Razotkriveno

Patolog iznio hrpu netočnosti o lockdownu, vitaminu D, PCR testovima i cjepivima

Kanadski patolog Roger Hodkinson iznosi netočne tvrdnje oko suzbijanja pandemije, a promovira diskreditiranu Deklaraciju iz Great Barringtona.
Izvor: Alexandra Koch/Pixabay

Patolog Roger Hodkinson kritizirao je na konferenciji za medije 12. travnja u kanadskom Edmontonu vlasti provincije Alberta, ali i šire od njih, zbog provođenja epidemioloških mjera protiv Covida-19. Iznio je niz dvojbenih i neutemeljenih tvrdnji, nudeći kao rješenje otvaranje države Alberte po principima Deklaracije iz Great Barringtona iz listopada 2020.

Sve mjere koje se trenutačno provode, uključujući i maske… držanje fizičke udaljenosti i sve vrste zatvaranja nemaju konsenzualno uporište o učinkovitosti u medicinskoj literaturi. Zapravo, težina dokaza je protiv ovih mjera.

Političarima treba postati jasno da je 2021. medicina nemoćna kontrolirati širenje Covida-19 kroz opću populaciju. Duh je pušten iz boce, posvuda je. I tomu se trebamo prilagoditi zdravorazumski, po uzoru na Deklaraciju iz Great Barringtona, kao jedinom održivom pristupu.

Ništa ne djeluje na zauzdavanju širenja ovog virusa.

[Deklaracija navodi da se…] način života nije se smio mijenjati ni u najsitnijem detalju, osim u pojačavanju zaštite ranjivih [skupina]. U Deklaraciji taj pristup se zove fokusirana zaštita i to je jedina potrebna javnozdravstvena mjera.

Ovaj dio izlaganja s jedne strane hvali Deklaraciju, a s druge tvrdi da niti jedna epidemiološka mjera ne pomaže. Za početak, pozabavimo se samom Deklaracijom.

Inicirali su je epidemiologinja Sunetra Gupta s Oxforda, profesori medicine Jay Bhattacharya sa Centra za demografiju i ekonomiju zdravlja i starenja sa Sveučilišta u Stanfordu te epidemiolog Martin Kulldorff s Harvarda. To ne znači da te institucije stoje iza takvih mišljenja. Za primjer navedimo Stanford, čijih je 98 profesora istupilo protiv ideja sličnih onima lansiranim iz Great Barringtona.

U tom je gradu smješten Američki institut za ekonomska istraživanja (AIER), kontroverzni i jasno ideološki profilirani libertarijanski think-tank. AIER, pak, sufinanciraju ozloglašeni naftaši Koch Industries, a interesno su, preko svog investicijskog fonda American Investment Services Inc., vezani i za Exxon Mobil, General Electric, One Gas Inc, Duke Energy Corp, Northwestern Corp, WEC Energy, Xcel Energy, zatim duhanskog diva Philip Morris International i druge korporativne gigante poput JP Morgan Chase, Visa Inc., Mastercard, vlasnika Googlea Alphabet Inc, čak i Microsoft Billa Gatesa.

Zato se osim promicanja priče o slobodnom širenju virusa lansiranjem Deklaracije, na njihovim stranicama može pronaći niz tekstova o deregulaciji tržišta, ali i sustavno širenje skepticizma prema klimatskoj znanosti. U tome ne posustaju, opet usprkos znanstvenom konsenzusu. Unatoč činjenici da ekološke aktiviste ubijaju od Amazone do Filipina, na njihovim se stranicama mogu naći naslovi poput “Stvarni razlog zašto aktiviste za zaštitu okoliša nitko ne shvaća ozbiljno” ili “Brazilci bi trebali nastaviti sa sječom prašume“, kao i tekstovi usmjereni protiv mlade klimatske aktivistkinje Grete Thunberg.

Kako izolirati rizične?

Sama Deklaracija je kritizirana upravo zbog “magije” kojom bi se trebalo izbjeći širenje virusa na osjetljivu populaciju nakon otvaranja društva. Ta osjetljiva populacija, naime, u mnogim državama čini značajan udio stanovništva, pa tako i u Hrvatskoj. Više od petine stanovništva starije je od 65 godina, više od petine je pretilo. Hipertenzija je zabilježena u 45,6% muškaraca i 43% žena odrasle dobi. Prema nekim procjenama imamo i do 500.000 ljudi sa šećernom bolesti, dijagnosticiranom ili ne. Oko sto tisuća ljudi u Hrvatskoj bori se s kroničnim bolestima pluća, a godišnje imamo više od 20.000 dijagnoza invazivnog raka.

Prema podacima Statiste, mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju tek nakon navršenih 31,8 godina, što znači da imamo jako puno višegeneracijskim kućanstava u kojima bi rizični i nerizični teško mogli zadržati distancu.

Potpisnici deklaracije ne samo da ne definiraju tko je „ranjiv“, oni ni ne postavljaju izvediv plan za njihovu zaštitu.

Primjena Deklaracije bi to dovela do nepotrebnih smrti

Među mnogim znanstvenicima koji slobodno širenje virusa smatraju opasnim i protive se zaključcima Deklaracije je i predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva dr. Miroslav Venus.

“Puštanje virusa da slobodno cirkulira bez provedbe mjera za njegovo suzbijanje, u cilju postizanja tzv. ‘kolektivne imunosti’, rezultiralo bi potencijalnim dodatnim pritiskom na bolničke ustanove te eventualnim nepotrebnim smrtima. Uz to, još uvijek znanstvena zajednica nije usuglašena oko kvalitete i trajanja stečene imunosti, što je još jedan dodatni razlog mojega stava”, izjavio je Venus za Faktograf.

On nipošto nije usamljen. Imunolog na čelu američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti Anthony Fauci kaže da je “ciljana” zaštita moguća u institucijama poput staračkih domova, ali to naprosto “ne funkcionira” za čak trećinu stanovnika SAD-a koji su u riziku od razvijanja ozbiljnih posljedica Covida-19. Osim starijih osoba, to su i pretile osobe te osobe s bolestima koje teško podnose zarazu ovim virusom, poput srčanih bolesnika.

“Dok bismo došli do imuniteta krda, ubili biste veliki broj ljudi čija se smrt mogla izbjeći”, kazao je Fauci u listopadu 2020. godine, dodajući da se s njim slažu i predsjednik Centra za kontrolu bolesti Robert Redfield i tadašnja koordinatorica Bijele kuće za nošenje s pandemijom Deborah Birx.

Nasuprot ovoj Deklaraciji stoji John Snow memorandum, objavljen također u listopadu 2020. u Lancetu.

Težina dokaza ne ide kontra maski i fizičke distance, pa čak ni lockdowna

Što se tiče neefikasnosti drugih mjera, posebno je zanimljivo da Hodkinskon kritizira maske i fizičku distancu, jer tim obesmišljava vlastiti argument da je moguće zaštititi ranjive. Srećom, netočno je da su ove mjere neefikasne; točno je tek da njihov uspjeh ovisi o više faktora.

Više se mjera, naime, može poduzeti kako biste se zaštitili u trenucima kada lokalna zajednica bilježi velik broj zaraženih koronavirusom. Transmisiju može pomoći smanjiti prozračivanje prostorija, izbjegavanje gužve, pranje ruku i kašljanje u lakat ili maramicu, ali i zadržavanje fizičke distance, pogotovo od zaraženih osoba, te nošenje maski.

Nije točno da maske ne pružaju zaštitu; to vrijedi čak i za one platnene. Maske su najučinkovitije za “kontrolu izvora”, što znači da sprječavaju da se virus sa zaraženih prenese na druge ljude.

New England Journal of Medicine napravio je sljedeću vizualizaciju, snimajući širenje kapljica iz usta s maskom i bez uz pomoć laserskog osvjetljenja.

Efekti nošenja maski u svrhu sprječavanja širenja virusa rastu s udjelom populacije koja ih koristi (PNAS). U početku pandemije iznimno je bilo važno koriste li se dovoljno rano (AJTMH).

Figure 1.

Lockdown

Ono što nazivamo lockdownom služi izbjegavanju komunikacije ljudi, pogotovo u zatvorenim prostorima. U pravilu obuhvaća naredbe za ostanak kod kuće, obustavu rada obrazovnih ustanova i djelatnosti koje se ne smatraju potrebnima za preživljavanje populacije, policijske satove, karantene za osobe za koje se pretpostavlja da su bile izložene, sanitarne kordone i slično.

Izvedba može prilično varirati, a uspjeh lockdowna ovisi o tome koliko se njime zaustavljaju društvena ponašanja koja pospješuju širenje virusa u specifičnoj zajednici.

“U regiji gdje svakodnevne interakcije šire zarazu, zaključavanje može funkcionirati. U regiji u kojoj je pogon za preradu mesa odgovoran za većinu slučajeva, blokada možda neće imati učinka ako tvornica i dalje radi”, navodi Vinay Prasad, izvanredni profesor na Odjelu za epidemiologiju i biostatistiku na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu.

Do kraja proljeća 2020. polovica svjetskog stanovništva je iskusila neku vrstu lockdowna, temeljem kojih su nastale brojne studije. Prasad piše kako neke od njih idu u prilog najstrožim mjerama, druge ne, no ključ efikasnosti često je bio u pravovremenosti lockdowna. Osim toga, “pucanje” zdravstvenog sustava itekako varira između država, isto kao i briga za najsiromašnije koji su najugroženiji lockdownom.

SZO podržava lockdown kad se smisleno koristi

Naime, iz Svjetske zdravstvene organizacije su pozivali na balansiranje tijekom pandemije, upozoravajući upravo na ekonomske posljedice zaključavanja društva. Poručivali su da se lockdown može smatrati svojevrsnom “kupnjom vremena” za nabavku opreme i konsolidaciju zdravstvenog sustava. SZO-ov David Nabarro lockdown nije preporučivao kao jedino rješenje upravo zbog posljedica koje može ostaviti na najsiromašnije, naglašavajući da se osiromašenje socijalno ugroženih ne smije podcjenjivati.

Upozoravao je i kako slobodno divljanje virusa nužno vodi nepotrebnim smrtima i zdravstvenim posljedicama za mlađu populaciju. Ipak, naglasio je i kako lockdown može izazvati zamjeranje stanovništva, što opet može dovesti do slabijih rezultata. Pritom je naglasio i važnost dosljednosti u ponašanju od strane nacionalnih vlasti koje se odlučuju za lockdown. Spremnost javnosti da surađuje na usporavanju širenja virusa pokazala se vrlo važnom.

Ured SZO-a je zato, primjerice, podržao strog lockdown u El Salvadoru tijekom prošle godine. Predsjednik Nayib Bukele je imao podršku javnosti, ali i vrijeme je iskorišteno kako bi se, među ostalim, broj bolničkih kreveta za Covid bolesnike podigao s 30 na više od 2.000, uključujući njih 300 na intenzivnoj njezi.

Ipak, kako bi se lockdown izbjegao ili ukinuo SZO je vladama preporučio sljedećih šest ciljeva:

– Osigurajte da je prijenos pod kontrolom.
– Osigurajte da zdravstveni sustavi mogu brinuti o svakom slučaju – uključujući traganje za kontaktima i izolaciju.
– Minimizirajte rizike u zdravstvenim ustanovama, uključujući staračke domove.
– Uvedite preventivne mjere na radnim mjestima, u školama i na drugim bitnim mjestima.
– Upravljajte rizikom od uvoza virusa iz drugih država.
– Potpuno educirajte zajednicu o novom normalnom i kako se mogu zaštititi.

Nature: Lockdown usporava širenje virusa

Veliko istraživanje objavljeno lani u časopisu Nature na primjeru 11 europskih zemalja, pokazalo je da su velike nefarmaceutske intervencije i metode, među kojima primarno lockdown, imale ogroman učinak na smanjenje prijenosa virusa. Upravo zbog takvog uspjeha u usporavanju širenja virusa, lockdown se iznova, odnosno više puta koristi kao metoda.

Pregled čak 348 studija o nefarmaceutskim mjerama (NPI) u kontroli širenja Covida-19 zaključila je kako te studije “jednoglasno pokazuju važnost i učinkovitost NPI-a u usporavanju širenja COVID-19”.

“Zanimljivo je da je vrijeme njihove provedbe presudna varijabla. Zemlje koje su djelovale rano, s obzirom na lokalno širenje, bile su najuspješnije u kontroli širenja i zabilježile su znatno niži broj preminulih”, navodi se.

Istovremeno, u pregledu se navodi kako neke od tih mjera dolaze uz visoku cijenu za društvo i da su najsiromašniji opet platili najveću cijenu. Osobe s većim prihodima i višom razinom obrazovanja su bile informiranije i imale veće šanse da se zaštite. Drugim riječima, mogle su srezati društvene kontakte za razliku od osoba u slabije plaćenim zanimanjima. Osim posljedica za psihičko zdravlje i porasta obiteljskog nasilja, studije ističu i da ovakva društvena ograničenja mogu dovesti i do smrti od raka koje su se mogle spriječiti.

No zaključak je da su “zabrana javnih okupljanja, ograničavanje društvenih okupljanja, zatvaranje škola, rad na daljinu i lockdown najučinkovitije mjere odozgo prema dolje”.

Traganje za kontaktima

U stvarnosti opovrgnute tvrdnje o nefarmaceutskim mjerama i navodnim rješenjima Deklaracije iz Great Barringtona, patolog Hodkinson je dopunio i sljedećom iracionalnom i manipulativnom tezom:

Međunarodno priznati epidemiolozi koji stoje iza Deklaracije odrješito su poručili da je traženje kontakata beskorisno i pogubno.

Činjenica da su mnogi zdravstveni sustavi dočekali pandemiju nespremni nije dokaz da mjera sama po sebi nije funkcionalna. Traganje za kontaktima zaraženih i njihovo izoliranje u stanju je usporiti širenje virusa. To je složen posao, kojim se trebaju baviti educirani, ne nužno zdravstveni radnici i za kojega je brza reakcija presudna. Uspostava povjerenja pacijenta, kojemu je potrebno objasniti važnost zaustavljanja stvaranja lanca zaraze, ljudska je vještina.

Uz educiranje pacijenta potrebna je i tehnološka logistika, ponajprije kapaciteti za testiranje s popratnim ljudstvom. Učinkovitost opada ako se kontakte zaraženoga ne obavijesti i ne testira u kratkome roku, što su svojim matematičkim modelom pokazali nizozemski znanstvenici.

Kamen temeljac, esencijalni alat i ključna strategija

“Regije s najviše uspjeha u zauzdavanju zaraze do danas prišle su pandemiji integriranim mjerama koje uključuju kohezivno vodstvo, učinkovitu komunikaciju, fizičko udaljavanje, nošenje pokrivala za lice, poboljšanja u izgradnji okruženja, promicanje higijene ruku i podršku potrebnom osoblju, zalihama i sustavima za brigu o pacijentima – uz testiranje i traženje kontakata koji su bili kamen temeljac pristupa“, objavio je Lancet u srpnju 2020.

Autori članka s američkog Instituta za tehnologiju u Massachusettsu (MIT) i Harvardove medicinske škole upravo traganje za kontaktima nazivaju fundamentalnom javnozdravstvenom intervencijom.

Svjetska zdravstvena organizacija naziva ga “esencijalnim alatom” za usporavanje i zaustavljanje transmisije te povratak u normalan život, no naglašava da sustav mora nakon pronalaska kontakata biti spreman na reakciju, a pacijenti na suradnju. Američki Centar za kontrolu bolesti naziva istragu slučajeva i traganje za kontaktima ključnom strategijom za suzbijanje zaraze, koja je dugo u upotrebi i zahtijeva brzo djelovanje.

To obuhvaća sljedeće akcije treniranog osoblja:

Trenutna identifikacija i intervjuiranje ljudi inficiranih virusom SARS CoV-2 i s bolešću Covid-19
Podrška izolaciji zaraženih
Upozoravanje kontakata na njihovu izloženost, procjena njihovih simptoma i rizika te pružane uputa za sljedeće korake
Olakšavanje osobama sa simptomima da se testiraju i dobiju njegu.

I Hrvatska liječnička komora poručivala je kako je upravo “učinkovit sustav testiranja, praćenja kontakata i njihove izolacije preduvjet za uspostavu koliko-toliko normalnog života, bez potrebe za uvođenjem najstrožih mjera.”

Južna Koreja je jedna od uspješnih zemalja po pitanju zauzdavanja zaraze upravo zbog identifikacije klastera, testiranja i traženja kontakata. Usprkos populaciji koja premašuje 51 milijun ljudi, broj smrtnih slučajeva u svibnju 2021. nije prešao dvije tisuće.

Vitamin D

Patolog kao rješenje za bolest koja napada više organskih sustava u tijelu vidi u – vitaminu D.

Propušteno je promicanje spasonosnog potencijala vitamina D, potpuno neškodljivog, jeftinog i neprijeporno dokazanog zaštitnog djelovanja od Covida-19. Ono što se nekada nazivalo sezonom kašlja i prehlade sada se prepoznaje kao sezona nedostatka vitamina D.

Za nekih mjesec dana, ponovo će zasjati sunce i počet ćemo proizvoditi vitamin D, nastavlja Hodkinson.

Pandemija će opet nestati, a oni će reći: Vidite, potukli smo je do nogu. Na što bih im rekao: Ne, niste. To je klasična zabluda. Samo zato što B slijedi A, ne znači da A uzrokuje B.

Učinak vitamina D nije baš zataškan, samo njegova učinkovitost protiv Covida-19, barem zasad, nije dokazana. Nedostatak vitamina D je inače češći kod starijih, pretilih i osoba tamnije kože, koje su inače nadzastupljene među Covid bolesnicima s teškim ishodima.

Promatračke studije koje su se bavile utvrđivanjem dovoljne prisutnosti vitamina D u organizmu kod oboljelih od Covida-19 idu u prilog vitaminu. Kod oboljelih od težih oblika Covida-19 je utvrđena deficijencija vitamina D i to u visokom postotku od 70 do 80 posto (JAMA, Journal of Endocrinological Investigation).

Problem pretjerano entuzijastične studije

No znači li da one neprijeporno dokazuju spasonosni potencijal vitamina D ili se nedostatak vitamina D bilježi se kod bolesnijih pacijenata, a nije dokazano da suplementacija može izliječiti bolest? Promatračke studije, naime, nisu zlatni standard istraživanja, a randomiziranih kontroliranih studija o efektima uzimanja vitamina D nema dovoljno.

Sveučilište u Barceloni je objavilo da je njihova randomizirana studija zaključila kako davanje vitamina D pacijentima daje nevjerojatno dobre rezultate – smanjujući izglede za prijem na intenzivnu njegu za 80 posto, a rizik od smrti za 60 posto. No Lancet, koji ju je (pred)objavio prije recenzije, uklonio je studiju zbog sumnji na nedostatke u metodologiju, odnosno u opis same studije.

Među ostalim, vitamin D dobivali su pacijenti čitavih bolničkih odjela. Odjeli često brinu o pacijentima na temelju toga koliko su bolesni, što znači da postoji sumnja da se nije radilo o slučajno izabranom uzorku. Pacijenti s Covidom koji su umrli prilikom provođenja ove studije imali su radikalno različite razine vitamina u samom početku, što sugerira da su od početka bili bolesniji. Zbog toga je Lancet pokrenuo istragu.

Jedna velika zaista randomizirana studija na tisućama pacijenata je u završnoj, trećoj fazi u Velikoj Britaniji. Druga, provedena u Brazilu, došla je do zaključka da jedna visoka doza vitamina D ne mijenja izglede za ozdravljenje.

Javnozdravstveni sustav preporučuje vitamin D

Činjenica da vitamin D nije proglašen “neprijeporno dokazanim lijekom” za Covid-19, ne znači da benefiti ovog vitamina zataškavaju. Preporučuje ga se u zimskim mjesecima, kada ga koža nije u stanju sintetizirati. Procjenjuje se da nedostaje čak polovici svjetskog stanovništva koje živi iznad 35. paralele, što bi otprilike bilo Sredozemno more.

Liječnici ga uredno pripisuju za dojenčad, Hrvatski zavod za javno zdravstvo ga preporučuje i za kosti i kao zaštitu od respiratornih infekcija. Britanska Nacionalna služba za zdravlje (NHS) svima koji provode puno vremena u zatvorenom preporučuje uzimanje 10 mikrograma dnevno.

U teoriju da se vitamin D zataškava samo zato što je jeftin ne uklapaju se učinkoviti tretmani poput deksametazona, koji se koristi otkad je dokazano da pomaže u liječenju. Osim toga, i u industriji suplemenata se okreće novac, podsjeća BBC. A prodaja vitamina D je značajno porasla u 2020. godini.

PCR

I Hodkinson se obrušio na dijagnostičku metodu RT-PCR.

Propušteno je upoznati javnost s nedostacima PCR testiranja. U Alberti nema objavljenih statističkih podataka o postotku lažno pozitivnih rezultata metodama temeljenih na PCR-u. Lažno pozitivni imali su utjecaj na višestruko povećanje traženja kontakata, što je prouzročilo mnoge nepotrebne izolacije radno sposobnih ljudi.

 

Lažno pozitivni rezultati kod PCR testova – da vam pokazuju prisutnost virusa kada ga zapravo nema – su vrlo, vrlo rijetki i često se koristi izraz “blizu nula posto”. Najčešće je uzrok lažno pozitivnom testu kontaminacija uzorka u laboratoriju ili neka pogreška kod izvođenja testa. [1, 2]

Ono što se često naziva “lažno pozitivnim” u medijskim raspravama o pragovima umnažanja traženog materijala kod PCR-a, odnosi se na bolest Covid-19 i sposobnost virusa da se umnaža, ne toliko na prisutnost virusa SARS-CoV-2 u organizmu. Ukoliko je virus primijećen u nakon manjeg broja umnažanja, smatra se da je virusno opterećenje veće, odnosno da je prisutnost virusa u uzorku i organizmu veća te je jači indikator da osoba boluje od Covida-19. Ukoliko je potrebno 35 i više umnažanja, vrlo je vjerojatno da je prisutnost virusa mala, a ponekad čak i u tragovima. Zato PCR nije jedini dijagnostički alat i uvijek se u obzir uzima i klinička slika. Više o ciklusima umnažanja možete pročitati ovdje.

PCR test ne izolira/detektira cijeli virus nego segmente (nukelinske kiseline) specifične za RNA virusa SARS-CoV-2, no ne govori ništa o kliničkoj slici testirane osobe. Osobe koje su pozitivne na PCR testu mogu i ne moraju razviti simptome bolesti Covid-19: neki prođu s blagim simptomima, neki trebaju hospitalizaciju, a neki nikada ne razviju simptome. Postoji i mogućnost da PCR test bude pozitivan i nakon što je virus prestao biti vijabilan, odnosno prestao se replicirati. [3, 4]

Uvijek je važno držati se uputa proizvođača. Kod antigenskih testova situacija je nešto drugačija i udio lažno pozitivnih testova je veći te ovisi i o prisutnosti virusa u nekoj populaciji. Što je prevalencija manja, udio lažno pozitivnih je veći. [5] Zato je uobičajeno upozorenje javnozdravstvenih vlasti: pozitivne rezultate razmotrite u kombinaciji s kliničkim promatranjima, anamnezom bolesnika i epidemiološkim informacijama.

Cjepiva

Hodkinson osim nefarmaceutskih kritizira i farmaceutske mjere protiv virusa.

Propušteno je upoznati javnost da su sva cjepiva protiv Covida strogo pokusna, bez odgovarajućih testnih ispitivanja na nuspojave koja uobičajeno traju dvije do četiri godine. Stoga držim da su nesigurna prema bilo kojoj definiciji.

Zatim, tu je i propust, spektakularni propust u primjeni druge važne medicinske etike, informiranog pristanka. Nije bilo potrebe za žurnim uvođenjem cjepiva s obzirom na razinu rizika i držim da je njegova uporaba krajnje nepromišljena.

Doista, zabrinutost zbog njegove sigurnosti za žene mlađe od 50 godina i trudnice sada već izranja na površinu, što je više nego očit dokaz.

Iako nije naveo koja su cjepiva i za koga toliko opasna, pozabavit ćemo se onim najčešćima. Za početak, milijuni mrtvih, koji su ostavili trag na višku smrtnosti u brojnim zemljama pa i Hrvatskoj, a onda i oni s trajnim ili dugoročnim oštećenjima u svijetu zbog Covida su, za početak, bili dovoljna razina rizika za brojne zemlje koje su se odlučile odobriti široku primjenu eksperimentalnog cjepiva. Zahvaljujući Covidu-19, Hrvatska je prema Državnom zavodu za statistiku oborila rekord u smrtnosti:

U prosincu 2020. bilo je dosad najviše umrlih u Republici Hrvatskoj u jednome mjesecu, odnosno 7.395 umrlih. U odnosu na petogodišnji prosjek za isti mjesec, to je povećanje od 59,3% ili 2.754 umrlih više.

Da su cjepiva pokusna govore sama odobrenja za njihovo korištenje, koja su doslovno uvjetna. Tako je i u Europskoj uniji, tako i u SAD-u, i u Kanadi odakle se Hodkinson javlja. Radi se o cjepivima na dobrovoljnoj bazi, koja se dijele besplatno kao hitna mjera suzbijanja zaraze.

O nuspojavama kojima su potrebne godine da se razviju doista je rano govoriti, kao što je i točno da se, primjerice, u Velikoj Britaniji pojedina cjepiva poput AstraZenece izbjegavaju dati mlađim osobama zbog slučajeva krvnih ugrušaka.

No nakon milijardu i 200 milijuna podijeljenih doza, cjepiva se pokazuju daleko sigurnijima u odnosu na zarazu virusom. Kao što smo već pisali, govorimo li o neželjenim posljedicama cijepljenja, Covid-19 ih često višestruko nadmašuje. Oxfordovi znanstvenici za primjer navode upravo rizik od cerebralne venske tromboze (CVT) kod trenutnih cjepiva protiv COVID-19.

U usporedbi s mRNA cjepivima, rizik od CVT-a zbog Covida-19 je oko 10 puta veći.
U usporedbi s cjepivom AZ-Oxford, rizik od CVT-a zbog Covida-19 oko je 8 puta veći.

Riječima HZJZ-ovog Krunoslava Capaka, konzumacija pohane svinjetine rizičnija od cjepiva AstraZeneca:

Vožnja autom, vožnja biciklom, konzumacija putra, pohane svinjetine… To je sve puno veći rizik od onoga da se cijepite AstraZenecom.

Švedska i Florida

Hodkinson navodi i sljedeću manipulativnu tezu:

Švedska i Florida jasno pokazuju da drakonske mjere imaju malo utjecaja na konačni broj umrlih od Covida.

Što se Floride tiče, brojne druge savezne države u SAD-u koje su se odlučile za manje restriktivne mjere su prošle daleko gore nego Florida, što znači da sâm izostanak lockdowna nije uzrok dobrim brojkama. S druge strane, one koje su imale najstrože mjere, poput Oregona, Washingtona i Californije, imale su manji broj smrti per capita. Nadalje, regulirani Massachusetts, Oregon i Washington imali su i manji broj hospitalizacija od Floride.

Pojedini znanstvenici dobre brojke na Floridi tumače mogućnošću da se izbjegavaju okupljanja u zatvorenim prostorima, koja su inače jedan od ključnih preduvjeta kreiranja događaja za superširenje zaraze.

“Mislim da je razumno reći da toplije vrijeme zasigurno igra ulogu u relativnom uspjehu Floride… Više nije nevjerojatno vruće, što zahtijeva unutarnje okupljanje radi klimatizacije, a nije ni previše hladno da bi se ljudi trebali okupljati u zatvorenom radi topline”, smatra Brooke Nichols, stručnjakinja za matematičko modeliranje zaraznih bolesti sa Sveučilišta u Bostonu.

Švedska je, pak, platila cijenu svoje otvorenosti usporedi li se sa zemljama u susjedstvu s usporedivom gustoćom naseljenosti i prihodima, odnosno razvijenosti javnoga zdravstva. Imali su deset puta više mrtvih per capita u usporedbi s Norveškom i Finskom, a Dansku su premašili više od tri puta. Istovremeno, nisu uspjeli spasiti gospodarske rezultate u odnosu na susjedne zemlje.

Promatra li se višak smrti, o čemu smo ranije pisali, on se prema portalu euroMOMO poklapa s vrhuncima širenja zaraze. Najprije u proljeće 2020. godine, a onda i početkom 2021.

Iako jesu omogućili više slobode, uveli su pojedine restrikcije poput zabrane javnog okupljanja osam ili više ljudi, ograničili broj ljudi koji istovremeno smije boraviti u trgovinama, teretanama i javnom prijevozu, zaustavili su i posluživanja hrane i pića nakon 20 sati (BBC).

Hodkinson je, podsjetimo, i ranije umanjivao razmjere epidemije te govorio protiv PCR testova i maski, o čemu je Faktograf također pisao.

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.