer nisu rađene na reprezentativnom uzorku (iako su iz McElita lažno tvrdili da jesu).
Reprezentativan uzorak biračkog tijela ne može se dobiti ako anketar ne raspolaže relevantnim demografskim podacima o ispitanicima, poput podataka o spolu, dobi, razini obrazovanja, radnom statusu… “Anketa” agencije braće Macan ništa od toga nije pitala sudionike ispitivanja, što je čini jednako relevantnom poput npr. anketa koje u svoje tekstove često ugrađuju internetski portali. Takva “anketna istraživanja” mogu pokazati samo raspoloženje određenog broja čitatelja tih portala, ali ne i ukupnog biračkog tijela.
No “anketa” agencije McElit, kao što smo već pisali, nije ni služila točnom mjerenju raspoloženja javnosti, već stvaranju dojma da Miroslav Škoro ima veću podršku od konkurentskih mu kandidata s desnice. Logika iza ovakve propagandne kampanje glasi da će birači među više kandidata koji su im ideološki srodni biti spremniji zaokružiti ime kandidata koji ima veće šanse za ulazak u drugi krug. Moguće je da je upravo takvo stvaranje lažne percepcije poguralo Škoru u drugi krug izbora, s obzirom da je Jelenu Pavičić Vukičević pobijedio s razlikom od samo 3480 glasova.
Ovu predizbornu taktiku je agencija McElit uoči prošlih parlamentarnih izbora već prodala Mostu, koji je na tim izborima u konačnici ostvario neočekivan uspjeh (Telegram). To im je pošlo za rukom prvenstveno zbog kvalitetne digitalne kampanje, ponajviše fokusirane na Facebook.
Dezinformacije i manipulacije
Sličan recept sad pokušava na lokalnim izborima iskoristiti i Škoro, ali odlazeći pritom i korak dalje. Škoro i njegov Domovinski pokret nakon prvog kruga lokalnih izbora su pokrenuli najveću digitalnu dezinformacijsku kampanju u povijesti hrvatske politike, o čemu je Faktograf u više navrata pisao (1, 2). Dezinformacijska kampanja koja se vodi preko Facebooka praćena je učestalim javnim istupima članova Domovinskog pokreta u kojima se iznose netočne i manipulativne tvrdnje o članovima platforme Možemo i organizacijama civilnog društva u kojima su bili aktivni (1, 2).
Dezinformacije koje kruže Facebookom se, naime, ne mogu promatrati odvojeno od difamacijske kampanje koju Domovinski pokret vodi protiv Tomaševića i platforme Možemo. Inozemna istraživanja pokazala su da su najveći širitelji dezinformacija upravo političari koji netočne i manipulativne tvrdnje u javnost plasiraju zahvaljujući vidljivosti koju im pružaju ne samo društvene mreže, već i konvencionalni mediji; dezinformacijske kampanje koje se vode na društvenim mrežama u tome im naravno služe kao važna podrška.
U tekstu naslovljenom “KAMPANJA LAŽI KULMINIRA LAŽNIM ANKETAMA: Vodeći mediji su od početka PROTIV Škore”, portal Priznajem.hr pokušava dokazati da je njihova predizborna anketa bila najtočnija jer je jedina predvidjela ulazak Škore u drugi krug. To je netočno iz više razloga. Najprije, da ponovimo još jednom: anketa rađena na uzorku koji nije reprezentativan ne može biti točna jer je metodološki neispravna.
Nadalje, raspoloženje biračkog tijela je promjenjivo. Političke kampanje služe upravo tome da se kandidati predstave biračima i pokušaju ih uvjeriti da im povjere svoj glas. Ankete bilježe trenutno raspoloženje biračkog tijela, a kad se rade uzastopno pokazuju i trendove u rejtingu kandidata. Međutim, ne može ih se tumačiti kao definitivan odraz volje birača, posebno ne u kampanji u kojoj pokazuju da nekoliko kandidata ima vrlo sličan rejting, tj. da je razlika među njima u okvirima statističke greške.
Drugim riječima, jedini relevantni podaci koji su se iz predizbornih anketa mogli iščitati bili su da Tomašević ulazi u drugi krug s velikom prednošću pred drugim kandidatima te da postoji nekoliko kandidata koji konkuriraju za ulazak u drugi krug. Najveće odstupanje između anketnih nalaza i izbornih rezultata pritom nije uopće bio rejting Miroslava Škore (koji je u gotovo svim anketama konkurirao za drugi krug, odnosno od drugog mjesta ga je dijelio raspon statističke pogreške); ako su ankete u nečem “pogriješile” onda je to bilo precjenjivanje rejtinga Vesne Škare Ožbolt (kojoj se gotovo kontinuirano predviđalo konkuriranje za drugi krug, a na kraju je dobila tek 5,1 posto glasova).
Nova nepouzdana anketa
Sličnu manipulaciju u drugom izbornom krugu ponavljaju novom “anketom” (arhivirano ovdje). Ovoga puta ne tvrde da je rađena na reprezentativnom uzorku, već je opisuju ovako:
“Istraživanje je rađeno na uzorku od 4767 glasova korisnika facebooka i instagrama na području grada Zagreba u elektroničkom obliku. Anketiranje je provedeno od 21. svibnja do 25. svibnja, a naša procjena mogućnosti pogreške je +/- 4,99%.”
Najprije u oči upada “njihova procjena mogućnosti pogreške”. Portal Priznajem.hr ne objašnjava kako su do te procjene došli, ali s obzirom na opis korištene metodologije, sasvim je jasno da se radi o slobodnoj procjeni koja nema utemeljenje u činjenicama.
Kada smo u travnju pisali o metodi “anketiranja” koju koristi agencija McElit, kontaktirali smo i Dragana Bagića, izvanrednog profesora na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i nekadašnjeg voditelja odjela za istraživanja javnog mnijenja u agenciji Puls.
On nam je tada objasnio i kao prepoznati nepouzdana i manipulativna anketna istraživanja. Izjavio je da povjerenje ne treba poklanjati anketama koje nisu provele profesionalne i etablirane agencije za istraživanje tržišta i javnog mnijenja (koje žive od tog posla, a predizborna istraživanja im u izbornoj godini čine najviše 10% ukupnih prihoda pa si ne mogu dopustiti manipulacije u korist političkih kandidata). Dodao je i da ne treba vjerovati anketama koje objavljuje agencija koja je posve nova na tržištu ili se javlja samo pred izbore. Također je naglasio da nikako ne treba vjerovati istraživanjima koja su provedena na jako velikim uzorcima (a jako velikim uzorkom se smatra sve iznad 1500 ispitanika). Zaključno je istaknuo da u Hrvatskoj nema dovoljno kvalitetnih internetskih istraživanja da bi im se mogla pokloniti vjera u prognozi rezultata izbora.
Vjerujemo da to ne treba posebno isticati, ali anketa portala Priznajem.hr prognozira da će Škoro u drugom krugu pobijediti s 51,73 posto glasova, naspram Tomaševićevih 43,52 posto. U prvom je krugu, podsjećamo, Tomašević pred Škorom ostvario prednost od skoro 110 tisuća glasova.
Opet uvlače Faktograf u prljavu kampanju
Portal Priznajem.hr u svoju prljavu kampanju uvlači i Faktograf, tvrdeći da smo se “po njihovom osobnom mišljenju” svrstali na stranu Tomaševića (valjda zato što radimo svoj posao razotkrivajući netočne tvrdnje na Facebooku). A kako portal Priznajem.hr argumentira to mišljenje? Netočno sugeriraju da se Faktograf ne bavi dezinformacijama usmjerenima protiv Škore. Citiramo:
“Što recimo s viješću ‘Grad Zagreb diže tužbu i tvrdi da se Kim Ann Škoro protupravno uknjižila na zemljište’? Kako je moguće ‘protupravno se uknjižiti’, kad uknjižbu vrši gruntovnica temeljem pravno valjanih dokumenata? Iz teksta čak niti ne proizlazi to što u naslovu piše – to ne tvrdi grad, već obitelj Žibrat, i grad tuži njih, jer nisu ispoštovali ugovor o zamjeni zemljišta s gradom, a ne Kim Ann Škoro, koja je to kasnije otkupila od Žibratovih. Bar tako proizlazi iz teksta, koji s naslovom nema nikakve poveznice. Takvih primjera bi se našlo poprilično”.
Portal Priznajem.hr nikakve druge primjere ne navodi. U primjeru koji navode, opet iznose netočnu tvrdnju. Referiraju se na tekst koji je na portalu Telegram objavljen u travnju 2020. godine. Pogrešno mu citiraju naslov, koji zapravo glasi ovako: “Grad Zagreb podiže tužbu i tvrdi: ‘Supruga Miroslava Škore protupravno se uknjižila na naše zemljište’”.
Radi se o informaciji koja je zapravo prenesena iz Jutarnjeg lista. Link na Telegramu vodi na izvorni tekst, sa sljedećim naslovom: “RASPLET AFERE ‘PARKIRALIŠTE’ Škorina supruga Kim Ann je sad suvlasnica i parkinga kod KB Merkur i parcela koje je Zagreb trebao dobiti za njega”.
U tom tekstu novinar Jutarnjeg Marko Špoljar citira tvrdnje zagrebačkog Ureda za upravljanje imovinom Grada Zagreba, a koji je doista ustvrdio da se Škorina supruga uknjižila na zemljište koje je zapravo u gradskom vlasništvu.
Netočna je i tvrdnja da optužbe o “protupravnom uknjiženju” iznosi obitelj Žibrat. U tekstu Jutarnjeg lista zapravo stoji kako je ta obitelj zemljište najprije prodala Gradu Zagrebu pa zatim i Škorinoj supruzi. Štoviše, Branko Žibrat je Jutarnjem kazao da im je Grad Zagreb ostao dužan, tj. da nije ispunio svoje obveze iz ugovora o zamjeni zemljišta pa su stoga ušli u posao s Kim Ann Škoro, za koju je naglasio i da ona o tome ništa nije znala.
Odgovor na pitanje zašto Faktograf ovu Telegramovu vijest (tj. vijest iz Jutarnjeg lista) nije označio netočnom je jednostavan: zato što nije netočna. Novinar Jutarnjeg koji je priču istražio kontaktirao je sve aktere koji su u nju uključeni, pa i samog Škoru, te vjerno prenio njihove izjave. Drugim riječima, profesionalno je odradio novinarski posao.
Priznajem.hr “protiv” dezinformacija
Na Faktograf se Priznajem.hr indirektno referira i tekstom naslovljenim “Protiv Škore se vodi najveća DEZINFORMACIJSKA KAMPANJA u povijesti hrvatske politike”. Ovaj je tekst na portalu braće Macan objavljen nakon što je Faktograf objavio tekst pod naslovom “Protiv Tomaševića se vodi najveća digitalna dezinformacijska kampanja u povijesti hrvatske politike”.
No dok je Faktograf svoje tvrdnje argumentirao konkretnim primjerima, portal Priznajem.hr u svom tekstu iznosi daljnje netočnosti.
Tekst otvaraju tvrdnjom koja nema utemeljenje u stvarnosti. Citiramo:
“Nakon što je danas N1 TV pokušala objasniti gledateljima kako maturanti zvižde Škori, na što su oni odgovorili pjevanjem njegove pjesme, mediji su svejedno stvar izvrnuli u “maturanti izviždali Škoru”. Maturanti inače na proslavi mature – zvižde, to je dio rituala. Ali to ne znači da zvižde nekom”.
A evo što se doista dogodilo. Domovinski pokret na Zrinjevcu je držao press konferenciju u vrijeme kad su se tamo zatekli maturanti koji su proslavljali kraj školovanja. Kako doista nalažu rituali norijade, maturanti su bili glasni, a to je ometalo pressicu Domovinskog pokreta. Novinar N1 Hrvoje Krešić iz to je popratio sljedećim komentarom: “Čini se da su se čak i maturanti urotili protiv stožera Miroslava Škore”.
Međutim, čim su maturanti počeli pjevati Škorinu pjesmu “Sude mi”, Krešić je dodao: “Ili se ipak nisu urotili, nego pjevaju Škorine pjesme”. Sve se to jasno vidi čak i u isječku iz programa N1 koji je na YouTube postavio upravo Hrvoje Macan s portala Priznajem.hr (arhivirano ovdje).
Netočna je i tvrdnja da su mediji to izvrnuli u “maturanti izviždali Škoru”. Utjecajniji mediji koji su izvijestili o ovom događaju uglavnom su već u naslovima istaknuli da su maturanti pjevali Škorinu pjesmu (RTL, Dnevnik.hr, Index.hr, Večernji list, N1, 24sata).
Na portalu Priznajem.hr ponavljaju i netočne tvrdnje Domovinskog pokreta o financiranju platforme Možemo (o čemu smo opširnije pisali ovdje, ovdje i ovdje), neutemeljeno tvrde da je Škoro s Gradom Zagrebom poslovao na svoju štetu (što je netočno jer je Škoro čak i kad je npr. javno kritizirao model organizacije Adventa u Zagrebu priznao da je na tome ipak zarađivao, a i besmisleno jer poduzetnici nemaju naviku svjesno birati da sudjeluju u poslovima koji štete njihovom poslovanju), ponavljaju već razotkrivene dezinformacije o Tomaševićevoj imovini (o čemu smo pisali ovdje i ovdje) te bez ikakvih dokaza tvrde da su nevladine organizacije “nerijetko paravan obavještajnih službi i sredstva širenja kulturnog imperijalizma, i sumnjivih burzovnih špekulanata” (pa u taj kontekst stavljaju i udruge u kojima je radio Tomašević).
U tekstu, međutim, ni na koji način ne opravdavaju tvrdnju iz naslova – da se “protiv Škore vodi najveća dezinformacijska kampanja u povijesti hrvatske politike”. Ne navode niti jedan konkretan primjer dezinformacija usmjerenih protiv Škore – zato što takvih nema. Kad bi ih bilo, Faktograf bi prvi o njima pisao; baš kao što smo to činili u Škorinoj predsjedničkoj kampanji (1, 2, 3) ili kao što smo odmah reagirali kad je Tomašević bez dokaza optužio Škoru da se Domovinski pokret financira novcem iz Rusije.
